Pratite nas

‘Ne zna svijet kakvo sam ja srpsko đubre’

Objavljeno

na

Dežuloviću, ako ne zna svijet, znamo mi kakvo si ti đubre. I ne samo srpsko..

Povodom te nagrade – European Press Prize – Slobodna Dalmacija, list s najvećom tiražom u Dugopolju, kojeg je lopov Sanader poklonio tajkunčini upletenoj u desetke kriminalnih afera, Paviću, objavila je intervju sa svojim najdražim beogradskim kolumnistom Dežulovićem, koji je iz homofobnog i zatucanog Spita odselio u homo-friendly i napredno-liberalni Beograd. Naslov je, a kako drukčije, “Boris Dežulović: Ne zna svijet kakvo sam ja srpsko đubre”. Uz nadnaslov: “Naš čovjek u Londonu”.

Najistinitiji je u svemu tome taj nadnaslov: naravno, kad znamo tko su  to “mi”, dakle oni. A isto tako bi u Londonu za Dežulovića mogli napisati, “naš čovjek u Hrvatskoj”. Dežulović je nagrađen u kategoriji komentara, za tekst “Vukovar: spomenik mrtvom gradu u prirodnoj veličini”, koji je lani u Globusu objavio povodom godišnjice pada Vukovara.

Laž je da je taj tekst reprintan “povodom obljetnice pada Vukovara”. Zapravo, on neposredno nakon pada Vukovara nije objavljen – nigdje. Bar ne u Hrvatskoj. U Hrvatskoj je prvi put objavljen mnogo godina kasnije.

Pročitao sam ga ponovo tim povodom. Pa da te pitam, za početak, Dežuloviću, na srpskom da me ceo svet razume: Ko ti je, majke ti ga spalim, Bogoljub? Taj simpatični “Boža” koji te je vodio po Vukovaru?

Tko, zašto?

A kao drugo, da te pitam, ko je srušio Vukovar? Pročitao sam cijeli tekst nekoliko puta, stvarno si dobro to napisao, umeš da pišeš. Ali iz cijelog tog tvog je*enog teksta, iz svih tih potresnih slika ubijenog grada, ja niti u jednoj rečenici nisam pročitao TKO je srušio Vukovar? Marsovci? Kinezi? Buba švabe? TKO?

Ako je tekst pisan za Hrvate, možeš nam reći, “pa zna se”. Ali nije. A što s Englezima? Kako bi jedan Englez, a očito tekst nisi pisao za Hrvate nego za Engleze, iz cijele te tvoje poetske skice mogao razabrati tko je tu koga napao, tko je rušio, što je rušio, zašto je rušio? Na dva ključna od pet pitanja na koja odgovor mora sadržavati svaki korektno napisan novinski tekst – TKO i ZAŠTO – nisi odgovorio.

Ulazimo u Vukovar otprilike onim putem kojim je protekla tri mjeseca, metar po metar, ulicu po ulicu, u Vukovar ulazila vojska. Kuće su uništavane minobacačima, tenkovima, haubicama i avionskim projektilima, i na kraju, u “čišćenju oslobođenih teritorija”, dokrajčene ručnim bombama.“, pišeš. ČIJA Vojska? Kuće su “uništavane”? TKO ih je uništavao?

Odgovora nema. Ni riječi koja vojska, čija vojska, čije haubice.

Ponovo gledam tekst. Tražim gdje se to dogodilo. Čitam ga kako bi ga čitao netko tko nema pojma o Vukovaru, i ne vidim gdje je taj je*eni Vukovar. Ne zna se u kojoj zemlji. Ne piše. Tražim riječ “Hrvatska”. Ne spominje se niti jednom u tekstu. Tek se jednom spominju Hrvati – nekakvi Hrvati – kojima je vojska bagerima zapriječila izlaz iz ulice, “da ne beže”, kaže Bogoljub (ko ti je taj Bogoljub, keve ti? Stvarno, majkemi, oću da znam. Interesuje me.) Mislim si, jesu li to oni koji su srušili Vukovar? Zašto bježe ako nisu ništa skrivili? Koji će oni moj u Vukovaru, što rade tamo? Gdje je uopće taj Vukovar? Pravim se sam sebi Englez.

Suptilna podvala

Čitam dalje. “Prolazimo kraj nekog raskopanog parka. Gomile zemlje nisu od granata. “To je samo jedno od improvizovanih groblja”. Zatočeni Vukovarčani noću su ovdje pokapali svoje mrtve. Sada ih vojska iskopava i predstavlja kao masovne grobnice Srba. Strani su mi novinari prije ovog puta pričali kako su im tako htjeli predstaviti i onih famoznih osamdeset “temišvarskih” leševa pred vukovarskom bolnicom. Leševi su, međutim, imali bolničke brojeve.

Čitav članak je manipulacija. Suptilna, vrhunska podvala. Tko su ti “zatočeni vukovarčani”? Hrvati? Srbi? Je*eni Japanci? Ni ovdje se ne spominju “Hrvati”. Samo “Vukovarčani”. Dežulović jako pažljivo bira riječi. I priča o tome da su oni tu “pokapali svoje mrtve” je, naravno, sranje. Radi se o masovnim grobnicama. Mi to znamo, jelda, Dežuloviću, al ne znaju Englezi. Neki ljudi tamo pokapali noću mrtve, mnogo lepo.

konj

I kažeš, predstavio si se kao novinar “iz Splita”? Ne iz Hrvatske, nego iz Splita? Gdje je taj Split? U Dalmaciji? U Jugoslaviji? Jesi li kad pitao za onog hrvatskog novinara, znaš, onog Glavaševića, kojeg su u trenutku dok si ti s Bogoljubom i onim iz Smedereva na stražnjem sjedalu džipa natezao rakijicu upucali kao psa u nekom mračnom podrumu, možda samo sto metara kraj tebe, možda baš dok si ti kraj tog podruma prolazio i “ćaskao s drugarima”? Kako to da su tebe, “hrvatskog novinara”, ponudili rakijicom, a njega, hrvatskog novinara, ubili ko kera kraj tarabe? Jesi li pitao Božu “gdje je moj kolega Glavašević?”

Pitanje je retoričko. Pitao si ti moj da ne kažem što. Jer on i nije tvoj kolega. On je bio novinar. Ti si bio obavještajac, dio propagandnog rata. Njega ste dobili, kad ste već onaj pravi izgubili.

Feralova sabrana nedjela

A to se najbolje vidi iz tvog “dejstvovanja” u Feralu. I ja sam u početku mislio da ste vi jedan humoristički odmak od rigidne i arhaične atmosfere Tuđmanove Hrvatske, ali Bogu hvala nije mi predugo trebalo da zbrojim dva i dva. Sve što je Feral ikad napisao – uostalom kao što danas pišu Pavićeve tiskovine – je bilo programatski. Niti jedan članak se nije provukao a da nije bio u skladu s vašom agendom. A to je ono što novinare, dobre ili loše, razlikuje od hulja: skrivena agenda u svakom tekstu. Jedno je biti novinar, drugo je biti nečiji obavještajni kanal za širenje (dez)informacija.

Forsirali ste dalmatinski dijalekt, dalmatinski identitet, “regionalni”. Zapravo, Srbi su kad bolje razmislim Dalmaciju uvijek nekako smatrali svojom. Kad u Beogradu kažeš da si Dalmatinac, odmah plaćaju piće, “pa ti si bre naš čovek.” Srpska Dalmacija. Čuveni srpski pesnik Jovan Jovanović Gundulić, još stariji i lepši srpski Dubrovnik. Nije to vaše forsiranje “dalmatinstva” bilo bez vraga. Pa ORJUNA – fašistička organizacija jugoslavenskih nacionalista, čiji ste vi utorkaši prominentni članovi, je i nastala u Splitu kao otpor tamošnje elite, koja je u Beogradu vidjela saveznika protiv Zagreba. Lokalpatriotizam, kako da ne. Nisi ti slučajno završio u Beogradu.

Tuđman vas je žuljao. Tito nije nikad. Izjednačavali ste njega i Slobu. Jasno, Tuđman je, sviđalo se vama ili ne, otac ove države. Kakav god da je bio. Niste vi pljuvali njega, nego preko njega Hrvatsku. Istina, glumili ste “neutralnost” pljujući i Slobu jer vam je i on rušio Jugu: ali time ste samo povlačili jednakost između njega koji je branio svoju zemlju i fašističke, agresivne Srbije koja je osvajala susjednu.

Zgražali ste se nad nacionalizmom. Uvijek ste bili protiv primitivnih nacionalističkih ispada u medijima. Eeee, ali kad smo se zakačili sa Slovenijom, prvi ste išli potpaljivati, objavili ste par ogavnih i primitivnih tekstova u kojima ste izrugivali Sloveniju. U rangu Smiljka Šagolja i Mile Štule. Nije ni to bez vraga. Politika krune – britanske, one znaš u Londonu – je uvijek bila odvojiti Hrvatsku od katoličkog i austro ugarskog nasljeđa, i povezati je s Balkanom, naravno pod kontrolom Srbije a time i Londona. Niste vi bez vraga veliki hrvatski nacionalisti i domoljubi kad treba zaratiti sa Slovencima, a veliki kozmopoliti kad se treba slizati sa Srbima i Bošnjacima.

Zato si i podmetnuo onaj ogavan spin Jadranki Kosor, da je otela stan nekoj srpskoj nejači koja se kasnije ubila zbog toga. Niti je ona kome otela stan, niti je imala pojma da je prije onog tko je prije nje bio u tom stanu (hrvatski branitelj) bilo kakvih Srba oficira JNA, niti si se kad pitao zašto bi ona imala manja prava na taj stan od Drobaca (koji su ga isto dobili od ministarstva obrane, tadašnje države, nisu ga kupili i platili pa stan niti nije bio njihov, zar ne), niti se Drobac ubio zbog stana kako si ti podmetnuo, nego je bolovao od shizofrenije. 70% shizofrenika počini samoubojstvo. Ali “Jaca” je smetala, trebalo ju je srušiti prije nego uđemo u EU mimo “regiona”. Naredila kruna, ruši.

Niste vi bez vraga toliko širili famu o mostu “koji je stalno zatvoren zbog bure”. Zatvorena je i auto cesta prema Rijeci često zimi zbog bure, i Titov most za Krk. Nije vas smetalo što je novi Maslenički most sagrađen “tamo gdje puše bura”, nego što je sagrađen tamo gdje ne dopiru granate, i što je uopće sagrađen, što je spojio Hrvatsku, pa ste ga krenuli minirati.

Uvijek si gnojio protiv crkve, ali kad je trebalo braniti lopovske biskupe koji su Dajlu rasprodavali i sebi novac u džep trpali, postao si veći nacionalist od Tuđmana. Kao da će ona tri talijanska Benediktinca staviti Dajlu na rame i odnijeti je u Italiju. Ti si inače protiv brojanja krvnih zrnaca, ali kad treba zavaditi Hrvate s Vatikanom, onda je nedopustivo da papa tamo neke Talijane naseljava u “naš” samostan.

Druže Dežuloviću samo piši

Pa i danas si spretan u spinanju i izvrtanju pile naopako, kad pišeš kako se tebe i Tomića boje jer vam pišu svašta po ulazima i prosipaju svašta po glavama. Ne boje vas se, da se boje ne bi to radili. Vi imate stranice EPH tiskovina po kojima pišete građanima Splita što o njima mislite, oni nemaju. Imaju zidove po kojima vam pišu grafite. Vi prosipate kante fekalija po splićanima sa stranica Slobodanke, oni vama prosipaju kante fekalija kao takve jer nemaju pristup čak ni komentarima ispod vaših tekstova.

Ajde, bar nisi za razliku od kolege Ivančića pokrao masu stanova od Sorosa i nisi onu lovu što ste dobivali od britanske ambasade strpao u svoj džep. Ali si bio u upravi Feral projekta, u Jurišićevoj 23 u Zagrebu, gdje ste kao članovi uprave registrirani ti, Vesna Pusić, Slavko Goldstein, i Viktor Ivančić. Lijepo da ste sustavno zaobilazili državni proračun lamentirajući sveudilj kako HDZ krade i lijepo da ste se zalagali za radnička prava dok su vam novinari od 1994. do 2000. bili prijavljeni kao da imaju srednju stručnu spremu, na minimalac od 1800 do 2300 kuna, dok im je ostatak dogovorene plaće isplaćivan ili na ruke. Ni kune poreza ustaškoj Tuđmanovoj državi, ni zrno žita neprijatelju! Budući da se broj zaposlenih u Feralu uvijek kretao oko 40, godišnje, na taj način ste u šest godina zamračili najmanje 3 milijuna kuna poreza i doprinosa. A gdje je tek onaj novac od naklade koju ste prodavali putem kolportaže, a koju nikad niste prijavili. 12 ustaških kuna primjerak ferala, a trošak u roto tisku manji od kune. Dobar je to biznis.

Daleko bi me odvelo da sad idem obrazlagati ovdje cijelo tvoje “dejstvovanje”, a radno vrijeme mi je pri kraju i nije mi na kraj pameti zbog tebe ostajati ovdje prekovremeno. Kući me čeka žena i večera. Pametnom je i ovo dosta. A ostalima neće biti ni da uzmem vaša “sabrana nedjela” iz Ferala i idem secirati članak po članak… od devesprve na dalje. Uživaj u nagradi, i popij rakijicu “kod tri šešira”. I pazi da opet ne padneš pod stol. I pozdravi mi Bogoljuba ako ga sretneš. On je pravo srpsko đubre. A ti si samo đubre kao takvo, apatrid.

Marcel Holjevac/dnevno.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Mijo Jelić: U BiH se Hrvatima sudi po jednom, a Muslimanima po drugom zakonu

Objavljeno

na

Objavio

Koje su poruke poslane s komemoracije za generala Praljka? Mogu li se očekivati nove optužnice iz Bosne i Hercegovine? Analizirali su gosti Otvorenog:
Marinko Krešić, glavni tajnik Hrvatskog generalskog zbora, Željka Antunović, bivša ministrica obrane, Višnja Starešina, novinarka i publicistica, Drago Pilsel, novinar i publicist
Zlatan Mijo Jelić, general HV i HVO-a

Emisiju u cijelosti pogledajte:

facebook komentari

Nastavi čitati

Događaji

Damir Borovčak: Komunistička zapovijed na Mirogoju još uvijek vrijedi

Objavljeno

na

Objavio

U nedjelju 10. prosinca na preoranom groblju hrvatskih vojnika 1941. – 1945. na Mirogoju u Zagrebu obilježen je Međunarodni dan ljudskih prava u organizaciji Hrvatskog društva političkih zatvorenika Osijek, Hrvatskog domobrana Osijek, Žrtve za Hrvatsku Osijek i Hrvatskog obrednog zdruga Jazovka – krilo Đakovo.

Poslije svete mise za duše pokojnih u crkvi Krista Kralja na Mirogoju održano je komemorativno sjećanje na mjestu njihovih grobova i poslije smrti obesčašćenih kosti hrvatskih bojovnika Nezavisne države Hrvatske.

Poginulim hrvatskim vojnicima komunistička vlast zapovjedila je preorati njihove grobove. Učinjeno je to po zapovijedi izdanoj 6. srpnja 1945. od zloglasnog partizansko-komunističkog Ministra unutarnjih poslova Vicka Krstulovića.

Na tom prekopanom i poravnatom nekadašnjem posljednjem počivalištu preminulih hrvatskih bojovnika od 1941. – 1945. sjećanje je obnovljeno prigodnim govorom i s imenima pokojnika na pripremljenih 550 svijeća.

U ime Hrvatskog društva političkih zatvorenika Osijek istaknuo je kako su protiv diskriminacije i kršenja osnovnih ljudskih prava i uskraćivanja prava na obilježeni grob, hrvatski biskupi upozorili još 20. rujna 1945. Tada su u svom glasovitom Pastirskom pismu uputili poruku vjernicima:

„Napokon, još jednu bolnu i neobičnu činjenicu moramo vam napomenuti, predragi vjernici. Ni grobovi pokojnika nisu ostali pošteđeni. Na grobljima u Zagrebu, Varaždinu i drugim mjestima, odredbom neposredno pretpostavljenih vlasti, skidaju se križevi s grobova ustaša i njemačkih vojnika. Sami grobovi poravnati su tako, da se ne može raspoznati, gdje je tko pokopan. Ovakav postupak mora se osuditi. Pred smrću klanjaju se svi ljudi. I neprijatelj prestaje poslije smrti biti neprijatelj. I njemu pripada po nepisanim zakonima čovječanske uljudbe, koja izvire iz kršćanske ljubavi, pravo na pristojan grob. Poznato je, da su poslije prvoga svjetskoga rata nekadašnji neprijatelji i te kako poštivali i čuvali grobove vojnika, koji su kao osvajači pali u stranim zemljama. Danas se to kod nas uskraćuje vlastitim sinovima.“

Potom je govornik upozorio kako su na ovom groblju hrvatskih vojnika od 1941.-1945. pokopani oni koji su umrli u zagrebačkim bolnicama od posljedica rata, kao i vojnici koji su poginuli u borbama u okolici Zagreba. Odlukom komunističkih vlasti u srpnju 1945. uklonjena su nadgrobna obilježja i uništena, grobni humci su preorani, a obiteljima i danas nije dopušteno obilježiti grob člana svoje obitelji. Komunističko obrazloženje odluke o uklanjanju vojničkih groblja okupatora glasilo je: „Treba izbrisati svaki trag zloglasne fašističke vladavine. Tak je potrebno da se sravne sa zemljom svi vanjski znakovi po kojima bi se razaznalo mjesto gdje su se dizala takva groblja.“ Kako bismo razumjeli ovu naredbu moramo poznavati izričaj komunističke ideologije koji kaže: „Tko nije s nama protiv nas je“ ili u prijevodu, tko nije komunist taj je fašist.

Istaknuto je da se tom odlukom krši ljudsko pravo na obilježen grob, povrijeđen je mir i dostojanstvo pokojnika, narušeno je pravo na osobnost, sloboda vjeroispovijesti, ali je napravljena i diskriminacija iz mržnje barbarskim postupkom uništenja. Ljudska prava nisu izmišljena, ona su prirodna. Od rođenja do smrti, što godi bili u životu, postoje ljudska prava koja se odnose na svakog čovjeka i posvuda – ona su univerzalna. Ta prava vrijede u rodilištu, i na groblju, ona vrijede za pobjedničke i poražene vojnike, svi ljudi su jednaki u rođenju i smrti.

Uništenjem ovoga groblja povrijeđena je: Opća deklaracija o ljudskim pravima, Ženevska konvencija, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Povelja EU o temeljnim pravima, Ustav RH, Zakon o grobljima, Zakon o istraživanju uređenju i održavanju vojnih groblja, groblja Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, Kazneni zakon čl. 332 Povreda mira pokojnika.

Na groblju Mirogoj dostojanstveno su pokopani ugledni građani i obični ljudi. Ovdje brončane i kamene skulpture imaju prava i dostojanstvo po Zakonu o zaštiti spomenika kulture budući da je Mirogoj zaštićeni spomenik kulture. Na ovom groblju jedino nikakva prava nemaju hrvatski vojnici poginuli u vremenu 1941. do 1945. na ozemlju Hrvatske. Paljenjem 550 svijeća, na 550 grobnih mjesta, s imenom i prezimenom pokopanog hrvatskog vojnika, željelo se vratiti dostojanstvo ljudima koji anonimno počivaju u prikrivenim grobovima pored raskošnih grobnica groblja Mirogoj. Sukladno općoj Deklaraciji o ljudskim pravima pravu na slobodu vjeroispovijesti, tražimo da se ovim ljudima vrati dostojanstvo i mir, grobovi obilježe u skladu s vjerskom pripadnošću pokojnika. Na grob za kršćane u znaku križa, a za pripadnike islamske vjere znak nišana.

Selektivna primjena ljudskih prava je kršenje ljudskih prava. Zato što su ovi ljudi pripadali poraženoj vojsci, obiteljima je nametan osjećaj krivnje za zločine koje nisu počinili, tako da i danas postoje traume koje su prisutne u naraštajima koji nisu živjeli u to vrijeme. Ovo groblje je dio kulture sjećanja, ali i suočavanja s prošlošću. I na kraju govornik je završio prvim člankom Opće deklaracije o ljudskim pravima:

“Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva”.

Molitvu za pokoj duša vojnika na preoranom groblju predvodio je za katolike velečasni Ante Pavlović, a za duše islamske vjeroispovijedi efendija Mersad Kvesić.

Potom je organizator zamolio da okupljeni upale pripremljenih 550 svijeća za 550 pokojnika na groblju hrvatskih vojnika 1941-1945. Svaka svijeća imala je ime i prezime pokojnika s datumom smrti.

Barbarstvo komunističkih vlasti 1945. koje su izdale neciviliziranu zapovijed i preorali groblja palih hrvatskih vojnika, još se uvijek poštuje i štiti. To je vidljivo na Mirogoju u Zagrebu. Neobilježene i neuređene grobne plohe na to ukazuju. Komunistička zapovijed na Mirogoju još uvijek traje. Na to su nas podsjetili pristigli domobrani iz Osijeka, koji su potaknuli na pomnije razmišljanje. Nakon 45 godina komunističkog terora i nakon 27 godina samostalne države Hrvatske, po prvi puta su upaljene svijeće i odana počast za sve obesčašćene bojovnike na preoranom dijelu Mirogoja. A zašto zakazuje gradska vlast i državna vlast, kad su u pitanju dostojanstvo i ljudska prava pokojnika na posljednje počivalište? Zar se potomci nemaju pravo sjećati svojih predhodnika palih za san o hrvatskoj slobodi. A s njima i svi istinoljubivi domoljubi pokloniti se žrtvama onih koji su poginuli u vihoru Drugog svjetskog rata za nikad dosanjanu slobodnu i samostalnu Hrvatsku.

fotografije  tekst: Damir Borovčak/HKV

 

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari