Pratite nas

Intervju

Nenad Bach: Hrvatska danas gubi milijarde jer nema izravne letove za Ameriku

Objavljeno

na

Kompozitor, izvođač, producent i mirovni aktivist, sve je to u jednome Nenad Bach, Zagrepčanin koji je u SAD otišao prije 33 godine.

Putem svoje mreže Croatian World Network okuplja na jednom mjestu sve bitne informacije o Hrvatima u svijetu. No, domaju nije zaboravio, vraća se čak i pet puta godišnje.

Bach ima u Hrvatskoj golem broj prijatelja, veliki utjecaj, i dalje radi puno, ideja mu nikada ne nedostaje. I dalje je vrlo aktivan unatoč dijagnozi zbog koje bi mnogi odustali.

Dijagnosticiran mi je Parkinson prije sedam godina, zato intenzivno igram stolni tenis. Organizirat ću i dobrotvorni meč između Hrvatske i Amerike u New Yorku, bit će to spektakl. U klubu urednika križaljki New York Timesa Willa Shortza gdje dolazim igraju ljudi svih profila, govori se valjda 30 jezika, volimo se igrati s time, no to je i vrlo bitno za reflekse jer lopticu moraš instinktivno pogoditi, nema tu razmišljanja. To je otkriveno nedavno, a zove se neuroplasticitet, prema kojem je moguće preusmjeriti neurone u mozgu. Počeo sam opet svirati i gitaru koju nisam svirao tri godine. Zbog ping ponga sada mogu ponovno nešto i odsvirati – rekao nam je Bach.

Dovoljan je jedan posto Ne staje sve na stolnom tenisu i proučavanju znanosti, ovog ljeta hrvatsko-američki umjetnik otputio se na zanimljivo putovanje koje će prerasti u projekt. – Putovao sam u komadu iz New Yorka u Nashville električnim automobilom Tesla S u jednom danu 1600 km. Nikada nisam bio u Nashvilleu, a i održat ću jedan koncert u središtu tog grada. Uskrsnut ću pjesmu “If I had another life”. Ali glavni je povod bila pomrčina Sunca koju sam vidio samo jednom u Rijeci 60-ih godina. Sada sam je želio vidjeti ponovno kao odrastao čovjek. Zanimljivo je da, kada pokriješ 30 posto Sunca, nema nikakve razlike, nema je ni s 50 posto, ni s 92, ni s 99, tek kad je prekriveno sto posto, što se sada dogodilo. Simbolika je to i društva, naime, jedan posto intelekta dovoljno je da se promijeni sve. Kada se Sunce opet pojavilo, prošao je jedan val iskrica po zemlji što me oduševilo, napravio sam svoj znak mira i tamo mahao rukama kao kakav luđak! Nastojim uvijek biti aktivan, pripremam jednu veliku stvar, ali i novi album koji će se zvati “World Peace in One Hour”. Prisutan sam u zajednici, imam malu kompaniju PhoneCroatia preko koje je moguće nabaviti kartice uz koje je moguće komunicirati diljem svijeta bez trikova, što je prije bilo nezamislivo. Koji put je naporno što sve trebam napraviti u jednom danu, ali ide mi, ne žalim se – rekao je. Amerika se zapustila Je li za njega električni automobil tek pomodnost, tek prijevozno sredstvo ili ipak nešto više? – Apsolutno vjerujem u električne automobile. Moguće da prijelazna faza budu hibridi, no to je sigurna budućnost. Električni je automobil jednostavno nadmoćan ostalima, klizi po cesti. Tesla je niskog težišta, ubrzanje je nevjerojatno, ne moraš biti manijak jer, kada treba, imat ćeš dovoljno momenta motora. Kada ulaziš u promet, ne trebaš ni gledati, toliko si brži – kaže Bach o svojim iskustvima sa za mnoge još novom tehnologijom. Ipak, Tesla se u današnjoj Americi doima kao izuzetak koji potvrđuje pravilo, ne štima sve kao nekada. – Amerika je tanker u punoj brzini, zaokreti su vrlo spori, za njih treba vremena. No, ovaj je izbor pokazao da su ljudi zasićeni političarima, ne vjeruju im više, nema nekadašnjih uvjerenja. Moj je favorit bio Bernie Sanders, on je doista nešto najbolje što se dogodilo Americi u posljednjih 20 godina.

No, izigrala ga je vlastita stranka. Trump nije izabran zato što zna, nego upravo zato što ne zna. Mi smo trebali nekoga tko ne zna da bi se karte posložile ispočetka. Politika je previše pod utjecajem velikog kapitala. Amerika je zapustila samu sebe, a sve najbolje inovacije dolaze iz Amerike, još uvijek postoje i kreativna iskra i poduzetništvo koje dolazi iz Amerike. Do Elona Muska električni je automobil bio obična kutija, a sada je privlačan automobil. Demokracije u svijetu nema jer odlučuju oni koji imaju financijsku moć. Ne znam koji bi sustav bio najbolji za ljude, možda benevolentna diktatura, ali gdje pronaći čovjeka koji će je provoditi na takav način. Demokracija se sporo razvija – govori Bach, koji je sada već daleke 1984. otišao u Ameriku da bi mu djeca odrastala u demokraciji. Je li se razočarao? – Nisam se razočarao, jer Amerika nije jedna riječ niti je jednostavna rečenica. Amerika je puno toga. Amerika melje, brutalna je po mnogim stvarima, ali isto tako i dobrohotna. Ima tamo puno dobrih ljudi. Amerika podržava dobre ideje. Primjerice, ako si na nekom tulumu u Brooklynu i kažeš da u podrumu slažeš raketu kojom će se moći na Mars, troje s tog tuluma ići će s tobom to vidjeti. Jedan će i investirati, a u Europi bi ti se smijali. Možda ta raketa nikada neće letjeti, ali poduzetan duh postoji. Tamo se ljudi usude pomisliti i ono što je nemoguće, tako se i događaju ti napreci. Tako sam je ja doživio, a i sviđa mi način života. Tamo gdje mi živimo lijepo je, čisto i organizirano. Volim svoje dvije domovine, ali volim i cijeli svijet. Ljepotu treba znati prepoznati. U suprotnom, na svijet možeš gledati samo kao “ljudi su pobili stotinu milijuna drugih ljudi” ili “ljudi su sto milijuna puta ubili sebe”.

I vi ovdje imate svijetlih primjera, imate Matu Rimca koji je ovdje svijeća u mraku. Da ne razmišljam tako, možda ne bih imao priliku surađivati s Pavarottijem, Bonom, Springsteenom, a i vidio sam pola svijeta – govori američki Hrvat koji smatra da zapravo nije prevelik problem prepoznati probleme današnje Amerike. Za njega je Amerika ipak zamašnjak svijeta bez obzira na trenutačne probleme, a svijetu predviđa svijetlu budućnost kojoj namjerava pridonijeti svojim novim projektom. – Moj je osjećaj prema svijetu zapravo vrlo optimističan. Spremam jedan projekt koji će se zvati “World Peace in One Hour”, jer doista vjerujem da je moguće postići mir u svijetu u samo jedan sat. U ovom trenutku u svijetu imate 30 i nešto sukoba, a to je rješivo.

Zapadna hemisfera prvi je put bez rata, od 17. travnja 2017. i primirja u Kolumbiji nema rata u zapadnoj hemisferi. Znači, može se, mir je profitabilan. Rat je profitabilan samo za 500 ljudi koji prodaju oružje, za sedam milijardi je mizerija, a mir je profitabilan za svih sedam milijardi. Većinu budžeta koja se potroši na rat treba preusmjeriti na obnovljivu energiju, napraviti bolju svjetsku infrastrukturu, primjerice povezati kontinente tunelima – kaže Bach.

Pri promjenama koje su neminovne trebalo bi se, misli on, početi od početka čovjekove jedinke. – Moguće je promijeniti ljudsku narav jer u čovjekovoj je naravi da se vrlo brzo promijeni. Ljudi zapravo jako vole red, Hrvati jako brzo prihvate red kada dođu u Njemačku, ponašaju se kako se svi ponašaju. Jako se lako može doći od anarhije do reda. To bih uveo u škole, da djeca osjete red u svijetu u kojem žive, da se lakše u tom svijetu snađu. Nije sve lijevo niti je sve desno, nema kompletne homogenosti, postoji neki red. Jer, ljudska je vrsta sjajna, nevjerojatne su stvari koje može napraviti. Po takvim smo stvarima različiti, možemo čak i letjeti, govori pa ističe kvalitete velikih ljudi koje je kroz život upoznao. – Impresionirala me princeza Diana. Takve ljude uče ponašanju, no stvar je u prisutnosti. Isto kao i kad je riječ o Bonu. Kod takvih ljudi nećete doći u situaciju da nešto govorite, a oni tek klimaju glavom da vas se čim prije riješe. Prisutni su u razgovoru, postavljaju pitanja, saslušaju te do kraja. Ne zanima me koliko su ljudi bogati i slavni, nego što su napravili za ljude.

Za one ljude koji tebi ne mogu pomoći. Takva je bila i princeza Diana. Tu se vidi ljudska veličina. Nisam od nje ništa očekivao, no njezina bliskost i znatiželja čine je time što je bila. Doista jednako impresivnim čovjekom smatram i Matu Rimca. On je prekrasan čovjek suosjećajan sa svijetom i okolinom – kaže pa se osvrće na Hrvatsku u kojoj vidi puno neiskorištenih šansi. – Možemo li u Hrvatskoj stvoriti uvjete u kojima se tvrtka otvara putem interneta za manje od pola sata? No, barem smo se pozicionirali u turizmu. A onda mi tu nije jasno da nema direktnih letova za Ameriku, da nema interesa za to. JAT je letio pet do sedam puta tjedno, dva aviona išla su subotom. Samo zbog činjenice da nemamo izravnu vezu s Amerikom u ekonomskom smislu gubimo milijardu dolara godišnje. Riječ je o razmjeni intelektualnih i materijalnih dobara, biznisa, nezamislivo je da nemamo izravnu vezu s najvećim svjetskim tržištem. A ovdje bi moglo biti središte svijeta trgovine, Amerika mora biti prisutnija ovdje, a nije. Hrvati su vrlo poduzetni, posebno kada odu u svijet. Problem je u državnom aparatu, logistici. Nedostaju nam državnici, ljudi koji imaju svjetski horizont i koji će se brinuti i o najslabijem članu društva. Oni koji će znati vidjeti širu sliku, a istodobno znati promijeniti detalj.

Išao bih od slučaja do slučaja i pitao zašto to ne štima, imenom i prezimenom, koji šalter, slučaj po slučaj, jer očito je da ne mogu svi raditi posao koji rade. Pogotovo jer mnogi ne vole to što rade, a nije da nemamo što voljeti jer ovo je prekrasna zemlja. Ne moramo rušiti spomenike Putovao sam do Vinkovaca vlakom da vidim kako to izgleda izvan Zagreba. I vidio sam more neobrađenih površina. No to se može riješiti za mjesec dana. Dajte ljudima da rade i oslobodite ih administracije. Dobro je da je Vlada odbacila porez na nekretnine jer to je povratak u feudalizam. Sloboda je u privatnom vlasništvu, porezom na nekretnine svoju slobodu plaćaš – govori podsjećajući na kvalitete koje je u Hrvatskoj lako pronaći. Ali i ono drugo. – Briljiraju uvijek oni koji su hrabri. A problem je upravo u toj administraciji, imamo elitu kočničara i skretničara, no i lokomotiva napretek. Ipak, dominiraju kočničari i skretničari. Hrvati ne vjeruju u politiku što je i logično s obzirom na to u kakvim smo sve sustavima bili. Ali to onda vodi u pasivnost bez pokušaja da se nešto promijeni. Morali bismo napraviti “reset”. Možemo krenuti lokalno – kako to da Zagreb nema sustav za recikliranje, kako se to moglo dogoditi? – priča dotičući se i recentnih gorućih pitanja u nas. – Moramo postati vlasnici svoje povijesti, ispričajmo je na pravi način. Ne moramo srušiti sve spomenike, ali zadržimo sjećanje na povijest, možemo napraviti i jedan park gdje će oni biti eksponirani, ali što je najbitnije fokusirajmo se na budućnost.

Debata je o tome suvišna, to je trebalo napraviti prije 20 godina. Po meni, nitko tko je živ ne bi smio imati spomenik. A i od onih koji su preminuli to bi imali samo pjesnici i pisci, umjetnici, sportaši, znanstvenici i izuzetni državnici. S druge strane ovdje ljudi žele srušiti sve što je došlo iz bivšeg režima. To opet nije dobro, nije baš da nije ništa valjalo. Izolacija na lijevo ili desno besmislena je jer nitko nije sasvim lijevo ili sasvim desno. Ljevica bi morala izaći ne iz ideologije, nego iz aktivizma, treba poslušati i ljude s kojima se ne slažete. Ovdje se ljude jako voli etiketirati. Možda bi trebalo poslušati što ti ljudi imaju za reći, postati civiliziranijima – kaže Bach i upozorava na još nešto što se mora popraviti. – To je zakon koji se brine o javnom informiranju. Ne možemo nekoga vrijeđati na naslovnici pa za tri dana objavljivati ispriku na 32. stranici. Maksimalna je kazna nekih 50.000 kuna, a to je premalo. Kazne moraju biti drastičnije da se to nitko ni ne usudi jer izravno utječe na investicije. Neće nitko doći u Hrvatsku investirati vlastiti novac ako se u njoj bez problema o njemu pišu neistine. To se doista prati i na to se pazi, jer loša reputacija negdje može koštati negdje drugdje. Zna se daleko više nego što se ovdje misli da se zna, kaže pa sa žaljenjem konstatira: – Riječ “dijaspora” još uvijek znači nešto neugodno. Za nas u iseljeništvu Hrvatska predstavlja blindirana vrata s prorezom za ubacivanje novca. Mi nemamo svoje predstavnike.

Ured za iseljene Hrvate potpuno je neučinkovit. Neorganiziran je i tu nema nikakvog dijaloga. Nismo ostvarili nikakve pogodnosti na uvoz, nego imamo tri poreza kad se želimo vratiti. Ako želiš uvesti strojeve, moraš ugasiti svoju tvrtku u Americi na koju su oni glasili. Očito je da se ne žali povratak dijaspore u Hrvatsku. Postoji kapital u hrvatskim rukama u svijetu, ali previše je prepreka. I administracija je prekomplicirana. Ne treba se zavaravati, nitko ne investira iz ljubavi, to se čini hladne glave – kaže Bach. Poruka za kraj? – Ne zanima me koliko si bogat, slavan, moćan ili koliko je velik tvoj ručni sat. Zanima me koliko ljudi, životinja i biljaka si pomogao, upravo onih od kojih ne možeš imati ikakve koristi – završava.

VečernjiList

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Ministrica Gabrijela Žalac: ‘Ne znam kome smetam, ali obrisi mi se kristaliziraju’

Objavljeno

na

Objavio

O svim detaljima slučaja s Mercedesom i političkoj pozadini s ministricom Gabrijelom Žalac u Dnevniku Nove TV razgovarala je reporterka Sabina Tandara Knezović. Ministrica je rekla i da ima indicije da je napad na nju prenuo iz HDZ-a.

Zašto odmah jučer niste rekli da je auto od Vaših roditelja?

Upit koji je došao do našeg Ministarstva je pitao je li auto koji je parkiran u dvorištu u vlasništvu mene ili mog supruga i mi smo odgovorili da niti je u vlasništvu niti je u najmu moje obitelji.

Mislite li da ste rekli čiji je, već jučer otklonili sve sumnje?

Ne mislim. Mislim da smo sve rekli jučer, prekjučer, jutros ili popodne, bilo bi sve isto.

Oporba smatra da su Vam izjave bile kontradiktorne?

Mislim da sam bila apsolutno precizna. Oporba je da svaki dan kritizira, to je njihov zadatak. Kad govorimo o ugovoru o najmu, ja sam ga donijela, da ne bi bilo nešto krivo. Sklopila ga je moja majka s rent-a-carom. Ima i aneks ugovora, ovjeren kod javnog bilježnika. Mislim da se krši Zakon o GDPR-u. Zašto bih izlazila s ugovorom koji je vezan za moje roditelje?

Gospodin Stojanović je rekao da ste vi dozvolili da se pokaže.

Nakon svega, naravno da smo se dogovorili da ćemo ga pokazati, jer ništa ne krijemo, niti imamo što skrivati.

Jeste li spremni sve predočiti i Povjerenstvu ukoliko slučaj dođe do njih?

Apsolutno. Svu svoju imovinu, sve što imam i do sada i ubuduće i prijavila u svoju imovinsku karticu i sigurna sam da kada budem kupovala auto, da ću ga prijaviti u imovinsku karticu, što je i moja obveza.

Planirate kupiti auto?

Planiram dogodine kupiti auto, s obzirom na to da sam imala prometnu nesreću.

Tko plaća mjesečne uplate za auto?

Moja majka ima ugovor o najmu vozila i aneks ugovora. Cijene koje su tamo bile izložene nisu prihvatljive.

Možete nam reći koliki je mjesečni najam?

Mjesečno 599 eura plus 304 eura za kasko, osiguranje vozila, registraciju, ugovor je sklopljen na godinu dana. Hoće li ga roditelji u konačnici kupiti ili neće to je njihov odabir.

Uplatnice ste spremni isto predočiti Povjerenstvu?

Predočit ću sve. U ovoj situaciji u kojoj se ja nalazim, a to je medijski linč, sigurno da ću predočiti.

Je li Vam gospodin Stojanović tu pogodovao? Je li bilo kakvih popusta?

Meni nije pogodovao sigurno. Poznajem ga, poznavala sam ga i poznavat ću ga. Ovo što se danas pokušalo insinuirati, a govorimo o HBOR-ovom kreditu koji je dan.

To je izjava gospodina Marasa.

Sve je u redu, ali taj kredit koji je gospodin dobio za hotel je u mandatu SDP-ove Vlade. Ja sam član nadzornog odbora i pitam se ako si član nadzornog odbora kao što ja jesam, ako poznajem neke ljude koji su bili na razgovoru kod mene za bespovratna sredstva, pa smo ih mi uputili u HBOR-u jesam li ja u sukobu interesa. Kad govorimo o autobusima – da, autobusi su kroz operativni program kohezivnog programa ugovoreni u gradu Splitu, zajedno s ministarstvom prometa i središnjom agencijom za financiranje i ugovaranje, Promet d.o.o. koji je u vlasništvu grada. Promet d.o.o. objavljuje natječaj kao korisnik europskih sredstava, javni otvoreni postupak na kojem može sudjelovati bilo tko. Do danas nisam znala da je gospodin Stojanović aplicirao na to. Odluku o odabiru vrši Promet d.o.o. i ja ne vidim ništa sporno. Mogla bih dnevno oko tisuću projekata razgovarati se o bilo čemu sa svima.

Možemo li očekivati da se njegovo ime opet pojavi u još nekom natječaju?

Pa ja to ne znam. Svaka tvrtka na tržištu ima se pravo javljati na otvorene postupke.

Koliko dugo poznajete gospodina Stojanovića?

Od kad sam ministrica, par puta smo ručali i vidjeli se u njegovom hoteli prilikom našeg boravka i to je sve.

Jeste li mu pogodovali?

Ne. Ni u kom slučaju.

Stojanovićeva tvrtka dobila je na tom natječaju da splitskom Prometu isporuči 20 autobusa. 80 posto tog novca je išlo iz tih fondova. Vi apsolutno tvrdite da nemate tu nikakve veze?

Nemam. Niti u bilo kojem drugom projektu. Korisnik kad dobije europska sredstva, on objavljuje javni poziv, otvoreni postupak nabave u kojem se može svatko natjecati, tajno se otvaraju se ponude, odluka o odabiru se vrši u toj tvrtci koja je korisnik europskih fondova.

Je li Vama netko smješta ministrice?

Rekla bih nakon ovih deset dana iskustva, rekla bih apsolutno da.

Tko?

Pa imam nekakve insinuacije, ali o tome ćemo…

Unutarstranački sukobi ili?

I tu se nekako obrisi daju naslutiti.

Iz stranke da Vam netko smješta?

Da.

Ne možete nas sada ovako ostaviti.

Mogu. Ostavit ću vas skroz u nedoumici. Do određenog trenutka.

Zašto, koji su razlozi?

Iz svega što ste mogli vidjeti u proteklom vremenu. Posebice blaćenja mene kao ministrice, moje obitelji, uznemiravanja moje djece i svega ostalog, za sada ću ostati suzdržana.

Bi li trebalo doći do nekakvih preslagivanja unutar stranke?

Piše se o tome već neko izvjesno vrijeme.

Što se piše?

U medijima se piše štošta. Puno je neistina izgovoreno o meni i mojoj obitelji i tome slično. Prema tome, ovo što je danas u medijima vezano za mog supruga, moju majku, moje djece…

Imate li ambicije napredovati u stranačkoj hijerarhiji?

Vidjet ćemo kad budu unutarstranački izbori.

Je li tu srž problema?

Ne znam u čemu je srž problema, ali sigurno insinuacije i dokaze imam, pa doći će i vrijeme kada ćemo o tome razgovarati.

Je li to problem u smjeni generacija na području Slavonije?

Vidjet ćemo. Uvijek je problem u smjeni generacija.

Čeka se odluka tužiteljstva, što se tiče nesreće. Dođe li do kaznenog progona, jeste li spremni podnijeti ostavku?

Uvijek sam spremna podnijeti ostavku, ali što se tiče kaznenog progona i onoga što će reći DORH, u konačnici na svima je da rade svoj posao. I vama medijima, u konačnici, kad ste me pitali.

Koliko ste vozili na sat?

Rekla sam da će to utvrditi sudski vještak, odnosno policija. Vjerujem da sam vozila između 30 i 40 na sat maksimalno. Meni je dijete jednostavno izletjelo ispred auta. Ja sam izbjegavala. Ne bi voljela da se to ikome dogodi. Nisam bila pribrana u ponedjeljak, nisam ni u subotu.

Biste li nešto promijenili u toj cijeloj priči?

Ne bih.

Ne bi drugačije nastupili?

Ne bi sigurno davala izjave nikome u subotu. To sam rekla i odmah jer nisam bila u stanju dati izjave niti mislim da je prigodno da se u takvim situacijama daju izjave. U ponedjeljak sam došla pred novinare i pokazala moju vozačku dozvolu koja je istekla, za što mi je žao.

Tri godine.

Znam. Vozačku sam izvadila 1997. Ona je vrijedila do 65 godina. 1999. sam se udala. 2006. sam mijenjala sve dokumente.

Vi morate biti primjer.

Znam da moram biti primjer. To je moj propust i ja sam ga priznala. Nisam znala da mi je istekla vozačka dozvola.

Je li Vam premijer tu prigovorio?

Nije mi premijer tu prigovorio. Rekla sam mu o čemu se radi. Niti sam išta krila, niti išta krijem.

Jeste li danas s njim razgovarali?

Jesam. Razgovarala sam i jučer sa šefom oko toga. Ali ponavljam, da smo jučer dali taj ugovor ista bi situacija bila u medijima.

Vidimo da ste u skupovima uz premijera. Dakle, kome smetate?

Ne znam kome smetam, ali obrisi mi se kristaliziraju.

Kad ćete nešto konkretno reći?

Neću sad još ništa reći. Ima vremena i doći će vrijeme kada ćemo o tome razgovarati.

Jeste li izvadili novu vozačku?

Apsolutno.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Rad u hrvatskoj inozemnoj pastvi dobar je za dugovječan život

Objavljeno

na

Objavio

Nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu preč. dr. Tomislav Markić govori za portal www.kerigma-pia.hr:

“Jedno od temeljnih načela ove službe je suradnja. Ona se ostvaruje na svim razinama, a posebno kako sa crkvenim tako i sa civilnim ustanovama koje se bave iseljeništvom. Ravnateljstvo je uključeno u rad Saborskoga odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske, aktivnosti Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan RH, surađuje sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan RH, s Hrvatskom maticom iseljenika, Hrvatskim svjetskim kongresom, Hrvatskom bratskom zajednicom i drugima koji rade za dobro naših iseljenika. Postoje i susreti s diplomatskim predstavnicima Republike Hrvatske u inozemstvu, a rjeđe i s diplomatskim predstavnicima drugih zemalja u Republici Hrvatskoj, kaže preč. dr. Tomislav Markić.

Dr. Markiću, nedavno ste dobili povjerenje naših biskupa da i u novom petogodišnjem mandatu vodite Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu. Očito ste u prvom mandatu opravdali očekivanja…

-Zahvaljujem ocima biskupima na ukazanom povjerenju kada su mi povjerili tu službu i po prvi puta prije pet godina kao i da je nastavim u novom petogodišnjem mandatu. Teško je prosuđivati svoj rad, no gledajući neki kontinuitet i odgovornost prema povjerenom, doista treba neko vrijeme upoznavanja bilo kakve nove službe, pa i ove, a zatim da i one kojima si upućen upoznaš te budeš kompetentan i na raspolaganju odgovorno obavljati ciljeve i zadaće koji se očekuju, stoga može biti olakšavajuće za neku službu da mandat potraje i duže razdoblje. S druge strane, radi se o vrlo dinamičnoj službi, koja i meni osobno odgovara i sviđa mi se.

Hrvatska inozemna pastva djeluje kroz 189 misija. Veliki je to broj. Kako uspijevate iskomunicirati i odraditi brojne projekte koji se postavljaju pred Vas?

 -Prije svega, valja reći da su misije, odnosno negdje su to župe, centri ili zajednice, u crkveno-pravnoj nadležnosti Crkve domaćina te kao samostalne pastoralne jedinice djeluju prema već uhodanoj praksi. U tom kontekstu, Ravnateljstvo ima ulogu posrednika između domovinske i iseljene Crkve u personalnim pitanjima i drugim za misiju relevantnim pitanjima. Među važnije zadaće Ravnateljstva spada održavanje veze s hrvatskim katoličkim župama i misijama diljem svijeta, s područnim delegatima za hrvatsku inozemnu pastvu u pojedinim zemljama i na pojedinim kontinentima te sudjelovanje na radnim i prigodnim sastancima hrvatskih misionara i pastoralnog osoblja u inozemstvu. U to se ubraja i nastojanje oko dobre suradnje s mjesnim ordinarijima biskupija, u kojima djeluju naši dušobrižnici kao i s nacionalnim ravnateljima za pastoral stranaca, osobito u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, gdje postoji već broj naših misija, zatim koliko je to moguće, s referentima za strance pojedinih biskupija pa sve do dekana, rektora crkvi i župnika župa, u kojima se održavaju misna slavlja na hrvatskom jeziku.

Koji su osnovni problemi s kojima se susreću naši ljudi u inozemstvu. Ovdje ponajprije mislimo na svećenike, jer pored pastoralnoga rada, naši su svećenici i nositelji kulturnih i svih drugih zbivanja u sredinama u kojima djeluju.

-Problemi su zasigurno slični kao i drugdje, no valja istaknuti neke koji su specifični za misije a prouzročeni su suvremenim promjenama. S jedne strane dio dušobrižnika suočen je s opadanjem broja vjernika, napose u zajednicama koje stare i čiji se pomladak integrirao i asimilirao u sredini u kojoj žive, što se odražava i na pastoral i s čime je povezano nestajanje nekih misija. S druge strane, suvremenim priljevom velikog broja novih doseljenika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine u nekim se područjima broj vjernika znatno povećao te se osjeća pastoralni pritisak uslijed nedovoljnog broja dušobrižnika koji bi za njih skrbili. Tome valja pridodati da se promjene koje doživljava Crkva uopće odražavaju i na misije pa tako Crkva domaćin uslijed krize duhovnih zvanja i uopće, očekuje sve veći angažman upravo naših svećenika u njihovim župama što između ostaloga, predmnijeva služenje naših dušobrižnika stranim jezikom. Nadalje, tu su uslijed spomenute krize i pritisci ekonomske prirode, dakle, smanjenje financija za pojedinu misiju posljedično i pastoralnog osoblja, a ponegdje su izraženi i medijski te društveni pritisci koji stavljaju pod povećalo provođenje nekih društvenih aktivnosti u misijama.

Primjećujemo kako imate dobru suradnju s našim institucijama koje se bave iseljeništvom (Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Hrvatska matica iseljenika…).

 – Jedno od temeljnih načela ove službe je suradnja. Ona se ostvaruje na svim razinama, a posebno kako sa crkvenim tako i sa civilnim ustanovama koje se bave iseljeništvom. Ravnateljstvo je uključeno u rad Saborskoga odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske, aktivnosti Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan RH, surađuje sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan RH, s Hrvatskom maticom iseljenika, Hrvatskim svjetskim kongresom, Hrvatskom bratskom zajednicom i drugima koji rade za dobro naših iseljenika. Postoje i susreti s diplomatskim predstavnicima Republike Hrvatske u inozemstvu, a rjeđe i s diplomatskim predstavnicima drugih zemalja u Republici Hrvatskoj.

Vrlo ste posvećeni svom poslu. Ne zaboravljate niti čestitati rođendane našim pastoralcima u inozemstvu?

-Vjerujem kako ovim pitanjem ciljate na nedavni 100. rođendan s. Manuele Panjkrc-Čuček koja je veći dio svojega dugog redovničkog života posvetila našim iseljenicima u Francuskoj i Belgiji. Imamo i nekoliko drugih pastoralnih djelatnika koji su doživjeli stotu pa se može reći kako je rad u Hrvatskoj inozemnoj pastvi dobar za dugovječan život.

Koji su planovi koje ravnateljstvo želi postići u 2019. godini?

-Ravnateljstvo u svom godišnjem izvješću objema biskupskim konferencijama, hrvatskoj i bosanskohercegovačkoj, naznačuje i plan za tekuću godinu. Tu su već ustaljeni programi i  aktivnosti, od mnogobrojnih imenovanja/razrješenja svećenika koja treba provesti u opsežnoj administrativnoj proceduri, mnogih putovanja i sudjelovanja na različitim sastancima u zemlji i inozemstvu, suorganizacije raznih događanja, suradnje na sastancima i radnim tijelima crkvenih i civilnih ustanova koje se bave iseljeništvom i dr. Uglavnom tekuća 2019. ne bi trebala biti u znaku nekih drugih projekata i aktivnosti od onih koje su već uobičajene.

Razgovarao: Anto Pranjkić

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari