Pratite nas

Neki se dobro zabavljaju na račun onih koji u mukama – umiru!

Objavljeno

na

I u Hrvatskoj je, koliko vidimo pokrenuta hvale vrijedna akcija – polijevanjem ledenom vodom, kako bi se skrenula pozornost na ALS, amiotrofičnu lateralnu skrelozu, opaku bolest koja napada neurološki sustav, i protiv koje navodno nema lijeka (osim u Kini). To liječenje u toj dalekoj zemlji je iznimno skupo, pa si malo tko može dozvoliti da ode tamo i živ i zdrav relativno brzo se vrati u “normalni život”.

polijevanjeMeđutim, većina ljudi s estrade odmah je prihvatilo ovu akciju, pa se baš zahvaljujući njima o ovoj bolesti i ovim ljudima već dosta zna. Hvala im na tome.

Ali, većina pjevača, glumaca, športaša i njima sličnih od ove plemenite akcije jednostavno je napravila – cirkus. Za njih, ali i za njihovu brojnu publiku, to je  neka  vrsta zabave i smijeha, i ono što je najgore i najteže – da na osnovu jedne ovako teške bolesti nastoje ništa drugo nego sebi podići popularnost.

Tako smo brzo saznali da se “ta i ta”  poznata i nepoznata voditeljica ili pjevačica  polila hladnom ledenom  vodom, a da je to učinila i Severina. Sve smo saznali, samo nismo: koliko su ti tzv. poznati platili u neki od fondova u kojima se sakuplja pomoć za one koji se liječe od ALS-a. Išta ili ništa. Oni koji trebaju novac, poput istaknutog hrvatskog branitelja, dragovoljca Domovinskog rata  Ive Krole (47), koji je također obolio od ALS-a, od toga će imati malo ili ništa, ali ako primjerice Severina uplati  milijun kuna ili milijun eura, e onda je to druga stvar. Također nas zanima jesu li se u ovu humanitarnu akciju uključili i neki od naših milijardera, ala Todorić ili Čermak? Što je s našim političarima ili menagerima? Polijevaju li se i oni hladnom ledenom vodom?

Ako već netko i osobno hoće pomoći, što će mu onda novinari i tv-ekipe? Nekima se najvažnije  “slikati”, dok mnogi, vjerujte, nemaju pojima, što znači polijevanje hladnom ledenom  vodom, već im je puno važnije hoće li to sutra izaći u novinama, odnosno hoće li tko to objaviti.

I tako dok drugi umiru u najtežim mukama, neki se na njihov račun dobro zabavljaju i – zarađuju.

Sramotno da sramnije ne može biti.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivan Miklenić: Tuđmanov projekt nije završen

Objavljeno

na

Objavio

Gospodin nam je dao predsjednika Tuđmana u određeno vrijeme, a na nama je da njegov život, važan za hrvatsku povijest i današnje hrvatsko društvo, čitamo pozorno, ne kao nešto što pripada samo prošlosti, nego kao poticaj da se pitamo što je nama povjereno te da ostvareno dobro nastavimo razvijati«, rekao je u homiliji na misi za domovinu i za pokojnoga predsjednika Franju Tuđmana u zagrebačkoj prvostolnici kardinal Josip Bozanić te je tim riječima posvijestio da Tuđmanov projekt nije završen.

Zahvaljujući visokomu stupnju zajedništva u hrvatskom narodu te hrvatskim braniteljima, predsjednik Tuđman ostavio je za sobom neovisnu, uglavnom u svojim cjelovitim granicama, međunarodno priznatu i višestranačku, pluralnu Republiku Hrvatsku te je sadašnjim naraštajima hrvatskoga društva zadaća, kako je rekao kardinal Bozanić, ostvareno dobro nastaviti razvijati. S velikom sigurnošću može se redi da je današnja Hrvatska, premda je postala članica NATO-a i Europske unije – što bi predsjednik Tuđman sigurno želio – još uvijek, osobito u unutarnjim odnosima, daleko od njegove vizije.

Dok se danas mnogi političari pozivaju na prvoga hrvatskoga predsjednika Tuđmana u pitanjima i sadržajima koji im idu u prilog, često ne vodeći brigu ni o glavnini ni o bitnome u djelu predsjednika Tuđmana, kardinal Bozanić jednostavno je podsjetio: »Hrvatski je narod pošao za Franjom Tuđmanom u programu slobode i neovisnosti.«

Upravo je sloboda jedan od bitnih hrvatskih ciljeva u viziji hrvatske države predsjednika Tuđmana, a koji ne samo da nije zadovoljavajuće ostvaren, nego se i gotovo svim sredstvima osporava. Hrvatski narod i članovi hrvatske državne zajednice još su okovani skrivenim lancima parcijalnih interesa skrivenih moćnih skupina koje na svojoj uzici drže ne samo pojedine političare i političke stranke, nego i pojedine predsjedničke kandidate. U Republici Hrvatskoj sve do sada nisu se uspjeli probiti stvarni legalni i legitimni hrvatski nacionalni ciljevi i interesi, a mnogi ljudi još su zarobljeni ucjenama, jugokomunističkim mentalitetom, korupcijom i falsificiranom slikom hrvatske sadašnjosti.

Predsjednik Tuđman, premda ga je Tito čak i štitio, na svojoj je koži osjetio pesnicu komunističkoga totalitarizma te danas sigurno ne bi dopustio da se u Hrvatskoj rigidni komunizam, sa svim svojim političkim i ideološkim implikacijama, prikriva antifašizmom. Znao je predsjednik Tuđman da su komunisti, boljševici, pobili brojne hrvatske antifašiste, osobe koje su se kao demokrati suprotstavljale i fašizmu i nacizmu, a i sam je bio antifašist koji se suprotstavljao i fašizmu i nacizmu i kasnije, kad je progledao, komunizmu, kao i većina hrvatskoga naroda.

Za viziju slobodne Hrvatske nečuveno je što tijela hrvatskih žrtava, likvidiranih iz bilo kojih ideoloških i političkih razloga, i dalje počivaju odbačena u masovnim grobnicama, što recentna hrvatska kultura tako malo mari za hrvatske i univerzalne vrjednote, što Hrvatska još nema gospodarske strategije, što zbog toga ne može školovati kadrove koji su potrebni hrvatskoj privredi, što je izborni sustav postao zaprjeka za oslobađanje hrvatskoga društva i hrvatskih građana, što su toliki Hrvati prisiljeni svoj kruh tražiti u inozemstvu… Očito je da je potrebno još jako puno napora, umješnosti i ljubavi prema općemu dobru i prema Hrvatskoj da bi se ostvario Tuđmanov projekt »vječne Hrvatske« – kako je govorio.

Citiravši riječi predsjednika Tuđmana na konstitutivnoj sjednici prvoga saziva višestranačkoga Hrvatskoga sabora 31 svibnja 1990.: »Prilike u kojima živimo, okolnosti koje nas okružuju, i osobito zadaće što su pred nama ne dopuštaju nam blještavi trijumfalizam, niti velika i olaka obećanja, ipak, pozivajući na krajnju razboritost i promišljenost, daleko smo od svake zdvojnosti i pesimističkoga malodušja«, kardinal je dodao: »Koliko te riječi, što ih je veliki graditelj naše državne suvremenosti izrekao na početku novoga hrvatskoga puta, imaju i danas svoju aktualnost. Potrebna nam je danas: nova borba protiv zdvojnosti i pesimističkoga malodušja, razboritost i promišljenost u procjenjivanju domaćih i međunarodnih prilika te čuvati se nerealnih obećanja i promicati svehrvatski dijalog koji će liječiti nezdravu radikalizaciju hrvatskoga društva.«

Kardinal Bozanić, koji je s pravom u homiliji istaknuo da u današnjoj Hrvatskoj ima mnogo dobra, u skrbi za opće dobro hrvatskoga naroda poziva na »razboritost i promišljenost u procjenjivanju domaćih i međunarodnih prilika«, jer najširi krugovi hrvatskoga društva ne mogu se pouzdati ni u medije ni u ono što govore mnogi političari. Toj razboritosti pripada i prepoznavanje nerealnih obećanja kojih ima uvijek, a osobito sada u predizbornoj kampanji za predsjedničke izbore. Toj razboritosti pripada i svjesno i smišljeno promicanje društvenoga dijaloga, jer svi oni koji, bilo u svojoj naivnosti bilo u svojoj delegiranoj ili nametnutoj misiji, zagovaraju radikalizaciju hrvatskoga društva s bilo kojim političkim ili ideološkim predznakom, zapravo rade protiv općega dobra i interesa hrvatskoga naroda i svih stanovnika Hrvatske.

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Kardinal Bozanić: U jedinstvenom zajedništvu hrvatski je narod pošao za Franjom Tuđmanom u programu slobode i neovisnosti

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Iz Svijeta

U Francuskoj deseti dan štrajka protiv mirovinske reforme

Objavljeno

na

Objavio

Foto: EPA

Štrajk u Francuskoj protiv mirovinske reforme, koji je paralizirao javni prijevoz, ušao je u petak u deveti dan, a mogao bi potrajati do Božića unatoč tome što je vlada pozvala sindikate na dijalog

Premijer Edouard Philippe ne samo da nije umirio štrajkaše nego je svojim objašnjenjima reforme u srijedu izazvao otvoreni bunt svih sindikata, uključujući one koji su do tada podržavali samo načelo reforme.

Suočen sa zaoštravanjem situacije i u želji da spriječi da štrajk ne uzme još više maha, premijer je pozvao sindikate i udruženja poslodavaca na ‘ciklus sastanaka’ i to ‘što je moguće prije idući tjedan’.

Premijer je, međutim, ponovio da je odlučan uvesti ‘univerzalan mirovinski sustav’ koji bi zamijenio sadašnja 42 različita režima, ali uz određene ustupke sindikatima.

Rokovi su ublaženi: novi sustav odnosio bi se na Francuze rođene 1975. i kasnije, naglasio je.

Potvrdio je da će se ukinuti posebni režimi, ali bi se reforma za strojovođe SNCF-a i državnu tvrtku za pariški javni prijevoz RATP, koji mogu otići u mirovinu već s 52 godine, primjenjivala tek od generacije rođene 1985.

Najavljene su i mjere za najprekarnije radnike, odnosno uvođenje zajamčene minimalne mirovine od 1000 eura.

No, ističe Philippe, ‘jedino rješenje da se radi malo dulje… kao i posvuda u Europi’.

Premda je zakonska dob za odlazak u mirovinu i dalje 62 godine, prijedlog predviđa postupno povisivanje dobne granice na 64 godine i ‘sustav bonus-malus’ koji bi poticao dulji rad.

Za sindikate je svako povisivanje dobne granice za mirovinu neprihvatljivo.

Štrajk je jako poremetio promet, kako cestovni tako i javni prijevoz, posebice u pariškoj regiji, gdje je zatvoreno devet linija metroa i ne prometuje malo više od 50 posto autobusa.

Ovisno o linijama vozi svaki drugi ili treći vlak prema predgrađima i četvrtina superbrzih vlakova. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari