Connect with us

Gost Kolumne

Nekažnjeni zločinci brzo se vraćaju zločinima

Objavljeno

on

Suradnja istočno njemačke, Enrich Honeckorove, kacelarke Angele Merkel sa turskim sultanom Erdoganom vražji je plan dekristijanizacije i otomanizacije Europe, u prvom redu slabijih zemalja, koje je taj politički dvojac rušenja europskog identiteta, označio prvim žrtvama u obnavljanju Osmanlijskog carstva i njemačkog, modernog, u omotač migrantskih prava islamista, povijesnog imperijalizma.

Dugogodišnja turska agresija milijunskom migrantskom vojskom, i milijardama eura što ih Njemačka u Turskoj financirala i tehnički opremala, okupirala je periferne zemlje Europske unije i učinila ih ovisnima o njemačkim mrvicama pomoći, i sultanovom rasploženju kada će i koliko islamskih ratnika poslati da ih na putu Merkelovki opustoši, osiromaši i ponizi.

A kako bi put islamskim vojnim migrantima učinili još slobodnijim u okupatorskom pohodu na Europu i kršćanstvo, povijesni kršćanofobični dvojac Merkel-Erdogan, uspjevaju iz Europske unije izgurati Veliku Britaniju. Angela Merkel je pravila i napravila sve da Britanija izađe iz Europske obitelji, čime se ona nametnula nedodirljivim vođom preostalih 27 članica unije.

Samo mjesec dana od službenog izlaska Britanije iz Unije sultan Erdogan je, uz Merkelinu šutnju kao znak odobravanja, uputio milijune migrantskih vojnika, prvo na Grčku a zatim na druge bivše osmanlijske pokrajine, i na kraju na Beč i Europu.

Današnja migrantska okupatorska politika Merkel Erdogan podsjeća na Hitler Staljinov pakt nenapadanja, koji je bio, i danas jest, dogovor podjele okupiranih naroda. Njemačka bi da dobije sve ono što je u prvom naletu nacističke okupacije bila pokorila, a saveznica joj Turska sve one zemlje koje su Osmanlije okupirale i držale u svom zločinačko nacifašističkom carstvu.

Njemačko turska dogovorena dioba utjecaja i osvajanja Europe ubrzo bi bila i realizirana da se njemačka kancelarka nije prevarila u računanju izgona Britanije. Upravo njemački izgon Britanije iz Europe bila je crvena linija drugim članicama Unije, iza koje su kao nikad do sad u povijesti Europske unije ustale tako jedinstveno u obranu europskog suvereniteta i integriteta, europskog kršćanskog identiteta, i na granici turske i grčke sultan Erdoganu rekli, ne više i ne dalje.

Bio je to povijesni europski potez obrane, iza kojeg zasigurno više ništa ne će biti isto kao prije.

Osviješteni, i od njemačkog utjecaja oslobođeni europski čelnici na grčko turskoj granici nisu samo Turskoj rekli dosta, već još glasnije su to kazali njemačkoj kancelarki da ona nema pravo potpisivati kapitulaciju u njihovo ime, i da su sve one jednako suverene kao i Velika Njemačka. Ili jednakost i suverenost za sve a ne samo za Njemačku, ili svatko na svoju stranu poput Britanije.

Ostatak Europske unije, bez Njemačke, uvidjevši daljnju arogantnost, bahatost i radikalnu isključivost europske sultanice, izlaskom Britanije zahvatio je veliki strah pred osovinom njemačko turskog zla, što je bio okidač snažnog ujedinjenja u obrani svojih naroda i Europe u cjelini. O opasnim

planovima tursko njemačke osovine vidjelo se kroz tursko i njemačko zaoštravanje odnosa unutar NATO saveza, i direktnim njihovim udarom na američku natovsku politiku.

Vrlo koordinirano kada je sultan napadao i razbijao NATO savez, sultanica je podmuklo šutila. I obratno kada je sultanica kritizirala američku politiku podjednakog tereta obrane svih članica, sultan je okrečao leđa savezu i na koljenima išao Putinu. Merkel i Erdogan činili su sve, i čine dalje, da Ameriku istjeraju iz Europe, kako bi oni lakše podijelili svoje imperijalno ekonomske i političke zone utjecaja.

Time se taj političko interesni dvojac pokazao velikim razbijačem i NATO saveza i Europske unije. Obje te asocijacije doveli su na rub ispita opravdanosti postojanja. No, pokazuje se uprkos tako snažnoj njemačko turskoj koaliciji razbijačima saveza i unije da europski narodi, bez obzira na njihovu

pojedinačnu malobrojnost imaju svoje dostojanstvo, i da suverenitet svojih zemalja ne će predati bez otpora. Pokazao je i Njemačkoj sultanici i turskom sultanu da je spreman stati pred tu milijunsku migrantsku vojsku, pokazati granicu dokle su spremni trpjeti njemačku diktaturu i tursku ucjenu.

Ujedinjenih, bez Njemačke, 26 članica Europske unije nisu više spremni, kroz nametnuti im njemački harač, naoružavati Tursku modernim ruskim oružjem, i najmodernijim komunikacijskim pomagalima opremati migrantske invazioniste. Bila je velika Merkelina i Erdoganova laž da će oni Europu od džihadista braniti u Turskoj. Pokazalo se, naime da su oni, zapravo, te milijune ratnika pripremali, obučavali i tehnički naoružavali u Turskoj, odakle su u izabranom datom trenutku slani u grupama od desetke tisuća na Europu.

Nakon europskog izlaska na svoje granice u Grčkoj, i barem malog i kratkog zaustavljanja islamskih osvajača, dvadeset i šest odvažnih čelnika Unije, potvrdit će svoju povijesnu hrabrost i odlučnost obrane Europe, ako zatraže njemačku suodgovornost za, na svu sreču, djelomičnu kapitulaciju , nasilnu islamizaciju kršćanskog identiteta Starog kontinenta.

Paralelno, zapravo prije migrantske islamizacije Europe džihadisti koje Erdogan isprača a Merkel dočekuje, čak prijeteći zemljama koje brane njihov dolazak i prolazak, izvršili su najstravičniji povijesni, na turski način u Bosni i Hercegovini, zločin genocida i konfesiocida nad kršćanima u zemljama iz kojih sada agresiraju na kršćanstvo i kršćane u Europi.

Zemlje žrtve islamističke migracione invazije, kroz koje su prolazili, i prolaze, poslani od Erdogana i primani od Merkel, morale bi se ujediniti i u traženju materijalne nadoknade od Njemačke, za pretrpljnu štetu od bujice migranata koji su rušili, palili, pljačkali, silovali, otimali pa čak i ubijali one koji bi im stali na put. Kao što su se pokazale jedinstvene u pokušaju zaustavljanja invazije, tako bi se isto trebale ujediniti u traženju financijske nadoknade, također i od njemačkog saveznika Turske, za ogromne materijalne gubitke i štete što im ih nanijeli invazionisti. Jer nije dovoljan samo njemački politički, i turski vojni poraz, na grčkoj granici, od 26 članica Europske unije. Potrebno je taj dvojac i materijalno kazniti, u protivnom bit će i dalje velika prijetnja zemljama kroz koje prolazi njihova migrantska vojska. Nekažnjeni zločinci brzo se vraćaju zločinima, potvrđuje to i nekašnjeno Otomansko carstvo koje se agresivno usmjerava kroz Bosnu i Hercegovinu na Europu.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

error: Hvala!!