Pratite nas

Reagiranja

Neistina o Diani Budisavljević u režiji Republike Srbije i hrvatskih institucija

Objavljeno

na

Priča o Diani Budisavljević još je jedan dokaz kako se ideologijom, iskrivljavanjem činjenica i nametanjem lažnog kolektivnog sjećanja krivotvori povijest. Cilj je uvijek isti – izokrenuti istinu i žrtvu prikazati kao zločinački narod.

Karmela Devčić za Jutarnji list 4. srpnja 2019. napisala je članak o filmu posvećenom Diani Budisavljavić prenoseći kako je riječ o navodno „istinitoj priči”. U samom članku, međutim, autorica kao da pobija vlastiti naslov o „istinitoj priči”. Evo nekoliko citata:

„Diane Budisavljević nitko se nije sjećao, jedino što je redateljica imala jest njezin dnevnik. Doduše, bila su tu djeca, danas ljudi već zašli u godine starosti. (…) Razgovarali su, kaže, s više od stotinu ljudi. No, Diane se nitko nije sjećao, umrla je 1978., a pokojni su i svi njezini suradnici. Djeca koju su spasili bila su u to doba premala i previše traumatizirana da bi je pamtila. Pamtila ju je Vera Velebit, kći Vladimira Becića, jer je u školu išla s kćerima Diane Budisavljević. No, malo se toga i ona sjećala. (…) Svima preporučam pročitati taj dnevnik. Ne može se nabaviti kao knjiga, ali postoji na internetu…” https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/dnevnik-diane-budisavljevic-istinita-prica-o-pothvatu-zene-koja-je-spasila-vise-od-deset-tisuca-djece/9075521/

Autorica članka jasno navodi kako relevantnih svjedoka nema, te kako je dnevnik jedini izvor, a originalni dnevnik nikome nije dostupan. Tu nastaje problem. Svoj je dnevnik Diana Budisavljević pisala na njemačkom jeziku. 2002. objavljen je pregledni rad „Dnevnik Diane Budisavljević 1941. – 1945.” na hrcak.srce.hr . Ovdje treba istaknuti kako to nije izvorni tekst dnevnika pisanog na njemačkom, nego (nečiji) prijevod na hrvatski. Ipak, kao autorica je navedena pokojna Diana Budisavljević iako je riječ o prijevodu objavljenom 24 godine nakon njezine smrti.

Daljnjim istraživanjem može se doznati kako je dnevnik je s njemačkog na hrvatski prevela njezina unuka Silvija Szabo, koji je objavljen 2003. u nakladi Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac i Hrvatskog državnog arhiva. Na policama knjižara ove knjige više nema.

Pitanja koja se nameću: Zašto njezin dnevnik nije objavljen u bivšoj Jugoslaviji, između 1945. i 1990.? Zašto se tek u suvremenoj hrvatskoj državi počelo javno govoriti o Diani Budisavljević i o njezinome dnevniku? I drugo, koja su jamstva da je Dnevnik, odnosno njegov objavljeni prijevod autentičan? Široj javnosti nije dostupan original na njemačkom. Ne postoji javno propitivanje autentičnosti ni dnevnika ni njegova prijevoda, i nije javno dostupna stručna analiza koja bi potvrdila autentičnost dnevnika i ispravnost prijevoda.

Za razliku od Budisavljevićevog dnevnika, Dnevnik Anne Frank je dostupan u svome izvornom obliku, te u raznim prijevodima. Istražena je i njegova autentičnost. Još 1978., u sklopu sudske parnice o autentičnosti dnevnika, obavljena je i forenzička istraga od strane njemačkog Saveznog Odjela za Kriminal i dokazano je kako i papir i tinta sežu iz vremena nastajanja, prije 1950.

Film o Diani Budisavljević koji se sada predstavlja i o kojem ovako površno piše Karmela Devčić za Jutarnji list 4. srpnja 2019., snimljen je u koprodukciji Hrvatske i Republike Srbije, i Republike Slovenije.

Međutim, nije to prvi film kojoj su institucije Republike Srbije bile (ko)producenti. 2018. godine Radiotelevizija Republike Srbije i tamošnje „Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja” snimili su film „Dijanina deca” i emitiran je, među ostalim, na Radioteleviziji Republike Srbije.

Iako bi, sudeći po njegovu naslovu, ovaj film trebao govoriti prije svega o humanitarnom djelovanju Diane Budisavljević, velika je pozornost posvećena vrjednovanju tadašnje hrvatske države.

Nekoliko je netočnih i krivotvorenih povijesnih podataka zbog kojih se film može promatrati kao propagandni film u svrhu falsificiranja povijesti. Među ostalim, u tom se filmu ističe kako je u NDH navodno „zaklano 750.000 nevinih i razoružanih Srba”. Taj monstruozni propagandni navod pobijen je ne samo raznim znanstvenim istraživanjima o ratnom stradanju, nego i pukim uvidom u popise stanovništva.

S obzirom na to da je film „Dijanina deca” snimljen u koprodukciji institucija Republike Srbije, može se zaključiti kako tamošnja službena politika zauzima političke i u širom kontekstu društvene stavove temeljene, među ostalim, i na u filmu navedenim povijesnim falsifikatima i monstruoznim ideološkim propagandama. Kako onda vjerovati ovom sada predstavljenom filmu kojem su u koprodukciji ponovno institucije Republike Srbije? Kako vjerovati ovom filmu za koji i Jutarnji list priznaje da nema autentičnih svjedočanstava i koji je temeljen na neistraženom dnevniku Diane Budisavljević?

Hoćemo li vjerovati „koprodukcijama” ili vlastitim očima?

Za kraj, evo i poveznice na naš članak koji je 25. svibnja 2019. među ostalim objavio i portal kamenjar.comhttps://kamenjar.com/sjecanje-na-dianu-budisavljevic-ideologija-i-nametnuto-kolektivno-sjecanje-protiv-povijesne-znanosti/

GI Ivo Pilar

GI Milan Šufflay

Što vi mislite o ovoj temi?

Reagiranja

VIDEO – Poslušajte snimku i morbidni poziv sutkinje da otac poginulih ratnih heroja tuguje u tišini

Objavljeno

na

Objavio

Marijan Živković je otac poginulog ratnog heroja, vukovarskog branitelja, pilota Hrvatske vojske Marka Živkovića i otac poginulog ratnog heroja, vukovarskog branitelja Nikole Živkovića ubijenog na jučerašnji dan 1991. u Vukovaru.

Nakon što su hrvatske vlasti 2013. godine protivno članku 8 Ustavnog zakona o pravima etničkih manjina nasilno, pod okriljem noći postavile ćirilične ploče u Vukovaru, g. Marijan Živković je jedan od onih koji su reagirali na to kršenje Ustavnog zakona. Nedugo nakon toga optužen je zbog razbijanja protuustavno postavljene ćirilične ploče. 2016. godine prvostupanjskom presudom oslobođen je krivnje. Međutim, DORH se tada žalio, predmet je prebačen na sud u Puli koji je prihvatio žalbu DORHa i cijeli postupak vratio na početak. G. Živkoviću se ponovno sudi.

Što rade hrvatske vlasti? U Hrvatskoj mu se sudi sada već šestu godinu za redom. Njegov i novac nas ostalih hrvatskih poreznih obveznika troši se na dugogodišnje sudske progone čovjeka od 80 godina jer je razbio ploču nominalne vrijednosti par stotina kuna koja je protuzakonito i protuustavno postavljena.

Na jučerašnjem Okruglom stolu „Nakon ratne – protuustavna agresija na Vukovar” Građanske inicijative Ivo Pilar i Milan Šufflay, Udruga zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara, Udruga Žene u Domovinskom ratu Zadar, HVIDRA Zagreb, i drugi, uputili su DORH-u zahtjev za povlačenjem nakaradne tužbe i zaustavljanjem suludog sudskog progona Marijana Živkovića jer je ploča koju je skinuo postavljena protuustavno, što implicira da ga sustav kazneno goni jer je štitio hrvatski ustavno-pravni poredak.

Na današnjem suđenju gospodin Marijan je rekao da nikakva olakšanja ne traži. Sutkinja ga je pozivala na red rekavši mu da ne bude patetičan i da za svojim sinovima žali u tišini. Poslušajte snimku i morbidni poziv sutkinje da otac poginulih ratnih heroja tuguje u tišini…

Svaka uređena država bi g. Marijana koji je 1991. u obrani Hrvatske od srpske, crnogorske i agresije JNA izgubio dva sina i koji se 2013. suprotstavio kršenju Ustavnog zakona – svaka uređena država bi ga proglasila Ocem Nacije.

Karolina Vidović Krišto

U znak potpore Živkoviću došli branitelji i gradonačelnik Vukovara

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

HDZ: Rekordne turističke brojke razotkrile sav jad & jal predsjednika SDP-a

Objavljeno

na

Objavio

Sve donedavno vrli je Bernardić tvrdio da je turizam ove godine „propao“, „podbacio“ „krahirao“… Njegovu malicioznost, zavist, nekompetentnost i sklonost lupetanju najbolje oslikavaju najnoviji podaci – RH u 8 mjeseci 2019. bilježi rast dolazaka od 5% (800.000 turista više) i rast noćenja od 2% (1.5 milijun više) nego u istom razdoblju prošle godine – koja je, ne zaboravimo, bila rekordna, povijesna.

Trendovi su pozitivni i kad se gledaju financijski rezultati: u djelatnosti pružanja usluga smještaja te pripreme i usluživanja hrane i pića ukupni promet iznosi 20.6 milijardi kuna, što je porast od 8% ili za čak 1.6 mlrd. kn.

Posebno raduje što je ovom rastu znatno pridonio i zamah kontinentalnog turizma.

No čemu se uopće čuditi jednom Bernardiću? Što očekivati od tipa koji za turističke rekorde tvrdi da su „propast“, a za 100.000 radnih mjesta više nego na kraju mandata SDP-ove vlade da su „ekonomski slom“?

I koji nema snage čak ni kurtoazno čestitati našoj Vladi i Dubravki Šuici na imenovanju za potpredsjednicu EK, velikom uspjehu za cijelu Hrvatsku, ali istodobno tvrdi da će Zoran Milanović, koji nas je zbog Lex Perković posvađao s pola svijeta, „vratiti ugled zemlji“. Loš, zao, Bernardić, komentirali su iz HDZ-a.

Hrvatska bilježi najbolju sezonu ikad; stiglo 800.000 gostiju više nego lani

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari