Pratite nas

Kolumne

Damir Pešorda: Novo prekrajanje granica u jugoistočnoj Europi

Objavljeno

na

Hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini važnije je za Hrvatsko nego što je to itko u hrvatskoj politici spreman priznati. Gubitkom hrvatske komponente u BiH cijela Hrvatska južno od Splita gubi dubinu i postaje područje koje bismo u nekim novim svjetskim ili lokalnim sukobima lako mogli izgubiti.

U Bosni se i Hercegovini sve više približavaju izbori, a pozicija Hrvata u toj državi daleko je od dobre. Muslimansko-bošnjačka politika majorizacije i unitarizacije u punom su zamahu. Likovi poput Komšića, koji se po potrebi predstavljaju kao Hrvati, zazivaju čak i dokidanje konstitutivnosti hrvatskoga naroda u BiH. Međunarodna zajednica samo papagajski ponavlja mantru o jedinstvu ”Bosne” i nedopustivosti nacionalizma, hrvatskog i srpskog jer muslimansko-bošnjački nacionalizam valjda ne postoji za međunarodnu zajednicu. Hrvatska vlada po običaju pokazuje nezainteresiranost za stanje svog naroda u susjednoj zemlji, dok srpske vlasti, također po običaju, kreću u još jednu zapadnobalkansku inicijativu poboljšavanja vlastite prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Prekrajanje granica

Posljednjih dana mediji, potaknuti porukama koje odašilju Aleksandar Vučić i Hashim Thaçi, nagađaju mogući dogovor o korekciji granice između Srbije i Kosova, pri čemu bi Srbima pripao kosovski teritorij sa srpskom većinom na sjeveru Kosova, a Kosovu Preševska dolina na jugu Srbije naseljena pretežno Albancima. Po prvi put ni reakcije međunarodnih centara moći nisu tako oštro i izričito negativne kao što su nekada bilo, ukratko: prekrajanje granica, izgleda, postaje legitimna opcija. Još kada je Rusija Ukrajini uzela Krim i potpomogla faktično odcjepljenje dviju oblasti na istoku zemlje, bilo je razvidno da je otvoren jedan proces s dalekosežnim posljedicama za međunarodne odnose u budućnosti. S druge strane treba biti pošten i priznati da su Rusi alibi za svoje posezanje za ukrajinskim teritorijem pronašli u intervenciji Zapada na Kosovu.

Hrvatska je relativno mala zemlja na geostrateški važnom prostoru, stoga teško može utjecati na političke procese u svijetu, ali mora prepoznavati trendove i u okviru tih širih procesa iznalaziti način borbe za sebe i svoje državne interese. Međutim, Hrvatska ima vodstvo koje se diči tim da je spremno sve podrediti europskim interesima iliti ”europskim vrijednostima”, oličenim u Angeli Merkel, Emmanuelu Macronu, Jean-Claudeu Junckeru i sličnim tipovima. Takvom vodstvu ne pada ni na pamet da dolazi do velikih promjena na globalnoj razini, da ideologija globalizma dobiva sve snažnijeg protivnika u svojevrsnom trumpizmu, orbanizmu ili, točnije rečeno, novom suverenizmu, kojega lijevi mediji prezrivo nazivaju ”populizmom”. Umjesto toga da brinu o Hrvatskoj, hrvatski mediji i hrvatska politička elita lupaju po Orbanu, Putinu i Trumpu braneći do posljednjeg Hrvata njemačke, francuske, Sorosove i tko zna čije sve interese.

‘Bosna je podijeljena’

I u ovom konkretnom slučaju oko mogućeg prekrajanja granica na jugoistoku Europe Hrvatska zauzima tuđi stav ne vodeći nikakva računa o svojim interesima. Korektno je načelno biti za nepromjenjivost granica, međutim glupo je dopustiti da nas eventualna sutrašnja promjena mišljenja međunarodne zajednice o tom pitanju zatekne nespremne, pa da svi u nekom novo dijeljenju karata nešto ušićare, a samo mi ostanemo kratkih rukava. Tako je uz dreku sa svih strana da Tuđman ”dijeli Bosnu” Bosna podijeljena, samo što Hrvati nisu dobili svoj dio. To su tvrdoglave činjenice unatoč i do danas podgrijavanoj priči kako je Tuđman s Miloševićem ”dijelio Bosnu”.

Eventualna korekcija granica između Kosova i Srbije opcija je koju vrijedi uzeti u obzir upravo zbog činjenice da ona u neku ruku konvenira i Srbima i Albancima. Srbija bi tako uspjela dobiti barem dio Kosova gdje su Srbi u većini, vjerojatno i neki poseban eksteritorijalni status srpskih manastira na Kosovu te otvorila mogućnost da na osnovu toga presedana eventualno priključi Srbiji Republiku Srpsku u BiH. Albanci bi po tom istom obrasci mogli polagati pravo na dijelove Makedonije i Crne Gore, a dobili bi područje na jugu Srbije nastanjeno Albancima. Čak bi i Bošnjaci po tom istom načelu mogli posegnuti za Sandžakom. Samo bi Hrvati u BiH bili definitivni gubitnici jer bi ih Bošnjaci još snažnije pritisnuli u slučaju da iz sastava BiH istupi Republika Srpska.

Sudbina hrvatskoga naroda

Sve to u ovom trenutno izgleda kao puko fantaziranje, nešto nemoguće, međutim sjetimo se što se još potkraj osamdesetih činilo nemogućim! Tuđman je jedini među tadašnjim istaknutim Hrvatima prepoznao mogućnosti i opasnosti koje nosi budućnost te je, zahvaljujući tomu, uspio stvoriti samostalnu Hrvatsku. Na žalost, među recentnim hrvatskim političarima nekog novog Tuđmana nema ni na vidiku. Hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini važnije je za Hrvatsko nego što je to itko u hrvatskoj politici spreman priznati. Gubitkom hrvatske komponente u Bih cijela Hrvatska južno od Splita gubi dubinu i postaje područje koje bismo u nekim novim svjetskim ili lokalnim sukobima lako mogli izgubiti. Zato bi Hrvatska budno trebala pratiti što se događa i pripremati se kako da zaštiti svoje interese u slučaju da dođe do presedana i granice se na jugoistoku Europe uistinu počnu korigirati.

Prije više od osam godina napisao sam Članak Široki na uskom putu u kojem sam neke poznate Hrvate hercegovačkog podrijetla pozvao da se zauzmu za svoj zavičaj. Javio mi se tada Zvonko Bušić jer sam i njega spominjao u članku. Tako smo se upoznali i s vremenom sprijateljili. On je u to vrijeme okupljao ljude, planirao učiniti nešto da Hrvatsku izvuče iz pogubnog zagrljaja globalizma i sanaderizma. U njegovim pokušajima sam ga podržavao, ali nisam pred njima skrivao skepticizam glede krajnjeg ishoda. Zvonko se temeljito razočarao u većinu aktera tadašnjega deklarativno domoljubnog dijela političke scene, što je vjerojatno utjecalo i na njegovu odluku da ode onako kao što je otišao. Upravo dok ovo pišem godišnjica je njegove smrti. Otkako ga nema često razmišljam o jednoj njegovoj pomalo opsesivnoj ideji – da predstoji veliki svjetski sukob i konačni obračun ”sile krvi” i ”sile novca”. Aktualna svjetska zbivanja kao da mu daju za pravo: na jednoj strani transnacionalni krugovi globalne moći, uosobljeni u tipovima poput Sorosa, a s druge strane sve izraženiji otpor afektivnih zajednica utemeljenih na nacionalnom i kulturnom identitetu. Time gdje će se naći i kako će se snaći Hrvatska u tom eventualnom sukobu na svoj način govori i ovaj članak.

Mir Božji, Zvonko, bio vazda s tobom. I da znaš –  pomalo ti zavidim jer ti sada znaš odgovore na pitanja koja i mene muče. Pa i odgovor na pitanje o sudbini hrvatskoga naroda, pitanje o kojemu smo toliko puta dugo i žustro raspravljali..

Damir Pešorda /Hrvatski tjednik

Željko Komšić: Oduzeo bih Hrvatima konstitutivnost, ali nažalost Bošnjaci ne mogu sami mijenjati ustav

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivica Šola: Pupovac naprijed, Penava – stoj!

Objavljeno

na

Objavio

Mirna reintegracija o kojoj se i ove obljetnice govori kao o “mirnoj” uopće nije bila “mirna reintegracija”, nego posljedica veličanstvenih oslobodilačkih, ratnih (!) operacija Hrvatske vojske.

Kapitulacija

Naša je vojska u dvije oslobodilačke akcije, Bljesak i Oluja, pokazala takvu moć, motivaciju i znanje da se danas uče kao genijalne vojne pobjede na najvišim vojnim učilištima svjetskih sila, posebno Oluja.

Pomesti u nekoliko dana do zuba naoružana okupatore, ušetati se u Knin i Okučane kao da su pregazili plitak potok, bio je signal Srbima koji su pod okupacijom držali istok Hrvatske da ih uskoro čeka ista sudbina.“Što još da vam obećam?” upitao je Franjo Tuđman u Splitu okupljeno mnoštvo oduševljeno uspjesima Hrvatske vojske. Sjećate li se odgovora mase na Rivi: “Vukovar, Vukovar, Vukovar!!!!”

Dakle, ovo što nazivaju mirnom reintegracijom ne samo da je pogrešno nego i orvelovski opasno jer se od okupatora poput Voje Stanimirovića napravilo – mirotvorca!? Zato smatram da vraćanje u ustavnopravni poredak RH teritorija istoka Hrvatske, s Vukovarom kao simbolom te epopeje Domovinskog rata, treba prestati zvati “mirnom reintegracijom”, nego točnim imenom ratne terminologije – kapitulacijom!

Kapitulacijom koja je bila jedini izbor pobunjenih Srba, četnika i (bivše) JNA, nakon Oluje i Bljeska. Nisu se pobunjeni Srbi “mirno reintegrirali” jer im je bilo do mira i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske, naprotiv, nije im ni danas, nego zato što su bili de facto vojno poraženi. Potučeni do nogu. Pobunjeni Srbi nisu se “mirno reintegrirali”, nego su položili oružje, kapitulirali, jer bi ih u suprotnom opet pregazili kao plitak potok.

Mi danas ne obilježavamo nikakvu “mirnu reintegraciju”, nego vojnu pobjedu i kapitulaciju srpske okupacijske vojske koja je etnički očistila cijeli istok Hrvatske i počinila, uz Srebrenicu, najveće zločine u Europi nakon Drugog svjetskog rata.No postoji jedna žalosna činjenica.

Pobunjeni Srbi su vojno kapitulirali, vojno su poraženi, “integrirani”, ali nisu politički, u smislu provođenja politike Beograda i velikosrpskih mitova i laži danas, naprotiv, politički su ojačali i na čelu s Pupovcem i Stanimirovićem koji je zapamćen po izjavi da je pala vukovarska bolnica “zadnje ustaško uporište” dugo su vremena, pa i danas, dio vladajuće većine.

Pupovac je tijekom Domovinskog rata činio goleme štete “svojoj” domovini. Nekažnjeno. Dovoljno je samo spomenuti brutalnu laž o tisućama prekrštenih Srba u jeku agresije na Hrvatsku, što je odjeknulo u tada nama nesklonoj tzv. međunarodnoj zajednici.

No Pupovac može voditi, a ova laž o “prekrštavanju” to jest, specijalni informacijski rat protiv Hrvatske nekoć, može danas biti na skupu na kojem Šešeljev učenik, predsjednik Vučić, koji je tijekom Domovinskog rata na okupiranim područjima držao “motivacijske govore”, uspoređuje Hrvatsku s nacističkom Njemačkom, Pupovac koji provodi politiku Beograda o “ravnoteži krivnje”, šuti o zločinu nad dr. Šreterom, Pupovac može sve bez ikakve (političke) odgovornosti, naprotiv čuva ga se kao “suho zlato”.

Packe

Da ne spominjem što rade Pupovčeve Novosti financirane “ustaškim” kunama. Ali kada gradonačelnik Vukovara Ivan Penava upozorava da u Vukovaru zločinci šetaju ulicom, da velikosrpski projekt u Vukovaru nije mrtav, da su vlastitu djecu zagadili mržnjom prema hrvatskoj (i) himni, da za Vukovar nitko nije odgovarao, i to smirenim, uravnoteženim, argumentiranim govorom i tonom, onda je Andrej Plenković u mahu udijelio packu gradonačelniku Penavi koji govori istinu, vapi za pravdom i stao u obranu – Pupovca.

Pupovac smije lagati, izvrtati povijest i činjenice od devedesetih do danas, ali Penava ne smije govoriti istinu. Zato Plenković poručuje Penavi kako “politiku HDZ-a vodi vodstvo stranke, predsjednik, Predsjedništvo i nitko drugi”.

Izjava je promašena jer Penava je govorio o stanju u Vukovaru, a ne o politici stranke, no dirnuti u Pupovca istinom i činjenicama za Plenkovića je napad na – politiku HDZ-a!? Zemljo – otvori se! Pupovac naprijed, Penava – stoj.

Ivica Šola / Glas Slavonije

 

Plenković: Penava razumije da je suradnja sa SDSS-om i srpskom zajednicom strateški interes

 

 

 

Penava: Hoćemo li mi danas šutiti na činjenicu da učenici koji školu pohađaju na srpskom jeziku sjede kada se izvodi hrvatska himna

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Barbara Jonjić: Crvena banda omogućava Aci emisiju iz godine u godinu…

Objavljeno

na

Objavio

Mirna reintegracija
Taj pojam mi je sam po sebi
Čudo jedno

Obljetnica jon je ovi’ dana

Nu
Ivan Penava reka’ ton prigodon
Kako je Vukovar epicentar puzajuće velikosrpske agresije
Ha
Svaštatićeš
Ne bi ja to baš tako rekla moj Ivane

Meščini
Kako su se oni odavno uspravili
Nit’ više puzu
Nit’ se kriju
Uvik dubu

Sidu jedino kad naša himna svira

Nego
Sve se propeli na zadnje noge
Pa zaskaču
I vrtu repicon
K’o ćuko kad mu sve od ruke iđe

Plenki se raspištoljijo na našega Ivana
Dašta
Pa ‘ko je ikad vidijo da se Plenki rećemo raspištoljijo na nekoga Jovana

Ja nisan

Što se mene tiče
Ima i pravo
On se satraje oko Pupija
A
Svako zeru nađe se ne’ki mudrijaš Hrvat koji mu na Pupija i Srbe urta

Što ni zere nije ured
Zna se
On sunjima najozbiljnije posle sklada
Radi na miru i ustavljanju mržnje
I to u dvi a ne samo u jednoj državi
A manitovi ga davu su nekakvin puzajućin agresijama
Nestalima
Poginulima
Pobunjenima

Ma
Živu u prošlosti i gotovo

Došlo dotlen da Plenkiju ruke i Brkić mora dat

Nisi ti moj Ivane ured
Nit’ u trendu
Nikako
Di su ti brajo heštegovi
Nema u tebe k’o u Bojana – Ja ne mrzin
Nema u tebe k’o u Čovića – Stop mržnji
Sve se nešto okrićeš prošlosti
Pa kopaš grebe i zamećeš smutnju
Umisto da k’o svaki pošteni i kohezivni Hrvat pričaš o budućnosti i EU fondovima u interesu naroda

Saberi se brate zeru
Vakat je
Nisi dugovit u stranki nastaviš li ‘vako
Ne more stranka bit’ taoc jednoga čovika

Jesi ti to smetnijo?

Neboj se
Sitit će te Plenki toga, kad se već sam sitit ne znaš

Lipo ti je Plenki reka’ kako ti ne krojiš politiku hdz-a
Dašta
Istina živa
Tek je triba ovako nadodat pa reć, zeru ušire

– Ti i tak’i ne krojite politiku hdz-a! Krojimo je mi kohezivni!

Jerbo nisi samo ti sporan Ivane
Sporan je i svaki oni koji ti plješće
I svaki oni koji daje prostora tin tvojin zaostalin idejama

Ae
Manitiji ste od oni Pernarovi’ pacijenata
Što se zasiplju vitaminin iz De eM kutijica

Nego
Komšo zvani Rupa u izbornomu zakonu Nan stiže

Vrcon na HTV
Tako čujen
Šta?
Niste čuli za Komšu?
On van je nekako najviše Obuljenka đir Samo iz BiH
Ono, ni’ko ga od Hrvata k’liko se meni čini nije tijo a ni bira
Al eto, baš on se na postolju Hrvata ukaza

Zanimljivo, ne iđe obać’ Plenkiju spornu Bujicu
Nego baš na nespornu državnu televiziju koju naš proračun plaća
Čudo jedno

Aaaaaa ‘ko’no proračun izglasava?
Ih
I ja mislin

Kažu kako će se razgovorit su Acon okolo dva

Ma ne virujen u to niti zere
Očekujen velike prosvjede
Na ti dan
Iste onak’e k’o kad je Aca ima emisije su raznin četnikima ili kad je vriđa
Provinciju neuku i Domovinski rat
Gorilo sve od prosvjeda

Cila baza našega hdz-a digla se u taj vakat na noge pa oplela po njemu
Odman mu emisiju vjerodostojno makli
Zavidila
A vratijo je tek sdp
Ae
‘Taćeš
HDZ makne, SDP vrati
Crvena banda omogućava Aci emisiju
Iz godine u godinu
Ne more tute HDZ, neka se trsi
Baš ništa

Već vidin
Gotov je Komšo kad ga se Plenkijevi Pretorijanci dočepaju
Zna se kako oni nikako ne podnosu kad se ne poštuje volja naroda
Ništa nji’ ne ljuti k’o to

Ako ništa drugo
Skočit će oni barenko nekon
Prosvjednon noton
Samo ne znan oće li ta nota bit’ polovinka ili četvrtinka
‘Oće’l bit’ povisilice prid njon il’ snizilice

Vrime će pokazat’ ‘oće li bunt bit’ našaran heštegon na tviteriću
Ili statuson na fejsu

Uglavnon, čut će se gusle

A Komšo će pobić glavon brez obzira
Brzin vlakon za uru u Split
Pa unda
Morskin puton kući
Plovit će kruzeron iz Splita u međunarodnu luku Neum
Bit’ će to uplovljavanje
U bobu
Prvi red stabala popilat će se za te zgode
Poradi bolje vidljivosti cile te razvedene obale
Pa će unda Komšo nabacit selfi su onin prvin stupon u moru
Tako da ima šta pokazat svojin gazdama u Sarajevu
Ae
Znade on kako njizi ništa na svitu ne veseli k’o naš most u izgradnji

Eto, tako će Komši u Zagrebu bit’
Tako il’ nikako

Ako i’ko,
Plenki i njegova Vlada znaju skočit’ za svoj narod

I ne sikiran se kad to znaden
Ni za Vukovarce
Ni za Hrvate u BiH
Ni za se’

Pridala san sve Plenkiju u ruke
Tamo je najsigur’ije

Lipo naš narod kaže
Daj dite materi
I sve ured

Pa ja lipo na lašnje teme
Cenin od smija
Doklen čitan šta naša Mirela Holy piše
Ona Oraj gospoja
Ona, što je moj svekar koludricon zove

Mirelu sikiraju diviji gudini
Lov
I biskupi
Pa unda
Uspoređuje divije gudine i malešnu dicu
Ono, živa bića njoj su baš sva ista
I maovina i dite
Ubit dite i izist list salate
Po njoj
Isto je

A meni palo na pamet
Kako bi vrvo bilo
Komšu i Mirelu metnit
Na naslovnicu Novosti

Uparit nekako ta dva lipa, topla, urbana pogleda

Jerbo kako san na novo s’vatila
Nakon onoga derneka SNV
Novosti u biti samo promiču kršćansku satiru

To in je na prvomu mistu

Tek na drugomu mistu in je pokazivanje ljubavi prema Državi u kojoj izlazu

Jerbo da nije tako
Nikad oni kune iz našega proračuna vidili ne bi
Nikad

Ova Vlada
To se znade
Ne da ti ni kune ako kršćanin i domoljub nisi

Ni kune

I ima i pravo
Pa jesmo li Država su većinskin kršćanskin narodon ili nismo

E,
A kad već jesmo
I red je da se to vidi u svemu što se iz proračuna plaća

Bravo Plenki
Priznan ti i tuten rađu maksimalno

Pusti ti Ivane
Raznorazne
Dezerteri neka predaju od neki puzajući agresija

Za te straja nema
Svaku agresiju ti i u mraku pripoznaš i razabireš

Iskustvo je to veliko
Ne dolazi to tek tako

‘Ko to ne konta neka komodno su Mirelon, Beron, Komšon i tak’ima drće i komentira

Neka lipo šara o tomu
Doklen sve upiru
Duševni, diviji gudini
I koje bi sve nacijonalnosti mogli bit’ Komšini Jugo glasači

Il’ neka broji otoke
Na Komšinoj razvedenoj obali kojoj
Jedan most u izgradnji
Osinj
Odman iza ručka pravi.

 

Barbara Jonjić / Narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari