Pratite nas

Komentar

NE Predsjedniku Republike Hrvatske!

Objavljeno

na

„We always find something to give us the impression we exist?“

(S. Beckett, Waiting for Godot)

DVOBOJ KOD PANTOVČAK CORRALA

Prije početka kampanje za Predsjednika RH, Anno Domini Nostri Iesu 2014., profesionalni, objektivni i nepristrani tuzemni mediji informirali su nas o par znakovitih događaja. Ante Gotovina kazao je kako mu ne pada na pamet kandidirati se na predsjedničkim izborima. Što o izborima zna čovjek koji bi vrlo vjerojatno pobijedio svakog mogućeg protukandidata, a da mi ne znamo? Anto Đapić i Ivan Grubišić odustali su od kandidature, što je izazvalo tektonske poremećaje na političkoj sceni. Ivan Rude nije skupio 10.000 potpisa što potvrđuje njegove hvaljene menadžerske supermoći. Milan Kujundžić raskrinkan je kao čovjek upitne osobne povijesti i poslovnih poduhvata. Dosad je djelovao kao mali Franjo koji se teleportirao iz 1991. direktno u 2014., dok sad imamo ozbiljnu dvojbu; ili je manipulator od formata, ili ima ozbiljan psihički poremećaj. Ivan Vilibor Sinčić iz Živog zida dostavio je 15.200 potpisa. Bravo čovječe čudnog imena! Time se kolikoća ozbiljnih kandidata reducirala na DVA.

Čeka nas Dvoboj kod Pantovčak Corrala već u prvom krugu izbora. U to vrijeme predavanja potpisa, koje se značajno ne razlikuje od mjerenja dužine spolovila u osmoškolskim WC-ima, imalo se što za vidjeti. Lignja je DIP-u dostavio 203.875 potpisa, dok ih je Barbie dostavila 328.683. Time su se međusobno odmjerili, iako nisam siguran što je tu zaista bilo sumjereno, jer ne znam što je uopće sumjerljivo. Iz poredbe kolikoća potpisa, zaključujem da Barbie treba više nego što Lignja može dati. Nek’ cirkus započne! Proporcionalno neozbiljnosti SLUŽBE Predsjednika RH, koja proizlazi iz njezine IZVRŠNE NEMOĆI i proporcionalno suludim troškovima i štetama koje svakako nadvisuju dobrobiti i koristi, potrebno je suprotstaviti se tom cirkusantstvu koje će svakodnevno sve više eskalirati i na koncu unakaziti Došašće. Možda bismo, nasuprot veselom adventskom vjenčiću na kojem svake nedjelje upalimo po jednu svjećicu, trebali postaviti posmrtni predsjednički vijenac na kojem bismo svake nedjelje ugasili po jednu svijeću.

Kad je kriza, odbacuje se manje važno, a zadržava se važnije. Sabor i Vladu RH treba zadržati i svakako reducirati, ali čemu služi ovakva nemušta, krnja i onemoćala služba Predsjednika RH uistinu nije jasno čak niti najučinkovitijima i najmudrijima u Hrvata. Nitko vam nema pravo kazati kako ste izdali demokraciju, kako ste neodlučni, kako ste iracionalni! Nitko! U tom svjetlu, ovdje ću ponuditi tri argumenta PROTIV službe Predsjednika RH tako da svatko tko namjerava svoj glasački listić UČINITI NEVAŽEČIM može racionalno opravdati svoj postupak.

SUPER-NEMOĆAN PREDSJEDNIK U TO VRIJEME KRIZE

Slijedi jednostavan i shvatljiv formalan argument kojem, čini se, ne treba ništa niti dodavati, ni oduzimati. (1) Ako se država nalazi u dugotrajnoj recesiji, onda je opravdano proglasiti izvanredno stanje (zbog elementarne gospodarske nepogode). (2) Država se nalazi u dugotrajnoj recesiji. (3) Dakle, opravdano je proglasiti izvanredno stanje (zbog elementarne gospodarske nepogode). (4) Ako je proglašeno izvanredno stanje, onda izlazak iz tog stanja uključuje hitnu suspenziju svih javnih troškova koji neposredno ili posredno doprinose uzroku izvanrednog stanja, ili štete izlasku iz izvanrednog stanja. (5) Proglašeno je izvanredno stanje. (6) Dakle, izlazak iz stanja uključuje hitnu suspenziju svih javnih troškova… (7) Ako institucija predsjednika posredno šteti izlasku iz izvanrednog stanja, onda treba biti suspendirana. (iz (4)) (8) Institucija Predsjednika RH posredno šteti izlasku iz izvanrednog stanja. (iz iskustva) (9) Dakle, institucija Predsjednika RH treba biti suspendirana. Tehničko je pitanje kako će se to izvesti i ono može biti prepušteno pravnim stručnjacima i pravnim praktičarima, ako tako uopće možemo nazvati ljude koji nejasno tumače zakon (eksperti), ustav (članovi Ustavnog suda RH), koji donose sulude presude (neki suci zasigurno) i sudjeluju u zlouporabi pravosudnog sustava, sudskog procesa i jurisprudencije kao takve (odvjetnici).

10001 MANIJAK

Za razliku od prethodnog argumenta, sljedeći je malo složeniji i smjera na akciju koja je legitimna i legalna i istovremeno dokida demokratsku proceduru u slučajevima kad je ista bjelodano takva da može proizvesti više štete nego koristi, što trenutna procedura izbora Predsjednika RH i sama služba istog de facto proizvode. Navedena služba je suvišni trošak u vremenu recesije i treba biti onemogućena. Ako je suspenzija ili bilo koji drugi legalan i legitiman oblik onemogućavanja službice Predsjednika RH po žurnom postupku nemoguć ili malo vjerojatan, potrebno je pribjeći drugim sredstvima. Zamislimo da se 10.001 građanin RH kandidira za Predsjednika RH. Temeljni uvjet kandidature zadovoljio bi se tako da se u toj skupini 10.000 građana potpiše 10.000 puta u znak potpore preostalom 1 članu te skupine. Tako bismo dobili 10.001 kandidata za Predsjednika RH. Tih 10.001 kandidat + ovih par koje podržavaju vodeće političke stranke i ostali, po zakonu bi trebali dobiti prostor u javnim medijima kako bi se predstavili biračima. No zbog kratkoće kampanje, to bi predstavljanje bilo fizički nemoguće, jer zaista nema dovoljno vremena za predstavljanje 10.001 kandidata + par ostalih. Ako bi se i uspjelo ispuniti prostor javnih medija s 10.001 kandidatom, taj bi prostor bio zagušen i od šume se ne bi vidjela stabla. Možda bi i sam redovni program bio doveden u pitanje. Ako se ne bi uspjelo ispuniti taj prostor, onda bi se pribjeglo privatnim medijima koji bi bili pristrani, ili pak isto tako zagušeni kao i javni. U oba slučaja imamo kreativne posljedice. Kampanja bi bila onemogućena, jer bi bila ili fizički neizvediva, ili izvediva, ali besmislena, jer se poruke zbog gustoće ne bi mogle diferencirati i ne bi utjecale na birače. Time bi se onemogućio ključni utjecaj putem televizije, radija i ostalih elektroničkih medija ceteris paribus i time bi biranje Predsjednika RH postalo potpuno neinformativno, neinformirano, kaotično, a i zbog suludo dugih glasačkih listića i popisa kandidata broj nevažećih listića bio bi vrlo velik. Mogli bismo pretpostaviti je da bi bilo vrlo teško tiskati biračke listiće, fizički pronaći svog kandidata na listi i točno zaokružiti broj uz ime kandidata, prebrojavati glasove, izračunati rezultate, itd. Moguće je kako bi zbog toga velik broj birača odustao od praćenja kampanje i od izlaska na izbore. Ovime bi se spriječilo održavanje izbora ili bi se barem doveo u pitanje njihov legitimitet, ako ne i legalitet.

SVAKI JE GRAĐANIN PREDSJEDNIK, THAT’S THE TRUTH

Dok je drugi argument pomalo démodé jer je rok za predaju 10.000 potpisa istekao, ovaj argument je još udaljeniji od trenutne zbilje, ali može poslužiti tijekom budućih izbora nakon što se ovi pokažu cirkusom, a obnašanje službe besmislenom. Zamislimo da se svaki građanin RH po definiciji automatizmom kandidira za Predsjednika RH. Birači bi pri biranju u određen broj kućica velikim slovima koja su dovoljno čitka (tj. koje bi fino kalibrirani čitač teksta mogao očitati) trebali upisati puno ime i prezime osobe koju izabiru (ime i prezime treba odgovarati onom s osobne iskaznice). Predsjednik RH postala bi ona osoba koja dobije najmanje glasova (pri čemu je JEDAN glas najmanji broj glasova). Ako bi bilo više osoba s jednim glasom, pristupilo bi se sljedećem krugu glasovanja, itd. Moguće je kako bi se izbori pokazali permanentnima i kako nikad ne bi bio izabran Predsjednik RH. Vječno bismo čekali predsjednika kojega nikad nećemo dočekati.

NE PREDSJEDNIKU. ŽIVJELE MRKVICE, ROTKVICE I REPICE!

(Next day. Same time. Same place.) Duboko uvjereni da očekujemo Božić kao sjećanje na rođenje Isusa Krista, ono što zaista očekujemo je Predsjedničić kao proslavu rođenja novog-starog predsjednika ili nove predsjednice RH. Za razliku od Isusa koji se rodio bespomoćan među životinjama u štali i koji je postepeno postajao sve nadmoćniji, kako bi na koncu kao vrhunaravni cinik i ironist pobijedio odbacivanjem moći i prihvaćanjem nemoći, predsjednik će se roditi pod svjetlima velegrada te će stvarajući privid pobjede, slave i sile prikriti stvarnu izvršnu nemoć službe i prijeteće poglede hlapljivih zvijeri iz crnih sjena bez imalo ogiba.

Za ovu nepriliku skladba Los njemačke skupine Rammstein s live albuma Völkerball (2006.). Snimka skladbe je s koncerta održanog 2005. godine u starorimskom amfiteatru Les Arènes de Nîmes u Nîmesu u Francuskoj.

izvor: Blogosfera Večernji list, autor prof. Kristijan Krkač

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Don Damir Stojić: Hvala vam hrvatski branitelji, nikad vas nećemo zaboraviti!!!

Objavljeno

na

Objavio

Sinoć i preksinoć su bili veličanstveni dani. Jedinstveno smo izašli na ulice naših gradova s trobojnicom i šahovnicom, pjevajući domoljubne pjesme i dočekali naše heroje.

Međutim, primjetio sam jedan nedostatak. Nedostaje 15,840 hrvatskih branitelja koji su dali svoje živote za Hrvatsku.

Kao što je rekao izbornik Zlatko Dalić, bez njih ne bi bilo ove šahovnice. 🇭🇷
Hvala vam, nikad vas nećemo zaboraviti!!!

Pogledajte ovaj video kenotafa crkve Sv. Mati Slobode na Jarunu i pomolite se za naše heroje…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Nije Vrsaljko legao na voljenu zastavu s onakvim dječački snenim izrazom lica zato što je slušao jazz.

Objavljeno

na

Objavio

Dubravko Šimenc na facebooku je podijelio zanimljiv komentar Zvonimira Raspudića kojega donosimo u cijelosti:

“Pitaju se neki, inherentno moralno superiorni, otkuda toliko poštovanje Vatrenih prema Thompsonu? Zašto su baš njega poželjeli imati u autobusu i čuti ga na pozornici? Zašto su time „pokvarili“ tako veličanstven događaj?

Odgovor je vrlo jednostavan. Thompsonove pjesme, koje promoviraju ljubav a ne mržnju, velikim su dijelom zaslužne za sve ono što su u životu postigli pa tako i ovo srebro kojim su u trans odveli čitavu naciju i od Hrvatske stvorili predmet obožavanja cijelog svijeta. Nije Modrić mogao proći epski put od čuvanja koza na Velebitu, preko izbjeglištva, do najboljeg igrača svjetskog prvenstva slušajući TBF. Ali su mu zato riječi Thompsonove pjesme „Moj dida i ja“ osvjetljavale težak put kojim je stigao do zvijezda.

Nije odlučan pogled i ruka na srcu svih reprezentativaca prilikom intoniranja himne nusprodukt slušanja Massima, inače vrsnog glazbenika. Taj ponosni, neustrašivi karakter gradile su pjesme poput „Uvijek vjerni tebi“.

Nisu dečki mogli akumulirati nadljudsku snagu, koju bi izvlačili u 120. minuti produžetka, slušajući Josipovićevu „Tokatnu etudu u C-duru“ na 3. programu HR-a. Thompsonovi stihovi iz „Nema predaje“ ušpricali su im potreban doping da prevare bol i s vatrom u očima grizu do kraja.
Nije Dalićevu poniznost i posvećenost svetom cilju, koju je prenio na sve igrače, kreiralo slušanje Detoura, koji su mi inače odlični. Thompsonovi „Geni kameni“ zaslužni su za to.

Nije Vrsaljko, nakon junačke borbe protiv Engleza, legao na voljenu zastavu s onakvim dječački snenim izrazom lica zato što je slušao jazz. Thompsonova „Lijepa li si“ usadila mu je u srce vječnu, neizmjernu ljubav prema domovini koja mu daje snagu da se za nju bori do kraja.
Osobno su mi od Thompsona puno miliji “The National”, premda i on ima nekoliko odličnih pjesama. No svakome dajem za pravo da sluša ono što mu se iskreno sviđa.

Stoga bih molio sve koji s gnušanjem komentiraju glazbeni ukus naših heroja da pokažu barem trunku tolerancije koju inače nerado pokazuju prema „nižim bićima“.

Njih nitko od optuženih ne proziva za glazbeni ukus pa bi bio red da uzvrate istom mjerom i ne kvare ove veličanstvene događaje. Za kraj, pozivam ih i da poslušaju najljepšu i najslušaniju Thompsonovu pjesmu, za koju je inače napisao i tekst i glazbu, te da mu nakon toga presude i dalje šire samo ljubav.

Zvonimir Raspudić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori