Pratite nas

Intervju

Nenad Bach: Hrvatska danas gubi milijarde jer nema izravne letove za Ameriku

Objavljeno

na

Kompozitor, izvođač, producent i mirovni aktivist, sve je to u jednome Nenad Bach, Zagrepčanin koji je u SAD otišao prije 33 godine.

Putem svoje mreže Croatian World Network okuplja na jednom mjestu sve bitne informacije o Hrvatima u svijetu. No, domaju nije zaboravio, vraća se čak i pet puta godišnje.

Bach ima u Hrvatskoj golem broj prijatelja, veliki utjecaj, i dalje radi puno, ideja mu nikada ne nedostaje. I dalje je vrlo aktivan unatoč dijagnozi zbog koje bi mnogi odustali.

Dijagnosticiran mi je Parkinson prije sedam godina, zato intenzivno igram stolni tenis. Organizirat ću i dobrotvorni meč između Hrvatske i Amerike u New Yorku, bit će to spektakl. U klubu urednika križaljki New York Timesa Willa Shortza gdje dolazim igraju ljudi svih profila, govori se valjda 30 jezika, volimo se igrati s time, no to je i vrlo bitno za reflekse jer lopticu moraš instinktivno pogoditi, nema tu razmišljanja. To je otkriveno nedavno, a zove se neuroplasticitet, prema kojem je moguće preusmjeriti neurone u mozgu. Počeo sam opet svirati i gitaru koju nisam svirao tri godine. Zbog ping ponga sada mogu ponovno nešto i odsvirati – rekao nam je Bach.

Dovoljan je jedan posto Ne staje sve na stolnom tenisu i proučavanju znanosti, ovog ljeta hrvatsko-američki umjetnik otputio se na zanimljivo putovanje koje će prerasti u projekt. – Putovao sam u komadu iz New Yorka u Nashville električnim automobilom Tesla S u jednom danu 1600 km. Nikada nisam bio u Nashvilleu, a i održat ću jedan koncert u središtu tog grada. Uskrsnut ću pjesmu “If I had another life”. Ali glavni je povod bila pomrčina Sunca koju sam vidio samo jednom u Rijeci 60-ih godina. Sada sam je želio vidjeti ponovno kao odrastao čovjek. Zanimljivo je da, kada pokriješ 30 posto Sunca, nema nikakve razlike, nema je ni s 50 posto, ni s 92, ni s 99, tek kad je prekriveno sto posto, što se sada dogodilo. Simbolika je to i društva, naime, jedan posto intelekta dovoljno je da se promijeni sve. Kada se Sunce opet pojavilo, prošao je jedan val iskrica po zemlji što me oduševilo, napravio sam svoj znak mira i tamo mahao rukama kao kakav luđak! Nastojim uvijek biti aktivan, pripremam jednu veliku stvar, ali i novi album koji će se zvati “World Peace in One Hour”. Prisutan sam u zajednici, imam malu kompaniju PhoneCroatia preko koje je moguće nabaviti kartice uz koje je moguće komunicirati diljem svijeta bez trikova, što je prije bilo nezamislivo. Koji put je naporno što sve trebam napraviti u jednom danu, ali ide mi, ne žalim se – rekao je. Amerika se zapustila Je li za njega električni automobil tek pomodnost, tek prijevozno sredstvo ili ipak nešto više? – Apsolutno vjerujem u električne automobile. Moguće da prijelazna faza budu hibridi, no to je sigurna budućnost. Električni je automobil jednostavno nadmoćan ostalima, klizi po cesti. Tesla je niskog težišta, ubrzanje je nevjerojatno, ne moraš biti manijak jer, kada treba, imat ćeš dovoljno momenta motora. Kada ulaziš u promet, ne trebaš ni gledati, toliko si brži – kaže Bach o svojim iskustvima sa za mnoge još novom tehnologijom. Ipak, Tesla se u današnjoj Americi doima kao izuzetak koji potvrđuje pravilo, ne štima sve kao nekada. – Amerika je tanker u punoj brzini, zaokreti su vrlo spori, za njih treba vremena. No, ovaj je izbor pokazao da su ljudi zasićeni političarima, ne vjeruju im više, nema nekadašnjih uvjerenja. Moj je favorit bio Bernie Sanders, on je doista nešto najbolje što se dogodilo Americi u posljednjih 20 godina.

No, izigrala ga je vlastita stranka. Trump nije izabran zato što zna, nego upravo zato što ne zna. Mi smo trebali nekoga tko ne zna da bi se karte posložile ispočetka. Politika je previše pod utjecajem velikog kapitala. Amerika je zapustila samu sebe, a sve najbolje inovacije dolaze iz Amerike, još uvijek postoje i kreativna iskra i poduzetništvo koje dolazi iz Amerike. Do Elona Muska električni je automobil bio obična kutija, a sada je privlačan automobil. Demokracije u svijetu nema jer odlučuju oni koji imaju financijsku moć. Ne znam koji bi sustav bio najbolji za ljude, možda benevolentna diktatura, ali gdje pronaći čovjeka koji će je provoditi na takav način. Demokracija se sporo razvija – govori Bach, koji je sada već daleke 1984. otišao u Ameriku da bi mu djeca odrastala u demokraciji. Je li se razočarao? – Nisam se razočarao, jer Amerika nije jedna riječ niti je jednostavna rečenica. Amerika je puno toga. Amerika melje, brutalna je po mnogim stvarima, ali isto tako i dobrohotna. Ima tamo puno dobrih ljudi. Amerika podržava dobre ideje. Primjerice, ako si na nekom tulumu u Brooklynu i kažeš da u podrumu slažeš raketu kojom će se moći na Mars, troje s tog tuluma ići će s tobom to vidjeti. Jedan će i investirati, a u Europi bi ti se smijali. Možda ta raketa nikada neće letjeti, ali poduzetan duh postoji. Tamo se ljudi usude pomisliti i ono što je nemoguće, tako se i događaju ti napreci. Tako sam je ja doživio, a i sviđa mi način života. Tamo gdje mi živimo lijepo je, čisto i organizirano. Volim svoje dvije domovine, ali volim i cijeli svijet. Ljepotu treba znati prepoznati. U suprotnom, na svijet možeš gledati samo kao “ljudi su pobili stotinu milijuna drugih ljudi” ili “ljudi su sto milijuna puta ubili sebe”.

I vi ovdje imate svijetlih primjera, imate Matu Rimca koji je ovdje svijeća u mraku. Da ne razmišljam tako, možda ne bih imao priliku surađivati s Pavarottijem, Bonom, Springsteenom, a i vidio sam pola svijeta – govori američki Hrvat koji smatra da zapravo nije prevelik problem prepoznati probleme današnje Amerike. Za njega je Amerika ipak zamašnjak svijeta bez obzira na trenutačne probleme, a svijetu predviđa svijetlu budućnost kojoj namjerava pridonijeti svojim novim projektom. – Moj je osjećaj prema svijetu zapravo vrlo optimističan. Spremam jedan projekt koji će se zvati “World Peace in One Hour”, jer doista vjerujem da je moguće postići mir u svijetu u samo jedan sat. U ovom trenutku u svijetu imate 30 i nešto sukoba, a to je rješivo.

Zapadna hemisfera prvi je put bez rata, od 17. travnja 2017. i primirja u Kolumbiji nema rata u zapadnoj hemisferi. Znači, može se, mir je profitabilan. Rat je profitabilan samo za 500 ljudi koji prodaju oružje, za sedam milijardi je mizerija, a mir je profitabilan za svih sedam milijardi. Većinu budžeta koja se potroši na rat treba preusmjeriti na obnovljivu energiju, napraviti bolju svjetsku infrastrukturu, primjerice povezati kontinente tunelima – kaže Bach.

Pri promjenama koje su neminovne trebalo bi se, misli on, početi od početka čovjekove jedinke. – Moguće je promijeniti ljudsku narav jer u čovjekovoj je naravi da se vrlo brzo promijeni. Ljudi zapravo jako vole red, Hrvati jako brzo prihvate red kada dođu u Njemačku, ponašaju se kako se svi ponašaju. Jako se lako može doći od anarhije do reda. To bih uveo u škole, da djeca osjete red u svijetu u kojem žive, da se lakše u tom svijetu snađu. Nije sve lijevo niti je sve desno, nema kompletne homogenosti, postoji neki red. Jer, ljudska je vrsta sjajna, nevjerojatne su stvari koje može napraviti. Po takvim smo stvarima različiti, možemo čak i letjeti, govori pa ističe kvalitete velikih ljudi koje je kroz život upoznao. – Impresionirala me princeza Diana. Takve ljude uče ponašanju, no stvar je u prisutnosti. Isto kao i kad je riječ o Bonu. Kod takvih ljudi nećete doći u situaciju da nešto govorite, a oni tek klimaju glavom da vas se čim prije riješe. Prisutni su u razgovoru, postavljaju pitanja, saslušaju te do kraja. Ne zanima me koliko su ljudi bogati i slavni, nego što su napravili za ljude.

Za one ljude koji tebi ne mogu pomoći. Takva je bila i princeza Diana. Tu se vidi ljudska veličina. Nisam od nje ništa očekivao, no njezina bliskost i znatiželja čine je time što je bila. Doista jednako impresivnim čovjekom smatram i Matu Rimca. On je prekrasan čovjek suosjećajan sa svijetom i okolinom – kaže pa se osvrće na Hrvatsku u kojoj vidi puno neiskorištenih šansi. – Možemo li u Hrvatskoj stvoriti uvjete u kojima se tvrtka otvara putem interneta za manje od pola sata? No, barem smo se pozicionirali u turizmu. A onda mi tu nije jasno da nema direktnih letova za Ameriku, da nema interesa za to. JAT je letio pet do sedam puta tjedno, dva aviona išla su subotom. Samo zbog činjenice da nemamo izravnu vezu s Amerikom u ekonomskom smislu gubimo milijardu dolara godišnje. Riječ je o razmjeni intelektualnih i materijalnih dobara, biznisa, nezamislivo je da nemamo izravnu vezu s najvećim svjetskim tržištem. A ovdje bi moglo biti središte svijeta trgovine, Amerika mora biti prisutnija ovdje, a nije. Hrvati su vrlo poduzetni, posebno kada odu u svijet. Problem je u državnom aparatu, logistici. Nedostaju nam državnici, ljudi koji imaju svjetski horizont i koji će se brinuti i o najslabijem članu društva. Oni koji će znati vidjeti širu sliku, a istodobno znati promijeniti detalj.

Išao bih od slučaja do slučaja i pitao zašto to ne štima, imenom i prezimenom, koji šalter, slučaj po slučaj, jer očito je da ne mogu svi raditi posao koji rade. Pogotovo jer mnogi ne vole to što rade, a nije da nemamo što voljeti jer ovo je prekrasna zemlja. Ne moramo rušiti spomenike Putovao sam do Vinkovaca vlakom da vidim kako to izgleda izvan Zagreba. I vidio sam more neobrađenih površina. No to se može riješiti za mjesec dana. Dajte ljudima da rade i oslobodite ih administracije. Dobro je da je Vlada odbacila porez na nekretnine jer to je povratak u feudalizam. Sloboda je u privatnom vlasništvu, porezom na nekretnine svoju slobodu plaćaš – govori podsjećajući na kvalitete koje je u Hrvatskoj lako pronaći. Ali i ono drugo. – Briljiraju uvijek oni koji su hrabri. A problem je upravo u toj administraciji, imamo elitu kočničara i skretničara, no i lokomotiva napretek. Ipak, dominiraju kočničari i skretničari. Hrvati ne vjeruju u politiku što je i logično s obzirom na to u kakvim smo sve sustavima bili. Ali to onda vodi u pasivnost bez pokušaja da se nešto promijeni. Morali bismo napraviti “reset”. Možemo krenuti lokalno – kako to da Zagreb nema sustav za recikliranje, kako se to moglo dogoditi? – priča dotičući se i recentnih gorućih pitanja u nas. – Moramo postati vlasnici svoje povijesti, ispričajmo je na pravi način. Ne moramo srušiti sve spomenike, ali zadržimo sjećanje na povijest, možemo napraviti i jedan park gdje će oni biti eksponirani, ali što je najbitnije fokusirajmo se na budućnost.

Debata je o tome suvišna, to je trebalo napraviti prije 20 godina. Po meni, nitko tko je živ ne bi smio imati spomenik. A i od onih koji su preminuli to bi imali samo pjesnici i pisci, umjetnici, sportaši, znanstvenici i izuzetni državnici. S druge strane ovdje ljudi žele srušiti sve što je došlo iz bivšeg režima. To opet nije dobro, nije baš da nije ništa valjalo. Izolacija na lijevo ili desno besmislena je jer nitko nije sasvim lijevo ili sasvim desno. Ljevica bi morala izaći ne iz ideologije, nego iz aktivizma, treba poslušati i ljude s kojima se ne slažete. Ovdje se ljude jako voli etiketirati. Možda bi trebalo poslušati što ti ljudi imaju za reći, postati civiliziranijima – kaže Bach i upozorava na još nešto što se mora popraviti. – To je zakon koji se brine o javnom informiranju. Ne možemo nekoga vrijeđati na naslovnici pa za tri dana objavljivati ispriku na 32. stranici. Maksimalna je kazna nekih 50.000 kuna, a to je premalo. Kazne moraju biti drastičnije da se to nitko ni ne usudi jer izravno utječe na investicije. Neće nitko doći u Hrvatsku investirati vlastiti novac ako se u njoj bez problema o njemu pišu neistine. To se doista prati i na to se pazi, jer loša reputacija negdje može koštati negdje drugdje. Zna se daleko više nego što se ovdje misli da se zna, kaže pa sa žaljenjem konstatira: – Riječ “dijaspora” još uvijek znači nešto neugodno. Za nas u iseljeništvu Hrvatska predstavlja blindirana vrata s prorezom za ubacivanje novca. Mi nemamo svoje predstavnike.

Ured za iseljene Hrvate potpuno je neučinkovit. Neorganiziran je i tu nema nikakvog dijaloga. Nismo ostvarili nikakve pogodnosti na uvoz, nego imamo tri poreza kad se želimo vratiti. Ako želiš uvesti strojeve, moraš ugasiti svoju tvrtku u Americi na koju su oni glasili. Očito je da se ne žali povratak dijaspore u Hrvatsku. Postoji kapital u hrvatskim rukama u svijetu, ali previše je prepreka. I administracija je prekomplicirana. Ne treba se zavaravati, nitko ne investira iz ljubavi, to se čini hladne glave – kaže Bach. Poruka za kraj? – Ne zanima me koliko si bogat, slavan, moćan ili koliko je velik tvoj ručni sat. Zanima me koliko ljudi, životinja i biljaka si pomogao, upravo onih od kojih ne možeš imati ikakve koristi – završava.

VečernjiList

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Nametanje Željka Komšića je prigoda koja se mora iskoristiti za uvjetovanje izmjena Ustava BiH

Objavljeno

na

Objavio

Izbor Željka Komšića je akt političke agresije na hrvatski narod u BiH. Njegovim izborom smo dovedeni do ruba. Mora se postaviti pitanje ima li uopće ovakva BiH smisao postojanja? Ima li ovakva BiH u kojoj je osnovni prioritet da susjednu crkne krava, po cijenu i osobne egzistencije, uopće budućnost?

Predsjednik Hrvatske republikanske stranke (HRS) Slaven Raguž u intervjuu za Dnevnik.ba govori o izbornom rezultatu stranke koju vodi, ciljevima HRS-a u nadolazećem mandatu, izboru Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH ali i budućnosti Bosne i Hercegovine.

Gospodine Raguž, jeste li zadovoljni izbornim rezultatima HRS-a?

Trebao bih biti zadovoljan. HRS je sebi zacrtao kao cilj ulazak u Skupštine županija u sve tri županije sa hrvatskom većinom, što smo i uspjeli. Osobito, kad vidite da smo iza sebe ostavili stranke koje su raspolagale sa stotinama tisuća KM, neskrivenom podrškom medija, međunarodne zajednice, lobističkih skupina i dr., moramo biti ponosni na napravljeno, jer smo sve napravili isključivo svojim resursima. Međutim, zašto nema mjesta zadovoljstvu. Iz prostog razloga što cijeli izborni proces je bio festival korupcije, inženjeringa i prijevare. Doveli smo se u situaciju da su isti ljudi koji su 4 godine protratili u vlasti ne samo da su nagrađeni još jednim mandatom, nego su dobili više glasova nego ikada. Kao što sam i predviđao, velika apstinencija birača ostavila je dovoljno prostora za malverzacije iza 19.00 sati, tako da ćemo ponovno imati u Parlamentima ljude koji riječi nisu rekli, ljude koji primaju izdašne plaće za nerad, ljude koji zaborave da su predstavnici hrvatskog naroda u trenutku kada iziđu iz tunela ispod Ivana prema Sarajevu. Imamo ljude kojima će ovo biti 6., 7. ili ne znam ni ja više koji mandat po redu. Meni je to nepojmljivo. Potpuni izostanak političke odgovornosti. Dodajte ovome kriminal s kojim je nametnut Željko Komšić, eto odgovora zašto nema mjesta zadovoljstvu, unatoč HRS-ovom rezultatu.

Kakvo će sada biti djelovanje HRS-a? Hoćete li ulaziti u vlast i u jednoj od županija?

Ne treba uopće o tome razmišljati, budući da je HDZ BiH osvojio većine u HBŽ i ZHŽ, a u HNŽ zajedno sa svojim vječnim koalicijskim partnerom SDA mogu samostalno imenovati Vladu. Što se tiče našeg djelovanja, mi ćemo se sada posvetiti širenju infrastrukture, budući da imamo zahtjeve iz cijele BiH za organizacijom općinskih odbora. Radom u Skupštinama moramo opravdati povjerenje naših birača putem prijedloga zakona, inicijativama i dr. Dobili smo mogućnost izlaska na pozornicu i to ne smijemo prokockati. Sad je do nas.

Što trebaju biti prioritetu nove vlasti u županijama s hrvatskom većinom?

Radit će se vjerojatno o starim-novim vlastima. Prioritet bi moralo biti djelovanje na širenju i zaštiti županijskih nadležnosti. Županije su naši entiteti i kao takvi se moramo ponašati. Ne dopuštati oduzimanje ovlasti od strane Federacije, osobito kada se radi o organskim zakonima. Dalje, raditi na financijskoj neovisnosti i djelovanju u smjeru povećanja povrata javnih sredstava u županije, na štetu Federacije. Jedna od prvih stvari koje ćemo mi pokrenuti je povrat protupravno oduzetog vlasništva javnih poduzeća od strane Federacije. Na ovaj način će se stvoriti temelji za gospodarsko socijalne reforme, kako bi proračunska sredstva bivala korištena za razvoj, a ne kupovinu socijalnog mira.

Kako gledate na izbor Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva?

Izbor Željka Komšića je akt političke agresije na hrvatski narod u BiH. Njegovim izborom smo dovedeni do ruba. Mora se postaviti pitanje ima li uopće ovakva BiH smisao postojanja? Ima li ovakva BiH u kojoj je osnovni prioritet da susjednu crkne krava, po cijenu i osobne egzistencije, uopće budućnost? Nametanje Željka Komšića je izvrsna prigoda za konačan dogovor o konceptu BiH kao države između tri naroda ili konačan razlaz, jer je više nego očigledno kako većinski narod ne želi BiH u kojoj ćemo svi biti ravnopravni.

Podržavate li stav Dragana Čovića da stranke HNS-a neće ulaziti u vlast dok se ne izmijeni Izborni zakon?

Ne slažem se sa tim stavom. Ne možete danas tražiti i uvjetovati izmjene Izbornog zakona, a jučer ste aktivno sudjelovali u izbornom procesu po pravilima tog istog zakona. Problem Izbornog zakona nije od jučer. Zašto nismo bojkotirali izbore, kad se vidjelo kako nema dogovora? Ja sam to predlagao početkom godine. S druge strane, da je kojim slučajem Dragan Čović pobijedio Komšića, imali bismo identičan scenarij kao i pri prošlim Općim izborima. Ušlo bi se u vlast i 4 godine parazitiralo, ništa ne radilo, govorilo kako se treba mijenjati Izborni zakon, a molilo Boga da se ništa ne promijeni. Izbor Željka Komšića nam daje mogućnost za mnogo veće stvari od Izbornog zakona, jer je očigledno kako je Izborni zakon samo manji dio puno većeg problema.

Koje bi to stvari bile? Kako bi se trebali Hrvati ponašati u ovim okolnostima?

Nije svako zlo za zlo.  Nametanje Željka Komšića je prigoda koja se mora iskoristiti ne za uvjetovanje izmjena izbornog zakona, nego izmjena Ustava BiH i pokretanje razgovora o konceptu BiH kao države općenito. Osnovni problem BiH je taj što to uopće nije država u funkcionalnom i suvereno/demokratskom smislu, mi se pravimo godinama da jeste, ali objektivno to nije. Ona to može postati isključivo ako su u njenim temeljima ugrađena jednaka prava za sve narode. Radikalističko nametanje građansko-islamističkog koncepta čiji je Željko Komšić nusprodukt vodi ovu državu u propast. Ukoliko bošnjačka elita to želi, neka nastave tim putem, ali bez nas Hrvata. Ukoliko uistinu žele BiH koja bi imala neku budućnost, onda moramo sjesti i ne napuštati dogovore dok se ne dogovorimo kakvu to BiH uopće želimo. Nametanje Željka Komšića od strane bošnjačkog naroda je prigoda za to. Nema formiranja vlasti ukoliko se ne dogovorimo o BiH kao državi, a ne izbornom zakonu.

Jesu li Bošnjaci spremni odreći se luksuza da Hrvatima biraju predstavnike?

Očigledno da nisu. Činjenica kako je Željko Komšić dobio više glasova od Šefika Džaferovića koji je izabran za Člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda to potvrđuje. Razlika u glasovima bi bila i drastičnija da nije dolazilo do poništavanja glasova Željka Komšića, jer, kako rekoše, bila bi sramota da ima duplo više glasova od kandidata iz SDA. Iz ovog razloga je bitan stav kojeg sam spomenuo u prethodnom odgovoru. Pokrenuti razgovore o konceptu  BiH kao države. Ako je njima cilj država u kojoj će se u izbornoj noći klicati poklič s kojim je Armija BiH po Središnjoj Bosni i Hercegovini masakrirala djecu i civile i radila masovne zločine, kao jedna poruka u kojem smjeru će se djelovati nakon izbora, onda hajdemo se lijepo organizirati na način da svatko ovisi od sebe, sporazumno se razvesti i riješena stvar, pa neka oni nastave to klicati, ali u svojoj kući, ne u našoj.

Ovih dana mnogi načelnici, županijski premijeri proglašavaju Željka Komšića „personom non grata“. Kako to komentirate? Podržavate li to?

Prisjetite se da smo i 2011. imali prosvjede zbog majorizacije, transparente straha od gaženja hrvatskog jezika itd. Sa neke načelno simboličke osnove, inicijativa je u redu. No, poznajući subjekte direktno, to nije ništa drugo nego mazanje očiju narodu. Tipično naše već viđeno: „idemo se dobro najesti, pa ćemo štrajkati glađu, dok opet ne ogladnimo“. Većini tih načelnika i premijera su obični građani lokalnih jedinica koje predstavljaju istinske „persone non grate“. Dok se oni bave Komšićem, gorivo je skočilo na 2.42, sindikalna potrošačka korpa na 2200 KM, Aluminij pred gašenjem, podaci o iseljavanju sve porazniji. Želim vidjeti te ljude koji danas šalju poruke Komšiću za dva mjeseca kako će se ponašati. Hoće li opet Emir Suljagić osvanuti u Vijeću ministara, kao i nakon pretprošlih Općih izbora?

Koalicije se već naveliko sklapaju, iako se ne zna kako će se popuniti Dom naroda FBIH. Komentar?

Ako govorite o županijskim razinama, onda je sasvim legitimno razgovarati o koalicijama. Međutim, bilo kakav razgovor o koalicijama na federalnoj i državnoj razini je deplasiran. Neka mi kažu kako planiraju popuniti Domove naroda svi oni koji misle drugačije? Tu ja vidim prigodu nas Hrvata, ako budemo imali hrabrosti i dosljednosti, da izbjegavanjem bilo kakvih razgovora jednostavno natjeramo sve u BiH na razgovor o samom konceptu države.

Kako će na to reagirati međunarodna zajednica?

Sigurno da neće gledati blagonaklono. Zato i govorim kako je potrebna dosljednost i hrabrost. Potrebno je da se postavimo proaktivno, ne reaktivno. Iskoristiti položaj Republike Hrvatske, naše iseljeništvo u Americi i jednostavno krenuti sa lobiranjima, zaobilazeći ovu diplomatsku treću ligu predstavnika međunarodne zajednice u BiH. Doduše, ne znam ni kako ćemo to uspjeti napraviti znajući kako na prste jedne ruke možemo nabrojati naše dužnosnike koji govore jedan strani jezik.

Što stanovnici BiH mogu očekivati u sljedeće četiri godine?

Ništa što već do sada nisu vidjeli i iskusili. Stanovnici su izabrali iste ljude koji su ih doveli u situaciju u kojoj se nalaze, prema tome, ne može biti bolje, može samo biti isto ili lošije.

Razgovarao: Jurica Gudelj/Dnevnik.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Ivan Vukoja: Radikalni unitaristi žele mobilizirati Bošnjake i gurnuti ih u sukob s Hrvatima

Objavljeno

na

Objavio

U BiH su održani izbori. Dogodio se i onaj scenarij na kojega su Hrvati upozoravali – Bošnjaci su im ponovno nametnuli političke predstavnike. U Predsjedništvo BiH ušao je Željko Komšić unatoč činjenici kako je više od 80 posto hrvatskih birača izabralo Dragana Čovića. Što ovo znači za BiH, odnose Hrvata i Bošnjaka, je li BiH u političkoj krizi, ali i što slijedi u budućnosti razgovarali smo s Ivanom Vukojom iz Institut za društveno-politička istraživanja (IDPI) iz Mostara.

Iz FBiH su birana dva člana Predsjedništva – bošnjački i hrvatski. Kako je Izborni zakon BiH manjkav, a nisu provedene presude Ustavnoga suda BiH koje bi ga korigirale, dogodila se treća prijevara – Bošnjaci su Hrvatima ukrali poziciju u Predsjedništvu BiH!?

S obzirom da Bošnjaci čine 70,40% a Hrvati 22,44% stanovništva Federacije BiH, Izborni sustav u BiH omogućava Bošnjacima da samostalno izaberu dva člana tročlanog Predsjedništva BiH. To se događa evo već treći put, Bošnjaci su kao svoga drugog člana Predsjedništva izabrali Komšića. Pored toga, osporeni i protuustavni Izborni zakon omogućavao im je da samostalno izaberu 37 od 58 izaslanika u Domu naroda FBiH (DN FBIH), odnosno 14 od 17 izaslanika u bošnjačkom klubu DN FBiH, 12 od 17 u srpskom klubu, 6 od 17 u hrvatskom klubu i 5 od 7 u klubu Ostalih. Time je Bošnjacima omogućeno da izbornim inženjeringom osiguraju punu kontrolu DN FBiH i sva četiri njegova kluba. Onaj tko kontrolira DN FBiH također imenuje i kontrolira Vladu FBiH. Bošnjački politički predstavnici ne žele se odreći mogućnosti biranja dva člana Predsjedništva kao ni mogućnosti da kontroliraju DN FBiH a preko njega i kompletnu Vladu FBiH. To je glavni razlog zašto bošnjačke stranke blokiraju proces izmjena IZ i provedbu odluke Ustavnog suda u predmetu Ljubić, kao i punu provedbu odluke Ustavnog suda BiH iz 2000., tzv. odluke o konstitutivnosti.

Na izborima za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH Dragan Čović je dobio više od 80 % podrške hrvatskih birača u BiH, a Komšić tek oko 1%. Ali ni ovi omjeri nisu bili dovoljni da se uvaži volja Hrvata. Što ovo znači i kako u budućnosti funkcionirati?

U tri općine BiH u kojima Hrvati čine više od 98% stanovništva (Grude, Posušje, Široki Brijeg) Komšić je dobio manje od 1% glasova. U općini Goražde gdje po službenom popisu stanovništva žive samo 23, od prijeratnih 76 Hrvata, Komšić je dobio 4.842 glasa. Ovo su samo slikoviti primjeri nacionalne strukture njegovih glasača i apsurdnosti postojećeg izbornog sustava. Matematički i statistički egzaktno je utvrđeno da je Komšić izabran bošnjačkim glasovima. To je dokaziva i nepobitna činjenica. S obzirom da politički predstavnici predstavljaju one koji su ih izabrali, Željko Komšić je bošnjački predstavnik, odnosno bošnjački član Predsjedništva BiH. Stoga je pogrešno tvrditi da je Dragan Čović izgubio izbore za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Naprotiv, Čović je te izbore uvjerljivo dobio s oko 80 posto podrške hrvatskih birača. Čović nije ušao u Predsjedništvo BiH zato što je Komšić, kandidat za drugog bošnjačkog člana Predsjedništva imao više glasova od njega. Ono što je posebno frustrirajuće za Hrvate u ovoj situaciji je slijedeća činjenica: Čak i u slučaju da svi Hrvati u FBiH s pravom glasa izađu na izbore i svi svoj glas daju jednom kandidatu, Bošnjaci i u tom slučaju svojim glasovima mogu izabrati drugoga kandidata i imati dva bošnjačka člana u Predsjedništvu BiH.

Nakon izbora, većina medija bila je usredotočena na Komšića, uključujući i one u RH. Mnogi¸nisu zabilježili gotovo prijeteću poruka Hrvatima i Srbima čelnika SDA Bakira Izetbegovića izrečenu uz poklike “Allahu Ekber” „kako BiH nije skrojena po željama Čovića i HDZ-a BiH, te kako Bošnjake iritira postojanje RS-a”. Kako objašnjavate izjave?

Spomenuta izjava Bakira Izetbegovića, prigodno ukrašena „tekbirima“ i poklicima „Allahu ekber“ u stranačkim prostorijama i na dan općih izbora, jedna je u nizu izjava i aktivnosti koje za cilj imaju relativiziranje i ukidanje ustavne kategorije konstitutivnosti tri naroda i pretvaranje najprije Federacije BiH u entitet s bošnjačkom većinom i dominacijom, a zatim i cijele BiH. Ono što posebno iritira je način i razina argumentacije takvih zahtjeva. Izetbegović je u pravu kada kaže kako BiH nije skrojena po željama Dragana Čovića i HDZ-a BiH. Ona je skrojena u skladu s temeljnim načelom Daytonskog sporazuma i Ustava BiH a to je načelo konstitutivnosti i međusobne jednakopravnosti tri naroda: Bošnjaka, Hrvata i Srba. Hrvati u BiH preko Dragana Čovića i HDZ-a BiH traže samo ona prava koja im po Daytonskom sporazumu i Ustavu BiH pripadaju, a koja im Izetbegović i njegove pristaše sustavno relativiziraju i otimaju pa i ovakvim podvalama da Čović i HDZ traže ono što im ne pripada i što ne postoji u Ustavu. Konstitutivnost Hrvata izvorno nema veze niti s Draganom Čovićem ni s HDZ-om BiH, a niti s Bakirom Izetbegovićem, nego s Daytonskim sporazumom i Ustavom BiH. Hrvati će imati konstitutivna prava i za njih se boriti i ako na političkoj sceni potpuno nestane i Čovića i HDZ-a, zato što su ta prava ne samo sastavni dio Daytonskog sporazuma i Ustava BiH nego i njihovo temeljno načelo.

Što govore ovakvi rezultati izbora i činjenica da su u vrlo prljavoj predizbornoj kampanji tzv. građanske stranke, bile puno radikalnije i isključivije u porukama?

Rezultati ovih izbora su još jednom pokazali da su nacionalna pitanja i nacionalne politike dominantne u cijeloj državi i na svim razinama. Čak što više, pokazali su da su trenutno najveći nacionalisti i šovinisti u BiH zagovornici građanske države okupljeni oko projekta Komšić. Najbolje rezultate ostvarile su stranke koje jasno i dosljedno u prvi plan svoga djelovanja stavljaju odgovornost prema vlastitom narodu i njegovim državotvornim interesima. Sviđalo se to nekome ili ne, to će biti tako sve dok se međunacionalni odnosi u BiH ne riješe na pravedan i ustavan način, sve dok se ne napravi institucionalni i zakonski okvir koji će onemogućiti dominaciju bilo kojega naroda i osigurati punu jednakopravnost između tri konstitutivna naroda na onim razinama i u onim tijelima i institucijama koje su Daytonski sporazum i Ustav BiH predvidjeli i odredili.

Kakav bi trebao biti odgovor Hrvata na nametanje Komšića i kakva je ovo Hrvatima poruka od strane Bošnjaka. Mnogi političari i analitičari to tumače kao akt neprijateljstva?

Prvi korak koji Hrvati trebaju napraviti je proglasiti Komšića personom non grata u svim tijelima i institucijama u kojima mogu donijeti takvu odluku te kroz građanski neposluh organizirati bojkot svih njegovih aktivnosti. Premda bojkot Komšića treba biti odlučan i beskompromisan, ipak treba biti oprezan i suptilan kada su odnosi između Bošnjaka i Hrvata u pitanju. Nepobitna je činjenica da Bošnjaci imaju mogućnost izabrati i bošnjačkog i hrvatskog člana Predsjedništva BiH. To se već tri puta i dogodilo. Ipak, iz činjenice da su Bošnjaci izabrali Komšića ne trebamo i ne smijemo zaključiti da su svi Bošnjaci protiv hrvatske konstitutivnosti i da su svi za to da se Hrvatima biraju i nameću njihovi politički predstavnici. Također, ni sve bošnjačke stranke nisu iste kada je u pitanju odnos prema Hrvatima i načelu konstitutivnosti i jednakopravnosti naroda. Provodeći svoju naivnu unitarističko-građansku ideologiju i forsirajući takozvane građanske političke opcije predstavnici međunarodne zajednice omogućili su stvaranje i jačanje radikalnih unitarista koji svoj šovinizam i mržnju, u prvom redu prema Hrvatima, maskiraju i predstavljaju kao borbu za građansku državu. Ti radikalni unitaristi i šovinisti okupljeni oko projekta Komšić u prvom redu žele mobilizirati sve Bošnjake, pretvoriti ih u protivnike konstitutivnosti i gurnuti u sukob s Hrvatima (i Srbima, u drugom poluvremenu) koji se ne žele odreći svojih konstitutivnih prava.

Što radikalni unitaristi, kako ih zovete, žele postići ovakvim potezima i nametanjem predstavnika Hrvatima?

Njihov je cilj da svaki Bošnjak svakog političkog i konstitutivnog Hrvata vidi kao prijetnju vlastitoj opstojnosti i opstojnosti države BiH. Zato su izgradili te stalno novim lažima i izljevima šovinističke mržnje obnavljaju narativ o Hrvatima kao saveznicima Milorada Dodika u negiranju i rušenju BiH, a sve to navodno kao uvod u novi genocid nad Bošnjacima zato što su muslimani. Potpuno suluda teza! I razni drugi ekstremisti i politički radikali unutar unitarističkog narativa i okvira vide svoju šansu i aktivno se uključuju u njega, od velikobošnjačkih nacionalista do radikalnih islamista. Svi oni u unitarističkom narativu o građanskoj državi vide sredstvo za ostvarivanje svojih političkih ideja i ciljeva. Naravno, u tom okviru su i mnogi koji zapravo ne razumiju u kakvo kolo su se upleli i koji nastupaju iz dobronamjernih ali vrlo naivnih pobuda. Stoga imamo samo naizgled apsurdnu činjenicu da u unitarističko-građanskom stroju zajedno marširaju zagovornici lijevo-liberalnih nadnacionalnih teorija i ideologija, velikobošnjački nacionalisti i radikalni islamisti te predstavnici međunarodnih institucija i organizacija u BiH. Ono što ih povezuje je zajednički cilj: ukinuti načelo konstitutivnosti tri naroda i pretvoriti najprije FBiH u entitet s građanskom (bošnjačkom) većinom, a zatim i cijelu državu. Prva prepreka radikalnim unitaristima na tom putu su Hrvati koji se bore za svoja konstitutivna prava, a druga Bošnjaci koji Hrvatima ne žele kršiti i otimati njihova ustavna prava. Stoga žele radikalizirati i jedne i druge, uplašiti ih onim Drugim, poljuljati međusobno povjerenje i gurnuti ih u nove sukobe jer je to jedini način na koji oni mogu opstati na političkoj sceni i ostvariti svoje ideje i ciljeve. Komšić je simbol i sredstvo te politike. Ukoliko se ta politika ne onemogući i dekonstruira ona će nužno voditi u sve veće međunacionalne sukobe i sve veću političku nestabilnost u BiH.

Mislite li da je možda percepcija suradnje Dodik – Čović i loša komunikacija HDZ-a po ovom pitanju motivirala Bošnjake da glasuju za Komšića jer je u predizbornoj kampanji i on sam to koristio kao oružje za motiviranje glasača?

Ništa u BiH nije jednoznačno, niti crno-bijelo. Sva tri naroda u BiH imaju svoja iskustva iz bliže ili dalje povijesti prema onima drugima i trećima. Dio tih iskustava za sva tri naroda je vrlo bolan i duboko frustrirajući. Svi smatraju kako su u nekom razdoblju ili situaciji oni drugi bili nepravedni prema njima i nanijeli im štetu ili bol. Svatko tko se bavi politikom u BiH trebao bi toga biti svjestan i uzimati to u obzir pri svom političkom djelovanju. Tako je i odnos Dodik-Čović, pa i generalno odnos Srba i Hrvata u BiH, vrlo kompleksan. Prostom političkom logikom oni su upućeni jedan na drugog jer imaju zajedničkoga političkog neprijatelja u obliku sarajevskog radikalnog unitarizma. Strah od bošnjačke dominacije i većinskoga nacionalizma Hrvate i Srbe udružuje i hrani njihove vruće manjinske nacionalizme koji, osobito u srpskom slučaju, imaju i elemenata separatizma i secesionizma. S druge strane, Bošnjaci potencijalni savez Dodika i Čovića, odnosno Hrvata i Srba vide kao ugrozu vlastite pozicije i kao prijetnju opstojnosti države. Vrlo često Bošnjaci i Hrvati jedni prema drugima djeluju iz nedostatka povjerenja i straha. Ako iz bošnjačke državotvorne perspektive i postoji nešto problematično u odnosu Dodika i Čovića, ili Srba i Hrvata, ponižavanje Hrvata kroz nametanje Komšića zasigurno nije rješenje tog problema niti smjer u kojem trebaju ići bošnjačko-hrvatski odnosi. Nerazumijevanja i krivih poteza je bilo i s jedne i druge strane, ipak, ostaje činjenica da su Bošnjaci Hrvatima nametnuli Komšića, a ne obrnuto. I to tri puta. Kao što je i činjenica da je Komšić projekt, a ne incident. Jednom nešto može biti iznimka, treći put to postaje pravilo i projekt.

Brojni sarajevski krugovi provlače tezu kako HDZ BiH ima maksimalističke zahtjeve te da svjesno izaziva blokade, kako promjena Izbornog zakona tako i uspostave vlasti?

Teza da će HDZ BiH izazivati nekakve blokade je vrlo opasan unitaristički spin i podvala koja za cilj ima oslabiti političku i pregovaračku poziciju HDZ-a odnosno HNS-a BiH. Iz iste kuhinje se zahtjevi za vladavinom prva, poštivanjem Ustava i provođenjem odluka Ustavnog suda nazivaju maksimalističkim zahtjevima. Bh. unitaristi i njihovi međunarodni pokrovitelji nastavljaju svoju borbu na svim oblastima društvenog i političkog života, sustavno i uporno svim raspoloživim sredstvima grade i jačaju unitaristički narativ i agendu zato jer su svjesni da svaku političku akciju treba prije toga dobro medijski i društveno pripremiti. Pri tom se služe raznim obmanama, podvalama i lažima. Jedna od omiljenih metoda im je zamjena teza. Provjerljiva je i dokaziva činjenica kako su jedino predstavnici Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH u propisanom roku kroz legalnu parlamentarnu proceduru pokušali provesti odluku Ustavnog suda BiH u slučaju Ljubić i izmijeniti Izborni zakon BiH u skladu s navedenom odlukom. Pri tom, HNS-ov prijedlog je dobio pozitivno mišljenje parlamentarne ustavno-pravne komisije te dobio natpolovičnu većinu državnog Doma naroda. Nakon žalbe bošnjačkog kluba Doma naroda PSBiH, Ustavni sud BiH je presudio kako HNS-ovim prijedlogom ni u jednom segmentu nije povrijeđen bošnjački vitalni nacionalni interes. Nakon toga, bošnjačka većina u Zastupničkom domu PS BiH oborila je HNS-ov prijedlog. Usprkos svemu navedenom, unitaristi i njihovi mediji te međunarodni pokrovitelji konstruiraju priču da su HDZ i HNS glavni krivci što odluka Ljubić nije provedena niti je izmijenjen Izborni zakon. Po istoj matrici obmanjuju javnost da HDZ i HNS BiH blokiraju uspostavu vlasti premda znaju da vlast nije moguće uspostaviti prije nego se izmjeni Izborni zakon BiH. Upravo onaj zakon čije izmjene su blokirali i koje će nastaviti blokirati. Oni su izazvali političku, ustavnu i izbornu krizu te i dalje svojim neustavnim i antidaytonskim djelovanjima proizvode blokade za koje svojom bolesnom logikom optužuju one koji inzistiraju na vladavini prava, poštivanju Ustava i Daytona te provođenju odluka Ustavnog suda.

Koji su motivi kako ste kazali konstruiranja takvih priča?

Motivi su politički oslabiti a nakon toga u potpunosti dekonstituirati Hrvate. Slijedom toga, kako bi zamaskirali ciljeve iopravdali svoje nelegitimne i nelegalne aktivnosti, unitaristi optužuju HDZ i HNS BiH da namjerno izazivaju krize i blokade. A blokada je HDZ-u potrebna, tvrdi dalje njihov spin, kako bi skupa s Dodikom rušili državu BiH. Tim nebuloznim konstrukcijama i spinovima nastoje opravdati grubo kršenje Daytonskog sporazuma i Ustava BiH te ponižavanje Hrvata koje su napravili projektom Komšić. Slijedeća faza toga projekta je pokušaj da se legitimne hrvatske političke predstavnike izbaci iz vlasti i na državnoj i na entitetskoj razini. Zato laž i spin o planiranim HDZ-ovim i Čovićevim blokadama i ucjenama treba nastaviti napuhivati i jačati. Unitaristi, očito, ne mogu prihvatiti BiH kao državu tri konstitutivna i ravnopravna naroda pa stoga ne žele ni provesti odluku Ljubić čija bi puna provedba Hrvatima osigurala legitimno predstavljanje u Domu naroda i Predsjedništvu BiH. Oni svojim djelovanjem negiraju i ugrožavaju ne samo konstitutivnost naroda nego i državu BiH, njezin ustavno-pravni poredak i Daytonski sporazum. Umjesto da ih strogo kazne zbog toga, OHR i određeni predstavnici međunarodne zajednice navodno ih u tome podržavaju radeći zajednički plan kako opstruirati provedbu odluke Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić i time izbaciti HDZ-HNS koaliciju iz buduće vlasti premda ta koalicija nosi preko 75% hrvatskog izbornog legitimiteta.

Kakve reakcije očekujete iz Hrvatske. Činjenica je da vlast u RH imala prve vrlo mlake reakcije na grube napade pa i prijetnje iz BiH, prvo od Komšića, pa i Džaferovića?

Hrvati u BiH velike nade i očekivanja polažu u pomoć iz Hrvatske. Ne zato jer su nesposobni sami se brinuti o sebi i vlastitim interesima nego zato jer su pravnim, političkim i medijskim nasiljem bosanskohercegovačkih unitarista i njihovih međunarodnih pokrovitelja dovedeni do toga da se trenutno bore za golo nacionalno i političko preživljavanje. Hrvatima se u BiH sustavno krše ustavna prava, oduzimaju im se ovlasti, nameću politički predstavnici, izbacuje ih se iz vlasti i s pozicija koja im po Ustavu pripadaju, opstruiraju se odluke Ustavnog suda koje idu njima u korist… Hrvatska na dvije formalne razine ima pravo i obvezu pomoći Hrvatima u BiH. Prva je Ustav RH koji ju obvezuje na pomoć svim Hrvatima, ma gdje bili, kojima se krše njihova kolektivna, građanska i ljudska prava. Druga razina je činjenica da je RH supotpisnica Daytonskoga sporazuma i kao takva obavezna štiti i provoditi taj sporazum. Kršenje i oduzimanje konstitutivnih prava Hrvatima ujedno je i čin kršenja Daytonskoga sporazuma i Ustava BiH kao njegovog aneksa, stoga RH i po tom osnovu ima međunarodno pravo i obvezu štiti i Hrvate kao konstitutivan narod u BiH i daytonski ustavno-pravni poredak. Ako unitaristi koji krše Dayton i Ustav imaju međunarodne pokrovitelje i javne zagovaratelje, ne vidim razlog zašto RH ne bi mnogo snažnije i odlučnije stala u zaštitu Daytonskoga sporazuma i prava koja su Hrvati dobili tim sporazumom i Ustavom BiH. Kao prvi korak predlažem i da RH proglasi Komšića personom non grata.

Kako komentirate izvještavanje hrvatskih medija, posebno HRT, i činjenice da se najviše prostora davalo upravo Komšiću, da se često osjeti nepripremljenost, neinformiranost?

Mediji u RH su još jedna bolna točka Hrvata u BiH. Često se, prečesto, naime događa da mediji, pa i neki političari iz RH u cijelosti preuzimaju unitaristički narativ i kroz njega gledaju i tumače društvene i političke procese i fenomene u BiH. U najvećem broju slučajeva radi se o neupućenosti i nerazumijevanju, ali svejedno, zahvaljujući tom narativu kreira se slika o Hrvatima u BiH, kao i o BiH općenito, koja ne odgovara činjenicama niti istini. Jako malo ljudi, pa i novinara u RH razumije da se u BiH vrlo često plasiraju medijski sadržaji koji su u funkciji ideološke borbe i obračuna s neistomišljenicima a ne u funkciji istine i objektivnog informiranja. Unitaristički narativ kao ideološko-politički konstrukt koji se svakodnevno medijski obnavlja u bh. javnosti Hrvati u BiH doživljavaju kao medijsko nasilje prema sebi i svojim legitimnim i ustavnim pravima. Stoga ih posebno boli kada dijelove tog narativa pronalaze i prepoznaju i u medijima u RH, osobito kada je HRT u pitanju. No, osobna iskustva mi govore kako se na tom planu procesi kreću u dobrome smjeru./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari