Pratite nas

Reagiranja

Nema pomirenja bez sjećanja

Objavljeno

na

Svibanj 1945. godine neosporno je obilježio Hrvatsku povijest. Da je tome tako, svjedoci smo emotivnih, političkih i faktičkih prijepora koji se vode od 1945. do danas, a mogli bi se i produžiti u našu budućnost.

Nema nikakvog prijepora prihvatiti činjenicu da je 8. svibanja dan pobjede nad fašizmom i nacizmom za onaj dio kojeg smo nazivali i još nazivamo zapadnom Europom.

Komemoracija i postavljanje vijenaca npr. ispod slavoluka pobjede u Parizu, izraz je slavlja pobjede nad nacizmom i komemoracija svih Francuzima koji su poginuli u borbi za demokratsku Francusku. Da li bi Macron s istim osjećajima položio vijenac ispod slavoluka pobjede da je Francusku oslobodio Staljin?

Zamjena jednog totalitarnog sustava drugim, poništila bi sav onaj pobjednički žar pobjede nad nacizmom. Takav slučaj dogodio se  u svim istočno Europskim državama.

Nešto u drugačijoj formi i sadržaju  dogodilo se oslobađanje Jugoslavije od nacizma. Temelj oslobođenja od nacizma je Jugoslavenska narodna armija s Titom načelu. To je nepobitna činjenica, kao i da nismo doživjeli niti samostalnu niti demokratsku Hrvatsku koju je doživjela Britanija ili Francuska. Jugoslavenski antifašizam i demokratski Europski ili Američki antifašizam, nažalost nisu bili jedno te isto, a kako vidimo nije ni danas.

Da tome nije tako, odmah se je vidjelo kod oslobađanja Zagreba, kada su se praznile bolnice, stanovi , a radila stratišta diljem samog današnjeg Zagreba, pa sve tragom povlačenja poražene vojske do Bleiburga, a onda nazad po većem dijelu Jugoslavije na Križnom putu u četveroredu.

Nitko još s pouzdanošću ne zna koliko je poraženih vojnika i civila stradalo na tim putovima smrti. Je li to moguće? Je li nam stalo do istine?

U 45 godina koliko je trajao jugoslavenski režim, to je bio apsolutni tabu, a u gotovo trideset godina od prvih demokratskih izbora nije postojalo dovoljno političke volje i suglasja da objektivni povjesničari koliko je to moguće objektivnije istraže . Tuđmanova želja za pomirbom nije pala na plodno tlo.

Jedna od osnova pisanja objektivne povijesti je otvaranje svih arhiva i njihovo stavljanje na raspolaganje profesionalnim povjesničarima. O razlozima ne otvaranja arhiva, možemo samo nagađati, ali posljedice toga su dnevno vidljive, prigodno zapaljive do maksimalne polarizacije.

Ovih dana svjedoci smo necivilizacijskog i nekulturnog nastupa predsjednika i članova  Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH) . Franjo Habulin, u jednom svom nastupu , komemoraciju za žrtve  komunističkih osloboditelja, naziva balom vampira.

Habulin ne osjeća potrebu za formiranjem zajedničkog pregleda povijesti XX stoljeća koja bi omogućila osuđivanje svih zala nacističkog, fašističkog, staljinističkog, kod nas Titovog komunističkog antidemokratskog režima.

U svijesti Habulina, Fumića i drugih ne postoji mjesta za poštivanjem ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine zakona i poštovanja ljudskih prava.

U njihovoj kulturi nema mjesta  uspomenama na mrtve iz prošlosti živim, jer ne može biti pomirbe bez istine i sjećanja.  Oni nemaju potrebe za jedinstvenim stavom protiv svih totalitarnih vladavina bilo koje ideološke pozadine.

Totalitaristički um, doveo ih je do pomračenja uma. Takvi kao oni ne pridonose Europskim civilizacijskim i uljudbenim vrijednostima.

Što njima znači Rezolucija Vijeća Europe 1481 (2006) o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima?

U rezoluciji Europski parlament poziva sve komunističke ili post-komunističke stranke da u svojim zemljama, ako to dosad nisu učinile, ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distanciraju od zločina koje su počinili totalitarni komunistički režimi i da ih osude bez ikakvih nejasnoća.

Da rezimiramo: u Republici Hrvatskoj nisu osigurani preduvjeti za objektivno sagledavanje povijesti XX stoljeća, a poglavito Drugog svjetskog rata, poraća i vremena postojanja Jugoslavije.

Postoje pojedini političari, cijele stranke, udruge koje baštine antifašističku borbu, koje ne prihvaćaju europski model pomirbe i civilizacijske vrijednosti demokratskih sustava.

Aktualni politički vrh Republike Hrvatske nije osudio Habulinov i Fumićev govor, kao i govor Milorada Pupovca koji komemoraciju na Bleiburgu naziva mjestom povijesnog revizionizma.

Mi iz koordinacije udruga nastalih iz Domovinskog rata jasno i nedvosmisleno osuđujemo javni istup predsjednika Saveza antifašističkih boraca Republike Hrvatske Franje Habulina o žrtvama komemoracije na Bleiburgu.

Očekujemo od političkog vrha RH da nedvosmisleno stanu u obranu ljudskog dostojanstva, digniteta žrtve i ostalih vrijednosti demokratskog sustava, te Europskog političkih u kulturnih vrijednosti.

U ime koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata

Trpimir Jurić

 

Prošlost i povijest nisu isto – A poznato je tko piše povijest!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Akademik Pečarić: Otvoreno pismo Predsjedniku Ustavnog suda RH

Objavljeno

na

Objavio

Poštovani Predsjedniče Ustavnog suda RH,

S nevjericom sam pročitao Vaše Priopćenje od 5. lipnja 2020. u kome konstatirate:

„U odnosu na pozdrav +Za dom spremni’.  Ustavni sud je u nekoliko svojih odluka izrazio jasno stajalište da je riječ o ustaškom pozdravu Nezavisne Države Hrvatske te da taj pozdrav nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske.“

Vidim da ste i doktor znanosti, pa pretpostavljam da znate osnovne činjenice o tom pozdravu.

Tako poznati hrvatski povjesničar Ivo Rendić Miočević (Hrsvijet, 29. kolovoza 2017.) tvrdi:

…danas u Hrvatskoj inkriminirani (bez potrebitoga zakona) pozdrav „Za dom spremni“ kojim se Pavelić koristio u svezi s Ličkim ustankom 1932. antimonarhofašistički je poklik.

Vi ste dr. znanosti! Tvrdite da se radi o ustaškom pozdravu iz NDH! Tvrdite li Vi da je NDH postojala te 1932. godine?

Naime vidim da znate pun naziv NDH, a ne pronalazim nigdje riječ koja je povezana s ustašama u tom nazivu.

Ali, kako ste doktor znanosti pretpostavljam da ipak znate da u to vrijeme nije postojala NDH.

U knjizi dr. sc. Marija Jareba Ustaško-domobranski pokret od nastanka do travnja 1941. godine, Zagreb 2006. (drugo neizmijenjeno izdanje objavljeno je 2007. godine). U toj knjizi postoji prilično opširno poglavlje (stranice 344.-414.) o organizacijama Hrvatskoga domobrana, od nastanka te organizacije u Argentini 1931. godine do Drugoga svjetskog rata. Postoji, dakle, dovoljno podataka o Hrvatskome domobranu, no nešto treba i pročitati. Ta organizacija bila je dio Pavelićeva Ustaško-domobranskog pokreta. Pavelić je istodobno bio ustaški poglavnik i vrhovni starješina, odnosno njegov su pokret činili Ustaša – hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO) i organizacije Hrvatskoga domobrana. Ustaška organizacija bila je malobrojna i vojnički ustrojena organizacija, a domobranske organizacije bile su ustrojene kao masovne i legalne organizacije koje su okupljale hrvatske iseljenike (i radnike u nekim europskim zemljama).

U hrvatskoj javnosti je poznata i domobranska zastava na kojoj je pozdrav ZDS i datum 12. svibnja 1931., kao i dokumenti iz tog vremena u kojima se izrijekom tvrdi kako se radi o „domobranskom pozdravu“.

S obzirom da se tvrdi kako je Pavelić autor tog pozdrava, a bio je vođa i Ustaša i Domobrana, očito nije mu smetalo to što se tvrdilo da se radi o domobranskom pozdravu.

Dapače, kada već izričito tvrdite da je ZDS ustaški pozdrav iz NDH, morali bi znati da je odnos ustaša i ostalih u toj državi bio sličan onom o kome piše dr. Jareb. I u NDH se ZDS koristio mnogo šire i imate ogroman broj dokumenata na kojima piše ZDS, a koji nisu izdale Ustaše.

Dapače, Ustaše su ga koristile samo godinu dana a onda su tom pozdravu dodali i Poglavnika. A ZDS je ostao u širokoj upotrebi.

To sam nedavno napisao i našim povjesničarima:

A što se tiče ZDS i naših povesničara smiješno mi je kada vidim da nikome nije palo na pamet da je samom Paveliću itekako to bio domobranski pozdrav jer mu je bilo draže da je prihvaćen mnogo šire u narodu, a to je i potvrđeno u NDH jer su ga Ustaše koristile samo godinu dana.

Kao znanstveniku itekako bi i Vama trebalo biti očito da je na isti način kao što je prije rata Paveliću odgovaralo to što je ZDS domobranski pozdrav, tako mu je odgovaralo da je u hrvatskoj državi pripadao svima, a ne samo Ustašama.

Kao znanstveniku itekako bi i Vama trebalo biti očito da je takvo izjednačavanje svih s Ustašama nešto što je danas dio Memoranduma SANU 2, a tijekom Domovinskog rata pa sve do danas to čine svi koji su protiv hrvatske države.

Meni kao akademiku iz znanosti koju smatraju vrhuncem logike nikad neće biti jasno kako u tome sudjeluju i suci VS RH. Pravnici bi itekako trebali znati što je logika!

Ili Vi doista mislite da je NDH postojala i tridesetih godina prošlog stoljeća? Istina, vidimo da i danas u Srbiji, a i njihove sluge u RH tvrde kako je i danas RH zapravo ustaška država.

Kao znanstveniku meni je itekako jasno zašto prof. dr. sc. Rendić-Miočević piše kako je ZDS danas u Hrvatskoj inkriminirani (bez potrebitoga zakona).

S druge strane ono što mi nije jasno jesu napadi na od vlasti odobreni grb HOS-a, a da Vrhovni sud nije izdao ovakvo priopćenje u kojem bi nam objasnio mogu li hrvatski dužnosnici uklanjati i govoriti o uklanjanju znakovlja koje je odobrila hrvatska država.

Ili se oni samo ponašaju u skladu s vama sudcima VS RH, sudeći po tvrdnji prof. Rendić-Miočevića, a i mnogih drugih?

S poštovanjem,

Akademik Josip Pečarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Bojnu Čavoglave proglasiti himnom hrvatskih dragovoljaca

Objavljeno

na

I što sad? Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske zaključio je da se povikom „Za dom spremni“ na početku pjesme Bojna Čavoglave Marka Perkovića Thompsona ne krši Zakon o prekršajima javnog reda i mira!

Zbog ovog povika jedan od najpopularnijih hrvatskih domoljubnih pjevača, ali i dragovoljac Domovinskoga rata, dosad je imao niz neugodnosti, prijetnji, marginaliziranja i podcjenjivanja.

Poglavito su ga napadali tzv. antifašisti i ekstremni ljevičari, koji još uvijek žale za propalom Jugoslavijom i koji nikada nisu voljeli Hrvatsku, niti su se za nju borili.

Međutim, i sad se pokazalo da baš u toj pjesmi, koja je nastala u vrijeme hrvatskog pobjedničkog Domovinskog rata, taj pozdrav je tim i takvima „najmanje“ smetao. Najviše su bili „kivni“ na tekst pjesme (!), a nisu se usudili o tome govoriti ni pisati, pa su iz konteksta izvukli samo i isključivo – „Za dom spremni“.

A pjesma ide ovako:

„Za Dom spremni!

U Zagori na izvoru rijeke Čikole

Stala braća da obrane naše domove.

Stoji Hrvat do Hrvata, mi smo braća svi

Nećete u Čavoglave dok smo živi mi.

Tuče thompson, kalašnjikov a i zbrojevka

Baci bombu, goni bandu preko izvora

Korak naprijed, puška gotovs i uz pjesmu svi

Za Dom braćo, za slobodu borimo se mi.

Čujte srpski dragovoljci, bando četnici

Stići će vas naša ruka i u Srbiji.

Stići će vas Božja pravda, to već svatko zna

Sudit će vam bojovnici iz Čavoglava.

Slušajte sad poruku od Svetog Ilije-

Nećete u Čavoglave, niste ni prije.

Oj Hrvati, braćo mila iz Čavoglava

Hrvatska vam zaboravit neće nikada…“

Nakon što je Visoki prekršajni sud RH donio odluku da u ovoj pjesmi povik „Za dom spremni“ nije sporan (kao što nikada nije ni bio), predlažemo da se Bojna Čavoglave sada proglasi i Himnom hrvatskih dragovoljaca pobjedničkog Domovinskoga rata!

I da se izvodi na svim državnim manifestacijama!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari