Pratite nas

Nebuloze

Nebuloze: Boris Dežulović: Čudesna amnezija

Objavljeno

na

Pokušali su tako i Hrvati, televizijskim kamerama snimali sve važnije događaje, zapisivali imena i datume u novine, čak i tetovirali hrvatske grbove na nadlaktice, ali sve džabe: svake nedjelje na dan izbora – lokalnih, parlamentarnih, predsjedničkih, svejedno – oni se bude ustreptali od nestrpljenja da okončaju tiraniju korumpiranih beogradskih komunista i zaokruže HDZ.

dezulboro-635x300Fenomen je u medicini poznat kao anterogradna amnezija. Za razliku od klasične, retrogradne amnezije, kod koje se pacijent ne sjeća ničega od prije traume koja ju je prouzrokovala, kod anterogradne amnezije to mu se događa doslovno svaki dan: ne može zapamtiti više od nekoliko posljednjih trenutaka, mozak ih nije u stanju iz kratkoročne memorije pohraniti u dugoročnu, pa ih istog časa briše, onemogućavajući stvaranje novih sjećanja. Oboljelom od anterogradne amnezije svako je jutro početak života, svakoga dana on ponovo otkriva sebe, i oko sebe čudesni novi svijet.

Anterogradna amnezija spada u razmjerno neistražene tajne ljudskog mozga. Prvi sustavno dokumentirani slučaj bio je onaj iz 1957., kad se Amerikanac Henry Molaison zbog epilepsije podvrgnuo lobektomiji, pa izgubio sposobnost pamćenja više od nekoliko posljednjih minuta. Još je, međutim, rijeđi i neistraženiji fenomen kolektivne anterogradne amnezije. Najpoznatiji takav, i najbolje dokumentiran, jest slučaj jednog malog europskog naroda, Hrvata, čija historijska memorija traje jedva nekoliko mjeseci.

Mito i korupcija

U siječnju 2015., recimo, na hrvatskim predsjedničkim izborima – nota bene, s rekordnom izlaznošću – pobijedila je kandidatkinja stranke koja je samo devet mjeseci ranije zbog korupcije pravomoćno osuđena kao zločinačka organizacija. Jesu li to Hrvati neobično tolerantni na mito i korupciju?

Ne, naprotiv: samo tjedan dana pred izbore objavljeni su rezultati istraživanja Transparency Internationala, prema kojemu Hrvati svoju državu vide jednom od najkorumpiranijih na svijetu – od svih područja javnog života daleko najkorumpiranijima pri tom smatrajući upravo političke stranke – pa ipak su sedam dana kasnije hladnokrvno izabrali kandidatkinju stranke pravomoćno osuđene zbog korupcije.

Medicinskim laicima prizor je morao biti nadrealan, ali riječ je bila o školskom primjeru anterogradne amnezije: u izbornom stožeru HDZ-a u kongresnoj dvorani zagrebačkog Hypo Centra – kao u nekoj parodiji Romerove Noći živih mrtvaca – Jakov Sedlar, Zlatko Vitez, Božidar Alić, Mate Granić, Zdravko Tomac, Miroslav Tuđman, Luka Bebić i Vladimir Šeks skandiraju: „Promjene! Promjene!“.

Nedostajali su, eto, samo Pašalić, Canjuga, Milas, Krpina i još možda dvojica-trojica, pa da sastav Tuđmanova VONS-a iz devedeset osme bude kompletan. Da nije Kolinde u drugom krugu predsjedničkih izbora, ja ne bih ni znao da, recimo, Zlatko Vitez još postoji: tek valjda strogi europski protupožarni propisi spriječili su da se te večeri na ledini pred Hypo centrom zavrte ražnjevi s volovima, a društvo unutra svejedno je orno skandiralo „Promjene, promjene“!

Bilo kome tko ne pati od anterogradne amnezije, da ga Sedlar, Vitez, Šeks, Tomac i Granić u oči gledaju i skandiraju „promjene!“, bilo bi jasno da ga otvoreno zajebavaju. Ni komunisti nisu bili tako okrutnog smisla za humor: kad je onomad drugovima konačno dosadilo, pa su druga Tita na kraju drugog desetogodišnjeg mandata proglasili „predsjednikom Republike bez ograničenja trajanja mandata“, u Saveznoj Skupštini barem nitko nije skandirao „Promjene! Promjene!“.

Srbin, a Hrvat

A toliko žuđene promjene nastupile su istu večer. Već u prvom obraćanju hrvatska je predsjednica u politički jezični standard uvela posve novi vokativ „Hrvatice i Hrvati“, a onda – promjene!, promjene! – proglasila Bosnu i Hercegovinu „drugom domovinom hrvatskog naroda“ i najavila materinsku pažnju za „Hrvate u Vojvodini i Srbiji“, da bi već sutradan, jednakom valjda materinskom pažnjom za Srbe u Hrvatskoj, sve hrvatske građane predsjedničkim dekretom proglasila Hrvatima: „Po meni je Hrvat i onaj tko živi u Hrvatskoj, a pravoslavne je vjeroispovijesti i Srbin po nacionalnosti.“

Kao da je netko rastvorio sva vrata i prozore, val promjena zapljusnuo je tako Hrvatsku, i u javni prostor hrabro su zakoračili novi neki, moderni mladi ljudi, posve neopterećeni prošlošću. „Bogu hvala da je pobijedila gospođa Grabar Kitarović, protiv ove protiv udbaške, srbofilske i četničke struje“, hrabro tako pred kamerama HTV-a recitira mladi glumac Božidar Alić, dok hrvatska mladost iza njegovih leđa pjeva „Zovi, samo zovi“, „Moju domovinu“, „Vilu Velebita“ i ostale najnovije hitove. „Mi moramo reći istinu o Hrvatskoj od 1945. do 1990.“, dodaje ove subote u Splitu HDZ-ov mladi lav Tomislav Karamarko: „Pred nama je novi Domovinski rat!“

Samo stariji i mudriji zabrinuto vrte glavama, uplašeni za nerazumnu mladost što goloruka nestrpljivo juri u rat protiv krvožednih komunista.

– Ne znaju mladi što je Udba. Neće srpska Partija tek tako pustiti hrvatsku državu – vrte glavama njihovi roditelji. – Možda je ipak trebalo najprije ići na labavu konfederaciju.
– Ali Hrvatska je nezavisna država već dvadeset pet godina, već drugu godinu punopravna članica Europske unije – oprezno onda doda psihijatar.
– Eh, da jest – sažaljivo ga onda pogledaju Hrvati.
– Ali iz vaših usta u Božje uši.

Kako se to i zašto događa, znanost pouzdano ne zna. Anterogradna amnezija još je, rekoh, neistraženi misterij, pa kako ne zna ni kako točno nastaje, nije medicina načisto ni kako da joj doskoči. U mračnom psihološkom trileru Memento, gledali ste možda, glavni junak jednako ne može zapamtiti više od posljednjih nekoliko minuta, pa rekonstruira svoje sjećanje vodeći bilješke i snimajući svakodnevnicu Polaroidom, čak i tetovirajući važne informacije na vlastito tijelo.

Pokušali su tako i Hrvati, televizijskim kamerama snimali sve važnije događaje, zapisivali imena i datume u novine, čak i tetovirali hrvatske grbove na nadlaktice, ali sve džabe: svake nedjelje na dan izbora – lokalnih, parlamentarnih, predsjedničkih, svejedno – oni se bude ustreptali od nestrpljenja da okončaju tiraniju korumpiranih beogradskih komunista i zaokruže HDZ.

Svaki put oni tako iznova otkrivaju sebe, i oko sebe Jugoslaviju, svaki izbori njima su „promjena!“, svako jutro novi početak. „Sunce žarko sjeda i skoro će sjest“ – u novu hrvatsku zoru pjeva Petar Preradović, pjesnik mlađe generacije – „stalna na tom svijetu samo mijena jest“. Preciznije definicije hrvatske anterogradne amnezije ja nikad nisam čuo.

[ad id=”40551″]

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Nebuloze

“Vjeran Grković” misu zahvalnicu za Gotovinu i Markača u katedrali nazvao ‘naci-orgijama’

Objavljeno

na

Objavio

Objava novinara Drage Pilsela alias “Vjeran Grković” na twitteru doslovno glasi da je sveta misa zahvalnica u zagrebačkoj katedrali povodom pet godina od oslobađajuće presude hrvatskim ratnim herojima i generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču – ‘nacistička orgija’.

Ispod te objave stoji slika gdje, osim Gotovine i Markača sjedi i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović. Tamo su i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, ministar obrane Damir Krstičević i drugi.

Ovako glasi twitter objava Drage Pilsela:

“Ante Gotovina, nemoj huliti! Ne svjedoči lažno! Tvoj bog se zove Theodor Meron i njemu se samo klanjaj (U povodu naci-orgije u katedrali).”

Drago Pilsel u novinarstvu je od rujna 1979., kada je počeo surađivati s lokalnim radijom i televizijskim Canal 9, u patagonijskom gradu Comodoro Rivadavia. U Hrvatskoj, kao novinar uređivao je i vodio emisije na OTV-u (od ožujka 1992. do studenog 1994.), pisao je za Novi list (od travnja 1995. do kolovoza 2009.), Slobodnu Dalmaciju, Nedjeljnu Dalmaciju, Feral Tribune, Globus, Zarez, Glas Koncila, Kana, Svjetlo riječi, Erasmus, Novi Plamen, Vjesnik, Identitet, Politička misao, Forum, itd. Bio je komentator i vanjski suradnik sarajevskog Oslobođenja te sarajevske NTV Studio 99. Bio je dopisnik španjolske radijske mreže COPE, katoličkog tjednika Vida Nueva iz Madrida te španjolskog vodećeg dnevnika El Pais, a povremeno se javljao i za BBC i Radio Slobodna Evropa.

Objavljivao je i u crnogorskom tjedniku Monitor, u beogradskom dnevniku Danas, u banjalučkim Nezavisnom novinama, a bio je dopisnik ljubljanskog tjednika Mladina i dnevnog lista Dnevnik.

Izbačen je iz članstva Hrvatskog društva katoličkih novinara, 25. siječnja 2002. Na sjednici je 41 od 49 novinara glasovalo protiv njega. Nekoliko dana prije izbacivanja, više je puta vrlo kritički napao biskupe, a za Katoličku Crkvu u Hrvatskoj izjavio je, da je “kao mala neljudska, nacionalistička i žalosna katolička sekta, od koje želi ostati daleko”.

Na haaškom suđenju, hrvatskim generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču, u veljači 2009., odvjetnik Luka Mišetić, izjavio je, da je Drago Pilsel, poslije Operacije Oluja, tada član HHO-a, pod pseudonimom Vjeran Grković intervjuirao predsjednika HHO-a Petra Mrkalja. Svjedok tužiteljstva Žarko Puhovski, rekao je, da ne zna za to. Pilsel je to demantirao u emisiji Nedjeljom u 2 u kojoj je gostovao Žarko Puhovski.

Sudjelovao je u predsjedničkoj kampanji Ive Josipovića na izborima 2009.-2010. godine. Nakon njegove pobjede na izborima, bio je predstavljen kao jedan od ljudi Ureda predsjednika, kao voditelj Odjela za analitiku. Nakon kolumne, koja je objavljena na istarskom portalu Regional express, početkom ožujka 2010., u kojoj je koristio psovke i neprimjerene izraze, nakon čega je nastala afera, otišao je iz Ureda predsjednika. Pilsel tvrdi da je odluka o napuštanju Ureda donešena ranije.

Član je hrvatskog P.E.N. centra, Hrvatskog novinarskog društva, Sindikata novinara Hrvatske, Saveza antifašista Republike Hrvatske (član predsjedništva) i Savjeta saveza antifašista Republike Hrvatske (podpredsjednik), Koalicije za REKOM, PfP Consortium (Akademija za nacionalnu obranu – Institut za mir i rješenje sukoba Ministarstva obrane Republike Austrije) kao član studijsko-istraživačke grupe za menadžment krize na Balkanu (Jugoistok Europe), Instituta Vlado Gotovac, HKD Napredak te Sabora stranke Naprijed Hrvatska – Progresivni savez, piše Narod.hr

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Ratnohuškački govor Bakira Izetbegovića u Mostaru: Bit će rata, ne izazivajte nas!

Objavljeno

na

Objavio

Bošnjački član Predsjedništva BiH i predsjednik SDA u Mostaru je, povodom 25. godina utemeljenja 4. korpusa tzv. ARBIH, održao žestoki ratnohuškački govor te pri tom iznio nove prijetnje susjedima.

Bakir Izetbegović je  ponovno iznio laž da su Bošnjaci sistematski spriječavali ratne zločine istovremeno ustvrdivši kako su ih “druge dvije strane” sistematski činile. Također, Hrvate je jasno označio kao agresore i poručio ima kako će Bošnjaci završiti ono što su započeli. Također, zaprijetio je ratom svima koji budu prijetnja njegovoj viziji BiH.

Izetbegović je u Mostaru sudjelovao na svečanoj akademiji povodom formiranja 4. korpusa Armije RBiH,  vojske Bošnjaka, gdje je govorio o proteklome ratu i ulozi tzv. ARBiH u sukobu iz devdesetih.

Moralna nadmoć

Predsjednik SDA i bošnjački član Predsjedništva izjednačio je ulogu Hrvata i Srba u posljednjem ratu predstavivši Bošnjake kao jedine žrtve rata.

“Mi smo se sistematski suprostavljali činjenju zločina,  a druge strane su ih sistemaksti  ohrabrivale. Tu leži taj balans u našu korist i naša ogromna moralna pobjeda koju također pokušavaju kroz vrijeme uzeti”, rekao je Izetbegović te naglasio kako je “na BiH izvršena agresija s ciljem podjele ove naše lijepe domovine”.

“Posebno je to izraženo ovdje u Hercegovini i ovaj su prostor željeli podijeliti. To i danas neki imaju u glavama, ali nisu uspjeli tada a poručujemo im da neće u tomu uspjeti nikada. 4. korpus se tada našao u procjepu dva agresora, jednog s istoka i drugog sa zapada. Nigdje taj uski procjep nije bio bliže spajanju linija agresora kao ovdje. Svodio se na nekoliko stotina metara. Cilj je bio ovaj prostor uzeti i podijeliti, osigurati uvjete za istrebljenje Bošnjaka i svih onih koji vole BiH”, rekao je bošnjački plan Predsjedništva.

Naveo je i kako 4. korpus “obranio do temelja porušeni Mostar”, a “neprijateljima BiH” je poručio kako mogu potpuno srušiti grad ali da neće završiti posao.

“Tek sad ovo što vidimo u Siriji liči na porušeni Mostar. Možete srušiti ali mi ćemo to ponovno napraviti: i džamije, i pravoslavnu crkvu, i hotel Ruža i Stari most. Rušite, ali mi ćemo ponovno graditi”, rekao je Izetbegović.

Jasno je kazao i kako za Bošnjake rat nije završen te kako će oni nastaviti sa svojom borbom, bez obzira što u BiH službeno vlada mir.

“Borba za jedinstveni Mostar nije završena. Borit ćemo za ono za što su se Hujka (poginuli borac ARBiH iz Mostara) i njegovi suborci borili. Mi nećemo odustati od njihovog zacrtanog cilja. Dobro je jače od zla, civilizacija je jača od barbarstva, kultura od nekulture i Mostar će biti jedinstven hosanski, hercegovački, europski i svjetski grad”, izjavio je.

Ne prijetite ili će biti rata

Za Hrvate je također rekao kako su “slomili zube na 4. korpusu, a slomit će ih i na nama u miru”.

“Prije ili kasnije će odustati”, rekao je Izetbegović.

“Bit će proslava paradržava, nagrađivanja zločinaca, pompoznih dočeka ratnih zločinaca, pokušaja da se nas natjera na šutnju. Iduća će godina biti teška. Međunarodna je zajednica otišla, OHR je pasivan i neki misle da sada mogu završiti svoje ratne ciljeve. Dayton je kao betonski okvir – ne mogu ga meki političari razbiti. Jedino ako pokrenu narod i to im ne smijemo dopustiti. Bit će svega i na sve moramo imati odgovor”, kazao je Izetbegović pa dodao kako nema na tvrde i bezobrazne prijetnje mekih odgovora.

“Ako prijete ustavnom poretku, teritorijalnom integritetu zemlje, ako misle da mogu dijeliti Mostar i druga mjesta, onda ću ponoviti da će dobiti rat! Neka ne prijete i mi nećemo prijetiti. Nećemo dozvoliti da se revidira povijest”, zaprijetio je Izetbegović.

Zaključio je kako će SDA politički pratiti Mostarce do kraja, “do dana kad ćemo reću Hujka sad smo završili ono što si ti počeo”.

Hrvatsko nebo

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari