Pratite nas

Komentar

Ne slijedite karijeriste koji vas vode u propast!

Objavljeno

na

Svi sveti su. Tisuće i tisuće građana  u tišini s pijetetom posjećuju gradska i seoska groblja paleći svijeće za svoje najmilije. Sa suzom u oku i bolom u srcu prisjećaju se trenutaka života s onima koji su ih svojom smrću napustili. Posebno dirljivo je na grobovima s bijelim križevima u kojima počivaju mlade osobe, a isto tako na grobovima hrvatskih branitelja koji su svoje mlade živote ugradili u temelje Hrvatske države. Nažalost mnogi još uvijek ne znaju gdje su svoj život skončali njihovi najmiliji. Oni su svoje svijeće zapalili pod centralnim križevima s molitvom za najmilije i vapajem za njihov pronalazak i dostojanstven ukop.

Hrvatska, a i mnoga groblja širom svijeta prepuna su tijela onih koji su živote dali za Hrvatsku no i za druge. Pored toga svakako treba spomenuti oko 1700 grobišta na području bivše Jugoslavije za koja se zna no do danas nisu istražena. Prema nekim istraživanjima radi se o oko 500 000 osoba kaje su nestale i ne zna im se točno mjesto stradanja. Jedino istraživanjem bi se mogla utvrditi istina no to na svaki mogući način žele zaustaviti još živući egzekutori i djeca onih koji su u tome sudjelovali ali su u međuvremenu preminuli. Počinitelje nije stigla zaslužena kazna, a pobijeni su nepravedno ostali bez mogućnosti i prava  na dostojanstven ukop koji svatko ljudsko biće zaslužuje.

Posljednja kalvarija hrvatskog naroda dogodila se tijekom Domovinskog rata pri obrani od srbo-komunističke agresije koja je od 1991. – 1995. odnijela 15.007 Hrvata. Od tog broja 13.914 osoba, od kojih 8.257 branitelja i 5.657 civila, pokopani su na grobljima diljem Hrvatske no još uvijek se traga za 1.093 osobe i to 428 branitelja i 665 civila. Pobunu i agresiju na Hrvatsku inicirali su srpski političari u Hrvatskoj na nagovor službene srpske politike te su u sukob uključili ono što je ostalo od više nepostojeće JNA. S obzirom na tadašnji sastav te takozvane JNA može se reći da se radilo o dijelu bivše vojske i velikog broja četnika dragovoljaca ili jednostavno rečeno svih onih koji su iz dna duše mrzili sve što je hrvatsko. Svesrdnu pomoć dobili su Hrvatskoj od jugo-nostalgičara i komunjara koji nažalost i dan danas čine sve kako bi osramotili Hrvatsku.

No ovom broju stradalih u Hrvatskoj svakako treba dodati i broj žrtava druge sukobljene strane, to jest agresora i drugih etničkih skupina na području takozvane Republike Srpske Krajine. Prema trenutno utvrđenim podacima radi se o 7.204 osobe od kojih 6.304 Srba i 900 osoba koje se još uvijek vode kao nestale (5 vojnika i 895 civila).  Od tog broja 6.127 je srpske etničke skupine i to 3.086 vojnike RSK, MUP-a RSK i pripadnika paravojnih formacija, 395 vojnika JNA te 1.782 civila.  Za 864 osoba status nije poznat.  U periodu od 1991. – 1995. bilo je na tom području bilo je i nesrpskih žrtava i to 1.077 osoba od kojih  821 Hrvat, 78 Muslimana/Bošnjaka, 25 Mađara i 153 osobe iz drugih etničkih skupina.

Kada sve te nesretne brojke zbrojite doći ćete do 22.211 ukupno stradalih osoba tijekom Domovinskog rata od 1991. – 1995. godine.  Da gospodo, toliko je koštala agresija potaknuta suludom idejom o stvaranju velike Srbije na teritoriji Republike Hrvatske,  a pod imenom nekakve  Jugoslavije.

Oni koji su izazvali i izvršili agresiju i dalje spominju granicu Kronštat – Karlobag, legalizirali su četništvo i dalje ideološki hrane svoje pomagače u Hrvatskoj, sprječavajući tako pomirenje i normalizaciju odnosa između Hrvatskog naroda i Srpske etničke skupine u Hrvatskoj. Sama ta činjenica govori kako im nije stalo do vlastitih žrtava, a kamoli do tuđih.

Nedavno SNV tiskalo 16. Bilten pod nazivom Ratni zločini nad Srbima u Hrvatskoj 91-95 iz  kojeg  se može polučiti kako posredno optužuje Hrvatsku za počinjenje zločina navedenih u biltenu.  Kao uvijek do sada njima su na pameti jedino žrtve srpske etničke skupine, a druge ni ne spominju kao da i ne postoje. To ne žele spominjati jer su sve te silne žrtve nastale radi agresije na Republiku Hrvatsku koju  su počinili pripadnici Srpskog naroda.  Nije ih briga za masakre počinjene nad Hrvatima u:  Autokampu Grabovac (3), Babića Mostu (3), Baćinu (56), Bizovcu (10), Borovu Selu (12), Brloškoj Dubravi (7), Budačkoj Rijeci (4), Čanku (7), Dabru (7), Dalju (112-135), Erdutu (27), Četekovcu (24), Čorcima (5), Gornjim Jamama (15), Graboštanoma (20), Ivanovom Selu (7), Jasenicama (5), Joševici (21), Karancu (4), Klancu – selo (20), Kostrićima (16), Kozibrodu (10), Kraljevčanima (5), Kukuruzarima (3), Kusonjama 20), Lipovači (12), Lovincu (5), Lušcu (59),  Majuru (20), Nadinu (14), Novom Selu Glinskom (33), Ovčari (264), Pastuši (7), Peckima (4), Petrinji (17), Poljaniku (10), Saborskom (29), Skakavcu (9), Skeli (10), Srugi Banskoj (12), Širokoj Kuli (34),  Škabrnji (84),  Tovarniku (68), Vagancu (9), Voćinu i Humu (47), Volinji (7), Vukovaru, Žuta Lokva (4) i da dalje ne nabrajam. Više o tome možete vidjeti iz Popisa masovnih zločina nad Hrvatima u Domovinskom ratu na web adresi:

https://hr.wikipedia.org/wiki/Popis_masovnih_zlo%C4%8Dina_nad_Hrvatima_u_Domovinskom_ratu

Ovaj popis mjesta i žrtava dao sam isključivo kako bi podsjetio i na druge žrtve o kojima se namjerno šuti.

Znaju li u VSNM-u, SNV-u, Documenti, Senseu ili u nevladinim udrugama koje se tobože bore za ljudska prava za ove masovne zločine? U vrijeme tih događanja nisam vidio nikoga iz srpske etničke skupine i nevladinih udruga koje se bore za ljudska prava kako javno protestira protiv agresije na Republiku Hrvatsku pa tako i zločina koje su počinile četničke horde.  Čini mi  se kako je tim nevladinim udrugama važnija jedna Magnolija od tisuća  ljudskih života pa tako više puta javno protestiraju na mjestu gdje je posječena. Znaju li za te zločine oni koji se s govornice Hrvatskog (Državnog) Sabora javljaju u maniri velikih pravednika. Njih to očito ne zanima.

Svaka, pa čak i jedna jedina nedužna žrtva na bilo čijoj strani je strahota, a kamoli tolike žrtve. Nažalost SNV-u kao i mnogim nevladinim udrugama u Hrvatskoj hrvatske žrtve u ovom suludom ratu nisu važne. I dalje se širi razdor i vrijeđa Hrvatska novcem hrvatskih poreznih obveznika dodijeljenih tim Brutovskim  udrugama. Dovoljno je pogledati časopis Novosti  i svakom imalo pametnom bit će razvidno koja mržnja izvire iz tog časopisa prema svemu što je Hrvatsko.

Od 1918. – 1991. godine, prvo pod kraljem, tijekom i nakon II svjetskog rata pa onda pod totalitarnim komunističkim režimom rukovođenim iz Beograda stradale su tisuće i tisuće nevinih hrvatskih žrtava, a oni koji i dalje provode politiku  razdora i sukoba pitajući se pri tome zašto ih Hrvati ne vole. Zaboravili su silna opraštanja kroz povijest i amnestije koje im je tijekom Domovinskog rata  dala Republika Hrvatska pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Mi Hrvati spremni smo opraštati jer nas tako uči naša vjera, a upravo tu činjenicu koriste vaši političari za svoja nova nedjela. Politika koju i dalje vodite gura vaš narod u propast i bolje je da se otrijeznite i krenete novim, poštenim i časnim putem. Smijenite lidere koji vas upropaštavaju i unose nemir u vaše i naše domove. Njihove karijere ne smiju počivati na našem sukobu, na vašoj i našoj nesreći. Siguran sam da većina Srba ne misli tako jer znam vrlo velik broj časnih i poštenih Srba koji se srame zbog postupaka pojedinih karijerista koji njihovom narodu nameću sramotu.

Najžalosnije je što o svemu ovom šute hrvatske institucije koje bi trebale reagirati. Upitajte se zašto šute HAZU i Hrvatski institut za povijest. Možda bi odgovor na  ovo pitanje trebali potražiti u sramotnoj Odluci vijeća za suočavanje s posljedicama totalitarnih režima.

Zoran Čapalija – Čaplja

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Misa za partizane bila bi zapravo svetogrđe…

Objavljeno

na

Objavio

U povodu spora o misi u Bleiburgu, bivši predsjednik države Ivo Josipović, koji ne vjeruje u Boga, kaže: “Porazno je da imamo mise za ustaške zločince. Nisam čuo da je ikada održana misa za neke od poginulih partizana, čak ni za svećenike koji su sudjelovali u NOB-u.”

Kao bezbožac, on ne razumije da su upravo po njegovim optužbama ustaša mise za “zločince” i te kako potrebne i poželjne, jer je, ako su bili zli, riječ o vrlo grešnim ljudima, za iskupljenje njihove duše i te kako se treba moliti. A mise za partizane? Koliko znam, bilo ih je, sjećam se svećenika koji su se molili “za sve žrtve rata”.

Ali što će partizanima mise kad su oni bili bezgrešni, anđeoski nedužni borci protiv fašizma kojima je dosuđen raj. I sami su se odrekli i Boga i misa u komunizmu, pa treba poštovati njihove želje i svjetonazor.

U mnogim hrvatskim selima običaj je za Božić okititi kuću grančicama bršljana koje su se zaticale u šupljine na kamenoj fasadi, na prozore i vrata, a kad bi na kući nekog komunista bio bršljan, bio je kažnjen pa i izbačen iz Partije. Stoga bi zapravo sa stajališta komunista, a Josipović je njihov baštinik, misa za partizane bila svetogrđe.

Milan Ivkošić / VL

 

Ivo J.: ‘Porazno je da imamo mise za ustaške zločince’, a za partizane nikad nisu služene

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Glasnović: Kako je moguće da je jedna, nekad državotvorna stranka kao HSS, pala na tako niske grane?

Objavljeno

na

Objavio

Priopćenje za javnost povodom prosvjeda u Samoboru, 23.03.2019.

Pozdravljam sve časne ljude koji su se odazvali na ovaj skup protiv obmane i civilizacijske sramote.

 

Kako je moguće da je jedna, nekad državotvorna stranka kao HSS, pala na tako niske grane?

HSS je danas u istom ideološkom taboru sa strankama koje vuku korijene iz crvenog fašizma i militantnog ateizma Komunističke partije. Ta partija uništila je selo i poubijala tisuće seljaka, članova i prvaka HSS-a.

Jedina seoska buna u hladnoratovskoj Europi dogodila se u Cazinskoj krajini 1950. godine, kad su seljaci digli ustanak protiv prisilne nacionalizacije i konfiskacije zemljišta.

Ustav SFRJ iz 1945. bio je utemeljen na Staljinovom Ustavu iz 1936. godine. Do te godine, više od sedam milijuna stanovnika Sovjetskog Saveza, uglavnom Ukrajinaca, umoreno je glađu. Taj genocid poznat pod nazivom Holodomor ili Gladomor, počinila je komunistička tajna policija Sovjetskog Saveza.

A današnje vodstvo HSS-a brani tu ubojitu ostavštinu?
Zbog ovih činjenica nameće se logično pitanje: Kakvi ljudi mogu podržavati takvo stranačko vodstvo?

Odgovor možda leži u ovoj izreci: „Lakše je prevariti ljude nego ih uvjeriti da su prevareni.“

Zapamtimo, bez istine i pravde pomirenje je čista iluzija. A za to je potrebna žrtva i ustrajnost.
Neka nam svima u tome pomogne dragi Bog.

S poštovanjem,
Željko Glasnović

 

Svađa Beljaka i Glasnovića: Ti si jedan lopov, baš si frajer. Aute je obijao…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentari

Kliknite Facebook sviđalicu