Connect with us

Kolumne

Neka sada radikalna ljevica u Zagrebu pokaže što zna

Objavljeno

on

Možemo i Tomašević u Zagrebu nisu tragedija jer u svakome zlu ima i neko dobro

Završen je i drugi lokalnih izbora u Republici Hrvatskoj, pri čemu ljevica može biti najzadovoljnija rezultatima toga kruga. HDZ je prvi put dobio vlast u Osijeku pobjedom Ivana Radića, no u svim drugim velikim gradovima pobjednik je lijeva opcija. SDP je obranio svoju crvenu utvrdu Rijeku, Tomislav Tomašević postao je gradonačelnik Zagreba, a Ivica Puljak nije nikakav veliki liberal, nego također ljevičar koji je osvojio Split.

Na kraju svega, vrijedi zabilježiti nekoliko crtica nakon završenoga sada i drugoga kruga.

Kao pravo, mainstream mediji na ovim su se izborima u potpunosti razgolitili kao propagatori radikalne ljevice. Medijska sklonost prema Tomaševiću premašila je granice dobroga ukusa. Sociolog Dražen Lalić čak je u RTL Direktu u jednom trenutku nepažnje otvoreno rekao „naš Tomašević“. Izbor naslova u informativne dijelu i kolumnistički sadržaji otvoreno su propagirali Tomaševića, a novinarka Telegrama Sanja Modrić otvoreno je rekla da je točno da su svi ozbiljniji mediji skloniji Tomaševiću, nego Škori i da je to normalno.

Novi mesija

Već prvoga dana na gradonačelničkoj funkciji Tomašević je, kako su to mediji konstruirali, učinio prvo čudo i spasio staricu zbog čega je kasnio na posao. Nismo sigurni je li novi mesija uspio i umnožiti ribu, no vrlo će se brzo pokazati da će razdijeliti barem „hljeb“ pa će se za sve uhljebe pronaći mjesta. Medijska opčinjenost Tomaševićem i radikalnom ljevicom možda se može usporediti jedino s medijskom opčinjenošću globalističkih mainstream medija Obamom 2008. godine. Rezultati njegova mandata bili su vrlo tanki, no tko zna: možda i Tomašević dobije Nobelovu nagradu ili barem kakvu nagradu u regionu?

Dakako, bezobrazna medijska naklonost prema Tomaševiću s jedne strane nužno završava potpunom neobjektivnošću s druge strane, pa tako mediji po starome obrascu stvaraju sliku da je Škoro izgubio treće izbore. Jedino je Škoro izgubio, a svi drugi, pa i SDP koji je pao na najniže razine ikada, valjda su pobijedili? Pojedini novinarski aktivisti – društveno-politički radnici zadovoljno likuju što je spriječena trampizacija Hrvatske, ali se onako komunistički (jer neprijatelj nikada ne spava!) pitaju je li to i za stalno ili će fašizam ponovno krenuti izranjati iz mračnih zakutaka.

Problemi za HDZ

Za dodatno medijsko spinanje nakon izbora pobrinuli su se u HDZ-u. HDZ je zadnji put imao gradonačelnika Zagreba negdje u vrijeme mezolitika (ili paleolitika, nisam siguran), ali je kaže Vitez Željko Reiner Miroslav Škoro doveo Tomislava Tomaševića na vlast. Ovakve konstrukcije već spadaju u vrijeđanje elementarne zdrave pameti i podcjenjivanje inteligencije sve manjeg broja ljudi u ovoj ubogoj državi. Za vjerovati u ovakve imbecilne konstrukcije potrebno je imati IQ manji od broja cipela. Ili, alternativno, moraš biti pokvareni partijski gramofon bez minimuma dostojanstva.

HDZ je osvojio najveći broj županija, njih 15, no ono što dugoročno stvara probleme toj stranci je činjenica da imaju staro biračko tijelo. Mlađi naraštaji skloniji su Domovinskom pokretu i Mostu. A ako će u HDZ-u i dalje nastaviti odbijati suradnju s drugim strankama na desnom političkom spektru za tri godine jedina će im opcija biti velika koalicija sa SDP-om ili suradnja s Možemosima po uzoru na Austriju, a od jeseni vjerojatno i Njemačku. Ponavljanje uspjeha iz prošle godine, kad smo imali specifičan splet okolnosti, više ne će biti realan.

Desnica može postati još snažnija

Premda mediji vrište o velikim pobjedama ljevice, i političke opcije desno od centra predstavljaju dobitnike ovih izbora. U sljedećem razdoblju bit će potrebno napraviti detaljniju analizu, no broj osvojenih mandata diljem Hrvatske od strane Mosta, a još više Domovinskog pokreta govori da su nakon nacionalne i na lokalnoj razini postavljeni vrlo dobri temelji za daljnje političko djelovanje.

Za tri godine očekuju nas europarlamentarni, predsjednički i parlamentarni izbori. Uz kvalitetan rad u Saboru i na terenu, uz određenu dozu rebrendiranja i kadrovskog ojačavanja desnica kroz tri godine može postati još snažnija opcija. Izbori u Zagrebu definitivno su nametnuli Domovinski pokret kao glavnu opoziciju radikalnoj ljevici i ako će ta ljevica nastaviti rasti to će i DP nadalje nametati kao glavni kontrapunkt njihovoj politici.

Pored navedenoga vidljivo je da diljem Hrvatske raste snaga nezavisnih opcija. Ono što je zajedničko većini njih je borba protiv korupcije i klijentelizma i zalaganje za niže poreze.

Nadalje, vidljivo je i to da IDS gubi Istru. IDS je izgubio Pulu, a Boris Miletić još uvijek nije sigurni župan jer bi moglo doći do ponavljanja drugoga kruga. Na naplatu dolaze godine klijentelizma i korupcije. Istranima je dosta vlasti jedne te iste bahate i korumpirane političke opcije već 30 godina. Kako će vrijeme prolaziti i monopol IDS-a mogao bi ozbiljno doći u pitanje kao što u nekim sredinama dolazi kraj monopola HDZ-a i SDP-a.

Je li tragedija pobjeda Možemo! i Tomaševića u Zagrebu?

Mišljenja sam kako nije, iz više razloga. U svome zlu i neko dobro.

Neka sada radikalna ljevica pokaže što zna

Radikalna ljevica okupljena oko Možemo! dao sada je djelovala preko civilnog sektora. Domovinski pokret u drugome je krugu raskrinkao njihovo djelovanje i činjenicu da su u samo sedam godina izmuzili gotovo milijardu kuna javnoga novca. Njihov je plan svojim ljudima koji su ostali u civilnome sektoru još dodatno otvoriti financijsku pipu, no nakon nedavnoga demaskiranja to će ići mnogo teže, posebno ako će htjeti glumiti nekakvu transparentnost. K tome, raskrinkavanje radikalnog lijevoga civilnog sektora će se nastaviti.

Za transparentnost politike dobro je što se radikalna ljevica outala i izišla van iz ormara. Do sada oni nisu potpisivali nikakve političke odluke, a njihov je utjecaj na političku scenu bio enorman. Sada će na političkim odlukama biti njihov potpis. Cilj nije zaustaviti se u Zagrebu, nego preuzeti vlast u Hrvatskoj. Međutim, upravo bi Zagreb mogao predstavljati i grobnicu njihove politike.

Ekipa oko Tomislava Tomaševića i Možemo! nema nikakvo iskustvo u upravljanju velikim sustavima i u realnom sektoru. Riječ je o družini koja o ekonomiji nema pojma, što je ponajbolje vidljivo u zalaganju za ideju „odrasta“, što je novo čudo ekonomske doktrine prema kojemu treba nametati okolišna ograničenja ekonomskome rastu.

Eksperimentiranje sa suludim kripto-socijalističkim idejama u situaciji ispražnjene blagajne i nereda koji je ostao iza Milana Bandića u kratkom bi roku moglo Zagreb ekonomski dovesti na koljena. To bi opet moglo značiti veće cijene komunalnih usluga i novi udar na džep građana. Od pobjednika na izborima do mrske pozicije vrlo je kratak put.

Većina ljudi, s obzirom na razinu političke pismenosti u Hrvata, zapravo nema pojma koga je u Zagrebu izabrala na vlast. Možemo! je jahao na valu antikorupcije (kao Most 2015.) i zelenih politika. No unutra je politika crvena i socijalistička. Htjeli su vlast, sada neka pokažu što znaju. Dolazi vrijeme razotkrivanja kada će radikalna ljevica morati pokazati što zna. A kad pokaže što zna ni mediji ju neće spasiti od kolapsa na idućim izborima.

S druge strane, na desnom-konzervativnome spektru trebaju shvatiti da ničega nema preko noći. Kao i u poljoprivredi, prvo treba zasijati pa tek onda žeti. Radikalna ljevica je kroz civilni i kulturni sektor, prema gramscijevskome modelu, gradila dolazak na vlast više od deset godina. Neke stvari i do njih se mogu naučiti, zar ne?

Davor Dijanović
Hrvatski tjednik/HKV

Ivica Šola: Bicikl i Tito nikako ne idu skupa, on je preferirao Rolls-Roycea

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari