Pratite nas

Komentar

Ne slijedite karijeriste koji vas vode u propast!

Objavljeno

na

Svi sveti su. Tisuće i tisuće građana  u tišini s pijetetom posjećuju gradska i seoska groblja paleći svijeće za svoje najmilije. Sa suzom u oku i bolom u srcu prisjećaju se trenutaka života s onima koji su ih svojom smrću napustili. Posebno dirljivo je na grobovima s bijelim križevima u kojima počivaju mlade osobe, a isto tako na grobovima hrvatskih branitelja koji su svoje mlade živote ugradili u temelje Hrvatske države. Nažalost mnogi još uvijek ne znaju gdje su svoj život skončali njihovi najmiliji. Oni su svoje svijeće zapalili pod centralnim križevima s molitvom za najmilije i vapajem za njihov pronalazak i dostojanstven ukop.

Hrvatska, a i mnoga groblja širom svijeta prepuna su tijela onih koji su živote dali za Hrvatsku no i za druge. Pored toga svakako treba spomenuti oko 1700 grobišta na području bivše Jugoslavije za koja se zna no do danas nisu istražena. Prema nekim istraživanjima radi se o oko 500 000 osoba kaje su nestale i ne zna im se točno mjesto stradanja. Jedino istraživanjem bi se mogla utvrditi istina no to na svaki mogući način žele zaustaviti još živući egzekutori i djeca onih koji su u tome sudjelovali ali su u međuvremenu preminuli. Počinitelje nije stigla zaslužena kazna, a pobijeni su nepravedno ostali bez mogućnosti i prava  na dostojanstven ukop koji svatko ljudsko biće zaslužuje.

Posljednja kalvarija hrvatskog naroda dogodila se tijekom Domovinskog rata pri obrani od srbo-komunističke agresije koja je od 1991. – 1995. odnijela 15.007 Hrvata. Od tog broja 13.914 osoba, od kojih 8.257 branitelja i 5.657 civila, pokopani su na grobljima diljem Hrvatske no još uvijek se traga za 1.093 osobe i to 428 branitelja i 665 civila. Pobunu i agresiju na Hrvatsku inicirali su srpski političari u Hrvatskoj na nagovor službene srpske politike te su u sukob uključili ono što je ostalo od više nepostojeće JNA. S obzirom na tadašnji sastav te takozvane JNA može se reći da se radilo o dijelu bivše vojske i velikog broja četnika dragovoljaca ili jednostavno rečeno svih onih koji su iz dna duše mrzili sve što je hrvatsko. Svesrdnu pomoć dobili su Hrvatskoj od jugo-nostalgičara i komunjara koji nažalost i dan danas čine sve kako bi osramotili Hrvatsku.

No ovom broju stradalih u Hrvatskoj svakako treba dodati i broj žrtava druge sukobljene strane, to jest agresora i drugih etničkih skupina na području takozvane Republike Srpske Krajine. Prema trenutno utvrđenim podacima radi se o 7.204 osobe od kojih 6.304 Srba i 900 osoba koje se još uvijek vode kao nestale (5 vojnika i 895 civila).  Od tog broja 6.127 je srpske etničke skupine i to 3.086 vojnike RSK, MUP-a RSK i pripadnika paravojnih formacija, 395 vojnika JNA te 1.782 civila.  Za 864 osoba status nije poznat.  U periodu od 1991. – 1995. bilo je na tom području bilo je i nesrpskih žrtava i to 1.077 osoba od kojih  821 Hrvat, 78 Muslimana/Bošnjaka, 25 Mađara i 153 osobe iz drugih etničkih skupina.

Kada sve te nesretne brojke zbrojite doći ćete do 22.211 ukupno stradalih osoba tijekom Domovinskog rata od 1991. – 1995. godine.  Da gospodo, toliko je koštala agresija potaknuta suludom idejom o stvaranju velike Srbije na teritoriji Republike Hrvatske,  a pod imenom nekakve  Jugoslavije.

Oni koji su izazvali i izvršili agresiju i dalje spominju granicu Kronštat – Karlobag, legalizirali su četništvo i dalje ideološki hrane svoje pomagače u Hrvatskoj, sprječavajući tako pomirenje i normalizaciju odnosa između Hrvatskog naroda i Srpske etničke skupine u Hrvatskoj. Sama ta činjenica govori kako im nije stalo do vlastitih žrtava, a kamoli do tuđih.

Nedavno SNV tiskalo 16. Bilten pod nazivom Ratni zločini nad Srbima u Hrvatskoj 91-95 iz  kojeg  se može polučiti kako posredno optužuje Hrvatsku za počinjenje zločina navedenih u biltenu.  Kao uvijek do sada njima su na pameti jedino žrtve srpske etničke skupine, a druge ni ne spominju kao da i ne postoje. To ne žele spominjati jer su sve te silne žrtve nastale radi agresije na Republiku Hrvatsku koju  su počinili pripadnici Srpskog naroda.  Nije ih briga za masakre počinjene nad Hrvatima u:  Autokampu Grabovac (3), Babića Mostu (3), Baćinu (56), Bizovcu (10), Borovu Selu (12), Brloškoj Dubravi (7), Budačkoj Rijeci (4), Čanku (7), Dabru (7), Dalju (112-135), Erdutu (27), Četekovcu (24), Čorcima (5), Gornjim Jamama (15), Graboštanoma (20), Ivanovom Selu (7), Jasenicama (5), Joševici (21), Karancu (4), Klancu – selo (20), Kostrićima (16), Kozibrodu (10), Kraljevčanima (5), Kukuruzarima (3), Kusonjama 20), Lipovači (12), Lovincu (5), Lušcu (59),  Majuru (20), Nadinu (14), Novom Selu Glinskom (33), Ovčari (264), Pastuši (7), Peckima (4), Petrinji (17), Poljaniku (10), Saborskom (29), Skakavcu (9), Skeli (10), Srugi Banskoj (12), Širokoj Kuli (34),  Škabrnji (84),  Tovarniku (68), Vagancu (9), Voćinu i Humu (47), Volinji (7), Vukovaru, Žuta Lokva (4) i da dalje ne nabrajam. Više o tome možete vidjeti iz Popisa masovnih zločina nad Hrvatima u Domovinskom ratu na web adresi:

https://hr.wikipedia.org/wiki/Popis_masovnih_zlo%C4%8Dina_nad_Hrvatima_u_Domovinskom_ratu

Ovaj popis mjesta i žrtava dao sam isključivo kako bi podsjetio i na druge žrtve o kojima se namjerno šuti.

Znaju li u VSNM-u, SNV-u, Documenti, Senseu ili u nevladinim udrugama koje se tobože bore za ljudska prava za ove masovne zločine? U vrijeme tih događanja nisam vidio nikoga iz srpske etničke skupine i nevladinih udruga koje se bore za ljudska prava kako javno protestira protiv agresije na Republiku Hrvatsku pa tako i zločina koje su počinile četničke horde.  Čini mi  se kako je tim nevladinim udrugama važnija jedna Magnolija od tisuća  ljudskih života pa tako više puta javno protestiraju na mjestu gdje je posječena. Znaju li za te zločine oni koji se s govornice Hrvatskog (Državnog) Sabora javljaju u maniri velikih pravednika. Njih to očito ne zanima.

Svaka, pa čak i jedna jedina nedužna žrtva na bilo čijoj strani je strahota, a kamoli tolike žrtve. Nažalost SNV-u kao i mnogim nevladinim udrugama u Hrvatskoj hrvatske žrtve u ovom suludom ratu nisu važne. I dalje se širi razdor i vrijeđa Hrvatska novcem hrvatskih poreznih obveznika dodijeljenih tim Brutovskim  udrugama. Dovoljno je pogledati časopis Novosti  i svakom imalo pametnom bit će razvidno koja mržnja izvire iz tog časopisa prema svemu što je Hrvatsko.

Od 1918. – 1991. godine, prvo pod kraljem, tijekom i nakon II svjetskog rata pa onda pod totalitarnim komunističkim režimom rukovođenim iz Beograda stradale su tisuće i tisuće nevinih hrvatskih žrtava, a oni koji i dalje provode politiku  razdora i sukoba pitajući se pri tome zašto ih Hrvati ne vole. Zaboravili su silna opraštanja kroz povijest i amnestije koje im je tijekom Domovinskog rata  dala Republika Hrvatska pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Mi Hrvati spremni smo opraštati jer nas tako uči naša vjera, a upravo tu činjenicu koriste vaši političari za svoja nova nedjela. Politika koju i dalje vodite gura vaš narod u propast i bolje je da se otrijeznite i krenete novim, poštenim i časnim putem. Smijenite lidere koji vas upropaštavaju i unose nemir u vaše i naše domove. Njihove karijere ne smiju počivati na našem sukobu, na vašoj i našoj nesreći. Siguran sam da većina Srba ne misli tako jer znam vrlo velik broj časnih i poštenih Srba koji se srame zbog postupaka pojedinih karijerista koji njihovom narodu nameću sramotu.

Najžalosnije je što o svemu ovom šute hrvatske institucije koje bi trebale reagirati. Upitajte se zašto šute HAZU i Hrvatski institut za povijest. Možda bi odgovor na  ovo pitanje trebali potražiti u sramotnoj Odluci vijeća za suočavanje s posljedicama totalitarnih režima.

Zoran Čapalija – Čaplja

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marijan Knezović: ‘Ako je Vukovar simbol patnje, a jest, neka konačno bude i simbol pravde’

Objavljeno

na

Objavio

Kako li je ovo velik i svet čovjek. Govoriti istinu, hrabro i mudro, a opet beskompromisno, pazeći da svaka pohvala bude ljudska, svaka kritika još ljudskija i svaka poruka ispunjena ljubavlju, to je ono što samo čovjek nadahnut dobrom i istinom može činiti, komentirao je Marijan Knezović propovijed željezanskog biskupa Egidija Živkovića na misi zadušnici u Vukovaru u nedjelju 18. studenoga

Kada mi kao pojedinci i narod budemo upola hrabri izložiti se zbog istine i budućnosti kao ovaj sveti čovjek, naši problemi će se moći nabrojati na prste jedne ruke.

Među njima neće biti nepronađenih ratnika i civila, zatvorenih arhiva, osuđenih nevinih ljudi, prevara i lažnih obećanja, materijalizma i mržnje bilo koje vrste. Svaka mu čast!

“Ako je Vukovar simbol patnje, a jest, neka konačno bude i simbol pravde.”

Biskup Živković na misi u Vukovaru: Nadam da mi neće nitko danas isključiti mikrofon

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Davor Dijanović: Vojska EU-a kao projekt Sjedinjenih Europskih Država

Objavljeno

na

Objavio

Projekt vojske Europske unije

U nedavnom govoru o stanju Europske unije u Europskom parlamentu njemačka kancelarka Angela Merkel istaknula je kako su prošla vremena u kojima smo se bezrezervno uzdali u druge. „Ako želimo preživjeti kao zajednica moramo uzeti svoju sudbinu u ruke“ – dodala je Merkel i založila se za stvaranje „zajedničke europske vojske“ koja bi svijetu pokazala da „među europskim zemljama više nikad ne će biti rata“. Ta vojska ne bi bila protiv NATO-a, nego bi se radilo o dopuni NATO-a.

Za stvaranje vojske EU-a založio se i francuski predsjednik Emmanuel Macron. Pred nekoliko dana on je također pozvao na uspostavu vojske EU-a, tvrdeći kako je ona potrebna za zaštitu od Kine, Rusije, ali čak i SAD-a. „Nećemo zaštititi Europljane ako ne uvedemo pravu europsku vojsku“ – dodao je.

Trump i Putin o EU vojsci

Macronov poziv na uspostavu EU vojske nije naišao na dobar prijam kod američkog predsjednika Donalda Trumpa koji je poziv na stvaranje vojske kojom bi EU zaštitila sebe od mogućih neprijatelja, uključujući i SAD, nazvao „vrlo uvredljivim“. „Možda bi Europa prvo trebala platiti svoj pošteni dio za NATO koji uvelike subvencionira SAD“ – dodao je Trump.

Najavu osnivanja EU vojske komentirao je i čelnik NATO-a Jens Stoltenberg koji je pozdravio ideju jačanja napora EU-a glede obrane koja može ojačati i NATO savez. Upozorio je, međutim, da veći europski trud glede jačanja obrane ne bi smio razarati jačinu „transatlantske veze.“

Odluku o stvaranju vojske EU-a komentirao je i ruski predsjednik Vladimir Putin koji smatra da je Macronov koncept europske vojske „pozitivan“ za višepolaran svijet. „Europa je moćni ekonomski entitet, moćna ekonomska unija i sasvim je prirodno da želi svoju neovisnost, samodostatnost i suverenitet glede obrane i sigurnosti“. Naravno, ne gledaju svi u Rusiji na ovu ideju blagonaklono, pa tako pojedini ruski analitičari izražavaju bojazan da bi u budućnosti udruženoj vojsci NATO-a i EU-a mogla postati napamet ideja zajedničkog napada na Rusiju, a kao “preventiva“ protiv navodne ruske ekspanzionističke politike.

Narativ o opasnosti od ruskog ekspanzionizma, danas često prisutan kod političara u Bruxellesu i Washingtonu, nije od jučer. Sljedeće godine bit će sto godina od izlaska knjige „Demokratski ideali i stvarnost“ engleskog geopolitičara Halforda Mackindera u kojoj je ovaj utemeljitelj engleske geopolitike izrazio zabrinutost za Europu, jer je smatrao velika europska nizina pogoduje snagama kopna (sukob kopno-more), tj. Rusima za kretanje na zapad. Mackinder se bojao da Rusija zbog konfiguracije terena može vrlo lako ovladati područjima Crnog i Baltičkog mora te prostorom istočne Europe do linije Laba-Jadran.

Ideja iz 1950.

Ideja o osnivanju vojske EU-a seže u 1950. godinu. Tad je Sjeverna Koreja uz kinesku pomoć napala Južnu Koreju s ciljem da ju stavi pod komunističku vlast. U Europi se tada pojavila bojazan od širenja komunizma, pa su Francuska, Italija, Zapadna Njemačka i države Beneluxa pod sloganom „zajedno smo jači“ potpisale ugovor o osnivanju Europske obrambene zajednice, u kojemu je previđeno da snage sigurnosti tih zemalja budu pod jednim vrhovnim zapovjedništvom. Ovaj ugovor nikada nije proveden u djelo, prvenstveno zbog otpora Francuske čiji je parlament 1954. odbio ovaj projekt.

No, tijekom godina stvoreni su određeni institucionalni preduvjeti za formiranje vojske EU-a. Od 1989. tako imamo njemačko-francusku brigadu s 6.000 vojnika, a od 1995. njemačko-nizozemski korpus kojemu su, u slučaju potrebe, podređene jedna nizozemska i jedna njemačka divizija s ukupno 40.000 vojnika. Tu je i Europska obrambena agencija, Vojni stožer Europske unije, ali i Eurocorps (interventna jedinica NATO-a koncipirana prvenstveno za potrebe EU-a). Tijekom posljednjih 12 mjeseci osnovan je i PESCO (Permanent Structured Cooperation – Stalna strukturirana suradnja), s 25 od 28 država članica Unije, kao okvir za strukturnu integraciju unutar Zajedničke sigurnosne i obrambene politike, na temelju članka 42.6 Ugovora o Europskoj uniji.

Irealan projekt s ciljem dodatne EU integracije i ukidanja nacionalnih suvereniteta

Ideja o osnivanju vojske EU-a posebno je ojačala nakon izbora Trumpa za američkog predsjednika. Trump često kritizira NATO, što se u nekim europskim krugovima tumači kao njegova želja za ukidanjem toga vojnog saveza. No, Trump zapravo samo želi da europske države ispune normu od 2 % BDP-a za obranu. Takav je dogovor, a to je, dakako, i u interesu američkoga vojno-industrijskog kompleksa. SAD danas u obranu ulaže 3,1 %, a Njemačka tek 1,2 %.

Pred nekoliko dana u razgovoru za CNN Macron se usprotivio povećanju proračuna za kupovanje američkog oružja: „Ne želim da europske zemlje povećavaju svoj obrambeni proračun kako bi kupovali američko naoružanje ili od drugih. Smatram da ako povećamo proračun onda bismo morali graditi svoju autonomiju kako bismo postali stvarna suverena sila“. Dakako, Macronu bi odgovaralo da se više oružja kupuje u Europi jer bi tu profitirala francuska vojna industrija.

Na kraju treba istaknuti da je ideja osnivanja vojske EU-a – koja je potpuno irealna u situaciji dok postoji NATO savez (neovisno što o njemu mislili) – neraskidivo vezana uz utopističku ideju preobrazbe Europske unije u „Sjedinjene Europske Države“. Njemački i francuski cilj je postojeće probleme EU-a rješavati formulom „još više integracije“, iako je upravo dokidanje nacionalnih suvereniteta jedan od ključnih razloga jačanja desnih, tzv. populističkih i euroskeptičnih stranaka diljem Europske unije.

Davor Dijanović/HKV

Angela Merkel želi europsku vojsku: Ako želimo braniti svoju zajednicu, moramo sudbinu uzeti u svoje ruke

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari