Pratite nas

Komentar

Ne možemo pričati samo o zaštiti migranata, došlo je vrijeme da se govori o sigurnosti vlastitih građana i granica

Objavljeno

na

Proces izrade Marakeškog dokumenta, odnosno globalnog kataloga mjera, počeo je prihvaćanjem Njujorške deklaracije o izbjeglicama i migrantima iz 2016. Potporu su mu dale 193 zemlje članice UN-a u srpnju, a trebao bi politički biti prihvaćen u Maroku u prosincu. Sjedinjene Države prve su rekle da mu se neće pridružiti, a Australija, Mađarska i Austrija odlučile su da će se povući. O sadržaju dokumenta, ali i sposobnosti Europske unije da se nosi s ilegalnim migracijama, u Temi dana govorili su politologinja Jadranka Polović s portala Geopolitika News i profesor Marinko Ogorec, stručnjak za međunarodnu sigurnost s Veleučilišta u Velikoj Gorici.

Polović je objasnila da je Marakeški dokument nastao nekoliko godina nakon početka migracija, a pokrenuli su ga čelnici Međunarodne organizacije za migracije. “Taj proces u ovom trenutku treba neki politički okvir, pa je pripremljen dokument koji je politička deklaracija i pravno je neobvezujući. No velika je zamka jer ne znamo kakva je razlika između legalnih i nelegalnih migracija”, rekla je. “RH kao i druge države koje politički prihvaćaju taj dokument svoju suverenost gradi na poštovanju ljudskih prava. Možemo reći da svako neprocesuiranje slučajeva nepoštovanja ljudskih prava i sloboda nosi neke sankcije za državu. Za Hrvatsku ovaj dokument znači da se trebamo pobrinuti za infrastrukturu, prihvat migranata, pokriti im socijalno i zdravstveno osiguranje. Zavod za zapošljavanje već je počeo s projektima zapošljavanja migranata, država na vlastiti trošak preuzima njihove plaće. Ovim dokumentom države bi trebale prihvatiti i kazneni progon osoba koje se protive tzv. regularnim migracijama”, kazala je Polović.

Ogorec je pročitao nekoliko članaka iz Marakeškog dokumenta, čime je potkrijepio tvrdnju da je ovo obvezujući dokument. Napravio je distinkciju između ovog dokumenta i dokumenta Marakesh political declaration koji se, kaže, odnosi na legalne migracije, implementira pozitivan trend u kretanjima migracija. Objasnio je da je riječ o dokumentu koji se provodi u sklopu Procesa Rabat i donesen je u svibnju.

Komentirajući pozive za slanje vojske na granicu i podizanje fortifikacijskih zapreka, Ogorec je rekao da je to ipak odluka koju donosi Vlada, odnosno vrhovna zapovjednica Oružanih snaga. On podržava slanje vojske u slučaju potrebe, jer je “riječ o ugrozi izvana”. Protiv je podizanja bilo kakvih ograda ili žica jer ih opet trebaju čuvati policija ili vojska pa bi to bio samo gubitak novca.

Polović je rekla da bi se dizanjem zapreka i slanjem vojske poslala dobra poruka EU-u. “Mnoge zemlje razmišljaju o prihvaćanju Marakeškog dokumenta. Od 2015. vidimo što se događa u zapadnoj Europi. To treba zaustaviti, ne možemo pričati samo o zaštiti migranata, došlo je vrijeme da se govori o sigurnosti vlastitih građana i granica”, zaključila je.

Pitanje migrantske krize je sigurnosno i političko pitanje, i to će biti još dugo vremena, smatra Ogorec. “Migrantska je kriza vrlo kompleksan proces, koji će trajati, a kako će završiti, teško je prognozirati. Činjenica je da će se dogoditi globalne promjene, i to u nekim lošim situacijama”, rekao je, prenosi HRT.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Penava: Cilj je otkrivanje pune istine i kažnjavanje zločinaca

Objavljeno

na

Objavio

Od pada grada heroja prošlo je 27 godina. Vukovar je tri mjeseca trpio silovitu opsadu i razaranja nakon kojih je srpski agresor ušao u grad. I danas su se tisuće ljudi u koloni sjećanja prisjetile tih dana. Odali su počast braniteljima i civilima koji su dali život u obrani grada.

Vukovar danas bije neke nove bitke – bori se s odlaskom stanovništva i nezaposlenošću. Kako je u gradu danas, kakav je život, kako zadržati mlade, ima li napretka?

Vukovarci su u Domovinskom ratu i u tim burnim devedesetima stasali u divove koji su se iskazali u tim najtežim vremenima. Kod većine nas koji smo se vratili u grad Vukovar nikad nije postojala dvojba hoćemo li se vratiti i hoćemo li uspjeti uspostaviti koliko-toliko normalan život u Vukovaru, rekao je gradonačelnik Ivan Penava.

Napadi na vukovarsku bolnicu su počeli već u kolovozu 1991. i. Organizirali smo se tako da smo formirali krizni štab u bolnici, pripremili protuatomsko sklonište, napravili plan evakuacije bolnice, isprobali kako ćemo raditi. Svakodnevno smo se dogovarali što priritetno treba, a što ne, i zaista smo se pripremili. No nismo očekivali da će agresija na nas biti toliko teška i drastična. Nažalost mnogi liječnici i medicijske sestre su otišli, ali su zato stigli dragovoljci iz Osijeka i Zagreba, medicinske sestre iz Vinkovaca, Našica. Radili smo danonoćno. Od 14. rujna više nitko nije smio ići kući jer su neki djelatnici stradali putem tako da smo svi živjeli u bolnici do samog dana pada Vukovara i do zarobljavanja i do evakuacije 20. studenoga, rekla je doktorica Vesna Bosanac.

Činili smo sve da održimo sustav, od hitnog prijema pa do operacija, poboljšanja i završetka liječenja. Uspjeli smo tako što je u Vukovaru bilo jako važno na dnevno i satnoj bazi zajedništvo i štaba za obranu grada, policije, nas i Crvenog križa, vatrogasaca, tehnička služba iz tvornice Borovo tako da nije bilo niti jedne sitaucije koje nismo riješili. Teško je reći da smo jako dobro riješili, ali smo najbolje moguće to je sigurno. Živjeli smo s našim ranjenicima, oni su to osjećali. Uz nas su bili sigurni, mi smo im davali nadu, hrabrili ih i nadali se evakuaciji. Dana 18. studenog smo bili spremni za evakuaciju i za, po potpisanom sporazumu, dolazak međunarodnog Crvneog križa i europskih promatrača. Ono što je uslijedilo nakon toga 19. i 20. studenoga je bilo najtužnije jer više nismo mogli na to utjecati. Ušla je jugoslavenska vojska i srpske paravojne trupe, odvajali su ljude, muževe od žene i djece, medicinsko osoblje. Tek nakon što smo izakli iz logora dr. Njavro i ja te radili rekonstrukciju shvatili smo koliko nam fali ranjenika, bolesnika i osoblja. Od 450 ranjenika i bolesnika samo je 174 došlo u slobodni dio Hrvatske, a svi ostali su nestali. Neke smo kasnije našli u masovnoj grobnici na Ovčari, a za mnogima se još uvijek traga, rekla je Vesna Bosanac.

Još se uvijek traga za 531 nestalom osobom. Jesli li pregovori Srbije za ulazak u Europsku uniju možda prilika da se konačno počne rješavati to pitanje?

Prilika uvijek postoji. Ona je postojala i sve ove godine prije samih pristupnih pregovora Srbije, ali je ovo jedna dodatna prigoda koju naša Vlada mora iskoristiti. Naprosto je nezamislivo da se uđe u krug europskih naprednih, civiliziranih država, a da se ovakve stvari drže skrivene u arhivima i ladicama, a riječ je o temeljnim životnim pitanjima. Nadam se da ćemo imati dovoljno snage i umješnosti na ovaj ili onaj način doći do pune suradnje dviju država, a sve u cilju otkrivanja pune istine i kažnjavanja zločinaca, rekao je Penava za HRT.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Vukovar i Škabrnja, ogroman ponos, duboko poštovanje, neizmjerna zahvala i vječno sjećanje

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Milijan Brkić

Danas smo ovdje u koloni sjećanja kako bi odali duboko poštovanje za žrtve Škrabrnje, Vukovara i sve žrtve koje su položile ono najvrijednije, svoj život u Domovinskom ratom, kao i za njihove članove obitelji.

Nakon strašnog zločina prije 27 godina, svake godine se okupljamo u Škabrnji iz pijeteta prema žrtvama, koje su zauvijek pale na svom životnom putu za jedinu i slobodnu nam Hrvatsku.

Žrtva nikada neće i ne smije biti zaboravljena, ali da bi svi kao društvo mogli krenuti naprijed potrebno je procesuirati počinitelje ratnih zlocina i za Škabrnju, i za Vukovar i za sve ratne zločine počinjene u Domovinskom ratu.

To je jedini put da pravda bude zadovoljena i da članovi obitelji žrtava velikosrpske četničke agresije u oslobodilačkom Domovinskom ratu nađu svoj mir. To je sveta obveza i prioritet prema svakoj žrtvi i njihovim obiteljima, komentirao je Milijan Brkić na svome facebook profilu

Foto: Milijan Brkić

 

Škabrnja Vukovar ljubi, Vukovar Škabrnju voli!

 

 

Škabrnja: Poginuli u mislima i srcima

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari