Pratite nas

Nekada sam imao milijune, a sada sam siromašni hrvatski fratar

Objavljeno

na

siromašni fratarOn se zove Anthony Stephen Burnside, svećenik je u Tomislavgradu, gdje ga župljani zovu fra Toni, a srednjoškolci, kojima predaje vjeronauk, fra Ozy (Australac).

Nakon studija u Australiji i uspješno započete znanstvene i poslovne karijere, kako kaže, “vođen Božjom rukom”, stigao je u Međugorje i tu doživio ne samo obraćenje, nego je završio Bogosloviju u Zagrebu, a već 16 godina djeluje kao član Hercegovačke franjevačke provincije. Uostalom, najbolje je da nam fra Toni sve to ispriča.

– Rođen sam u Melbourneu u Australiji. Najstarije sam od četvero djece obitelji Burnside, oca profesora i majke knjižničarke, uz to i bogatih farmera. Imao sam prelijepo djetinjstvo na našoj farmi. Od malih nogu volio sam prirodu, a posebno naše konje, s kojima smo često išli na natjecanje.
Živeći u izobilju, a željan znanja, završio sam studij hortikulture i zemljopisa i godinu dana, te magisterij iz krajobrazne arhitekture na Melbourne Universityju. Naslijedio sam veliku kuću u gradu i nekoliko parcela zemlje izvan grada. Na fakultetu sam svoju budućnost vidio u politici, pa sam se zato i kretao u elitnim političkim krugovima.

Četvrta sam generacija škotskih, engleskih i irskih doseljenika, međutim, moji se roditelji ljute na spominjanje podrijetla i uvijek ističu da su samo Australci. Moji preci nisu bili katolici, nego su uglavnom bili kršćani iz protestantske tradicije. Moji prijatelji u mladosti su skoro svi bili protestanti ili ateisti.

Kako ste dospjeli u Hrvatsku, a potom u Međugorje, i kako ste doživjeli Hrvatsku i hrvatski narod?

– Među dobrostojećim ljudima u Australiji običaj je poslati djecu u Europu na odmor nakon završenog studija. Potkraj rujna 1988. krenuo sam u Englesku i Škotsku da bih mogao bolje upoznati krajeve u kojima su živjeli moji preci. Bio sam tamo tri mjeseca, Novu godinu dočekao sam u Parizu, a zatim sam, iznenada, odlučio posjetiti Dubrovnik. Bio sam sam, nisam znao ni jedne riječi hrvatskog, ali me je Dubrovnik oduševio pa sam ostao tri dana. Nigdje nisam vidio toliko prelijepih starih katoličkih crkava na jednome mjestu. Katoličanstvo hrvatskog naroda odmah me je duboko fasciniralo.

Još u Australiji sam od majčina liječnika doznao o Gospinu ukazanju u Međugorju i, kad su mi neki ljudi rekli da je to prilično blizu Dubrovnika, odlučio sam samo na jedan dan posjetiti to mjesto. Bila je zima, hodočasnika nije bilo mnogo, ali je crkva bila puna vjernika, mladih najviše, što me je iznenadilo. Otišao sam na Brdo ukazanja, molio krunicu, a neki mi je unutarnji glas govorio da posvetim svoj život dragom Bogu, o kojemu do tada nikada nisam ni razmišljao. Shvatio sam u Međugorju da se moj život promijenio.

Odmah tih prvih dana počeo sam jako voljeti ovaj narod. Spoznao sam tada koliko su Hrvati patili i kako su branili Katoličku crkvu kroz povijest. Zbog svega toga, ali i zbog njihove jednostavnosti i gostoljubivosti, jako sam ih zavolio već na početku svojeg boravka u Hrvatskoj.

Razgovarajući s fratrima u Međugorju o tadašnjoj političkoj situaciji u bivšoj Jugoslaviji, osjetio sam da se nešto ozbiljno, veoma teško, događa među ljudima različitih nacionalnosti i vjera. Zato se na početku u meni rodila ideja da ne mogu napustiti ovaj narod, ostat ću ovdje s njima i bit ću svećenik.

Kako su na to reagirali vaši roditelji, brat i sestre?

– Nisu prihvatili moju odluku da postanem svećenik, ali bilo im je preteško to što ću svoje zvanje ostvarivati daleko od njih, na sasvim drugoj strani svijeta. Mojem je ocu na poseban način bilo teško prihvatiti moju želju da ostanem u hrvatskoj domovini. Da bi me odgovorio od moje nakane da ostanem živjeti ovdje, daleko od njih, zaprijetio mi je da će rasprodati sve što imam, uključujući i moje čistokrvne konje, koje sam najviše volio od svega.

Moj se otac jako iznenadio kad sam mu rekao: “Tata, teško mi je, prodaj moje konje, prodaj sve što imam i zadrži sve to za sebe.” Ali ja znam što želim učiniti: čvrsto vjerujem da je ovo Božja volja. Mama i moje sestre nekako su lakše prihvatile moju odluku, ali dobro se sjećam kako mi je majka na ispraćaju u zračnoj luci u Melbourneu zabrinuto rekla: “Sine, ne znamo kamo ti ideš!”

Moji su roditelji konačno prihvatili moju odluku da živim ovdje kad su sami nakon dvije godine došli u Međugorje i vidjeli kako su ljudi ovdje dobri, jednostavni i vjernici, katolici. Nakon što su se vratili u Australiju, moji su roditelji i sami ustanovili jednu međugorsku molitvenu grupu. Moj brat Ross, koji ima tvrtku rashladnih uređaja, uspješan i jako bogat poslovni čovjek, još uvijek smatra ludošću moju odluku da budem fratar među Hrvatima i nikako me ne razumije.
Gdje ste i kako nastavili školovanje za svećeničko zvanje? Kako ste svladali kulturne, jezične, političke… barijere?

– Nakon uspješnog završetka postulature u samostanu u Slanom, tečaja hrvatskog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i novicijata u Humcu kod Ljubuškog, nastavio sam školovanje za svećeničko zvanje na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu. Moj je studij trajao šest godina i završio sam s ocjenom summa cum laude, kao najbolji student generacije. Godine 1998. u zagrebačkoj katedrali zaredio me je za svećenika zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Nakon toga sam magistrirao bioetiku kod sadašnjeg biskupa Valentina Pozaića.

Gdje ste sve bili na svećeničkoj službi?

– Nakon svećeničkog ređenja bio sam u našem samostanu u Dubravi u Zagrebu još nekoliko godina pa u župi Čerin godinu dana. Nakon toga sam živio godinu dana u franjevačkom samotištu u Molizama u južnoj Italiji. Opet sam se vratio u Hercegovinu i nekoliko mjeseci služio sam u Tomislavgradu.

Nakon toga otišao sam u Konjic, gdje sam ostao osam godina, a bio sam i gvardijan. Mogu slobodno reći, gdje god sam bio, ljudi su uglavnom prema meni bili dobri, ljubazni i gostoljubivi. Među takvim ljudima nemoguće je osjećati se kao stranac.

U Australiji živi mnogo Hrvata. Jeste li nekoga tamo upoznali prije dolaska i sada?

– Prije mojeg dolaska u hrvatsku domovinu nisam poznavao nikoga od Hrvata. Sada sam upoznao mnoge Hrvate i u Australiji. Među njima imam zaista mnoge velike i iskrene prijatelje. Oni se i dandanas čude što sam ja došao živjeti u njihovu domovinu, odakle su oni prije puno godina otišli radi boljeg života. Kad smo fra Petar Drmić i ja bili u Konjicu, mnogi Hrvati iz Australije pomogli su nam obnoviti samostan. Fra Petar ih je pohodio 2008. godine i bio je gost kod moje obitelji u Melbourneu jer je i on član naše obitelji.

Idete li u Australiju i jesu li ovamo dolazili vaši roditelji? Kakve su njihove reakcije?

– Rijetko idem u Australiju, svake druge ili treće godine. Moji dragi roditelji već su pomalo u godinama i, hvala Bogu, još su dobrog zdravlja. Kad budu slabijeg zdravlja, nadam se da ću ih moći češće posjećivati. Oni su već dosta puta dolazili ovamo i svuda su bili vrlo lijepo prihvaćeni. Premda nisu Hrvati, oduševljeni su ovim krajevima i ovim našim dobrim gostoljubivim narodom. Znajući koliko ja volim Hrvate, moja mama često zna reći da su Hrvati ne samo ovdje u hrvatskoj domovini, nego i u Melbourneu jako dobri ljudi i da bih trebao živjeti i djelovati među njima. Na taj bih način, kaže moja mama, mogao biti i sa svojim Hrvatima i s njima, svojim starim roditeljima.

Gramatika me je izmučila
“Premda je bilo dosta teškoća na mojem novom životnom putu, ja sam ih uz Božju pomoć i pomoć dobrih ljudi uspješno svladavao. Prvi veliki problem bio mi je hrvatski jezik. To je težak i bogat jezik. Gotovo ga je nemoguće naučiti već zbog činjenice da ima sedam padeža, koje engleski jezik nema. Ali bio sam uporan, učio sam dan i noć i nadam se da sam dobro ga svladao, iako ga još uvijek učim.
Još jedan veliki problem za mene bio je što prije svojeg dolaska nisam gotovo ništa znao o Hrvatskoj i o Bosni i Hercegovini. Došao sam ovamo sâm, bez obitelji i bez prijatelja. Među Hrvatima katolicima prihvatio sam sasvim drugačiji novi život.
Činjenica je da sam iz jedne druge, daleke zemlje i sasvim je prirodno da se u nekim stvarima osjećam malo drugačijim od ostalih, ali imam dojam da su me ljudi u ovim krajevima uglavnom vrlo lijepo prihvaćali i poštovali, i zbog toga sam uvijek osjećao da na svoj način pripadam ovoj sredini i ovom narodu. Sasvim sam uvjeren da bez Božje pomoći sve ovo ne bi bilo moguće.”

Pomažem i pravoslavcima
“Susreo sam mnoge dobre katolike Hrvate, ali moram priznati da iz mojeg lijepog iskustva u Konjicu ovo također vrijedi i za sve dobre ljude iz ovih krajeva, uključujući i Bošnjake i Srbe. Smatram da je kršćanski i ljudski dijeliti ljude na dobre i zle, a ne prema vjerskoj ili nacionalnoj pripadnosti.

Imao sam sreću što je fratar s kojim sam živio u Konjicu, fra Petar Drmić, imao iste stavove o ovim i drugim pitanjima kao i ja. Fra Petar ima zaista široki kršćanski pogled o svemu tome. Usko smo se povezali sa Srpskom pravoslavnom zajednicom i s Islamskom vjerskom zajednicom. Otvorili smo samostan svim našim sugrađanima i dijelili smo pomoć svima potrebitima, bez obzira na njihovu vjeru i nacionalnost.

Član duvanjske obitelji
“Ako bih nekoga posebno izdvojio, onda je to fra Petar Drmić. Mi smo u Zagrebu tijekom rata zajedno bili bogoslovi. Još nisam znao ni jezik ni povijest ovog naroda i fra Petar mi je najviše pomogao da konačno razumijem što se u zadnjem ratu događalo. Od njega sam najviše naučio o hrvatskoj povijesti i hrvatskom jeziku. Puno mi je pomogao kako bi se što bolje spremio za ispite iz filozofije i teologije. Brzo sam postao dio njegove obitelji, koja živi u duvanjskom selu Dobrićima, nedaleko od Buškog jezera. Kad sam prvi put bio u Dobrićima, ostao sam zadivljen tim skromnim, pobožnim i gostoljubivim ljudima koje život nije mazio, ali ih je očuvala molitva i vjera u Boga.”

Petar Miloš/Slobodna Dalmacija

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Uhićenja osumnjičenih muslimana – Kazalište u režiji Bakira Izetbegovića

Objavljeno

na

Objavio

Bakir Izetbegović ne samo da je vrlo loš čovjek i još gori političar, nego dokazuje kako nema ni redateljskog dara, jer ovako naivne predstave pod radnim naslovom: „lov na potencijalne ratne zločince – bošnjake“ teško bi mogle proći kod djece predškolskog uzrasta, kamo li kod odraslih ljudi.

Tobožnje pompozno uhićenje 13-orice bivših pripadnika „Armije B i H“ zbog sumnji počinjenja ratnih zločina u Konjicu, kao i ovo zadnje vezano za „progon“ potencijalnih ubojica generala HVO-a Vlade Šantića (Hamdija Abdić zvani Tigar, Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Bajramović i Enver Keranović – svi bivši pripadnici „Armije BiH“ koji su – kako javljaju mediji – već pušteni na slobodu nepunih 24 sata nakon privođenja!), trebali bi valjda amortizirati opravdano ogorčenje Hrvata u B i H sramotnom haškom presudom, pri čemu su muslimanski zločinci i islamske glavosječe ostali netaknuti, neoptuženi i neosuđeni. Naravno i svijetu treba pokazati kako sarajevska vlast njeguje „pravnu državu“, iako je očito na svakom koraku da od nje ni zametka nema.

Prozirna medijska kampanja koja sve to prati po diktatu Sarajeva, još otužnije djeluje promatra li se u kontekstu pojave brojnih dokumenata koji svjedoče o planskom etničkom čišćenju područja Žepča, Jablanice, Konjica i drugih, što ih je vrh „Armije B i H“ planirao i dogovarao međusobno, što potvrđuju njihovi telefonski razgovori i prepiska. Dakle, tamo gdje je očito kako su poznati nalogodavci (Sefer Halilović, Zulfikar Ališpaga Zuka i drugi) ne reagira se, nego se uhićuje one koji su bili obični vojnici i eventualno izvršitelji ponekog zločina.

Bosna i Hercegovina je samostalna i neovisna država (ili bi barem tako trebalo biti) već više od 25 godina, ali u njoj ni „p“ od pravne države. Sudovi pod patronatom Sarajeva (i bošnjačko-muslimanske klike na čelu s Bakirom Izetbegovićem), svojim bošnjacima-muslimanima za ratne zločine sude po Krivičnom zakonu bivše SFRJ (koji je blaži), a Hrvatima po novom, oštrijem (KZ Federacije iz 2003.).

I gdje su tu pravda i pravna država? Kako se u istoj zemlji metodom segregacije mogu usporedo primjenjivati dva zakonodavna instituta od koji jedan pripada nepostojećoj zemlji?

Toga nema nigdje u svijetu!

Sarajevska vladajuća klika predvođena Bakirom Izetbegovićem od B i H nastoji napraviti prvi europski kalifat i sad je dobila vjetar u leđa upravo zahvaljujući mešetarima iz haškog sudišta.

Sva ona lupetanja Alijinog nasljednika o „nepostojećim narodima – Srbima i Hrvatima“, o „fašizmu u Hrvata“, ratne prijetnje koje upućuje susjedima, ali i islamizacija što se u B i H puzajući provodi, sad dobivaju neku vrstu „legitimiteta“ ili se barem tako presuda haškog sudišta herceg-bosanskoj „šestorci“ tumači u Sarajevu.

Ima, doduše i bošnjaka-muslimana koji smatraju da je ta puzajuća islamizacija koja ima za cilj promijeniti mentalitet muslimanskog naroda na području B i H i vratiti ga šerijatskom pravu i džihadu dugoročno opasnija čak i od terorizma i bombaških napada. Jedan od njih poznati je diplomat, novinar (bio dopisnik iz Kaira, Beiruta, Alžira, Sirije, Libije, Jordana, Izraela), publicist, veleposlanik B i H u više islamskih zemalja (Jordan, Irak, Sirija, Libanon) i dobar poznavatelj ove materije Zlatko Dizdarević. On u uvodu jednoga od svojih tekstova s temom islamizacije B i H piše:

 „Novostvoreni ‘duhovni ekstremizam’ na temeljima ciljano krivih tumačenja ima širom otvorena vrata za ulazak i ljudi i ideja čiji su rezultati djelovanja već sada, da ne govorimo dugoročno, razorniji od prijetnji terorista pojedinaca“. (Vidi: https://ba.boell.org/bs/2017/01/26/islamizacija-bosne-na-kojoj-adresi-je-opasnost; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 14.12.2017.)

Kako god bilo, propusti međunarodnih tijela, posebice UN-a – poput ovih vezano za posljednju hašku presudu, objektivno su potpora provođenju agresivne islamizacije ove zemlje, sa svim onim negativnim i štetnim procesima što ih ona sobom donosi.

Od tih silnih „hapšenja“ muslimanskih osumnjičenika za ratne zločine i njihovog „kažnjavanja“, naravno, neće biti ništa, a što se islamskih glavosječa – mudžahedina (koji su, da ne zaboravimo, bili ustrojbenim dijelom „Armije B i H“; primjerice, odred „El Mudžahid“ pripadao je 7. brigadi, 3. korpusu), oni za sarajevskog bega i njegovu kamarilu ne postoje. U svojim krvavim pohodima ubili su stotine Hrvata, a njih 400 tako što su im u svojim opskurnim i barbarskim ritualnim obredima nakon mučenja odsjekli glave.

I to su za vlast u Sarajevu bili „pojedinačni“ zločini i oni „nemaju nikakve veze s regularnim snagama „Armije B i H“ – iako je odred „El Mudžahid“ po nalogu Alije Izetbegovića formirao sam Atif Dudaković i jako se dobro zna kako je ova najzloglasnija zločinačka postrojba sastavljena od „Allahovih mučenika“ bila dijelom te vojske, pa samim time i pod zapovjedništvom spomenutog Dudakovića.

Sramotna kazna od 3 godine zatvora za njega kao ratnog načelnika Glavnog štaba „Armije B i H“, pri čemu mu se niti jedan jedini dokazani zločin prema zapovjednoj odgovornosti nije stavio na teret, najbolji je pokazatelj „pravde“ koja je provođena, kako na haškom, tako i na bosansko-hercegovačkim sudovima.

Slučaj s Konjicem, kao i ovaj s tobožnjim uhićenjem Hamdije Abdića i družine osumnjičenih za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića, zasigurno nisu jedini. Bit će toga još – ovakvih fingiranih predstava koje su bacanje prašine u oči i alibi za one predstojeće akcije hapšenja Hrvata – „zločinaca“ koji su prava meta.

Da je u Sarajevu bilo imalo dobre volje, pitanje presuda za ratne zločine odavno bi već bilo riješeno, a ne bi se čekalo do danas. Ako se zauzme stav da su samo druge strane krive, a vlastiti narod bezgrešan, pomaka nema niti ga može biti.

Atmosfera u bošnjačko-muslimanskom političkom vrhu, njihovoj vodećoj stranci SDA i medijima koji su pod kontrolom Sarajeva sve je više nalik na euforiju uoči linča ili lova na vještice.

Bakir nikako da se okane bizantskih smicalica i šićardžijskog, šarlatanskog vođenja politike. To mu je babo Alija ostavio u amanet jer se i sam slično ponašao poučen taktikom svojih idola Slobodana Miloševića i Dobrice Ćosića s kojima je potajno dijelio Bosnu i nastojao stvoriti etnički čistu muslimansku državu na tlu B i H, dok se službeno cinično „zalagao“ za njezinu cjelovitost.

Zar sarajevski beg doista misli da će ove njegove sapunice (režirane lošije nego one turske u kojima se na groteskan način slavi i glorificira lik i djelo njegovog rahmetli babe Alije) bilo tko od Hrvata progutati?

A Europa?

Ona se bori protiv islamskog terorizma u svijetu, a u vlastitoj kući mu širom otvara vrata, hrabri ga i pothranjuje!? Bosna i Hercegovina je na najboljem putu da postane prva europska baza islamskog radikalizma i to upravo uz pomoć Europe!?

Kakvog li paradoksa!

Kako je moguće voditi tako nepromišljenu i u suštini autodestruktivnu politiku?

Moguće je, jer Europsku uniju vodi skupina diletanata koja donosi ad hoc rješenja od danas do sutra po diktatu vodećih zapadno-europskih država i SAD-a i njima je najvažnija supremacija nad ostalim članicama u skladu s trenutačnim interesima, bez ikakve vizije i predstave o budućnosti. Oni su na koncu tu Uniju i stvorili sebe radi i iz razloga osiguravanja svojih strateških i ekonomskih interesa, a nikako vođeni nekim višim ciljevima „pravde“, „demokracije“, „slobode“ i „napretka“, kako se s vremena na vrijeme znaju prigodničarski i razmetljivo hvaliti. Iza svega kriju se sebični interesi „velikih“. Sve drugo su floskule i tlapnje. Igrokaz.

Europa ima kratku pamet i nije joj prvi put da radi protiv vlastitih interesa. Dugoročno, od ovakvih poteza imat će goleme štete, ali to će kao i obično shvatiti tek kad bude kasno.

Kad im glavosječe i bombaši u još većem broju stignu u Berlin, London, Pariz, Amsterdam, Bruxelles…kad zaredaju novi teriristički napadi i kad njihovi građani više ne budu smjeli nosa promoliti iz svojih stanova i kuća ni u sred dana, tek onda će europskoj gospodi (možda) ponešto od svega biti jasnije.

Kao što je i Angeli Merkel možda poslije svega sinulo u glavu (mada to neće priznati) kako će Njemačku skupo koštati to što je ona osobno i velikodušno pozvala islamske migrante u svoju zemlju po sistemu navali narode.

Svaka škola se plaća.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Događaji

Donatorska večer: ‘Pomozimo zajedno u izgradnji objekta Dom fra Mladen Hrkać’

Objavljeno

na

Objavio

foto: ABC Portal

Oko 500 podržavatelja i prijatelja okupilo se jučer, 13. prosinca, na donatorskoj večeri naziva „Pomozimo zajedno u izgradnji objekta Dom fra Mladen Hrkać“ u Kristalnoj dvorani hotela Westin u Zagrebu, u organizaciji humanitarne udruge „fra Mladen Hrkać“ i istoimene Zaklade, pod visokim pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović te pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske i Grada Zagreba.

Svi prisutni su se okupili oko jednog cilja – pružanja pune podrške za izgradnju objekta Dom fra Mladen Hrkać za privremeni smještaj osoba koje dolaze u Zagreb na liječenje, koja je ocijenjena kao projekt od nacionalnog interesa.

Među uzvanicima su bili i brojni istaknuti pojedinci i ključni dionici društvenog političkog i gospodarskog života Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine među kojima su bili: izaslanik Predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović dr. Tomislav Madžar, izaslanik Predsjedatelja Predsjedništva Bosne i Hercegovine dr. Dragana Čovića g. Tugomir Čuljak, potpredsjednik Hrvatskog sabora g. Milijan Brkić, izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića i državni tajnik u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske g. Zvonko Milas, gradonačelnik Grada Zagreba g. Milan Bandić sa brojnim suradnicima, državni tajnici, saborski zastupnici, veleposlanici i predstavnici stranih zemalja u Hrvatskoj, pročelnici gradskih ureda i pomoćnici ministara te predstavnici obrazovnih i zdravstvenih institucija, ustanova i vodećih tvrtki s područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Na početku večeri prikazan je 15-minutni prezentacijski video materijal koji daje detaljan prikaz lokacije, zemljišta i značaja Projekta izgradnje objekta „Dom fra Mladen Hrkać“. Nakon filma, nazočnima se obratio predsjednik Udruge i upravitelj Zaklade fra Mladen Hrkać g. Ivan Soldo: „Naši trenutni kapaciteti su nedostatni. Unatoč tome što uspjevamo kontinuirano povećavati i broj smještajnih jedinica i kvalitetu potrebno nam je konačno i cjelovito rješenje, a to je Dom fra Mladen Hrkać koji će uz pomoć svih vas koji ste se odazvali ovoj donatorskoj večeri i koji ćete nastaviti podupirati ovaj Projekt u svim njegovim fazama,  i svih onih koji nisu ovdje, a znamo da imamo njihovu bezuvjetnu podršku, otvoriti svoja vrata oboljelima i potrebitima u lipnju 2022. na desetu godišnjicu osnutka humanitarne udruge „fra Mladen Hrkać“.

Nakon g. Solde, otac Provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko izrazio je veliku radost zbog pokretanja ovog Projekta koji je usmjeren na potrebe najugroženijih bližnjih te je blagoslovio sve prisutne i sam Projekt.

Gradonačelnik Grada Zagreba g. Milan Bandić, zahvaljujući čijoj odluci je Udruga dobila pravo građenja i krenula u realizaciju svog sna – izgradnje objekta „Dom fra Mladen Hrkać“, vrlo kratko se obratio riječima: „Neka djela govore više od riječi. Od samih početaka njihovog rada sam bio na raspolaganju članovima ove Udruge i tako će biti ubuduće“.

 

Potom je na red za obraćanje došao g. Zvonko Milas, izaslanik predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića i državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, koji je rekao: „Značaj ovog Projekta i rada Udruge uvelike prelazi granice Republike Hrvatske. Vlada RH zajedno sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan Republike Hrvatske je to prepoznala i podržava svaku njihovu akciju i projekt. Čestitam humanitarnoj udruzi „fra Mladen Hrkać“ što nas je u ovo predblagadansko razdoblje okupila zajedno – Hrvate iz Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine, ali i cijelog svijeta, da budemo dio ove predivne priče o humanosti, ljudskosti i nesebičnosti. Priča koja je prebrisala sve granice – zemljopisne, dobne, nacionalne. Veselim se našem susretu u još posebnijoj prilici od ove večeras – otvorenju Doma fra Mladen Hrkać za koji sam siguran da će biti otvoren prije zacrtanog vremenskog roka“.

Izaslanik Predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović i posebni savjetnik za sport i zdravstvo dr. Tomislav Madžar je na samom početku svog obraćanja prenio pozdrave i  podršku Predsjednice gđe. Grabar-Kitarović koja je izgradnju Doma fra Mladen Hrkać ocijenila projektom od nacionalnog interesa te je u više navrata pohvalio rad Udruge i Projekt koji je prema višestrukim kriterijima unikatan na području cijele Europe i šire: „U Hrvatskoj postoji više od 50.000 registriranih udruga, ali humanitarna udruga „fra Mladen Hrkać“ kontinuirano postavlja nove i sve više standarde kvalitete i jedinostvenosti što je posebno ističe među ostalima. Brojka od 175.000 ljudi –donatora, korisnika, članova i volontera koje su oni okupili u zajedništvo u samo 5 godina postojanja potvrđuje da zaslužuju da ih ste hvali i podržava.

Ova večer je još jedna potvrda da se mogu učiniti velike stvari kad se stvori zajedništvo oko iskrene i plemenite ideje što je i temelj i jedina garancija za uspjeh Projekta „Dom fra Mladen Hrkać“ koji će sutra biti na ponos svakom čovjeku.

Nacionalni značaj projekta službenim pokroviteljstvima nad Projektom izgradnje objekta Dom fra Mladen Hrkać potvrdili su: Predsjednica Republike Hrvatske, predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine dr.Dragan Čović, Predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković i Grad Zagreb.

Program večeri vodio je Mislav Togonal, voditelj i urednik sa Hrvatske radio televizije. Večer je izvedbom himne Lijepa naša otvorila operna pjevačica Sandra Bagarić, u pratnji supruga Darka Domitrovića na klaviru. Večer su nastavili uveličavati glazbena diva Radojka Šverko sa profesorom Vladimirom Babinom u pratnji na klaviru, te bogoslov Hercegovačke franjevačke provincije fra Đuro Ravenšćak.

Dodatne informacije o projektu izgradnje objekta Dom fra Mladen Hrkać

Krajem 2016. godine humanitarnoj udruzi „fra Mladen Hrkać“ Grad Zagreb je dodjelio pravo građenja za „Dom fra Mladen Hrkać“ na zemljištu veličine 5000 m2 na adresi Avenija Gojka Šuška. U blizini najvećih kliničko bolničkih centara u Zagrebu biti će izgrađen moderan, energetski visoko učinkovit i funkcionalan objekt za smještaj osoba iz svih krajeva Hrvatske i BiH, koje zbog liječenja privremeno borave u Zagrebu. Dom će omogućavati smještaj, prehranu i ostalu sveobuhvatnu skrb za 220 osoba istovremeno i sadržavati će 55 smještajnih jedinica različitog karaktera: 12 izolacijskih smještajnih jedinica koje su transplatirale neki od organa i teške onkološke bolesnike, 4 jedinice za osobe u invalidskim kolicima i sličnim pomagalima za kretanje, 4 jedinice za karantenu sa posebnim ulazom, odvojene od ostatka objekta za smještaj osoba oboljelih od lakših zaraznih bolesti, 30 osnovnih smještajnih jedinica za sve teško oboljele osobe osim onih u invalidskim kolicima ili onih kojima je potrebna izolacija ili karantena, 5 jedinica sa većim brojem ležajeva za boravak obitelji s većim brojem malodobne djece od kojih je jedno dijete oboljelo

Financiranje projekta odvijati će se kroz nedavno osnovanu Zakladu fra Mladen Hrkać čiji cilj je izgradnja, opremanje i održavanje objekta “Dom fra Mladen Hrkać”.

Projekt je trenutno u fazi završetka provedbe javng natječaja za odabir idejnog arhitektonsko-urbanističkog rješenja za Dom fra Mladen Hrkać. Javni natječaj zatvoren je 7.12. te je pristiglo 11 prijedloga idejnog rješenja koje će ocjenjivati petočlani ocjenjivački sud sastavljen od ovlaštenih arhitekata, te predsjednika i dopredsjednika Udruge, na čelu sa arhitektom Angelom Garciom Alvarezom iz Madrida koji je specijalizirao arhitekturu bolničkog smještaja. Potom slijedi ishođenje lokacijske dozvole, izrada izvedbenog projekta i ishođenje građevinske dozvole nakon čega je moguće krenuti sa građevinskim radovima. Predviđa se da će Dom biti spreman otvoriti svoja vrata oboljelima i potrebitima u lipnju 2022. godine na desetu godišnjicu osnutka humanitarne udruge „fra Mladen Hrkać“.

Udruga FMH/ABCPortal.info

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari