Pratite nas

Komentar

Ne slijedite karijeriste koji vas vode u propast!

Objavljeno

na

Svi sveti su. Tisuće i tisuće građana  u tišini s pijetetom posjećuju gradska i seoska groblja paleći svijeće za svoje najmilije. Sa suzom u oku i bolom u srcu prisjećaju se trenutaka života s onima koji su ih svojom smrću napustili. Posebno dirljivo je na grobovima s bijelim križevima u kojima počivaju mlade osobe, a isto tako na grobovima hrvatskih branitelja koji su svoje mlade živote ugradili u temelje Hrvatske države. Nažalost mnogi još uvijek ne znaju gdje su svoj život skončali njihovi najmiliji. Oni su svoje svijeće zapalili pod centralnim križevima s molitvom za najmilije i vapajem za njihov pronalazak i dostojanstven ukop.

Hrvatska, a i mnoga groblja širom svijeta prepuna su tijela onih koji su živote dali za Hrvatsku no i za druge. Pored toga svakako treba spomenuti oko 1700 grobišta na području bivše Jugoslavije za koja se zna no do danas nisu istražena. Prema nekim istraživanjima radi se o oko 500 000 osoba kaje su nestale i ne zna im se točno mjesto stradanja. Jedino istraživanjem bi se mogla utvrditi istina no to na svaki mogući način žele zaustaviti još živući egzekutori i djeca onih koji su u tome sudjelovali ali su u međuvremenu preminuli. Počinitelje nije stigla zaslužena kazna, a pobijeni su nepravedno ostali bez mogućnosti i prava  na dostojanstven ukop koji svatko ljudsko biće zaslužuje.

Posljednja kalvarija hrvatskog naroda dogodila se tijekom Domovinskog rata pri obrani od srbo-komunističke agresije koja je od 1991. – 1995. odnijela 15.007 Hrvata. Od tog broja 13.914 osoba, od kojih 8.257 branitelja i 5.657 civila, pokopani su na grobljima diljem Hrvatske no još uvijek se traga za 1.093 osobe i to 428 branitelja i 665 civila. Pobunu i agresiju na Hrvatsku inicirali su srpski političari u Hrvatskoj na nagovor službene srpske politike te su u sukob uključili ono što je ostalo od više nepostojeće JNA. S obzirom na tadašnji sastav te takozvane JNA može se reći da se radilo o dijelu bivše vojske i velikog broja četnika dragovoljaca ili jednostavno rečeno svih onih koji su iz dna duše mrzili sve što je hrvatsko. Svesrdnu pomoć dobili su Hrvatskoj od jugo-nostalgičara i komunjara koji nažalost i dan danas čine sve kako bi osramotili Hrvatsku.

No ovom broju stradalih u Hrvatskoj svakako treba dodati i broj žrtava druge sukobljene strane, to jest agresora i drugih etničkih skupina na području takozvane Republike Srpske Krajine. Prema trenutno utvrđenim podacima radi se o 7.204 osobe od kojih 6.304 Srba i 900 osoba koje se još uvijek vode kao nestale (5 vojnika i 895 civila).  Od tog broja 6.127 je srpske etničke skupine i to 3.086 vojnike RSK, MUP-a RSK i pripadnika paravojnih formacija, 395 vojnika JNA te 1.782 civila.  Za 864 osoba status nije poznat.  U periodu od 1991. – 1995. bilo je na tom području bilo je i nesrpskih žrtava i to 1.077 osoba od kojih  821 Hrvat, 78 Muslimana/Bošnjaka, 25 Mađara i 153 osobe iz drugih etničkih skupina.

Kada sve te nesretne brojke zbrojite doći ćete do 22.211 ukupno stradalih osoba tijekom Domovinskog rata od 1991. – 1995. godine.  Da gospodo, toliko je koštala agresija potaknuta suludom idejom o stvaranju velike Srbije na teritoriji Republike Hrvatske,  a pod imenom nekakve  Jugoslavije.

Oni koji su izazvali i izvršili agresiju i dalje spominju granicu Kronštat – Karlobag, legalizirali su četništvo i dalje ideološki hrane svoje pomagače u Hrvatskoj, sprječavajući tako pomirenje i normalizaciju odnosa između Hrvatskog naroda i Srpske etničke skupine u Hrvatskoj. Sama ta činjenica govori kako im nije stalo do vlastitih žrtava, a kamoli do tuđih.

Nedavno SNV tiskalo 16. Bilten pod nazivom Ratni zločini nad Srbima u Hrvatskoj 91-95 iz  kojeg  se može polučiti kako posredno optužuje Hrvatsku za počinjenje zločina navedenih u biltenu.  Kao uvijek do sada njima su na pameti jedino žrtve srpske etničke skupine, a druge ni ne spominju kao da i ne postoje. To ne žele spominjati jer su sve te silne žrtve nastale radi agresije na Republiku Hrvatsku koju  su počinili pripadnici Srpskog naroda.  Nije ih briga za masakre počinjene nad Hrvatima u:  Autokampu Grabovac (3), Babića Mostu (3), Baćinu (56), Bizovcu (10), Borovu Selu (12), Brloškoj Dubravi (7), Budačkoj Rijeci (4), Čanku (7), Dabru (7), Dalju (112-135), Erdutu (27), Četekovcu (24), Čorcima (5), Gornjim Jamama (15), Graboštanoma (20), Ivanovom Selu (7), Jasenicama (5), Joševici (21), Karancu (4), Klancu – selo (20), Kostrićima (16), Kozibrodu (10), Kraljevčanima (5), Kukuruzarima (3), Kusonjama 20), Lipovači (12), Lovincu (5), Lušcu (59),  Majuru (20), Nadinu (14), Novom Selu Glinskom (33), Ovčari (264), Pastuši (7), Peckima (4), Petrinji (17), Poljaniku (10), Saborskom (29), Skakavcu (9), Skeli (10), Srugi Banskoj (12), Širokoj Kuli (34),  Škabrnji (84),  Tovarniku (68), Vagancu (9), Voćinu i Humu (47), Volinji (7), Vukovaru, Žuta Lokva (4) i da dalje ne nabrajam. Više o tome možete vidjeti iz Popisa masovnih zločina nad Hrvatima u Domovinskom ratu na web adresi:

https://hr.wikipedia.org/wiki/Popis_masovnih_zlo%C4%8Dina_nad_Hrvatima_u_Domovinskom_ratu

Ovaj popis mjesta i žrtava dao sam isključivo kako bi podsjetio i na druge žrtve o kojima se namjerno šuti.

Znaju li u VSNM-u, SNV-u, Documenti, Senseu ili u nevladinim udrugama koje se tobože bore za ljudska prava za ove masovne zločine? U vrijeme tih događanja nisam vidio nikoga iz srpske etničke skupine i nevladinih udruga koje se bore za ljudska prava kako javno protestira protiv agresije na Republiku Hrvatsku pa tako i zločina koje su počinile četničke horde.  Čini mi  se kako je tim nevladinim udrugama važnija jedna Magnolija od tisuća  ljudskih života pa tako više puta javno protestiraju na mjestu gdje je posječena. Znaju li za te zločine oni koji se s govornice Hrvatskog (Državnog) Sabora javljaju u maniri velikih pravednika. Njih to očito ne zanima.

Svaka, pa čak i jedna jedina nedužna žrtva na bilo čijoj strani je strahota, a kamoli tolike žrtve. Nažalost SNV-u kao i mnogim nevladinim udrugama u Hrvatskoj hrvatske žrtve u ovom suludom ratu nisu važne. I dalje se širi razdor i vrijeđa Hrvatska novcem hrvatskih poreznih obveznika dodijeljenih tim Brutovskim  udrugama. Dovoljno je pogledati časopis Novosti  i svakom imalo pametnom bit će razvidno koja mržnja izvire iz tog časopisa prema svemu što je Hrvatsko.

Od 1918. – 1991. godine, prvo pod kraljem, tijekom i nakon II svjetskog rata pa onda pod totalitarnim komunističkim režimom rukovođenim iz Beograda stradale su tisuće i tisuće nevinih hrvatskih žrtava, a oni koji i dalje provode politiku  razdora i sukoba pitajući se pri tome zašto ih Hrvati ne vole. Zaboravili su silna opraštanja kroz povijest i amnestije koje im je tijekom Domovinskog rata  dala Republika Hrvatska pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Mi Hrvati spremni smo opraštati jer nas tako uči naša vjera, a upravo tu činjenicu koriste vaši političari za svoja nova nedjela. Politika koju i dalje vodite gura vaš narod u propast i bolje je da se otrijeznite i krenete novim, poštenim i časnim putem. Smijenite lidere koji vas upropaštavaju i unose nemir u vaše i naše domove. Njihove karijere ne smiju počivati na našem sukobu, na vašoj i našoj nesreći. Siguran sam da većina Srba ne misli tako jer znam vrlo velik broj časnih i poštenih Srba koji se srame zbog postupaka pojedinih karijerista koji njihovom narodu nameću sramotu.

Najžalosnije je što o svemu ovom šute hrvatske institucije koje bi trebale reagirati. Upitajte se zašto šute HAZU i Hrvatski institut za povijest. Možda bi odgovor na  ovo pitanje trebali potražiti u sramotnoj Odluci vijeća za suočavanje s posljedicama totalitarnih režima.

Zoran Čapalija – Čaplja

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Hebrang: ‘Do danas nije otkopano ni jedan posto svih grobišta’

Objavljeno

na

Objavio

Andrija Hebrang, razlog sporosti otkrivanja zločina komunističke vlasti tijekom Drugog svjetskog rata i poraća vidi u tome što su do danas sve vlade bile većinom komunističke.

– U prvoj hrvatskoj vladi 1990. jedino ja nisam bio član Saveza komunista nikada. U zadnjem predsjedništvu HDZ-a u kojem sam bio 2009. bio sam jedini koji nije nikad bio član Saveza komunista. To je razlog zbog čega se grobišta ne otkopavaju i zbog čega se priča razvlači, istaknuo je Hebrang u izjavi za Direktno.hr, prenosi hrsvijet.net

Podsjetio je kako su oni koji su se bavili tom temom u Hrvatskoj pronašli, a postoje i dokumenti i policijski izvještaji koji to potvrđuju, više od 940 lokaliteta koje treba otkopati.

– Do danas nije otkopano ni jedan posto, kaže Hebrang.

Tvrdi kako je od samih početaka hrvatske neovisnosti postojao jak otpor u pronalaženju istine.

– Godine 1990. Franjo Tuđman oformio je saborsku komisiju koja je otkopala 1163 tijela na Maceljskoj gori i onda neslužbeno prestala s radom. Osobe iz komisije primale su prijetnje, nisu smjele o toj temi nastupati u javnosti. I tih 1163 jadnika, njihove kosti su 20 godina zaboravljene i nespomenute bile u crnim vrećama i ležale na tavanu patologije Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Nakon 20 godina smo ih pokopali u Macelju i napravili zavjetnu crkvicu pokraj tog najvećeg hrvatskog groba, podsjeća Hebrang.

Dodaje kako je komisiju službeno ukinuo Ivica Račan 2000. godine i da se po tom pitanju ništa nije događalo sve do 2011. godine.

– Tad sam u Saboru uspio progurati zakon o osnivanju Ureda o otkrivanju komunističkih zločina. Prvo smo se počeli baviti Gračanima jer smo tamo točno znali lokalitete zahvaljujući higijeničaru pokojnom Miroslavu Haramiji. Njega su, naime, 1945. komunisti angažirali da dezinficira grobove pobijenih nakon rata. Haramija je 1991. godine objavio u jednim dnevnim novinama svoj brižno čuvani popis grobišta, ali ni sljedećih 20 godina nije zakopana lopata s ciljem otkopavanja i ljudskog zbrinjavanja posmrtnih ostataka, podsjeća Hebrang.

Podsjeća i na zabrane u režiji Zorana Milanovića.

-Učinili smo to tek mi u organizaciji navedenog Ureda i to nam je bio posljednji posao. Naime, za vrijeme postojanja Ureda uspjeli smo istražiti samo tri lokaliteta, u jednom od njih bile su kosti maloljetnih osoba, i onda nam je vlada Zorana Milanovića zabranila rad i ukinula Ured”, kaže Hebrang i dodaje da nije bolje stanje ni danas.

Tvrdi kako je osobno premijeru Andreju Plenkoviću dao program i objasnio gdje se što nalazi.

– Sad su oni počeli s otkopavanjem, ali u tajnosti kako bi sakrili bilo kakvu priču o tome. Dakle, ni s ovim otkopavanjem nije se dogodilo ništa jer to nije ni jedan promil od ukupno ubijenih, a nije otkopano ni jedan posto svih grobišta, kaže Hebrang, prenosi hrsvijet.net.

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Miroslav Škoro: ‘g. Pupovac nadolijeva ulje na vatru’

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednički kandidat Miroslav Škoro na Facebooku se osvrnuo na jučerašnje izjave saborskog zastupnika i predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca o napadu na pripadnike srpske zajednice kod Knina.

“Znakovita je šutnja hrvatskog državnog vodstva na uvredljive izjave Milorada Pupovca koji se koristi retorikom i stavovima srbijanskog predsjednika Vučića. Umjesto da smiruje tenzije nastale u incidentu, g. Pupovac nadolijeva ulje na vatru i očito želi profitirati na napadu na hrvatske građane koji je za svaku osudu.

Od njega, kao zastupnika u Hrvatskom saboru, očekivao sam puno više mudrosti, a puno manje ostrašćenosti. Politika je, kako je govorio moj profesor Lauc, “toplo srce, hladna glava i čiste ruke”. Očito se g. Pupovac, kao hrvatski političar, inspirira za ovakve istupe na velikosrpskom derneku na Fruškoj gori. Žalosnija od Pupovčeve huškačke retorike je samo gromoglasna tišina njegovog glavnog koalicijskog partnera, koji šutke prelazi preko takvih izjava”, stoji u Škorinoj objavi.

Škorio je komentirao jučerašnju konferenciju za medije zastupnika SDSS-a Milorada Pupovca, Borisa Miloševića i Dragane Jeckov, koji su komentirali napade na Srbe s područja Knina.

“Neki političari traže da se Pupovcu začepe usta. Dok imam fizičke snage i mentalne sposobnosti ne postoji nitko tko će mi začepiti usta. Može samo posegnuti za tim da mi oduzme fizičku snagu ili mentalnu moć. Ljudi koji mi na službeni, fakultetski mail i druge adrese šalju prijetnje nastavljaju rat protiv ljudi koji nikada nisu bili za rat. Nastavljaju progone ljudi koji ničim ne pokazuju neprivrženost i nepoštovanje Ustava ove države. Ima li netko tko to čuje i razumije”, upitao je jučer Pupovac.

“Griješi se, jer stvari neće prestati postojati jer ih se ne zove pravim imenom. Nije ovdje riječ o izoliranom incidentu niti je riječ o slučajnom događanju. Komemorativne prakse ratnih događaja, bilo da obilježavaju stradanja ili pobjede, najčešće u sebi nose poruke međuetničke netolerancije. Nismo uspjeli stvoriti komemorativne prakse koje neće poticati na rat i nepoštivanje srpske zajednice. Komemorativnim praksama na različite načine nastavljamo rat, a neki time žele protjerati i ovo malo Srba što je ostalo u Hrvatskoj. I medijske poruke u funkciji komemorativne prakse doprinose tome. Ne vode računa o tome kako će razlučiti ljude koje nemaju veze s Miloševićem i njegovom politikom od ljudi koji to imaju. Takve poruke pojedinci i grupe razumiju onako kako su razumjeli ljudi u Uzdolju”, kazao je Pupovac.

Pupovac usporedio današnju demokratsku i slobodnu Hrvatsku s NDH i predskazao joj istu sudbinu i kraj

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari