Pratite nas

Politika

VIDEO: Nedjeljom u dva – gošća Kolinda Grabar Kitarović

Objavljeno

na

21. rujna na HRT1 u 14 sati. Gošća prve ovosezonske emisije je predsjednička kandidatkinja HDZ-a Kolinda Grabar Kitarović.

Predsjednička kandidatkinja HDZ-a otkrila je zašto bi bila bolja predsjednica od Ive Josipovića i kakav joj je predizborni program.

kolida nu2

Ponudila je i odgovore na goruće socijalne i gospodarske probleme ove zemlje.

Na pitanje zašto je ušla u kampanju odgovorila je:

– I mi političari, kao i vi novinari imamo poriv za mijenjanjem stanja u društvu. Odluka je bila zajednička, osjetila sam poriv da izvučem zemlju iz krize i da riješimo ono što se danas događa u Hrvatskoj i nitko mi ne može reći da se uz ovakve potencijale moramo nalaziti u ovakvoj situaciji, kazala je i dodala kako svoje brojne kontakte mogla iskoristiti da spasi zemlju.

– U NATO-u sam smanjila broj zaposlenih bez ijednog otkaza preraspodjelom posla i tako da sam sebe maksimalno opteretila, a mislim da bi i hrvatski političari trebali razmišljati na takav način.

Kazala je kako bi otklonila ideje da predsjednik nema nikakve ovlasti.

– Odgovorno tvrdim da predsjednik ima ovlasti po Ustavu i činjenici da je izravno izabran. Dovođenjem investitora, odlučnošću i hrabrošću može donijeti cijeli niz odluka i utjecati na Vladu. Josipović ima ovlasti u području obrane, vanjske politike i obavještajnih službi no ne koristi ih dovoljno. Predsjednik se mora zapitati što to vlada radi, a ne složiti se s njom, ako vidi da ona ne donosi dobre odluke. Ja bih kao predsjednica ustrajala na sazivanju sjednice vlade sve dok premijer na nju ne pristane, kazala je Grabar Kitarović.

Na pitanje je li došlo vrijeme stezanje remena da se smanje plaće, mirovine i izdavanja za zdravstvo kazala je:

– Trebat će nam reforme mirovinskog i zdravstvenog sustava. Vrlo malo proračuna je razvojni dio pa se sredstva trebaju tražiti od investitora. Što se tiče rashoda, nije pitanje koliko će se ljudi naći na burzi rada, jer ona ne zapošljava. Naše malo i srednje gospodarstvo mora se stimulirati tako da proizvodi nova radna mjesta, kazala je.

Osvrnula se i na broj zaposlenih u javnoj upravi i poduzećima.

– Mislim da bi trebalo prije svega racionalizirati rad. Državnu upravu treba racionalizirati kao i broj zaposlenih i troškove Ureda predsjednika. Trebaju nam razmišljanja i okrugli stolovi, a ne protokolarne objave za medije. Plaće i mirovine bit će vrlo teško pitanje, jer smo već sada u situaciji da je naš radnik plaćen 8,8 eura po satu dok je prosjek EU 23 eura. Kao država trošimo previše. Ja se sama ne bih usudila predložiti kako to riješiti jer zato i postoji savjetnički tim, kazala je.

Na pitanje o ukidanju županija rekla je kako je još nitko uvjerio da je to potrebno.

– Uloga predsjednika je da bude nit vodilja i da vodi javnu raspravu. Sva ova rješenja moraju se postići u dogovoru s političkim strankama i strukom. Ne mogu se na brzinu donositi takve odluke, kazala je i dodala kako vjeruje u dogovor HDZ-a i SDP-a o ključnim pitanjima.

– Bez konsenzusa ne možemo postići cjelovito rješenje i sljedeća vlada će opet morati početi ispočetka, a to je ono što nas ubija, rekla je Grabar Kitarović.

Kazala je kako treba smanjiti broj savjetnika Predsjednika i ojačati dio za odnose s javnošću kako bi građani mogli izraziti svoje pritužbe.

– Razmišljam o tome je li potrebno da Predsjednik bude na Pantovčaku. Ne bi li bilo pravednije to vratiti građanima i recimo tamo napraviti Centar za djecu s posebnim potrebama. Razmišljam o tome  da predsjednik mora biti bliže građanima. Također, zašto Brijune ne otvoriti građanima. Kad radite uštede, trebate početi od sebe.

Mandat predsjednika Josipovića ocijenila je sljedećim riječima:

– Poštujem ga kao intelektualca, no njegov mandat je bio prazna parola. Građani od njega nisu dobili ništa, te sada na kraju pokušava izaći s nekakvim promjenama. U početku je krenuo s uspostavljanjem dobrih odnosa u regiji no u međuvremenu nije došlo do nikakvih pomaka. Primjerice, nije se dovoljno toga dogodilo na planu odnosa s Makedonijom, kazala je.

Upitana o preferencijalnom glasovanju te hoće li izaći na referendum kazala je kako na njega neću izaći.

– Moj je stav da je ovo ishitreno, da se paket izbornih zakona mora mijenjati cjelovito, a ne parcijalno. Podržavam preferencijalno glasovanje i odgovornost svakoga tko je izabran, no spuštanje praga na 3 posto nije dobro. Svim glasačima mogu preporučiti da dobro razmisle i da se ne vode emocijama, kazala je.

Izjavila je kako je protiv monetizacije autocesta.

– Zašto ta dobit ne bi ostala u Hrvatskoj. To su napori da se napuni proračun bez razmišljanja o posljedicama.

Ne sviđa joj se što Josipović u ustavnim promjenama ograničava prava sabora.

– Imati pravo veta u parlamentarnoj demokraciji je nespojivo s parlamentarnim sustavom. Ja jesam za racionalizaciju, no rad sabora treba ojačati. Zastupnici treba dati da više idu na teren. Dobar primjer je Kanada gdje zastupnici moraju provesti određeni broj dana u okrugu koji ih je izabrao.

O maloj prisutnosti Tomislava Karamarka u saboru kazala je:

– On je puno vremena provodio na terenu. Vjerujem kako će sve informacije koje je prikupio na terenu iskoristiti u Saboru. Smatram da je on radio svoj posao i da će ove jeseni biti puno više i izbornici.

Na pitanje trebaju li Hrvatskoj parlamentarni izbori kazala je kako Hrvatskoj treba novi zaokret.

– Svaki dan ove vlasti predstavlja još dublje potonuće u krizu, kazala je.

Izjavila je kako još ne zna koliko će koštati njezina kampanja, ali će na vrijeme objaviti sve podatke.

Na pitanje podržava li ideju da zajednica dva muškaraca ili žene u budućnosti bude brak kazala je kako smatra da je doživotno partnerstvo dovoljno.

– To se pitanje previše politiziralo kako bi se maknula pozornost od bitnih pitanja.

O ćirilici u Vukovaru kazala je kako od prava manjina ne treba odstupati ni milimetara.

– Hrvatska je država koja je brzo postigla ovaj stupanj pomirbe kojeg danas imamo. Nisam protiv ćirilice i ona ne može biti simbol razaranja, ali imam razumijevanja i za stavove ljudi koje tamo žive. Protiv sam njihova nasilnog stavljanja gdje one izazivaju nered, kazala je.

O dobu socijalizma i podjelama u društvu kazala je:

– Nekim ljudima ideološka su pitanja važna jer su mnogi ljudi stradali u socijalizmu.  Moramo zatvoriti to poglavlje. Ne zamaram se podjelama iz Drugog svjetskog rata. Povijest treba prepustiti povjesničarima, ali činjenica je da žrtve komunizma nisu doživjele zadovoljštinu. Oni koju se se ogriješili u prošlim sistemima, ne bi smjele biti na funkciji.

Na pitanje treba li Trgu maršala Tita rekla je kako je to teško pitanje.

– Za neke ljude Tito predstavlja pozitivnu osobu i on je imao pozitivnu stranu poput pokreta nesvrstanih, Staljinovog ne i tako dalje, no isto tako je znao za ubojstva te nije dopuštao razvoj demokracije. To pitanje ostavila bih lokalnoj zajednici. Kao predsjednica ne bih mijenjala imena trgova već bi to prepustila javnoj raspravi. Vrijeme je da Franjo Tuđman dobije reprezentativan trg ili ulicu, kazala je.

O zabrani pobačaja rekla je kako je to iznimno teško pitanje.

– Mislim da kad dobijete djecu da vam se promijene pogledi na svijet. Moramo se usredotočiti na pitanje kako spriječiti neželjene trudnoće. Nemam jednoznačan odgovor. Osobno sam protiv pobačaja, ali tom pitanju treba pristupiti vrlo odgovorno, kazala je.

S gledateljima je podijelila i svoj glazbeni ukus te otkrila što misli o Thompsonu.

– Volim slušati Celine Dion i naše rokere. Svi smo pjevali i ‘Lijepa li se’, ali ne bih izolirala Thompsona i smatrala ga svjetonazorskim izborom. Zašto se uvijek pita Thompson ili Hladno pivo. Zašto ne oboje, kazala je.

Osvrnula se i na razdoblje kad je i sama bila dijelom Vlade.

– Kao najveću pogrešku vlade u kojoj sam ja bila istaknula bih činjenicu da nismo unaprijedili investicijsku klimu, istaknula je.

– Ograničenje ovlasti koristi se kao opravdanje za nerad i šutnju. Koliko puta je aktualni predsjednik kritizirao vladu? Jeste li ga ikada čuli da je kritizirao rad Vlade.

O legalizaciji marihuane rekla je kako nije sigurna te da saman nije nikad probala marihuanu.

– Smatram da jedna droga vodi u drugu. Možemo biti fleksibilni kad je riječ o korištenju u medicinske svrhe, kazala je.

O gostovanju u emisiji Bujica kazala je kako nije znala da je njen voditelj uhvaćen s kokainom.

– To je pitanje televizijskih postaja i to one moraju riješiti, izjavila je.

– Rasplakati me može nepravda i ljudske priče poput onih koje vidite kada idete u Afganistan. Ne sjećam se kad sam se zadnji put rasplakala, ali malo sam pustila suzu kad sam se opraštala od svog zadnjeg šefa jer je bio izvanredan čovjek, kazal je Grabar Kitarović.

Prosječna ocjena geldatelja za Kolindu Grabar Milanović bila je 7,14. Rekla je kako je s njom zadovoljna, te da će se potruditi da ona bude još veća.

Na kraju emisije Aleksandar Stanković rekao je kako se premijer Zoran Milanović već tri godine ne odaziva na poziv u emisiju iako njegovo gostovanje traže i gledatelji pa će ga tako od sad pozivati na kraju svake emisije.

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Geopolitika

Dijanović: Hrvatskoj treba suradnja s Kinom

Objavljeno

na

Objavio

Toby Melville/Reuters

Kinesko ekonomsko čudo“, jedna je od čestih sintagma koju posljednjih godina možemo čuti na medijskoj i političkoj međunarodnoj sceni. Pritom se nerijetko zaboravlja kako je kineska civilizacija starija od pet tisuća godina i da je do početka 19. st. Kina predstavljala najveću svjetsku ekonomiju s udjelom u globalnome BDP-u od oko 40 posto. Porazi u Opijumskim ratovima u 19. stoljeću, praćeni nametanjem niza neravnopravnih sporazuma od strane zapadnjaka, poglavito od Velike Britanije, kojima se pridružio i susjedni Japan, doveli su do „stoljeća poniženja“, u kojemu su Kinezi, nakon tisuća godina uvjerenosti u vlastitu premoć, postali marioneta u međunarodnim odnosima, što je dovelo do velikih trauma u kineskome narodu.

Nakon revolucije 1949. komunisti preuzimaju vlast u Kini, što je posljedično dovelo do uspostave bliskih odnosa s komunističkim SSSR-om. No djelovanjem američke politike i diplomacije, u čemu su ključnu ulogu imali Henry Kissinger (1971. uspostavlja diplomatske odnose s Kinom s ciljem izolacija SSSR-a) i Richard Nixon, koji je 1972. posjetio Kinu, došlo je 1978. do odvajanja Kine od SSSR-a. Uz američku pomoć Kina od tada započinje reforme u smjeru preorijentacije ekonomije na tržišne principe. Socijalno-tržišna ekonomija omogućila je Kini visoke stope gospodarskoga rasta, a snažno otvaranje prema svijetu nakon 2000. omogućilo joj je nastavak visokoga rasta koji traje sve do danas. Očito, Kina se vraća onamo gdje je bila do početka 19. st.

Pojas i put

Kineski predsjednik Xi Jinping 2013. predstavio je inicijativu „Pojas i Put“ (eng. Belt and Road), veliku kinesku razvojnu strategiju za 21. st. kojoj je cilj infrastrukturnim projektima (željeznice, autoceste, mostovi, plinovodi, luke, zračne luke, telekomunikacijske mreže) povezati Aziju, Afriku i Europu, a novi „Put svile“ uključuje i suradnju na planu industrije, financija, energetike i visokih tehnologija. Na „Pojas i Put“, kao globalnu projekciju kineske ekonomske i političke moći („globalizacija na kineski način“), američki establišment gleda kao na geopolitičku zavjeru i polugu koja će Kini osigurati globalnu hegemoniju.

Razvoj visokih tehnologija (zapad često Kinu optužuje za krađu intelektualnoga vlasništva) razrađen je u konceptu „Kina 2025.“, koji predstavlja državni prioritet broj 1. Kina želi postati svjetski predvodnik u razvoju visokih tehnologija i ne čudi stoga što su američkim taksama pogođeni upravo proizvodi iz koncepta „Made in China 2025.“ koji uključuju informacijsko-komunikacijske tehnologije, robotiku, svemirsku industriju, tzv. internet stvari itd. Svima je vjerojatno najpoznatiji slučaj Huaweia koji je najsnažnije na udaru američke konkurencije.

Ekonomsko jačanje dovelo je do i snažne modernizacije vojske, pa Kina već danas ima drugi najveći proračun na svijetu. To je osnažilo kineske ambicije u Istočnome i Južnome kineskom moru. Kineski predsjednik Xi Jinping početkom ove godine kineskoj je vojsci poručio da mora biti „spremna za borbu i rat.“ Uz Istočno i Južno kinesko more, potencijalni sigurnosni problem je i situacija s Tajvanom.

Američki „Pivot to Assia“ i kineski „16+1“

Postoje naznake da su SAD i Kina pred potpisivanjem trgovinskoga sporazuma, no dugoročno gledano, nema baš nikakve dvojbe da će Kina predstavljati najvažnijega američkog konkurenta za globalnu dominaciju (tzv. Tukididova zamka). Toga je bila svjesna još i Obamina administracija koja je proklamirala strateški zaokret prema azijsko-pacifičkoj regiji, regiji najvećega gospodarskog rasta, poznat kao „Pivot to Assia“. Pojedini protagonisti američke „duboke države“ zalažu se za trostruko „obuzdavanje“ Kine, Rusije i Irana, no svjesni su da će im ta politika najteže proći s Kinom jer SAD ovisi o kineskom financiranju njihova deficita.

Kineski utjecaj posljednjih godina sve više jača i u Europi, najviše Inicijativom „16+1“ koja okuplja 11 članica EU-a, 5 kandidata i potencijalnih kandidata za članstvo i Kinu s kojom sve više jačaju trgovinske veze. U posljednjem izvješću Münchenske sigurnosne konferencije ističe se kako Kina postaje sve snažniji igrač i na Balkanu. U investicijama na Balkanu svakako prednjači Srbija gdje je Kina u 23 projekta uložila preko deset milijarda dolara: od metaloprerađivačke industrije i industrije oružja do infrastrukturnih projekata. Visoke investicije Pekinga postoje i u Mađarskoj gdje je uloženo oko 4 milijarde dolara. Od država srednjoistočne Europe ističe se Poljska s 3 milijarde dolara, što je posebno zanimljivo jer je Varšava jedan od glavnih strateških partnera Washingtona u Europi.

Peking investicije ne uvjetuje mistikom ljudskih prava

Prošloga tjedna, u utorak, u Bruxellesu je održan sastanak na vrhu EU-Kina na kojemu se raspravljalo o spornim temama. Kineski premijer Li Keqiang nakon toga je stigao u posjet Hrvatskoj. Drugi najmoćniji čovjek kineske politike sastao se hrvatskim državnim vodstvom, a potpisano je i više bilateralnih sporazuma. U Dubrovniku je održan deveti summit Inicijative „16+1“. U pratnji kineskoga premijera bilo je 400 kineskih poduzetnika i partnera koji su sa 16 zemalja srednje i jugoistočne Europe dogovarali poslovne aranžmane.

Ono što upada u oči u posjetu kineskoga premijera Keqianga Hrvatskoj vrlo dobra je informiranost o našoj državi pa je uoči posjeta kineski premijer naveo brojne izume i dostignuća Hrvatske u povijesti. Analitičari ističu kako je to kineski način pridobivanja simpatija neke države i način iskazivanja poštovanja. Ono što kineske investicije razlikuje od zapadnih činjenica je da Peking svoja ulaganja ne uvjetuje mistikom ljudskih prava (logično za društveno komunističku državu), tj. ljudskopravaškim zahtjevima koji često služe kao najobičnije sredstvo ucjene.

Prilika za intenziviranje ekonomske suradnje s Kinom

Hrvatska je do sada zanemarivala izvozni potencijal kineskoga tržišta i općenito suradnju s Kinom (čijih je 250.000 turista prošle godine posjetilo Hrvatsku). Trgovina između dviju država iznosi tek jednu milijardu dolara. Od članica EU-a, jedino Cipar i Latvija ostvaruju manji izvoz u Kinu. Tek malo više od 1 posto izvoza Hrvatske otpada na Kinu, dok je uvoz gotovo 5 posto. Manja Slovenija izvozi nekoliko puta više u Kinu, i to uglavnom visokotehnološke proizvode. Projekt izgradnje Pelješkoga mosta (prvi projekt sufinanciran EU sredstvima koji realizira Kina) predstavlja dobru priliku za intenziviranje ekonomske suradnje s Kinom i za zauzimanje bolje pozicije na novome Putu svile koji će težiti najmanje 900 milijarda dolara.

Nakon posjeta kineskoga izaslanstva Hrvatskoj spominju se i novi mogući projekti kao što su luka Rijeka te izgradnja željezničke pruge Zagreb-Rijeka. Kineski je premijer Keqiang izjavio kako smo „iako geografski udaljeni, spremni zbližiti svoja srca i otvoriti dijamantno razdoblje u našim odnosima.“ Ako zanemarimo patetiku, potencijali za snažniju suradnju svakako postoje, a Hrvatska bi se pritom trebala fokusirati i na visokotehnološke proizvode jer narativ o „sirevima, tunama i mlijeku“ koji često dominira kad se govori o suradnji s Kinom, ne izgleda previše ozbiljno.
Suradnju s Kinom najviše kritiziraju države koje s njom najviše surađuju

Kad je u pitanju suradnja s Kinom, onda velike države poput SAD-a, Njemačke, Velike Britanije i Francuske često vole manje države srednjoistočne Europe i Balkana optuživati za sudjelovanje u kineskoj infiltraciji u Europu i za stvaranje ovisnosti od Kine. Nedavno se inicijativi „Pojas i put“ pridružila i Salvinijeva Italija, kao prva članica iz zemlja G-7, pa se tako i Rim našao pod optužbama Njemačke. Njemački ministar vanjskih poslova vrlo je oštro kritizirao talijanski potez: „Ako neke zemlje vjeruju da mogu sklapati unosne poslove s Kinezima, doživjet će čudo i jednoga dana se probuditi u ovisnosti.“

Pritom je zanimljivo da suradnju manjih država (ili čak i Italije) s Kinom ne kritiziraju one države koji bi se same grozile suradnje s Pekingom i koje svojim primjerom pokazuju da ne žele suradnju sa „zemljom koja krši ljudska prava“. Ne, najviše kritiziraju upravo one države koje imaju najveću suradnju s Kinom, tešku desetine ili stotine milijarda dolara! Komentirajući optužbe za prokinesku orijentaciju, češki predsjednik Miloš Zeman rekao je: „Njemačka kancelarica Angela Merkel bila je u Kini osam puta pa je ona onda bolji kineski agent od mene.“

Sinocentrizam

Jačanje kineske globalne moći kod mnogih zapadnih aktera stvara strah od kineskih imperijalističkih ambicija, a u tomu se kontekstu posebno govori o „kreditnome imperijalizmu“. No Kinezi imaju poseban način gledanja na svijet i povijest koji je bez osnovnoga poznavanja sinologije teško shvatljiv umu zapadnog čovjeka. Kina ne želi imperijalizam, nego sinocentrizam.

Ne želi svjetsku vlast, nego da ju svi priznaju kao glavnu osovinu i iskažu joj pripadajuće počasti. Kao što objašnjava dobar poznavatelj Kine dr. sc. Branimir Vidmarović: „U svijetu sinocentrizma, Centralno kraljevstvo rasprostire svoja bogatstva i blagoslove na sve one koji su voljni riječju i gestom priznati kinesku superiornost.“ Kineske elite smatraju da sinocentrični sustav predstavlja prirodni poredak, a okosnica današnjega sinocentričnog sustava politika je snažne suradnje s međunarodnim tržištima. Naravno, snažna koncentracija kineskoga kapitala u nekoj državi ne može ne imati posljedice i na političkoj razini. Teško će sutra biti moguće očekivati od određene države, snažnije kreditno i investicijski vezane uz Kinu, da, primjerice, u UN-u redovito glasuje za neke protukineske inicijative.

Svijet se neupitno kreće prema multipolarnosti, a brojni analitičari pritom ističu da će 21. stoljeće biti kinesko stoljeće (Pax sinica). Hrvatska kao članica euroatlantskih integracija svakako ne treba (SAD će još dosta godina biti vodeća sila koja se ne će tek tako odreći statusa globalnog hegemona), a teško i može biti jedan od snažnijih „partnera“ Kine u Europi (realno partnerstvo moguće je samo između ravnopravnih država), no ako njezini vladajući političari znaju što je mudra i pametna politika, učinit će sve da se suradnja Zagreba i Pekinga ojača. Naime, u situaciji dok brojne države profitiraju od suradnje s Kinom, jedino bi dudeki ili podanici mogli odbijati benefite koje ta suradnja nesumnjivo može donijeti, a samo zato da bi zadovoljili zahtjeve trećerazrednih zapadnih birokrata. Male države u međunarodnim odnosima trebaju inzistirati na jednakim načelima i pravilima za sve. Ako se odreknu tih načela, ne ostaje im više ništa osim okova i sluganstva.

Davor Dijanović
Hrvatski tjednik/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politika

Željko Glasnović: Prvomajski jajari – militantni ateisti će crtati srp, čekić i petokraku na jaja

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski sabor, nakon stanke za uskrsne blagdanje, zasjedanje je započeo 12. sjednicom i aktualnim prijepodnevom u okviru kojega su predstavnici Vlade odgovarali na zastupnička pitanja.

Nakon završetka aktualnog sata sjednica se nastavila slobodnim govorima zastupnika, a predsjedanje je preuzeo Željko Reiner.

Prvi je govoro Željko Glasnović o izlasku Hrvata izvan RH na izbore.

“Što je sa zakonom o državljanstvu? Koliko dugo ćemo čekati? Svjedoci smo dugogodišnje sabotaže…”, pitao je Glasnović.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari