Pratite nas

Razgovor

Nenad Piskač: Ljubić u Brisanom prostoru: Sustavno onemogućavanje nove nacionalne sinergije (1.)

Objavljeno

na

Pojam javni uspješno je zamijenio komunistički pojam društveni

Angažman Marka Ljubića u hrvatskome medijskome prostoru protresao je „našu svakodnevnu glupu perspektivu“ prvenstveno zbog toga što on stvari, pojave i događaje promatra kroz nacionalne interese i naziva ih pravim imenima.

Vrlo brzo je postao kost u grlu glavne struje i njezinih rukavaca, istodobno i trn u peti široko rasprostrtoj sceni domaćih bipolarnih mediokriteta.

Izravan i nedvosmislen, gotovo je idealan sugovornik. Prenosim „transkript“ (S. Mesić) razgovora s njim. Nije brijunski, niti je prepravljan. Ali je nedvojbeno naš. Kraćenje originala pridonijelo bi, istina, smanjenju opsega, ali ne bi vjerno prenijelo ne samo cjeloviti sadržaj, već i duh i ozračje razgovora.

Stoga ga prenosim u dva nastavka uz opasku, da ćemo nastaviti razgovarati, pa su u budućnosti mogući i novi nastavci. Da su vremena bolja najavio bih i knjigu razgovora… ako već nisam. Premda su teme uglavnom neugodne, želim Vam poštovani čitatelji ugodno čitanje, piše Nenad Piskač / HKV

Potpuna integracija skrivenih interesa iza čitavoga niza medija

Neposredan povod našem razgovoru je iznenađujući početak i brzi završetak Tvoje suradnje s portalom Dnevno. Najavio si da ćeš objasniti o čemu se tu zapravo radilo i zašto si prekinuo suradnju. Evo, prostora za to u Brisanom prostoru.

Ha, s Dnevno sam očito upao o osmišljenu shemu, da ne rečem zamku. Kad nakon deset dana usprkos dogovorima i vrlo preciznom suglasju o tomu da nema diranja u moje tekstove, da nema miješanja u izbor tema, da nema svetih krava, da imam potpunu autorsku slobodu, nakon deset minuta s naslovnice nestane brandirani tekst pod bitnom oznakom Dnevni detektor s naslovnom junakinjom Vesnom Pusić, očito je da se ne radi o banalnoj sitnici. Andrea Latinović, glavna urednica, na moja pitanja što se događa porukom me pokušala uvjeriti, da je INA intervenirala, da je razlog nekakav marketinški ugovor, te da su ona i vlasnici profesionalci!?

Naravno, sve su to bile banalne laži. INA mi je pismeno potvrdila da sa skidanjem mojega teksta nema veze, te da nema nikakav ugovor s Dnevno niti s bilo kim tko s njima ima organske veze. Mogu samo nagađati o pravoj pozadini… Ali, to je najprljavija metoda novinarskog uredovanja koju sam doživio, a koja ostaje na čast profesionalki Latinović i nakladnicima toga portala. Moj slučaj je jedan kotačić u stvaranju realne slike stanja u hrvatskom medijskom prostoru.

Nisam provjeravao, ali govori se kako je aktualna vlasnička struktura toga portala sklona HNS-u, no, ne bih o tome, već o stanju hrvatskoga novinstva, preciznije – o stanju novinstva u „ovoj zemlji“.

Prilično vjerno ga definira ovo moje iskustvo s Dnevno hr. Nažalost, uz tu, samu po sebi vrlo ružnu epizodu, čitav je niz stvari koje su daleko zloćudnije i opasnije, rekao bih razornije u novinarstvu u Hrvatskoj. Na ljude kao što sam ja, Ti, nekolicina drugih kolega u čijim se tekstovima ne vidi autocenzura i strah, pomanjkanje samosvijesti i identiteta, ne može se djelovati posredno ili zaobilazno, pa se primjenjuje nasilje, brutalna cenzura.

A na većinu se utječe podmuklo, razvijajući latentni osjećaj straha, pogotovo egzistencijalnoga, pa ljudi postaju klonovi i igračke, sami si namećući ograničenja. Uz to, novinarstvom kao i cijelim društvenim sustavima, dominira i elementarno neznanje, a to je idealna podloga za autocenzuru i manipulaciju, jer ne možete lako vladati ljudima koji znaju.

Najopasnija je podmukla, a gotovo potpuna integracija skrivenih interesa iza čitavoga niza medija, pogotovo tzv. javnih medija, kao što su HRT i HINA koje bi morale biti vodeći instrument za kreiranje autentičnih medijskih politika, ali i profesionalnih standarda, a rade sasvim suprotno, uz časne iznimke.

U nas je sve „transparentno“, osim interesa. Njih i njihove krajnje ciljeve nije lako otkriti?

Cenzura novinarstvo

Ti podzemni interesi, uvijek bliski politikama i političkim interesima grupacija, razorno utječu na novinarstvo, Interesi Ti podzemni interesi, uvijek bliski politikama i političkim interesima grupacija, razorno utječu na novinarstvo, pogotovo jer te utjecaje i nositelje nitko ne može prokazati, dokazati, niti se vide „krivci“ na površini, ali postoje i vrlo su moćni. A sve što djeluje iz podzemlja i bez jasne osobne odgovornosti načelno je prljavo i ne služi društvu za razvoj nego isključivo za skrivene i destruktivne interese.

Nitko normalan, naime, ne skriva dobre namjere pogotovo jer te utjecaje i nositelje nitko ne može prokazati, dokazati, niti se vide „krivci“ na površini, ali postoje i vrlo su moćni. A sve što djeluje iz podzemlja i bez jasne osobne odgovornosti načelno je prljavo i ne služi društvu za razvoj nego isključivo za skrivene i destruktivne interese.

Nitko normalan, naime, ne skriva dobre namjere. Prilično je teško pri tome razlučiti što je neznanje novinara i medijskih protagonista, što je prljava namjera, što su čitav niz pojava koje u ponekim elementima imaju klasična obilježja specijalnoga rata protiv Hrvatske. Svega toga se jako puno nakupilo u novinarstvu, koje je u većini odavno s pojmom hrvatski na priličnoj udaljenosti. Tu, naravno, postoje oaze, poput portala HKV-a, koje se namjerno u javnom diskursu drže međusobno udaljenima čitavim nizom utjecaja, kako ne bi došlo do neke nove nacionalne sinergije.

Međutim, oaze su same za sebe daleko od onoga potrebnoga kritičnog minimuma zreloga novinarstva, koje postavlja relevantna pitanja i radi racionalan i intelektualno primjeren i argumentirani pritisak na najvažnija zbivanja u državi. Zato imamo problema u svim relevantnim društvenim oblastima, jer se o bitnim stvarima rijetko gdje govori i razgovara. I gotovo nigdje se stvari i pojave ne nazivaju svojim pravim imenima.

Država je zapustila i prepustila medijski prostor vučjim čoporima

Stanje novinstva, međutim, u osnovi posljedica je uloge i položaja medija u Hrvatskoj.

Na tom području vlada institucionalni i formalno-pravni kaos. Čvrsto sam uvjeren kako je namjerno kreiran, kako bi pod izlikom neke vrhunske slobode u novinarstvu, de facto uništio tu slobodu i omogućio ove interese o kojima sam govorio, u nesmetanom djelovanju.

Nije miješanje u medijske slobode, definiranje jasnih i primjerenih društvenih kriterija i standarda, od onih zakonskih koji recimo definiraju djelovanje javnih medija u državnom vlasništvu, do medija s nacionalnom koncesijom. To je dužnost svake dobre države, jer država ne smije prepustiti medijski prostor filozofiji vučjega čopora, gdje vam onda bez ikakvih posljedica deset godina Soros nameće standarde preko Ferala, zatim Pavić i skupine iza njega preko EPH, zatim prosrpski parapolitički i politički centri preko Novosti, zatim tko zna kakvi interesi preko Indexa i sličnih, pri čemu se s golemim financijskim stimulacijama izravno potiču takvi medijski vukovi u funkciji kontinuiteta zatiranja i ono malo pristojnih društvenih standarda, namećući pritom sebe kao kriterij.

Koji im je zajednički nazivnik, svrha postojanja?

Zanimljivo je u Hrvatskoj kako svi ti navodno kaotični mediji, njihovi nakladnici i centri, pa onda i „ugledni novinari“ listom izrazito anacionalni, praktično svi djeluju vrlo sinkronizirano.

Primjerice, Index i Novosti nemaju ništa zajedničko, često se i sukobljavaju, ali posljedice njihovoga djelovanja su izazivanje permanentnoga kaosa u hrvatskom medijskom prostoru i stvaranje klime nesnošljivosti i razdora. Mete udara su uvijek iste – Crkva, branitelji, hrvatske povijesne osobe, suverenisti, suverenistički novinari. Tu slučajnosti nema.

Što s tom strategijom imaju inozemne nakladničke vlasničke strukture? A što pak naš javni servis poput HRT-a i HINA-e?

U tom kaosu vidite da nitko u Hrvatskoj ne zna što se recimo krije ispod imena Styryije, tko stoji iza međunarodnih skupina koje su preuzele Nova TV, RTL, kako je moguće da N1 emitira na hrvatskom državnom i nacionalnom prostoru vijesti na srpskom jeziku, promiče geografski identitet nekakve paradržavne regije, a da o tome baš nitko s pozicija institucionalnoga utjecaja ne reagira.

Baš to područje je u izravnoj nadležnosti države. Sve države svijeta ureduju u tim pitanjima, jer im je to temeljna svrha. Zbog toga su i kreirani mastodontski i posve nefunkcionalni zakonski okviri za upravljanje HRT-om ili HINA-om, kako bi se sačuvao poguban utjecaj na novinarstvo s golemom premoći navodne antifa strukture, koja je krcata izrazito protuhrvatskim nabojem i protusuverenističkim odnosom prema hrvatskoj državnosti. To se hitno mora mijenjati.

Skrivanje potpune neodgovornosti i pozadinskih utjecaja

HRT je ipak ključna rak rana, međutim, nju garniture na vlasti liječe kamilicom. Ipak, legitimno je pitati se, ne samo kao pretplatnik, je li njezina svrha biti polugom vlasti ili sredstvom javnoga servisa.

Gotovo isključivo je instrument, nazvao bih ga antifa mozga u Hrvatskoj. To je integrirani splet interesa koji nema samo obilježje recimo nekolicine protagonista iz aktualne vlasti, primjerice, Darinka Kosora koji je iako politički liliputanac, uvjerljivo najmoćniji pozadinski sudionik događaja na HRT-u preko svoga kompanjona Stipića i uz bezbojnoga aparatčika Kazimira Bačića, te godinama unazad zasađenu hijerarhiju dokazanih urednika u promicanju anacionalizacije Hrvatske i relativizacije baš svih vrjednota na kojima bi ovo društvo moralo počivati. Zato se ništa bitno nije promijenilo kad je nakon Kukuriku vlasti preuzela vlast HDZ s partnerima.

U bitne promjene se ne može ubrojiti određeno olakšanje, rekao bih više očekivanje, kad je Kovačić sa svojim suradnicima došao na čelo HRT-a, jer su imali uz sve njihovo nesnalaženje i nepotpun mandat, pa i nisu mogli bogznašto napraviti.

Stječe se dojam o tome da se iz mandata u mandat neprestano „popravlja“ medijska proteza jednoumnoga sustava, umjesto da se uspostavi, barem u javnom servisu, medijska ravnoteža koja bi jamčila pluralitet mišljenja, bez kojega nema zdrave demokracije.

Plenković je ponovnim izborom Valentićke na čelu HINA-a potvrdio nedavno suglasnost s tim utjecajima, iako je ispod njenoga potpisa toliko degutantnih udara na profesiju i medijske slobode, da je to pristojnim ljudima nepodnošljivo.

HRT nije nikakav javni servis, pri čemu ja volim istaknuti, da je i sam pojam javni servis – jako lažan, prijetvoran i manipulativan. Sam pojam javno u ovome i svim drugim slučajevima zapravo ima sadržaj pojma društveno iz doba komunizma, nastao je kao plod utjecaja neomarskističkih filozofskih ideja koje su evoluirale tijekom dvadesetoga stoljeća i čine središnje polazište današnjih lijevo-liberalnih platformi.

Koji je modus operandi danas „javnoga“, jučer „društvenoga“ medijskoga, posebice, informativnoga prostora?

I jedan i drugi pojam skrivali su potpunu neodgovornost i pozadinske utjecaje! Pri čemu je čak utjecaj u doba komunizma bio jasniji, budući da tada nitko nije imao iluzija da komunistička partija s pripadajućim službama ne upravlja svime.

Danas znamo da takvoga utjecaja ima nepodnošljivo puno, ali nema pokazatelje – kojega i čijega, jer je sve skriveno pod pojam javno. Pojam javno može svatko tumačiti kako god hoće, a to uvijek odgovara onome tko ima stečene pozicije. Stoga se HRT koristi da proizvede javnost prema nečijoj želji i interesu, a onda se ta ista javnost, odnosno tako proizvedene percepcije i stereotipovi, koriste kao opravdanje utjecaja na HRT. I tako u krug.

Treba se podsjetiti kako je HRT nacionalno vlasništvo i jedini ovlašteni upravitelj u ime hrvatskoga naroda je nad njom je – hrvatska država. Amen. Nema tu filozofije. Kad država upravlja, zna se tko je odgovoran za neke stvari, barem po funkcijama. No, kad je javnost upravitelj, tada, primjerice, Plenković ili Obuljen mogu reći – ne mogu ja na to utjecati.

I onda odgovornost ni dragi Bog ne može definirati, kamoli uhvatiti za rep. A to je namjerno pogodovanje vukovima i filozofiji vučjega čopora, koja kao što vidimo ništa dobro ne može donijeti.

Žao mi je Katje Kušec

Možeš li reći tko je i zašto rušio tvoju kandidaturu…

Misliš na kandidaturu HNiP-a za vanjskog člana Odbora za medije?

Da, na to mislim.

HNiP

Ha, iako su to uradili formalno Katja Kušec i Hrvoje Juvančić, potpuno nelegalno i nelegitimno, falsificirajući proces odlučivanja i sami postupak, nisam baš siguran da su oni junačine koje bi se tek tako, bez ozbiljnoga zaleđa, usudile preuzeti na sebe odgovornost za takvu javnu blamažu. To pokazuje čitav niz naknadnih postupaka, krivotvorenje Statuta, praktično divljaštvo u upravljanju udrugom i to potpuno otvoreno, budući da iza takvih postupaka koje razumni ljudi izlažući se kaznenom progonu nikada ne bi učinili u normalnim okolnostima, uvijek se krije neka moć koju onda ljudi pretpostavljaju riziku kojemu se izlažu.

To je način funkcioniranja Hrvoja Juvančića, njegov rukopis, jer je njemu to jedni način opstanka, a s druge strane, iako ju ne opravdavam – jer je to svojim ponašanjem i funkcijom pokrila – žao mi je Katje Kušec. Ona čak i da je htjela, sumnjam da bi uspjela takvoga tipa dozvati pameti, pa mu je postala talac.

Puno toga ukazuje da se radi o ciljanome udaru, koji nije od jučer, na moje javno djelovanje. Slagalica je meni jasna, ali, dakako, nikada za takve stvari nema dokaza. Doduše, svakome tko čita što pišem, prilično je jasno kome bi moglo smetati to što radim.

Učlanio sam se u HNiP na Tvoj poziv i na temelju tvojega angažmana u moj slučaj, kad me prije godinu dana napalo nasred ceste. A sad Ti moram postaviti pitanje, je li riječ o ozbiljnoj alternativi, ili o pričuvnom HND-u, ili nesnalaženju…?

HNiP je zamišljen kao udruga relevantnih hrvatskih novinara i privukao je upravo zbog toga nekolicinu ozbiljnih ljudi.

Jer iako HND okuplja i puno novinara, poštenih ljudi, odavno nije po svome djelovanju i ponašanju rukovodstva hrvatsko udruženje. Jest formalno, ali iza njega se pogotovo pod ovom aktualnom upravom krije izrazito, rekao bih, rigidna totalitarna ideja i obavještajno – specijalnoratovsko oružje protiv Hrvatske.

Zar je potrebno objašnjavati nekome tko je pratio razvoj događaja s legendarnim „atentatom“ na Lekovića, koji je iz Srbije cijelome svijetu poslao tjeralicu protiv opasne i zločeste Hrvatske, jer mu se eto prijeti i nastoji ga se ubiti, izazivajući veliku i ružnu kampanju, a naša nesretna država i MUP nikada nisu objavili istinu o tome? Iako je to prvorazredna obveza i ima status prvorazrednoga javnoga interesa. Pa zaboga, valjda bi svi mi trebali znati jesmo li u opasnosti ili nismo, zar ne?

Nisi mi odgovorio…

HNiP su – Katja Kušec i Hrvoje Juvančić s nekolicinom kolegica i kolega prije svega s HRT-a ali i nekolicinom rashodovanih polunovinara ispod krila HDZ-a pod izrazitom političkim i parapolitičkim utjecajima – pokušavali zapravo prilagoditi aktualnim vjetrovima, nastojeći pogoditi što im se najviše isplati, vrludajući pritom od slučaja do slučaja.

Što znači vrludajući? To da o istome nisu prilazili s istih načelnih polazišta? I zašto je uopće došlo do sukoba?

Za vrijeme ministra Zlatka Hasanbegovića podržavali su malo jaču retoriku, zatim su se navalili centrirati i prilagoditi novim Plenkovićevim vjetrovima, pa i certificiranju novinarske etike koju propisuje Milorad Pupovac u svojim biltenima – tjeralicama, provodeći kampanju protiv navodnoga ekstremizma, u čemu je pogotovo prednjačio Juvančić.

Zato je došlo do sukoba i HNiP, nažalost, trenutno praktično ne postoji, a slijede i kaznene prijave protiv Kušec i Juvančića zbog teških zlouporaba dokumenata uključivo i krivotvorenje Statuta udruge, te osnovanih sumnji za financijske muljaže.

Nadam se da ćemo nakon toga uspjeti reanimirati HNiP, iznijeti ga iz Juvančićeve privatne sobe i s računala, izabrati novo rukovodstvo i jasno definirati program. Program kojega koga ni nakon dvije godine djelovanja udruga uopće nije imala, niti su ga Kušec i Juvančić dopuštali napraviti.

Meni je, iskreno, već nekoliko godina mučno od novina i novinarstva, stalno isti problemi, a rješenja nigdje. Da promijenimo temu, kaj kažeš?

Može, brate mili. Mijenjaj temu.

Nenad Piskač / HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Ruža Tomašić: Zbog svojih laži, patrijarh Irinej nikad više ne smije stupiti na tlo Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

U Podcastu Velebit je gostovala gđa. Ruža Tomašić, zastupnica u Europskom parlamentu. S njom je razgovarao Marijan Križić.

♦ Što misli i kako je reagirala gđa. Ruža Tomašić na skandaloznu izjavu predsjednika Europskog parlamenta Antonia Tajanija koji je svoj govor na komemoraciji povodom obilježavanja Dana sjećanja u talijanskoj Bazovici završio povicima “Živjela talijanska Istra” i “Živjela talijanska Dalmacija”?

♦ Kako su se u Hrvatskoj odmah javili dežurni titoisti i prozvali Hrvatsku zbog popustljivosti prema fašizmu. Ne bismo li prije mogli zaključiti da Titovi zločini zapravo daju vjetar u leđa iredentističkim težnjama?

♦ Kako su prosvjedovali slovenski i hrvatski zastupnici?
♦ Što sadrži i o čemu se radi u raspravio strategiji ribarstva?

♦ Zašto u Hrvatskoj javnosti prevladava mišljenje da izbor zastupnika u EU parlament nije bitan jer se u njemu navodno ništa bitno ne odlučuje?
♦ Nastupaju li hrvatski EU parlamentarci zajednički, u ime svoje države, ili se okupljaju oko svojih grupacija kojima pripadaju?

♦ Postoji li tzv. stranačka stega u grupacijama?
♦ Što očekivati od novih izbora za EU parlament?

♦ Kako je došlo do suranje Hrast-a i Hrvatske konzervativne stranke (HKS) koji su osnovali novu platformu, oko koje su se okupila i neka poznata imena: Tomašić, Ilčić, Zekanović, Mišić, Sačić?
♦ Kako Ruža Tomašić komentira formiranje koalicija sastavljenih od stranaka koje pripadaju posve drukčijim grupacija u EU parlamentu? (primjer Amsterdamska koalicija)

♦ Što znače brutalne uvrede Milorada Pupovca izgovorene u Saboru i upućene hrvatskom narodu, katolicima, ali i homoseksualcima?
♦ Je li drska reakcija Milorada Pupovca, poput one Nikole Sojanovića u Srbobranu 1902. godine, zapravo reakcija na pismo koje je Hrvatska biskupska konferencija uputila srpskom partijarhu Irineju?

♦ Treba li na tom tragu prepoznati i obnovljenu hajku na Marka Juriča, zbog toga što je prokazao mirtopolita Porfirija koji je pjevao četničke pjesme?
♦ Prije desetak dana zajedno sa saborskim zastupnikom Hrvojem Zekanovićem najavili ste blokadu Srbije na putu prema EU, dok ne ispune neka bitne uvjete u odnosu na Hrvatsku. O čemu je riječ?

♦ Nazirete li kakve promjene u aktualnoj političkoj situaciji u Hrvatskoj?

Odgovore na poslušajte u Podcastu Velebit.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Kolinda Grabar Kitarović: Ja sam prije svega majka, Hrvatica, vjernica, građanka…

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

U povodu godišnjice inauguracije, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović Media servisu dala je ekskluzivni intervjuu u kojem se osvrnula na protekle četiri godine, otkrila planove za budućnost, ali i prokomentirala goruće teme i probleme u zemlji.

S predsjednicom je za Media servis razgovarala Andrea Barać.

“Uložila sam velike napore u mijenjanje imidža, odnosno slike Hrvatske koja, nažalost, posljednjih godina u svijetu nije bila na onoj razini na kojoj je želimo vidjeti. Kao jednu od svojih najsnažnijih inicijativa, ističem Inicijativu triju mora. S druge strane, na planu unutarnje politike ipak sam uspjela pomaknuti tu raspravu i fokus javnosti s ideoloških na prava životna pitanja”, rekla je predsjednica.

U razgovoru sa svim akterima društva, tvrdi, definiran je najveći problem u zemlji – demografija.

“Stoga sam djelovala vrlo korektno, napisala sam i predstavila paket demografskih mjera, od kojih je Vlada već mnoge prihvatila, neke su još u tijeku, implementiraju se. I to je program koji zapravo definira samu budućnost Hrvatske, jer što će vam zemlja bez ljudi.”

A kad je riječ o blokiranim građanima, iako ističe da je situacija puno bolja, problem još nije do kraja riješen pa će se na tome raditi tijekom ove godine.

Trajno riješiti problem blokiranih

“To pitanje nismo do kraja riješili pa ću i dalje biti veoma angažirana, ne samo na novom ovršnom zakonu nego i na drugim inicijativama, kako bi se trajno riješilo pitanje blokiranih građana.”

U nastojanju da se zemlja decentralizira, Grabar-Kitarović je izmjestila ured u svaku županiju. U tijeku je analiza svih tih izmještanja kako bi se ustanovili problemi koji su zajednički cijeloj Hrvatskoj. Dio je ipak otkrila. Tvrdi da najbolje rezultate postižu ona područja u kojima ljudi rade zajedno, umjesto da se koncentriraju na ideološke podjele. Potom je citirala krapinsko-zagorskog župana Željka Kolara, koji je ustvrdio da se njezinim pojavljivanjem javnost fokusirala na teme koje bi inače prošle ispod radara.

“Primjerice, briga o graničnim, pograničnim i posebno brdsko-planinskim područjima i otocima, koja je isto tako u međuvremenu rezultirala brojnim potezima što ih je provela Vlada Republike Hrvatske, ali očekujem da ćemo na tome nastaviti raditi. Onda, rad s mladima. Vijeće mladih, koje je bilo vrlo aktivno, protekle je godine vrlo intenzivno radilo, a s time ćemo nastaviti i ove godine. Želim da se još više usredotočimo upravo na egzistencijalna pitanja.”

Završiti projekt Pantovčak

Govoreći o planovima za budućnost, istaknula je da želi završiti projekt Pantovčak, otvaranje šume građanima i ostvarivanje uštede od 15 posto kao primjer drugima.

“I želim da se to provede sada, u sljedećih nekoliko tjedana i mjeseci. Smanjila sam broj djelatnika, smanjila sam broj dužnosnika, otprilike sa 23 na 10 u ovome trenutku. Time želim nastaviti dokazivati da nije bitna količina, nije bitna veličina, bitna je supstancija, bitan je rad, u skladu s onim što uvijek govorim: Hrvatska nije mala zemlja.”

Na komentare da je u drugim županijama kritizirala Vladu, upozoravala na dobre i loše stvari, a da je to u obilasku Zagreba izostalo, tek je rekla: “Doista ne bih tako rekla, ne bih se složila s time.”

Kad je riječ o odnosu s Vladom i HDZ-om, ističe da je ponosna i zahvalna što je bila njihov kandidat.

“Bez stranke ne bi bilo ni mandata. Međutim, mislim da i sama stranka od mene očekuje da budem ono što predsjednik mora biti, a to je predsjednik svih državljana, i onih koji su mi dali glas i oni koji nisu. Zato sam, neću reći kritična, ali, naravno, ne štedim na kritikama. Ako pogledate tri vlade koje su bile u mome mandatu, bila sam jednaka prema svima.”

Promjena retorike zbog privida sukoba

Ipak, ističe kako je promijenila retoriku u pogledu kritika jer se u medijima stvarao privid sukoba.

“Jednostavno zato što mislim da, iako treba upozoravati na probleme, predsjednik ili predsjednica ne može koristiti svoju funkciju za nekakve populističke namjere i dobivanje nekakvih osobnih bodova.”

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić želi uručiti Medalju grada Zagreba Budimiru Lončaru, zbog čega se diglo dosta prašine. Na pitanje surađuje li s njim i na jednoj razini i je li joj gospodin Lončar savjetnik, odgovorila je: “Ne, apsolutno. Mislim da se predsjednik države ne treba miješati u odluke lokalne uprave i samouprave. Nikad se nisam miješala. To je stvar gospodina Bandića. Nikada u javnosti nisam govorila ni protiv koga, pa tako neću ni protiv gospodina Lončara.”

Predizborne kampanje vrlo su neplodno razdoblje, tvrdi predsjednica, i zato još ne otkriva hoće li se ponovno kandidirati.

“Jednostavno ne želim ući u to nekakvo razdoblje. Nisam se izjasnila, nisam donijela odluku. Ali vidim da je to vrlo zanimljiva tema u medijima i da mediji zapravo kreiraju nekandidate kao potencijalne protivnike meni na izborima, iako ni ja ni oni još nismo istaknuli svoju kandidaturu.”

Ako se kandidira, podrška HDZ-a je izgledna.

Ne mijenja strane

“Ja dolazim iz HDZ-a i meni je potpora HDZ-a bitna. Cijenim to, to je moje uvjerenje od rane mladosti, to je uvjerenje koje sam njegovala tijekom svog studija, kroz našu borbu za neovisnost. I ponovno, uz dužno poštovanje prema svim političkim opcijama u Hrvatskoj, ja sam osoba koja ne mijenja strane i ne volim one koji ih mijenjaju.”

Vrijeme polako istječe, no predsjednica tvrdi da ni prijašnji ozbiljni kandidati nisu prerano otkrivali da idu u utrku za Pantovčak.

“Gledajte, ova dužnost je iznimna, iznimna čast, ali je iznimna odgovornost, golema odgovornost. Ja sam prije svega majka. Majka, Hrvatica, vjernica, građanka Republike Hrvatske i, naravno, građanka Europske unije, i doista želim razmotriti što je to čime ja mogu pridonijeti, što je to što možemo zajedno učiniti kako bismo Hrvatsku poveli u bolji život za sve.”

Odlučila se za ponovnu utrku ili ne, tvrdi, rejtnig joj nije najvažniji. Građani joj, prema anketama, pretežno daju ocjenu dobar (3). “Kada bih se brinula o vlastitom rejtingu, nikada se ne bih kandidirala ni na jednu političku dužnost”, istaknula je predsjednica.

“Građani su ti koji ocjenjuju, ali ja sam vrlo ambiciozna, bila sam odlikaš tijekom cijelog svog školovanja i studija, pa ću se nastaviti i dalje truditi.”

Mali princ – jedna od najdražih knjiga

Osvrnula se i na izbacivanje nekih djela suvremenih autora s popisa obavezne lektire u školama, primjerice “Malog princa” i “Dnevnika Anne Frank”. Ne bi, kaže, uzela sebi za pravo da odlučuje, to treba odlučiti struka, ali dodaje: “Mali princ’ jedna je od mojih najdražih knjiga i to je knjiga koja me nekako drži u uvjerenju da cijeli život treba ostati dijete.

‘Dnevnik Anne Frank’ isto je tako jedno od vrhunskih djela.” Na pitanje bi li htjela da i njezino dijete pročita te dvije knjige, predsjednica odgovara: “Apsolutno. Oni su to i pročitali.” Na dodatno pitanje smatra li da bi te knjige trebale ostati na popisu lektire, predsjednica odgovara: “Da.”

Komentirala je i otpis dugova najimućnijima. Istaknula je da se svakom potkrade pogreška, pa tako i jedinicama lokalne samouprave, ali da su mnogi možda zbog previše obaveza zaboravili na neki račun i da svi koji su se našli na tom popisu za oprost dugova, a mogu ih podmiriti, to trebaju i učiniti.

“Dakle, nemojmo od toga raditi skandale, fokusirajmo se na ono pozitivno, a to je da ćemo desecima tisuća ljudi omogućiti ponovni početak.”

Narodu dati pravo glasa

Kada je u pitanju nacrt Zakona o pobačaju, kaže, nije ga vidjela pa ne može ni komentirati, a o samom pobačaju kaže: “Za mene život počinje od trenutka začeća do prirodne smrti. Međutim, isto tako podržavam život u svakom pogledu, uključujući i život žene, i pravo na izbor. Mislim da se zabranom pobačaja ne mogu riješiti problemi koje imamo.”

Nije vidjela ni nacrt novog zakona o referendumu, ali ističe da narodu treba dati pravo glasa. Ipak, objašnjava, referendum ne smije biti sredstvo onemogućavanja rada Vlade, ali ni prag ne smije biti tako visok da je nemoguće provesti referendum. A o postupku provjere prikupljenih potpisa inicijativa “Narod odlučuje” i “Istina o Istanbulskoj”, kaže, ne može procijeniti je li Vlada djelovala transparentno.

“Da se dopustilo ljudima koji su htjeli pogledati valjanost potpisa, mislim da bi to koristilo i Vladi, da se sad ne vrtimo u krugu rasprava, velikih priča i afera i pritom zaboravimo na građanina ove države”.

Neizbježna tema je i propala nabava borbenih aviona od Izraela. Predsjednica smatra da je problem možda bio u vremenu, jer se predugo čekalo s odlukom da se uopće krene u nabavu.

Tromost pravosuđa – rak rana

“Možda je to čak jedan od razloga što je ovo sve odrađeno na brzinu. Možda nije bilo dovoljno vremena da se sagledaju neki aspekti.”

Tromost pravosuđa rak-rana je Hrvatske, predsjednica Grabar-Kitarović tvrdi da je nužno nastaviti s reformom. Za pomilovanje Huanita Luksetića čeka papire od Ministarstva pravosuđa, a na pitanje možemo li na primjeru Zorana Ercega zaključiti da Hrvatska ide u smjeru gušenja slobode govora, odgovorila je: “Naravno, slobodu govora treba izražavati, a u ovom slučaju ona se mogla izraziti na drugi način.”

Za kraj se osvrnula na istup predsjednika Europskog parlamenta Antonija Tajanija i pripajanja Dalmacije i Istre Italiji. Istaknula je da je ta izjava nedopustiva, ali da je možda to rekao nesmotreno. Na pitanje trebamo li inzistirati na njegovoj smjeni, rekla je: “Mislim da će se to, nažalost, ogledati u njegovoj karijeri. Ovaj saziv EP-a gotovo je pred raspuštanjem. Ja bih poštovala činjenicu da se čovjek ispričao. Ako se ispričao, onda ne inzistiramo, a nedvosmisleno se ispričao. Mislim da svi moramo znati oprostiti.”

 

Kolinda Grabar Kitarović na Molitvenom doručku: Nisam za reviziju Vatikanskih ugovora

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari