Connect with us

Nedjeljom u 14

Ne možeš podnijeti istinu, ili po Milanovićevom ‘You can’t handle the truth!’

Objavljeno

on

…Jesmo li mi bilo kada svjedočili da je Milanović problematizirao te Mesićeve i Manolićeve konfederalne vizije? Naprotiv, Mesić je i dan danas Milanovićev moderator i savjetnik u kontekstu presijecanja gordijskog čvora u BiH. Treba li podsjetiti da su Mesić i Milanović bili gorljivi zagovornici Željka Komšića i građanskog koncepta političkog uređenja u BiH?……

Kazimir Mikašek-Kazo

Gordan Malić je postao pravi penicilin za predsjednika Milanovića i bez pardona bi mogao ustrojiti predsjedničku psihijatrijsku polikliniku, a samo jedan pacijent bi mu mogao donijeti svjetsku slavu.

Naime, Milanovićeva poštapalica „da je Hrvatsku branilo malo hrabrih ljudi“ polako ulazi u anale doskočica, koja će nadmašiti sve Milanovićeve gafove do sada. „Slučajna država sa slučajnim narodom“, pa onda analogijom valjda i slučajni branitelji i „malo hrabrih ljudi“, daleko su jači Milanovićevi, sebeljubni afrodizijaci, od onih u vrijeme potopa u Gunji kada se požalio da je i njemu pukla vodovodna cijev!? Sjetimo se rezanja tankih šnita crnog kruha prve dame, Špičkovine, Bukovine, Finskog rata ili hrabrog skoka s transportera. Ne treba valjda ni spominjati odvjetničke preferencije genijalnog Zorana Milanovića kada Brani Maju Sever i Hrvoja Zovka da nisu „yutelovci“! A tko onda je ako oni nisu? Valjda Mislav Togonal? HND-ovac Zovko nije ni „yutelovac“, nije ni nasilnik prema ženama i baš je Zovko onakav uzor, kakav je Milanoviću potreban u medijskom mainstreamu.

Milanovićevi veliki inauguracijski govori redovito su u medijima apostrofirani kao „genijalno državništvo“, no u javnim nastupima „face tu face“, s običnim novinarima, ta blagoglagoljivost se ne rijetko pretvara u čudno zamuckivanje, crvenilo u licu, nervozno dizanje ruke prema nosu i kopanje po njemu, kao da traži neku hitnu pomoć splasnuloj inspiraciji. Zadnji puta je svoju nemoć pred novinarima demonstrirao kada mu je hrabra novinarka kazale da „neće skinuti masku, jer ne misli da je korona karijes“! Milanović je autoritativno tražio da novinarka skine masku „kako bi znao s kim priča“, a zapravo se radi o klasičnom zastrašivanju slobodne novinarske profesije i snishodljivom samoobrambenom gardu!
Evo što Gordan Malić kaže o „malo dobrih ljudi koji su branili Hrvatsku:

„…Istina je da branitelja/boraca nije bilo puno, ali bome ni malo. U sastavu hrvatskih gardijskih brigada i policijskih postrojbi ratovalo je oko 40 tisuća branitelja. U ljudstvu to je snaga jednog korpusa. Namjerno ne spominjem domobranski sastav i logistiku, iako svaki objektivan promatrač ne bi podcijenio ni njihov doprinos. Jedan dio branitelja i dragovoljaca nije u sustavu, evo ja recimo, ali takvih je malo, nisu na proračunu, pa ih ne računam.

Prema podacima OSRH, Oružane snage danas imaju 15 605 profesionalnih pripadnika, od čega 1260 državnih službenika i namještenika.
40 tisuća boraca, dakle, nije bio broj za podcjenjivanje.

Zbog čega onda, hrvatski predsjednik tvrdi suprotno? Đavo bi ga znao što zapravo misli, bitno je da njemu zvuči dobro.
Ili ga muči “gnjevni kob u duši” jer u ratu nije sudjelovao ni na jedan način……“

Ipak, zaokružio bih neke Malićeve misli, iako se između redaka može baš sve pročitati. Hrvatski branitelji, bez obzira na njihov broj, ne bi nikada bili opravdano zaslužni stvaratelji Hrvatske da nije postojalo neviđeno oduševljenje ogromne većine hrvatske nacije za ideju stvaranja slobodne države. Prvenstveno slobodne od Beograda i Srbije! Ogromna većina nacije bila je bez ikakve sumnje psihološka, ali i svaka druga podrška našim braniteljima, bilo da se radi o silnim molitvama s krunicom u ruci koja je ujedinila naciju, ili o logističkoj potpori svih vrsta. Kada govorimo o naciji, tada ne možemo ne spomenuti Hrvatice i Hrvate u iseljeništvu koji nisu mogli biti fizički prisutni na prvoj crti, ali su svim svojim bićem itekako sudjelovali u stvaranju Hrvatske.

Uostalom, zajedništvo nacije na tom putu i osjećanje „bila svog naroda“, Tuđmanu je bila najvažnija pomoć na toj vizionarskoj zadaći. Hrvatsku je na ovaj ili onaj način branilo preko 7 milijuna Hrvatica i Hrvata! Jedino tako smo i mogli dosanjati nedosanjani povijesni san! Hrvatsku je branilo jako, jako puno hrabrih ljudi i u tom kontekstu na putu prema slobodi treba se sjetiti i onih hrabrih Hrvata prije devedesete koji su nerijetko udarali temelje našoj domovini. Bruno Bušić, na primjer, kao simbol te borbe u emigraciji prije Domovinskog rata!?

Dakle, svaki državnik, kada lamentira s ovako važnim pitanjima mora imati na umu daleko širu sliku od profane oratorike dodvoravanja braniteljskoj populaciji u svojoj vidljivoj predizbornoj kampanji za dupli mandat na Pantovčaku. Osim toga trebao bi samokritično sebe postaviti u kontekst i odgovoriti na pitanje, kojoj je on to grupaciji pripadao kada su se „koplja lomila“? Među „malo hrabrih ljudi“ ljudi nije bio ni blizu, a kada ih je po Milanoviću već bilo tako malo, to i nije nekakav krimen? Je li Milanović ipak bio dio one ogromne većine nacije, znanih i neznanih branitelja, kojima ni u snu nije na pamet padala bilo kakva konfederacija u novom savezu s državama raspadnute Jugoslavije, ili je možda bio jedan od onih koji nisu vjerovali u pobjedu Hrvatske u veličanstvenom Domovinskom ratu? Pripada li on grupi „malo hrabrih ljudi“ koji ne samo da nisu vjerovali Tuđmanovim vizijama, već su činili sve da se Hrvatska utopi u neku novu konfederalnu zajednicu jugoslavenskih naroda? Jesmo li mi bilo kada svjedočili da je Milanović problematizirao te Mesićeve i Manolićeve konfederalne vizije?

Naprotiv, Mesić je i dan danas Milanovićev moderator i savjetnik u kontekstu presijecanja gordijskog čvora u BiH. Treba li podsjetiti da su Mesić i Milanović bili gorljivi zagovornici Željka Komšića i građanskog koncepta političkog uređenja u BiH? Bojim se da Domovinski rat neće biti završen, sve dok se ne postigne puna konstitutivnost hrvatskog naroda u BiH i sve dok BiH ne postane država članica NATO saveza i Europske unije, što je prvorazredan interes Hrvatske i BiH kao jedinstvene geostrateške cjeline u zaleđu Jadranskog mora. To naše more, oduvijek se jako, jako sviđalo i Srbima i Rusima!

Ostavljam čitateljima procijeniti kojoj to grupaciji „malo hrabrih ljudi“ pripada Zoran Milanović. Pripada li on ogromnoj većini nacionalno osviještene nacije ili još uvijek vjeruje Mesiću, Manoliću i sličnim apologetima državnog udara protiv Tuđmana, pokazat će vrijeme koje je pred nama? Svatko se može i ima pravo skrušeno pokajati i ispričati za svoje osobne zablude, no čini mi se da to od dogmatski nepogrješivog Milanovića nećemo doživjeti!?

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari