Pratite nas

BiH

Neka hrvatski pravni tim u Haagu Međunarodnome sudu pravde preda ovaj dokument

Objavljeno

na

U ponedjeljak, 3. ožujka ove godine, počelo je suđenje na Međunarodnome sudu pravde po tužbi Hrvatske protiv Srbije za genocid u Domovinskome ratu. Slučajni premijer Zoran Milanović, kojemu su slučajno iza leđa bili izrešetani zidovi Kupara, dao je jednu od svojih slučajnih izjava: 

Mi smo država, to smo pripremali, a ja imam svoj osobni stav o tome. Dogodile su se neke stvari u režiji ekipe iz Beograda koja je ovdje znala ljetovati (Kupari).

Teški ratni zločini su se dogodili, bilo je elemenata genocida i mi ćemo to probati dokazati.’ Hrvatska vlada pod njegovim vodstvom nepodnošljivom je lakoćom propovijedala odustajanje od tužbe, ponižavajući tako hrvatske žrtve. Najdulje je u tom relativiziranju strašnih srpskih zločina odmakla ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić.

Na sreću, njezine obilaske Beograda i ugodna čavrljanja sa srpskim dužnosnicima ‘u ime starih prijateljstava i mlađih generacija’ prekinuo je Međunarodni sud pravde početkom suđenja.

Ovo suđenje moglo bi omogućiti da Hrvatska, a pogotovo istočna Slavonija i Vukovar s okolnim mjestima izađu iz mraka međunarodne pravde. Za to postoje mnogi dokumenti koji nedvojbeno pokazuju kako je jednostavno povezati vrh JNA s Vukovarom, kako je jednostavno povezati institucije Srbije (Ministarstvo obrane, Ministarstvo unutarnjih poslova) s genocidom u Hrvatskoj.

Ako do 16.00 sati ne učinite ono što traži JNA, računajte da vaše selo ne postoji više na geografskoj karti!

U napadu na Hrvatsku Jugoslavenska narodna armija (JNA), potpomognuta četnicima i specijalnim postrojbama Resora državne bezbednosti Srbije (RDB) koristila NapadiU napadu na Hrvatsku Jugoslavenska narodna armija (JNA), potpomognuta četnicima i specijalnim postrojbama Resora državne bezbednosti Srbije (RDB) koristila se slijedećim načinom ratovanja. U prvoj fazi vojnom nazočnošću u blizini sela i provokativnim ponašanjem, uglavnom kontrolama i puškaranjem, izazivani su napetost, konfuzija i strah kod civilnoga pučanstva. Nakon toga slijedi granatiranje iz artiljerijskoga oruđa ili minobacača tijekom nekoliko dana. Topnički udari uglavnom se usmjeravaju na hrvatski dio sela.se slijedećim načinom ratovanja.

JNA1U prvoj fazi vojnom nazočnošću u blizini sela i provokativnim ponašanjem, uglavnom kontrolama i puškaranjem, izazivani su napetost, konfuzija i strah kod civilnoga pučanstva. Nakon toga slijedi granatiranje iz artiljerijskoga oruđa ili minobacača tijekom nekoliko dana. Topnički udari uglavnom se usmjeravaju na hrvatski dio sela.

U toj bi fazi obično bile pogođene i uništene crkve. Nakon toga, u gotovo svim slučajevima, JNA upućuje ultimatum kojim se zahtijeva prikupljanje i dostava cjelokupnoga oružja. Formiraju se delegacije sela, ali njihove konzultacije s vojnim vlastima JNA ne vode miroljubivim dogovorima. Bez čekanja na rezultate ultimatuma, JNA izvodi vojni napad tenkovima i pješaštvom. Nakon napada JNA, ili u isto doba, četnici ulaze u selo da ‘završe’ posao ubijanjem, paljenjem, pljačkanjem i protjerivanjem preostaloga stanovništva.

Kao primjer ovakve srpske taktike objavljujemo originalni dokument u kojemu major Bajramović, predstavnik JNA, traži ultimativnu predaju sela Bapska nedaleko od Iloka 28. 9. 1991. Iako sam u ultimatumu navodi da mještani sela Bapska nisu pravili nikakve probleme JNA, on traži bezuvjetnu predaju naoružanja i sela. U slučaju da se ogluše na ultimatum, major Bajramović u točki dva prijeti miroljubivim stanovnicima sela Bapska ‘da će selo biti izbrisano s geografske karte.’

Zločinački plan JNA i Srbije – plan koji nije uspio

Od rujna do prosinca 1991. Hrvatska je napadana od lokalnih Srba, JNA i Srbije na gotovo 40 posto teritorija. Rat je bjesnio od Vukovara do Dubrovnika. Da je teroristički napad koji je naredio vrh Jugoslavenske narodne armije 7. 10. 1991. raketiranjem Banskih dvora uspio, tj. da su tada ubijeni dr. Franjo Tuđman, Ante Marković i Stjepan Mesić, ideja o granici krnje Jugoslavije iz memoranduma Srpske akademije nauka postala bi stvarnost.

Ubojstvom Stjepana Mesića, na njegovo bi mjesto došao njegov zamjenik Branko Kostić, Crnogorac, koji je bio veći Srbin od svakoga Srbina. Da je poginuo Ante Marković, na njegovo bi mjesto došao potpredsjednik Aca Mitrović koji je zastupao Srbiju, i jasno je koja bi se politika dalje vodila. Da je tada poginuo dr. Franjo Tuđman, strah me je i danas pomisliti što bi bilo od Hrvatske.

Ovakav način ratovanja JNA i Srbije s planom da se okupiraju i trajno otrgnu dijelovi Hrvatske kao posljedicu imao je istrjebljenje ili ubojstva stotine hrvatskih i drugih nesrpskih civila, dugotrajno zatočenje tisuća hrvatskih i drugih nesrpskih civila u logorima u Hrvatskoj i izvan nje, uključujući logore koji su se nalazili u Srbiji i Crnoj Gori, zatim deportaciju ili prisilno premještanje oko 170.000 Hrvata, od kojih su najstrašnije stradali stanovnici Vukovara, Erduta, Lovasa, Šarengrada, Bapske, Tovarnika, Škabrnje itd.

Takvo plansko zločinačko iživljavanje nad hrvatskim stanovništvom pratilo je uništavanje stambenih objekata, javne i privatne imovine, kulturnih ustanova, povijesnih spomenika i vjerskih objekata hrvatskoga naroda. Ova faza rata završila je Bitkom za Vukovar. Vukovarci i vukovarski branitelji upornom i višemjesečnom obranom uništili su vojni potencijal JNA.

Tajna direktiva general Veljka Kadijevića i nova uloga JNA

Da to nije bio slijed slučajnih događaja nego zločinački plan, vidimo po tajnoj Direktivi saveznoga sekretara za narodnu obranu o upotrebi oružanih snaga od 10. 12. 1991., nakon Bitke za Vukovar. U toj Direktivi Savezni sekretar za narodnu obranu Jugoslavije, general Veljko Kadijević, nakon svih zločina u istočnoj RaketiranjeOd rujna do prosinca 1991. Hrvatska je napadana od lokalnih Srba, JNA i Srbije na gotovo 40 posto teritorija. Rat je bjesnio od Vukovara do Dubrovnika. Da je teroristički napad koji je naredio vrh Jugoslavenske narodne armije 7. 10. 1991. raketiranjem Banskih dvora uspio, tj. da su tada ubijeni dr. Franjo Tuđman, Ante Marković i Stjepan Mesić, ideja o granici krnje Jugoslavije iz memoranduma Srpske akademije nauka postala bi stvarnost.Slavoniji konstatira da je završen jedan veoma značajan period realizacije postavljenih ciljeva rata te da je jugoslavenska kriza internacionalizirana i da je predmet razmatranja svjetskih institucija prvenstveno EZ i Savjeta sigurnosti OUN.

U tome tajnom dokumentu on konstatira da su Oružane snage Republike Hrvatske pretrpjele velike gubitke na čitavoj bojišnici, naročito poslije pada Vukovara, što je značajno utjecalo na razvoj događaja na političkome planu. Nadalje, u tome dokumentu SSNO pretpostavlja da će Oružane snage Republike Hrvatske borbenim aktivnostima nastojati vratiti dijelove izgubljenoga prostora te da će to utjecati na daljnja rješenja jugoslavenske krize.

Zbog toga general Kadijević u Direktivi naređuje: ‘Naše OS ulaze u novi izuzetno značajan period realizacije krajnjih ciljeva rata: zaštite srpskog stanovništva, mirnog razrješenja jugoslavenske krize i stvaranja uslova za očuvanje Jugoslavije za one narode koji žele da u njoj žive…’ Iz ovoga dokumenta potpuno je jasno da je JNA kontrolirala i zapovijedala svim srpskim snagama koje su napadale Hrvatsku za velikosrpske interese tijekom 1991. godine.

[quote float=”Left” by=”Naoružavanje”]Savezna vojska, JNA, nizom tajnih operacija svoje ‘Uprave za bezbednost’ naoružavala je srpsko stanovništvo u Hrvatskoj, a tijekom vojnih operacija generalštab JNA imao je potpunu kontrolu nad svim srpskim snagama. Srbija i Slobodan Milošević posredstvom ‘Resora državne bezbednosti Srbije (RDB) organizirali su niz paravojnih sastava koji su bili pod izravnim nadzorom Ministarstva obrane ili Ministarstva unutarnjih poslova Republike Srbije[/quote]Tijekom sudskih procesa u Haagu Miloševiću, Mrkšiću, Perišiću, Martiću i Babiću isplivale su stotine službenih dokumenata koji jasno ukazuju kakva je bila veza između JNA i Srbije s pobunjenicima u Hrvatskoj.

Savezna vojska, JNA, nizom tajnih operacija svoje ‘Uprave za bezbednost’ naoružavala je srpsko stanovništvo u Hrvatskoj, a tijekom vojnih operacija generalštab JNA imao je potpunu kontrolu nad svim srpskim snagama. Srbija i Slobodan Milošević posredstvom ‘Resora državne bezbednosti Srbije (RDB) organizirali su niz paravojnih sastava koji su bili pod izravnim nadzorom Ministarstva obrane ili Ministarstva unutarnjih poslova Republike Srbije.

Upravo su ti paravojni srpski sastavi u koordinaciji s JNA počinili najveće zločine u Hrvatskoj. Potpuno je jasno da se bez Srbije i JNA ništa se ne bi dogodilo jer Srbi u Hrvatskoj nisu imali sredstava i vojne opreme da bi bili u stanju ratovati. Kakva je bila stvarna uloga Srbije, najbolje govore zapisnici sa sastanaka ‘Vrhovnog saveta odbrane’ (VSO) SR Jugoslavije, međutim, kada je započet postupak protiv Slobodana Miloševića na zahtjev Srbije i Crne Gore (u skladu s Pravilnikom o postupku i dokazima ICTY-a), odlukom Sudskoga vijeća Haaškoga tribunala ti zapisnici postali su zaštićeni.

Među dokumentima koji Srbiju izravno povezuju s ratom u Hrvatskoj i oni su koji potvrđuju postojanje 30. kadrovskoga centra preko kojega je provođena isplata i regulirana služba časnika i dočasnika JNA koji su bili na službi u tzv. Srpskoj vojsci Krajine (SVK) u Hrvatskoj. Predstavnici Srbije na Haaškome su se tribunalu borili da ovi dokumenti postanu zaštićeni i u tome su dobrim dijelom i uspjeli.

Krivnju države za genocid dosta je teško dokazati, pogotovo što se svaka nova vlast u Srbiji odbija suočiti s istinom o prošlosti. Hrvatska je ipak zarobila veliku količinu službene dokumentacije tzv. Krajine nakon operacije ‘Oluja’ i sigurno ima dovoljno službenih dokumenata kojima se može dokazati genocid.

Joško Buljan
Hrvatski tjednik

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Na Jaklićkoj planini snimani kadrovi filma o ”Duvandžijama”

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ramski vjesnik

Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale teški život duvandžija i borbu za preživljavanje stanovništa.

Na Jaklićkoj planini i Makljenu u Rami, proteklog su vikenda snimani kadrovi dokumentarnog filma o duhanskim putovima koji su vodili iz Hercegovine prema Bosni i obrnuto, kada se iz Bosne išlo u Hercegovinu po duhan.

Već ranije, snimani su dijelovi filma u Grudama tijekom sadnje duhana, zatim misa za ”Duvandžije” na Blidinju, obavljeno je niz razgovora sa još uvijek živućim  Duvandžijama.

U subotu su snimljene zanimljive scene na Blidinju.  Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale taj teški život i borbu za preživljavanje. U tim scenama  širem gledateljstvu bit će vidljive ne samo teškoće duvandžijskog puta, nego i života stanovništva Rame i drugih mjesta kuda su se kretale duvandžijske družine na svojoj ruti.

U Jaklićkoj planini snimane su scene u autohtonoj obiteljskoj kući Tadića i njezinu okruženju.  Ta ambijentalnost dat će sigurno posebnost igranim scenama ovog dokumentarnog filma.

Projekt snimanja filma o Duvandžijama ideja je Ivice Perića Maradone iz Ždrimaca, Uskoplje. Perić je dobio zanimljiv nadimak Maradona ne zato što svojim izgledom podsjeća na njega, nego zato što je baratao nogometnom loptom kao Maradona. Nažalost, u ratu je ranjen u nogu te se morao oprostiti od nogometa.

Za Ramski vjesnik Perić je o svojoj produkciji za film kazao: ”Ideja za film je došla od mojih djedova i oca, jer su i oni išli u Hercegovinu po duhan kako bi ga dalje preprodavali i tako zarađivali za život. Zanimljivo je da su do sada uglavnom snimani filmovi o švercu duhanom u Hercegovini. Ovo je prvi slučaj da je Bosna vezana za taj duhan. Ljudi su odavde iz Bosne išli u Hercegovinu i vraćali se sa duhanom. Zamolio sam Josipa Mlakića da napiše scenarij i projekt je dobro podržan od Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i HAVC-a iz Republike Hrvatske.

Ljudi su ovdje preživljavali od šverca duhanom, a mlađi to ne znaju. U filmu ćemo vidjeti kroz koja su sve područja ljudi prolazili i što su sve doživljavali. Započeli smo snimanje u Grudama gdje se najviše duhana i sadilo te smo obavili niz razgovora sa živućim švercerima duhana iz Hercegovine, ali i iz Bosne.

Snimali smo upravo taj put kuda se nosilo duhan. Najviše materijala za film dobili smo upravo od samih sudionika šverca duhanom i pokušavamo praviti rekonstrukciju njihova putovanja i svega što su na tim putovima proživjeli.” Scenarij za film je napravio naš poznati književnik i scenarista Josip Mlakić, također iz Uskoplja.

O svom radu na scenariju Mlakić je za Ramski vjesnik rekao: ”Što se tiče ove teme dosta sam je istraživao. Ali to nije trebalo puno istraživati jer mit o švercu duhanom živi u svim ovim krajevima, od Hercegovine, pa preko Rame i sve do Srednje Bosne odakle su ljudi odlazili u Hercegovinu po duhan i krijumčarili ga, jer je to jedno vrijeme bio jedini način opstanka za pojedine ljude. U tim istraživanjima naišao sam na dosta zanimljivih podataka. Jedan od takvih je da je tog hercegovačkog duhana koji se švercao bio ljubitelj i Staljin.

Nedavno sam čuo i da je ministar vanjskih poslova Rusije Lavrov ljubitelj hercegovačkog duhana”. Za pripremu scenarija Mlakić je istraživao povijest sadnje duhana na ovim prostorima, dolazak duhana u Europu i ove krajeve u 17. stoljeću kada se pojavio. Zanimljivo je da je u tim prvim danima pojave duhana u nekim europskim zemljama bila propisana smrtna kazna za uživanje u njemu.   ”Do sada je snimljeno sve od samog početak, od sadnje, branja i sušenja duhana i razgovaralo se sa jako puno sudionika tih događanja.

To su mahom ljudi u kasnoj životnoj dobi i čini mi se da smo se za ovaj film odlučili u posljednji čas. Sniman je također i dio razgovora u Uskoplju s ljudima koji su se time bavili. Završne scene su ovdje, jer su putovi išli preko Vrana, Draševa, Raduše i Vranice, a odatle dalje”, kazao je Josip Mlakić o dosadašnjem snimanju filma. Projekt snimanja filma duhanskih putova dobio je podršku iz Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i dio sredstava stigao je iz Hrvatskog audio-vizualnog centra.

Na taj način financijska konstrukcija za ovaj film je zatvorena. Snimatelj filma je većim dijelom Mirko Pivčević, poznati hrvatski snimatelj koji radi sa Kristijanom Milićem, Arsenom Oremovićem i nizom drugih hrvatskih i svjetskih redatelja. Određene scene je snimao i Zdenko Jurilj koji je do sada snimio cijeli niz dokumentarnih filmova među kojima se izdvaja Bijeli put. Ovaj film je nedavno premijerno prikazan. Tu je i njegov film Dom koji je na ovogodišnjem Sarajevo film festivalu dobio specijalno  priznanje žirija. Statisti za film su uglavnom iz Uskoplja.

Drugi dio ekipe je iz producentske kuće Kadar iz Širokog Brijega gdje će se film, najvjerojatnije i montirati sa kompletnom postprodukcijom. Budući da je riječ tek o snimanju još se ne može govoriti o tome gdje će biti i kada prikazan ovaj film. Ovo snimanje na Jaklićkoj planini još jednom je pokazalo da ovakve lokacije u Rami mogu ponuditi originalnu scenografiju bez bilo kakvih kulisa. Dodajmo ovome da je na Draševu snimljen jedan od najvećih filmskih kadrova u duljini od pet kilometara koji je napravi Veljko Bulajić u filmu ”Neretva”.

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Dragan Čović: Da nije bilo Herceg Bosne Hrvati ne bi opstali u BiH

Objavljeno

na

Objavio

FENA

Predsjedavajući BiH Predsjedništva Dragan Čović, koji je i hrvatski član državnoga vrha, izjavio je u subotu u Mostaru da su utemeljenjem Hrvatske zajednice Herceg Bosne na današnji dan 1991. Hrvati osigurali opstanak u BiH te je poručio kako će se razočarati oni koji očekuju da će Haaški tribunal pravomoćnom presudom šestorici dužnosnika Herceg Bosne kriminalizirati sve Hrvate.

“Da nije bilo toga (Herceg Bosne) teško da bi bilo hrvatskog naroda. Hrvati sigurno ne bi bili politički narod niti bi mogli zagovarati jednakopravnost. S te strane, velika zahvala onima koji su imali snage i mudrosti da donesu ključne odluke kako bi se zaštitio hrvatski narod”, rekao je Čović u izjavi za medije.

On je sa čelnicima Hrvatskog narodnog sabora BiH koji okuplja najveće hrvatske stranke u BiH, te predstavnicima Hrvatske zajednice Herceg Bosne položio vijence i zapalio svijeće ispred središnjeg spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima na Trgu hrvatskih velikana u Mostaru.

“Diljem BiH i Hrvatske danas se pale svijeće i prisjećamo se teških vremena, vremena za povijest. Hrvatska zajednica Herceg Bosne je vrijeme ponosa, ona ima prevelik značaj”, rekao je Čović.

Upitan što očekuje od drugostupanjske presude šestorici dužnosnika Herceg Bosne, Čović je kazao kako se radi o časnim ljudima koji osobno nisu počinili nijedan zločin ili udruženi zločinački pothvat.

Izrazio je očekivanje kako će u sudskom pravorijeku biti uklonjeni navodi o kolektivnoj krivnji bh. Hrvata. “Mnogi očekuju da se kriminalizira sve što ima veze sa hrvatskim narodom, no bit će razočarani”, istaknuo je hrvatski član Predsjedništva BiH.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari