Pratite nas

Komentar

Nedamo da nas tuđin izrabljuje i pljačka, nego zahtijevamo da to radi netko iz našeg naroda!

Objavljeno

na

leptir

Pitanje na koje često nailazim, a dolazi iz usta hrvatskih nezadovoljnika, glasi: “Kad će političari početi odgovarati za svoje postupke?”

[ad id=”93788″]

Da su političari iznimka u hrvatskom društvu, u kojemu su udbini ubojice odgovarali za svoje postupke, ratni i poratni profiteri za svoje, pljačkaši hrvatske imovine za svoje i svi drugi organizatori i počinitelji djela, koja su mladu državu sa svim izgledima na sjajnu budućnost, doveli na prosjački štap, mogli bi se pozabaviti specifičnim i neobičnim odnosom Hrvata i ljudi koje između sebe biraju u vodstvo svoje države.
Međutim, pitanje odgovornosti političara se utapa u opću karakteristiku odnosa u Hrvatskoj i zato pitanje ispada postavljeno na krivim premisama i trebalo bi glasiti: “Dokle će se političarima (i svim drugim odgovornim ljudima), dozvoljavati neodgovorno ponašanje?”

Hrvati imaju jednu neobičnu sposobnost izuzimati sebe iz odgovornosti za događaje, za koje po samom smislu demokracije, tj. vlasti naroda, oni snose glavnu odgovornost. Ako su pitanja krivo postavljena krivi će biti i odgovori.

Dok su se druge države, nikle iz slične situacije kao Hrvatska, kroz proteklih 20-25 godina uspjele transformirati iz totalitarističkog sustava u demokratski, Hrvatska, iako je formalno doživjela identičnu transformaciju, mentalno je ostala zarobljena u prošlosti, kad narodu nije moguće bilo utjecati na ponašanje vladajućih struktura, niti mu je dozvoljeno bilo na bilo koji način vršiti aktivni pritisak na te strukture. Jedini oblik nezadovoljstva, koji se je mogao ispoljiti bez posjedica, bilo je tiho gunđanje. Gunđanje je općenito prolazilo bez posljedica i po onoga koji gunđa i po onoga protiv kojega se gunđa i do te granice je moglo biti torerirano. Kad bi to gunđanje počimalo izgledati da će polučiti rezultate, bilo je zaustavljeno.

Onda su nastale dvije fantastične fundamentalne promjene koje su morale polučiti fantastičnim rezlutatima. Ostvarenja je nacionalna i socijana emancipacija Hrvatske. Konačno smo se riješili tuđinske vlasti i postali gospodarima svoje sudbine, ne samo u toliko što našom sudbinom neće odlučivati neki tuđi ljudi s tuđim interesima u prioritetu, nego ćemo sami odlučivati svojom sudbinom, birajući na vlast ljude po svom izboru – Vlast naroda, iz naroda i za narod.

Transformacija je ostvarena formalno ali ne i sadržajno. I državna samostalnost i demokratsko uređenje u njoj, stvar su svijesti a ne zakona, jer zakoni bez svijesti postoje da ih se krši a ne da ih se pridržava. Narod koji je spreman trpiti nepravdu, neće imati pravnu državu.

Hrvatski apolitični narod dobrih ratnika i slabih čuvara krvavo zarađenoga, podsjeća na ljude koji teško rade a onda sve tako teško zarađeno rastepu bez da od toga imaju koristi. Sve to nekako izgleda paradokslano, kao da su Hrvati otišli u rat za samostalnost pod parolom: “Nedamo da nas tuđin izrabljuje i pljačka, nego zahtijevamo da to radi netko iz našeg naroda!”

Kao odgovor na krivo postavljeno pitanje o tome što nam se događa, najčešće čujemo pozive da okrenemo leđa prošlosti i koncentriramo se na budućnost. Kakvu budućnost može imati netko tko nije povukao pouku iz prošlosti? Kako je moguće napraviti promjene ako nisi uspostavio tko se i što se treba mijenjati?
Hrvatska sposobnost ograditi se od odgovornosti za način na koji se ponaša vlada, rezultira u promjenama vlade i promijenilo ih se tucet u posljednjih 20 godina. I što se do danas promijenilo? Ništa! Hrvati moraju mijenjati sebe, pa će onda imati vlast u skladu s maximom da svaki narod ima onakvu vlast kakvu zaslužuje.

Vladajuća struktura je do sada uglavnom birana iz redova onih koji su vladali u prošloj državi. Obezvlašten je narod koji je i prije bio bez vlasti. Tako vladaju oni koji znadu vladati a robuju oni koji su i prije robovali. Velike promjene su postigle da sve ostane kao i prije ili po još jednom općeprihvaćenom principu – Čim se više stvari mijenjaju, tim više ostaju iste.

Dinko Dedić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Davor Dijanović: Orban na udaru bruxelleskoga mainstreama

Objavljeno

na

Objavio

Što bruxellskome mainstreamu smeta kod mađarskog državnika Viktora Orbana?

Kako su izvijestili mediji, Europska pučka stranka (EPP) jučer je iz svojih redova suspendirala stranku Fidesz mađarskog premijera Viktora Orbana, što znači da stranka ne može sudjelovati na sastancima EPP-a, nema pravo glasa i pravo predlaganja kandidata za bilo kakve dužnosti. Prema rješenju o suspenziji, odbor za procjenu će pratiti ispunjava li Fidesz uvjete koje je postavio Mafred Weber, šef EPP-ova kluba u Europskom parlamentu, i deklaracija EPP-a s kongresa u Helsinkiju krajem prošle godine. Ono što EPP zamjera Orbanu odnosi se na „kampanju protiv Bruxellesa“ i na problem protjerivanja Srednjoeuropskog sveučilišta iza Budimpešte.

Nakon jučerašnje suspenzije, vrijedi se zapitati: čime se je to Orban zaista toliko zamjerio EPP-ovcima da su ga pred europske izbore odlučili suspendirati iz svojih redova?

1.) Kao suverenist Orban se zalaže za Europsku uniju (EU) kao zajednicu suverenih i ravnopravnih država. Nasuprot tome konceptu stoje federalisti u Berlinu i Parizu koji podupiru koncept EU-a kao superdržave. Ishod europskih izbora koji su pred nama u bitnome će odrediti u kojem će smjeru krenuti EU. Inzistiranje na federativnom načelu i državnosti EU-a moglo bi u konačnici dovesti do raspade te tvorevine.

2.) Orban je veliki kritičar i protivnik masovnih i nekontroliranih migracija i na neki način rodonačelnik protuimigrantske politike. Evocirajući događaje iz mađarske povijesti, on upozorava na to da će masovne migracije uništiti europski identitet i u perspektivi dovesti do islamizacije europskog kontinenta. Statistički podatci i događanja u državama poput Francuske, Njemačke, Švedske, Nizozemske, Belgije ili Velike Britanije daju mu za pravo.

Već danas postoje dijelovi navedenih država koji sliče na Bliski istok i s Europom nemaju baš nikakve veze. Prema anketi Ipsosa, koju je 4. veljače objavio časopis L’Obs 33,2 posto srednjoškolaca u Francuskoj izjašnjava se kršćanima, a 25,5 posto muslimanima. Već danas EU, koja je proteklih godina unutar svojih granica primila milijune muslimana, strahuje od zamjeranja muslimanima, pa se tako boji dati azil pakistanskoj kršćanki Asiji Bibi. Orban ne želi ponavljati sulude politike zapadnih država i na području srednjoistočne Europe.

3.) Orban je uskratio gostoprimstvo srednjoeuropskom sveučilištu i njegovu osnivaču Georgu Sorosu kojeg optužuje za financiranje i podupiranje masovnih i ilegalnih migracija. Prema Orbanu, Soros koristi „predatorske nevladine organizacije“ kako bi preplavio Europu migrantima i stvorio „transnacionalno carstvo“.

4.) Orban smatra da se Europa mora temeljiti na kršćanskim vrijednostima na kojima je uvijek počivala. Kršćanstvo je „posljednja nada Europe“ i „ako ne zaštitimo našu kršćansku kulturu izgubit ćemo Europu, ona više ne će pripadati Europljanima“. Spas za Europu su prokušane kršćanske vrijednosti koje su ju učinile onakvom kakva je nekada bila – moćna i jaka.

5.) Nasuprot modernome transrodnom antropološkom inženjeringu, Orban se zalaže za jake i brojne obitelji. Nedavno su uvedene nove mjere za obitelji s najmanje dvoje djece kako bi im se pomoglo da kupe vlastiti dom, subvencije za kupnju automobila i oslobađanje poreza za žene koje podižu najmanje četvero djece. Žene mlađe od 40 godina koje sklope prvi brak mogu dobiti zajam od deset milijuna forinta (36.000 eura). Trećina zajma oprašta se kada se rodi drugo dijete, a cijeli je otpisan nakon rođenja trećeg djeteta.

Sa stavovima i vrijednostima koje zagovara (a u njih treba ubrojiti i antikomunizam), Orban je dijametralna suprotnost današnjega europskog „mainstreama“ i bilo je samo pitanje vremena kad će ga EPP suspendirati iz svojih redova.

Iako je u Mađarskoj neosporno razvio klijentelističku mrežu koja mu osigurava vlast, Orban se može pohvaliti i s ekonomskim uspjesima pa država bilježi vrlo pristojne stope ekonomskog rasta, izvoz raste, nezaposlenost pada, a još pred nekoliko godina isplaćen je kredit uzet od MMF-a koji je poslan kući.

Sve u svemu, Orban je političar koji uživa potporu mađarskog naroda, koji sluša bilo svoga naroda (za razliku od tzv. mainstream tzv. elita koje preziru mišljenje naroda) i čija će se upozorenja o migracijama i europskome identitetu u budućnosti nesumnjivo pokazati proročanskima.

Davor Dijanović/HKV

Europska pučka stranka (EPP) suspendirala mađarski Fidesz

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marko Ljubić: Karadžić i marginalizacija hrvatske žrtve

Objavljeno

na

Objavio

Slušajući komentare na presudu Karadžiću, pogotovo u emisiji HRT Otvoreno, koja je još jednom poslužila za promociju bošnjačkih i antifa stajališta, dakle u duhu ignoriranja islamističke prirode bošnjačke politike u Bosni i Hercegovini, čovjek se mora zapitati. Je li se službena Hrvatska svela na nekakvog promotora i zaštitnika bošnjačke žrtve?

Ispada da bi Karadžić bio prihvatljiv Hrvatima da nije počinio zločine nad Bošnjacima. Tek na samoj margini se spomenu i njegovi/srpski zločini prema Hrvatima. Dominiraju priče o Srebrenici, zločini nad muslimanskim življem, potresne izjave i suze, priča o pravdi i pravednosti muslimanskih/bošnjačkih žrtava.

Na taj se način priča o BiH svjesno gura u naručje bošnjačke baštine, a time i povlaštenog bošnjačkog političkog prava. Ako sud u Haagu i političke silnice u njegovoj pozadini imaju takve krajnje namjere, a očito imaju, Hrvatska nikako ne bi trebala biti nijemi promatrač ili čak dionik u razvoju takvih konačnih ciljeva.

Karadžić baštini progon gotovo 200 tisuća Hrvata te smrt tisuća. Karadžić je uz to integralan dio ukupnog zločinačkog projekta, primarno usmjerenog protiv životnih i strateških interesa hrvatskog naroda. To što sud u Haagu tome nije davao značaj iz posve političkih razloga, ne bi smio biti razlog pristajanja na zaborav hrvatske politike i medija. Uz to pristajanje, pristajemo i na pretežito bošnjačko pravo na BiH, što nije ništa manje zloćudno od posljedica Karadžićevog zločina.

 

Ante Nazor: Rat se vodio zbog toga da svi Srbi žive u istoj državi, da to obuhvati velik dio Hrvatske i gotovo cijelu BiH

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari