Pratite nas

Reagiranja

Neistina o Diani Budisavljević u režiji Republike Srbije i hrvatskih institucija

Objavljeno

na

Priča o Diani Budisavljević još je jedan dokaz kako se ideologijom, iskrivljavanjem činjenica i nametanjem lažnog kolektivnog sjećanja krivotvori povijest. Cilj je uvijek isti – izokrenuti istinu i žrtvu prikazati kao zločinački narod.

Karmela Devčić za Jutarnji list 4. srpnja 2019. napisala je članak o filmu posvećenom Diani Budisavljavić prenoseći kako je riječ o navodno „istinitoj priči”. U samom članku, međutim, autorica kao da pobija vlastiti naslov o „istinitoj priči”. Evo nekoliko citata:

„Diane Budisavljević nitko se nije sjećao, jedino što je redateljica imala jest njezin dnevnik. Doduše, bila su tu djeca, danas ljudi već zašli u godine starosti. (…) Razgovarali su, kaže, s više od stotinu ljudi. No, Diane se nitko nije sjećao, umrla je 1978., a pokojni su i svi njezini suradnici. Djeca koju su spasili bila su u to doba premala i previše traumatizirana da bi je pamtila. Pamtila ju je Vera Velebit, kći Vladimira Becića, jer je u školu išla s kćerima Diane Budisavljević. No, malo se toga i ona sjećala. (…) Svima preporučam pročitati taj dnevnik. Ne može se nabaviti kao knjiga, ali postoji na internetu…” https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/dnevnik-diane-budisavljevic-istinita-prica-o-pothvatu-zene-koja-je-spasila-vise-od-deset-tisuca-djece/9075521/

Autorica članka jasno navodi kako relevantnih svjedoka nema, te kako je dnevnik jedini izvor, a originalni dnevnik nikome nije dostupan. Tu nastaje problem. Svoj je dnevnik Diana Budisavljević pisala na njemačkom jeziku. 2002. objavljen je pregledni rad „Dnevnik Diane Budisavljević 1941. – 1945.” na hrcak.srce.hr . Ovdje treba istaknuti kako to nije izvorni tekst dnevnika pisanog na njemačkom, nego (nečiji) prijevod na hrvatski. Ipak, kao autorica je navedena pokojna Diana Budisavljević iako je riječ o prijevodu objavljenom 24 godine nakon njezine smrti.

Daljnjim istraživanjem može se doznati kako je dnevnik je s njemačkog na hrvatski prevela njezina unuka Silvija Szabo, koji je objavljen 2003. u nakladi Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac i Hrvatskog državnog arhiva. Na policama knjižara ove knjige više nema.

Pitanja koja se nameću: Zašto njezin dnevnik nije objavljen u bivšoj Jugoslaviji, između 1945. i 1990.? Zašto se tek u suvremenoj hrvatskoj državi počelo javno govoriti o Diani Budisavljević i o njezinome dnevniku? I drugo, koja su jamstva da je Dnevnik, odnosno njegov objavljeni prijevod autentičan? Široj javnosti nije dostupan original na njemačkom. Ne postoji javno propitivanje autentičnosti ni dnevnika ni njegova prijevoda, i nije javno dostupna stručna analiza koja bi potvrdila autentičnost dnevnika i ispravnost prijevoda.

Za razliku od Budisavljevićevog dnevnika, Dnevnik Anne Frank je dostupan u svome izvornom obliku, te u raznim prijevodima. Istražena je i njegova autentičnost. Još 1978., u sklopu sudske parnice o autentičnosti dnevnika, obavljena je i forenzička istraga od strane njemačkog Saveznog Odjela za Kriminal i dokazano je kako i papir i tinta sežu iz vremena nastajanja, prije 1950.

Film o Diani Budisavljević koji se sada predstavlja i o kojem ovako površno piše Karmela Devčić za Jutarnji list 4. srpnja 2019., snimljen je u koprodukciji Hrvatske i Republike Srbije, i Republike Slovenije.

Međutim, nije to prvi film kojoj su institucije Republike Srbije bile (ko)producenti. 2018. godine Radiotelevizija Republike Srbije i tamošnje „Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja” snimili su film „Dijanina deca” i emitiran je, među ostalim, na Radioteleviziji Republike Srbije.

Iako bi, sudeći po njegovu naslovu, ovaj film trebao govoriti prije svega o humanitarnom djelovanju Diane Budisavljević, velika je pozornost posvećena vrjednovanju tadašnje hrvatske države.

Nekoliko je netočnih i krivotvorenih povijesnih podataka zbog kojih se film može promatrati kao propagandni film u svrhu falsificiranja povijesti. Među ostalim, u tom se filmu ističe kako je u NDH navodno „zaklano 750.000 nevinih i razoružanih Srba”. Taj monstruozni propagandni navod pobijen je ne samo raznim znanstvenim istraživanjima o ratnom stradanju, nego i pukim uvidom u popise stanovništva.

S obzirom na to da je film „Dijanina deca” snimljen u koprodukciji institucija Republike Srbije, može se zaključiti kako tamošnja službena politika zauzima političke i u širom kontekstu društvene stavove temeljene, među ostalim, i na u filmu navedenim povijesnim falsifikatima i monstruoznim ideološkim propagandama. Kako onda vjerovati ovom sada predstavljenom filmu kojem su u koprodukciji ponovno institucije Republike Srbije? Kako vjerovati ovom filmu za koji i Jutarnji list priznaje da nema autentičnih svjedočanstava i koji je temeljen na neistraženom dnevniku Diane Budisavljević?

Hoćemo li vjerovati „koprodukcijama” ili vlastitim očima?

Za kraj, evo i poveznice na naš članak koji je 25. svibnja 2019. među ostalim objavio i portal kamenjar.comhttps://kamenjar.com/sjecanje-na-dianu-budisavljevic-ideologija-i-nametnuto-kolektivno-sjecanje-protiv-povijesne-znanosti/

GI Ivo Pilar

GI Milan Šufflay

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Zekanović: Je li istina da je Hrvatska prihvatila francusko-njemački ‘mehanizam solidarnosti’

Objavljeno

na

Objavio

Javno pitanje predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću.

Zašto Hrvatska javnost nije izvještena o jučerašnjem sastanku četrnaest zemalja EU-a u Parizu? Je li istina da je jučer, 22. srpnja, Hrvatska prihvatila francusko-njemački “mehanizam solidarnosti” kojim će se raspoređivati migranti po cijeloj Uniji?
Zašto ostale zemlje EU nisu prihvatile ovaj prijedlog?

Navodno je na sastanku europskih ministara vanjskih i unutarnjih poslova u Parizu zaključeno da je četrnaest država članica suglasno s francusko-njemačkim dokumentom, a što piše u dokumentu hrvatska javnost ne zna!

Jučer Emmanuel Macron nije otkrio pojedinosti, ali je kazao da će nova inicijativa biti “brza” i “automatska”.

Navodno su sporazum podržale Francuska, Njemačka, Finska, Luksemburg, Portugal, Litva, Hrvatska, Irska…

Naravno, ako predsjednik Vlade ne zna što događalo na sastanku u Parizu neka priupita ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića ili ministra vanjskih i europskih poslova Gordana Grlića Radmana.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Stav HHO-a je jasan – Vukovar mora biti mjesto posebnog pijeteta!

Objavljeno

na

Objavio

Čičak i Peternel podsjetili na najbolje rješenje za nametnuti rašomon u Vukovaru

“Činjenica je da su Ustavni zakoni “svetinja”, ali oni se mogu i mijenjati.

Vladajući su mijenjali “Lex Perković”, a ne pada im napamet mijenjati Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. A za to imaju puno više razloga nego li za mijenjanje “Lex Perković”. Vukovar treba biti izuzet iz Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.”, rekao je Čičak još 2013.

Najbolje i sveobuhvatno rješenje je Zakon pod naslovom “Vukovar mjesto posebnog pijeteta”. Na taj se način uvažavaju sve žrtve srpske, crnogorske i agresije JNA na Vukovar i na Hrvatsku. Uvažavaju se time i svi dragovoljci i branitelji bez obzira koje su narodnosti i vjeroispovijesti. Prijedlog, odnosno, rješenje “Vukovar mjesto posebnog pijeteta”, podrazumijeva prije svega ove 4 točke:

  1. Vukovar zaštiti na razini Ustavnog zakona i kao takvog ga izuzeti od uvođenja dvojezičnosti / dvopismenosti.
  2. U Vukovaru se ni u kojim okolnostima ne izvodi srpska državna himna.
  3. Sva visoka politička, državna, vojna i policijska izaslanstva  koja posjećuju  Hrvatsku odaju počast žrtvama Domovinskog rata u Vukovaru
  4. Posebna i pojačana skrb o spomeničkoj baštini iz Domovinskog rata, dodatno obilježavanje i uređivanje mjesta stradanja, te  njihova objedinjenost i  dostupnost izučavanju, posjetiteljima i javnosti

“Stav HHO-a je jasan. Vukovar treba biti izuzet iz Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i mora biti mjesto od posebnog pijeteta.”, rekao je Igor Peternel koji je tada, iste te 2013. g. bio potpredsjednik HHO-a, i dodao:

“U najmanju ruku je čudno da premijer ne zna da 460 nestalih Vukovaraca nije uvedeno u popis stanovništva. To mi je u potpunosti čudno. No, pričekajmo sljedeći njihov sastanak za neke konkretnije reakcije, poručuje na kraju Igor Peternel.

Poveznice za ovaj članak:

http://www.politikaplus.com/novost/89385/igor-peternel-stav-hho-a-je-jasan-vukovar-mora-biti-mjesto-posebnog-pijeteta
https://www.politikaplus.com/novost/86036/cicak-vukovar-treba-biti-izuzet-iz-ustavnog-zakona-o-pravima-nacionalnih-manjina
https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityId=5483
https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/uskoro-zakon-kojim-ce-vukovar-biti-proglasen-mjestom-pijeteta-otkrivamo-sto-ce-se-nakon-toga-dogoditi-s-cirilicnim-plocama-na-drzavnim-institucijama/6221806/
http://novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Vukovar-mjesto-posebnog-pijeteta-s-latinicom-kao-sluzbenim-pismom  
http://www.glas-slavonije.hr/367214/4/Hoce-li-zakon-ispuniti-ocekivanja-Vukovaraca
https://www.vecernji.hr/vijesti/odbacujemo-insinuacije-da-se-narusava-tradicija-odrzavanja-vukovarske-kolone-sjecanja-1282696

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari