Pratite nas

Komentar

NE Predsjedniku Republike Hrvatske!

Objavljeno

na

„We always find something to give us the impression we exist?“

(S. Beckett, Waiting for Godot)

DVOBOJ KOD PANTOVČAK CORRALA

Prije početka kampanje za Predsjednika RH, Anno Domini Nostri Iesu 2014., profesionalni, objektivni i nepristrani tuzemni mediji informirali su nas o par znakovitih događaja. Ante Gotovina kazao je kako mu ne pada na pamet kandidirati se na predsjedničkim izborima. Što o izborima zna čovjek koji bi vrlo vjerojatno pobijedio svakog mogućeg protukandidata, a da mi ne znamo? Anto Đapić i Ivan Grubišić odustali su od kandidature, što je izazvalo tektonske poremećaje na političkoj sceni. Ivan Rude nije skupio 10.000 potpisa što potvrđuje njegove hvaljene menadžerske supermoći. Milan Kujundžić raskrinkan je kao čovjek upitne osobne povijesti i poslovnih poduhvata. Dosad je djelovao kao mali Franjo koji se teleportirao iz 1991. direktno u 2014., dok sad imamo ozbiljnu dvojbu; ili je manipulator od formata, ili ima ozbiljan psihički poremećaj. Ivan Vilibor Sinčić iz Živog zida dostavio je 15.200 potpisa. Bravo čovječe čudnog imena! Time se kolikoća ozbiljnih kandidata reducirala na DVA.

Čeka nas Dvoboj kod Pantovčak Corrala već u prvom krugu izbora. U to vrijeme predavanja potpisa, koje se značajno ne razlikuje od mjerenja dužine spolovila u osmoškolskim WC-ima, imalo se što za vidjeti. Lignja je DIP-u dostavio 203.875 potpisa, dok ih je Barbie dostavila 328.683. Time su se međusobno odmjerili, iako nisam siguran što je tu zaista bilo sumjereno, jer ne znam što je uopće sumjerljivo. Iz poredbe kolikoća potpisa, zaključujem da Barbie treba više nego što Lignja može dati. Nek’ cirkus započne! Proporcionalno neozbiljnosti SLUŽBE Predsjednika RH, koja proizlazi iz njezine IZVRŠNE NEMOĆI i proporcionalno suludim troškovima i štetama koje svakako nadvisuju dobrobiti i koristi, potrebno je suprotstaviti se tom cirkusantstvu koje će svakodnevno sve više eskalirati i na koncu unakaziti Došašće. Možda bismo, nasuprot veselom adventskom vjenčiću na kojem svake nedjelje upalimo po jednu svjećicu, trebali postaviti posmrtni predsjednički vijenac na kojem bismo svake nedjelje ugasili po jednu svijeću.

Kad je kriza, odbacuje se manje važno, a zadržava se važnije. Sabor i Vladu RH treba zadržati i svakako reducirati, ali čemu služi ovakva nemušta, krnja i onemoćala služba Predsjednika RH uistinu nije jasno čak niti najučinkovitijima i najmudrijima u Hrvata. Nitko vam nema pravo kazati kako ste izdali demokraciju, kako ste neodlučni, kako ste iracionalni! Nitko! U tom svjetlu, ovdje ću ponuditi tri argumenta PROTIV službe Predsjednika RH tako da svatko tko namjerava svoj glasački listić UČINITI NEVAŽEČIM može racionalno opravdati svoj postupak.

SUPER-NEMOĆAN PREDSJEDNIK U TO VRIJEME KRIZE

Slijedi jednostavan i shvatljiv formalan argument kojem, čini se, ne treba ništa niti dodavati, ni oduzimati. (1) Ako se država nalazi u dugotrajnoj recesiji, onda je opravdano proglasiti izvanredno stanje (zbog elementarne gospodarske nepogode). (2) Država se nalazi u dugotrajnoj recesiji. (3) Dakle, opravdano je proglasiti izvanredno stanje (zbog elementarne gospodarske nepogode). (4) Ako je proglašeno izvanredno stanje, onda izlazak iz tog stanja uključuje hitnu suspenziju svih javnih troškova koji neposredno ili posredno doprinose uzroku izvanrednog stanja, ili štete izlasku iz izvanrednog stanja. (5) Proglašeno je izvanredno stanje. (6) Dakle, izlazak iz stanja uključuje hitnu suspenziju svih javnih troškova… (7) Ako institucija predsjednika posredno šteti izlasku iz izvanrednog stanja, onda treba biti suspendirana. (iz (4)) (8) Institucija Predsjednika RH posredno šteti izlasku iz izvanrednog stanja. (iz iskustva) (9) Dakle, institucija Predsjednika RH treba biti suspendirana. Tehničko je pitanje kako će se to izvesti i ono može biti prepušteno pravnim stručnjacima i pravnim praktičarima, ako tako uopće možemo nazvati ljude koji nejasno tumače zakon (eksperti), ustav (članovi Ustavnog suda RH), koji donose sulude presude (neki suci zasigurno) i sudjeluju u zlouporabi pravosudnog sustava, sudskog procesa i jurisprudencije kao takve (odvjetnici).

10001 MANIJAK

Za razliku od prethodnog argumenta, sljedeći je malo složeniji i smjera na akciju koja je legitimna i legalna i istovremeno dokida demokratsku proceduru u slučajevima kad je ista bjelodano takva da može proizvesti više štete nego koristi, što trenutna procedura izbora Predsjednika RH i sama služba istog de facto proizvode. Navedena služba je suvišni trošak u vremenu recesije i treba biti onemogućena. Ako je suspenzija ili bilo koji drugi legalan i legitiman oblik onemogućavanja službice Predsjednika RH po žurnom postupku nemoguć ili malo vjerojatan, potrebno je pribjeći drugim sredstvima. Zamislimo da se 10.001 građanin RH kandidira za Predsjednika RH. Temeljni uvjet kandidature zadovoljio bi se tako da se u toj skupini 10.000 građana potpiše 10.000 puta u znak potpore preostalom 1 članu te skupine. Tako bismo dobili 10.001 kandidata za Predsjednika RH. Tih 10.001 kandidat + ovih par koje podržavaju vodeće političke stranke i ostali, po zakonu bi trebali dobiti prostor u javnim medijima kako bi se predstavili biračima. No zbog kratkoće kampanje, to bi predstavljanje bilo fizički nemoguće, jer zaista nema dovoljno vremena za predstavljanje 10.001 kandidata + par ostalih. Ako bi se i uspjelo ispuniti prostor javnih medija s 10.001 kandidatom, taj bi prostor bio zagušen i od šume se ne bi vidjela stabla. Možda bi i sam redovni program bio doveden u pitanje. Ako se ne bi uspjelo ispuniti taj prostor, onda bi se pribjeglo privatnim medijima koji bi bili pristrani, ili pak isto tako zagušeni kao i javni. U oba slučaja imamo kreativne posljedice. Kampanja bi bila onemogućena, jer bi bila ili fizički neizvediva, ili izvediva, ali besmislena, jer se poruke zbog gustoće ne bi mogle diferencirati i ne bi utjecale na birače. Time bi se onemogućio ključni utjecaj putem televizije, radija i ostalih elektroničkih medija ceteris paribus i time bi biranje Predsjednika RH postalo potpuno neinformativno, neinformirano, kaotično, a i zbog suludo dugih glasačkih listića i popisa kandidata broj nevažećih listića bio bi vrlo velik. Mogli bismo pretpostaviti je da bi bilo vrlo teško tiskati biračke listiće, fizički pronaći svog kandidata na listi i točno zaokružiti broj uz ime kandidata, prebrojavati glasove, izračunati rezultate, itd. Moguće je kako bi zbog toga velik broj birača odustao od praćenja kampanje i od izlaska na izbore. Ovime bi se spriječilo održavanje izbora ili bi se barem doveo u pitanje njihov legitimitet, ako ne i legalitet.

SVAKI JE GRAĐANIN PREDSJEDNIK, THAT’S THE TRUTH

Dok je drugi argument pomalo démodé jer je rok za predaju 10.000 potpisa istekao, ovaj argument je još udaljeniji od trenutne zbilje, ali može poslužiti tijekom budućih izbora nakon što se ovi pokažu cirkusom, a obnašanje službe besmislenom. Zamislimo da se svaki građanin RH po definiciji automatizmom kandidira za Predsjednika RH. Birači bi pri biranju u određen broj kućica velikim slovima koja su dovoljno čitka (tj. koje bi fino kalibrirani čitač teksta mogao očitati) trebali upisati puno ime i prezime osobe koju izabiru (ime i prezime treba odgovarati onom s osobne iskaznice). Predsjednik RH postala bi ona osoba koja dobije najmanje glasova (pri čemu je JEDAN glas najmanji broj glasova). Ako bi bilo više osoba s jednim glasom, pristupilo bi se sljedećem krugu glasovanja, itd. Moguće je kako bi se izbori pokazali permanentnima i kako nikad ne bi bio izabran Predsjednik RH. Vječno bismo čekali predsjednika kojega nikad nećemo dočekati.

NE PREDSJEDNIKU. ŽIVJELE MRKVICE, ROTKVICE I REPICE!

(Next day. Same time. Same place.) Duboko uvjereni da očekujemo Božić kao sjećanje na rođenje Isusa Krista, ono što zaista očekujemo je Predsjedničić kao proslavu rođenja novog-starog predsjednika ili nove predsjednice RH. Za razliku od Isusa koji se rodio bespomoćan među životinjama u štali i koji je postepeno postajao sve nadmoćniji, kako bi na koncu kao vrhunaravni cinik i ironist pobijedio odbacivanjem moći i prihvaćanjem nemoći, predsjednik će se roditi pod svjetlima velegrada te će stvarajući privid pobjede, slave i sile prikriti stvarnu izvršnu nemoć službe i prijeteće poglede hlapljivih zvijeri iz crnih sjena bez imalo ogiba.

Za ovu nepriliku skladba Los njemačke skupine Rammstein s live albuma Völkerball (2006.). Snimka skladbe je s koncerta održanog 2005. godine u starorimskom amfiteatru Les Arènes de Nîmes u Nîmesu u Francuskoj.

izvor: Blogosfera Večernji list, autor prof. Kristijan Krkač

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Mišetić: Nobilo “branio” Hrvatsku u slučaju Blaškić, izgubio – sada tuži Hrvatsku na temelju haških presuda!

Objavljeno

na

Objavio

Američki odvjetnik hrvatskih “korijena” Luka Mišetić, na društvenim je mrežama prokomentirao stavljanje Ante Nobila na raspolaganje bošnjačkoj strani u pripremi tužbe Saveza logoraša BiH protiv Republike Hrvatske.

-Nobilo “branio” Hrvatsku u slucaju Blaškić, izgubio, sada tuzi Hrvatsku na temelju haških presuda. Sutra tuži RH, Perkovića i Mustaća zbog dokazanog ubojstva Đurekovića – istaknuo je Luka Mišetić u objavi na društvenim mrežama.

Mišetićev je to komentar na vijest prema kojoj se odvjetnik Anto Nobilo u Sarajevu susreo s predstavnicima Saveza logoraša BiH te razmatrao mogućnost pokretanja tužbe protiv Republike Hrvatske.

Nakon sastanka Nobilo je za sarajevske medije ponovio svoj raniji stav da “postoji osnova za tužbu protiv Republike Hrvatske”.

-Postoji osnova za tužbu i to putem odgovornosti Franje Tuđmana, Gojka Šuška i Janka Bobetka. Dakle, tri ključna čovjeka Republike Hrvatske. Na taj način postoji i pripisana odgovornost Republici Hrvatskoj. Ali, odluku mora donijeti Udruženje logoraša, da li idu, ne ja”, rekao je Nobilo.

Dodao je kako bi bi tužba išla po logorima.

-Ako krenemo, onda ćemo krenuti po logorima. Dakle, tamo gdje je veći logor bit će skupna tužba, a ako ima nekoliko zatočeničkih centara unutar jedne općine, onda ćemo ići po općinama. Ići ćemo po modelu kako je i u haškoj presudi Prlić i drugi. U osnovi, to će biti pojedinačne tužbe. Dakle, tužbe logoraša, koji su nezakonito bili uhićeni i zatočeni, protiv Republike Hrvatske – kazao je Nobilo.

Međutim, činjenice govore suprotno od Nobilovih riječi, koji pojam “međunarodni ratni sukob” zlonemjerno tumači kao “agresija”.

Međutim, Hrvatska ni u jednoj presudi MKSJ u Den Haagu nije proglašena agresorom. Štoviše, “agresija” kao pravna kvalifikacija uopće ne postoji u Stautu MKSJ, kao ni u statutima ostalih međunarodnih sudova, poput ICJ ili ICC. To je neporeciva činjenica, koju Nobilo zaboravlja.

-Neosporna činjenica je to da je “agresija” definirana usvojenom Rezolucijom broj 3314 (XXIX) od strane Opće skupštine UN-a dana 14, prosinca 1974. godine. Isto tako, neoboriva je činjenica da takva definicija nikad nije involvirana u bilo koji pravni akt bilo kojeg međunarodnog suda, i da ne postoji niti jedna jedina presuda bilo kojeg suda protiv bilo kojeg država u kojem je uopće spomenut pojam agresija – smatraju pravni eksperti.

Nobilo LAŽE: Hrvatska ni u jednoj presudi MKSJ u Den Haagu nije proglašena agresorom

Nobilo u Sarajevu priprema bošnjačku tužbu protiv Hrvatske

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Predsjednica je muku od posjeta uspješno privela kraju

Objavljeno

na

Objavio

PREDSJEDNICA RH JE, KAKO NAROD KAŽE, TREBALA „IMATI ŽELUDAC“ I „ODRADITI“ POSJET PREDSJEDNIKA RS

U moru punom sipinog crnila roniocu se teško orijentirati, pogotovo što nije u mogućnosti spoznati koliko je vrsta i kakvih sipa koje puštaju crnilo. Ista stvar je i, na kopnu, s guskama koje se moraju snalaziti, iako im nije poznato je li magla prirodna pojava ili se pušta da bi se okružje zamaglilo. Ratnici i oni koji su služili vojsku znaju da se umjetna magla pušta iz dimnih bombi kako bi se zavaralo neprijatelja, pobjeglo sa ciljnika i spasilo glavu. Isto tako da bi se guske klepnulo, ako se ne snalaze u magli.

“Svako jutro jedna kajgana” – Komentar Antun Drndelić

Takvo stanje imali smo nedavno kada su dimne informativne, strategijske i taktičke dimne bombe pljuštale sa svih strana. Dimna bomba, kojoj bi se s pravom mogao staviti naziv „atomski udar“, ali vježbeni, sada još bez nuklearnog otpada, pljusnula je u Ujedinjenim narodima,kada je opet jednom, a nikada ne će prestati ta vrsta psihološkog zračenja, Hrvatska optužena, uz ostalo i za 700.000 žrtava Jasenovca. Osobno, s tih 700.000, što je u početku bilo izražavano i kao 1,700.000, nemam ništa jer sam u lipnju 1945. navršio šest godina.

Kratko vrijeme nakon tog događaja u New Yorku, ista se stvar približila i području Republike Hrvatske, članice UN, EU i NATO-a, koji za svoju članicu nikakvim znakom, ni potporom, ali ni osudom,nisu reagirali, ni pozitivno, ni negativno. Što se može „prevesti“ i da se s izložbom u New Yorku slažu, po načelu – tko šuti smatra se da pristaje, ali takvu članicu ipak trpe i toleriraju u svojoj sredini. Zbog svojih interesa! Psihološki i psihijatrijski bi se to moglo nazvati i uspješnim nabijanjem kompleksa krivnje mladoj državi i njezinom narodu. Ostalima koji su državljani, ali nisu pripadnici tog naroda, jer se i oni o tomu ne izjašnjavaju neposredno, to ili odgovara ili ne odgovara, ovisno o prigodi ili interesima. Utvrđene istine nema, osim političkih, koje su u funkciji raznoraznih inozemnih ili tuzemnih interesa i doktrina. Negativnih prema Hrvatskoj.

Stvar se činjenično približila Hrvatskoj jer je u posjet trebalo primiti pozvanog predsjednika Republike Srbije, čiji je ministar vanjskih poslova otvorio njujoršku izložbu. Ministar vanjskih poslova nije pratio svojeg predsjednika u posjet Hrvatskoj. Iako je trebalo , kako kaže narod“ imati želudac, predsjednica Republike Hrvatske je, vizualno bez želučanih problema, „ odradila“ taj posjet visokog rizika na profesionalno visokoj razini, i bez protokolarnih „gafova“, privela ga kraju. Ali…,

Uvijek postoji magla za „guske“, ali i guske spremne i „nespremne“ na maglu. U ovom slučaju, svi komentari ovisili su o medijima, i zbog tekstova i zbog slika, ali i izbora i priklona doktrinarnih formulacija i snimateljskih rakursa. Prepričano je ili uokvireno u sliku i komentirano ono što se u tim okolnostima željelo. A svi ostali su vidjeli što se događalo.

Umjesto objektivnog pristupa prevladala je magla i sipinsko crnilo tako da je običnom promatraču servirano on što se želi postići. Što on po nečijem mišljenju treba vidjeti ili pročitati. U ovom slučaju su mediji magla… Svatko naravno može reći da je onda za odčitavanja potrebna i vidovitost. Da, ali i iskustvo, mogućnost i tumačenje viđenog i kroz medije prikazanog. A što se želi od strane koga, u koju svrhu, s kojom namjerom spoznat će se kasnije i prepoznati po toku događaja i događanja koja slijede.

Temeljno pitanje je kako bi se u međunarodnim krugovima, takvima kakvi jesu, s poznatim ili nepoznatim ulogama koje „igraju“ u ovom malom provincijskom teatru, ocjenjivao moguće nedoličan prijam upravo takvog gosta u zemlju koja uskoro preuzima vođenja nekog EU organa. I sjedište dolazi u Zagreb. Zato je i bilo provokacija od strane srbijanskog člana Vlade RS, na položaju ministra obrane, i drugih, ali oni koji imaju pravo na prosvjed u demokratskoj državi kakvom se Hrvatska prikazuje, oni su u takvim uvjetima prosvjedovali, kako su prosvjedovali. A da je bilo provokacija onih drugih, pa i satiričara – je. Predsjednica je tu muku od posjeta uspješno privela kraju.

Koliko je gost uspio u svojem naumu, vraćajući opet jednom nama naše, radi se o matičnim knjigama općine Dvor na Uni, nalik je i politici zapadnog susjeda koji nam kao svoj doprinos i žrtvu pregovorima o Savudrijskoj vali želi vratiti našu Svetu Geru koju je okupirao, i danas ju drži u okupaciji. Našu…Agresivno svojatanje i obmanjivanje. Guske u magli teško to mogu vidjeti i shvatiti. Srbija i dalje „jaše“ na svojoj načertanjsko/memorandumskoj doktrini. I takva će biti primljena u EU? Zapadni iskusni europski susjed sipira po Savudrijskoj vali…
Našalimo se pa recimo – oh, tako europski…

Antun Drndelić

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari