Connect with us

Gost Kolumne

Ne osvaja se teritorij samo u ratu

Objavljeno

on

Započeti 1463. proces islamiziranja Bosne i Hercegovine, i radikalno nastavljen 1961. godine nikakve političke promjene, od tada do danas, bilo unutar te zajednice ili u svijetu, nisu uspjele ne samo zaustaviti, već ni usporiti ga. Ta vjerska radikalizacija beha muslimana ustupak je ondašnjeg komunističkog režima islamskim zemljama, članicama spornog imena, i asocijacije nesvrstani.

Sama činjenica komunističkog prešutnog odobravanja islamiziranja tako složene i išarane beha zajednice, s ciljem dodvoravanja islamskim zemljama kojih je i bila većina u toj političkoj asocijaciji, govori da to ni po čemu nije bila organizacija nesvrstanih. Zapravo, bila je to najviše organizacija islamskih zemalja, preko koje su širile svoj utjecaj na muslimane, u prvom redu one u Bosni i Hercegovini, a zatim i u europskim zemljama u koje su masovno dolazili, kao i 2015. bilo kao ekonomski ili politički migranti. No najviše, zapravo jedino politički migranti.

Paralelno s radikaliziranjem beha muslimana, izvršena je i snažna politička i vjerska organizacija muslimana u Europi, što se pokazuje u današnjem koordiniranom rušenju Starog kontinenta i ubijanju kršćana i kršćanstva. Vrijeme izvikane organizacije “nesvrstanih”, bilo je vrijeme radikaliziranja i širenja islama ne samo u Bosni i Hercegovini, već i u Europi koja u politici podvala, laži i obmana nije bila dorasla lažnoj organizaciji “nesvrstanih”. Zapravo muslimanska organizacija.

Jer bila je to prva organizirana globalna svjetska organizacija muslimanskih zemalja. Titina Jugoslavija bila je smokvin list na toj političko vjerskoj islamskoj asocijaciji, u kojoj su glavnu politiku vodile islamske zemlje.

Iz ideologije komunizma bez ljudskog lika izrasla je islamska ideologija protiv ljudskog lika. Protiv kršćanina i protiv kršćanstva.

Osnutak Pokreta nesvrstanih 01.09.1961. godine bio je početak “Muslimanske revolucije” u Bosni i Hercegovini i Europi, iz koje se razvijala i razvila teroristička islamska država ISIL. Paralelno sa razvitkom Muslimanske revolucije u Bosni i Hercegovini u Francuskoj se pripremala pod vodstvom Ajatolaha Homeinija i prva Islamska revolucija u Iranu.

U Bosni i Hercegovini se nešto kasnije javno pojavljuje, na jugoslavensko političkoj sceni poznati muslimanski vjerski radikalista Alija Izetbegović, sa svojim pisanjima, kao pripremama za rat u beha zajednici.. Sve to govori o snažnoj umreženosti i koordiniranosti radikalnog islama, iz čega se i nije moglo ništa bolje razviti od onog što danas svijet doživljava od islamskog terorizma.

Ubijanja, rušenja, silovanja, zastrašivanja, i brisanja svakog traga kršćana i kršćanstva. Jednom riječi, terorizam, s vjerskim islamskim predznakom s krvavim posljedicama u Bosni i Hercegovini tijekom muslimanske agresije na Hrvate katolike.

Činjenica da ta agresija traje i danas četvrt stoljeća poslije daytonskog (ne)sporazuma, čini ga još brutalnijim i opasnijim za budućnost katoličanstva na toj europskoj periferiji. Više od 720 džamija izgrađenih u Bosni i Hercegovini u prvom desetljeću Pokreta nesvrstanih, a za koje je turski predsjednik, bošnjački politički i nacionalni babo kazao da su muslimanske vojarne, pokazale su se u toj funkciji tijekom muslimanske agresije u vjerskom beha ratu.

Džamija u Vitezu sa svojim minaretom uistinu je bila prava vojarna s bajunetom, u kojoj su bili smješteni muslimanski snajperisti, među njima i one ubojice osmero hrvatske djece na viteškom igralištu. Na temelju te ratne istine eto odgovora zašto tolika gradnja džamija u beha federaciji. Još kad se znaju njihovi financijeri koji dolaze iz najradikalnijih islamskih zemalja, i nazivi koje dobivaju po njima, onda je mir u ovako centraliziranoj, unitariziranoj te iznad svega islamiziranoj Bosni i Hercegovini svjetlosne godine daleko.

Ili toliko daleko sve do švicarskog načina konfederaliziranja tri nacionalna kantona, ili tri republike.

Ne osvaja se teritorij samo u ratu, progonima i etničkim čišćenjima. Čak stanje mira osvajači iskorištavaju u prljave ciljeve, proširenja svog nacionalnog područja. Jedan od načina okupiranja prostora kojim su se Muslimani koristili u beha prošlosti, a Bošnjaci nastavili je i gradnja džamija, daleko iznad vjerničkih potreba i financijskih mogućnosti vjernika. A kad je gradnja tako raširena, gotovo bez nekih potrebitih planova, tada se džamije grade i na hrvatskoj zemlji, što je znak i osvajanja, i agresije, i okupacije, i etničkog čišćenja, i progona.

Podsjeća to na vrijeme Osmanlijske okupacije obilježeno gradnjom džamija ne samo na temeljima nasilno porušenih crkava već i u katoličkim dvorištima ako je kuća bila na nekom povoljnom mjestu.

Koliko je džamija a koliko crkava izgrađeno u vrijeme „nesvrstani“ u vrijeme bujanja političkog islama u Bosni i Hercegovini, kazao je predsjednik RS Milorad Dodik da je u Banja Luci kao većinskom kršćanskom gradu bilo 17 džamija i samo jedna crkva. Ništa bolje nije ni u Travniku povijesno kršćansko katoličkom gradu u kojem je pored desetak džamija izgrađena još jedna na otetoj hrvatskoj zemlji.

I nije tomu kraj, i danas traje progon katolika i ubijanje hrvatskih povratnika, skrnavljenje katoličkih grobalja i spomenika, a kamen sa srušenih grobnica ugrađuje se ili u šankove kafića ili u džamije. Gradnja džamija na hrvatskoj zemlji je neki vid etničkog čišćenja Hrvata katolika u sve zelenijoj Federaciji podijeljene Bosne i Hercegovine.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari