Pratite nas

Kolumne

Nenad Piskač: Poduprimo referendum o otkazu Istanbulske konvencije!

Objavljeno

na

Jeste li za to da Republika Hrvatska otkaže Istanbulsku konvenciju? Jesmo!

O tome je li opravdan referendum o otkazu Istanbulske konvencije ne treba trošiti previše riječi, već ga treba izravno i nedvosmisleno poduprijeti. Potpuno je jasno da je ratifikacijom IK mimo volje hrvatskoga naroda u Hrvatsku uvedena rodna ideologija. Potpuno je jasno da je HBK zbog rodne ideologije odbacila IK. Potpuno je jasno da je režim dosad neviđenom kampanjom i pritiscima progurao IK. I potpuno je jasno da odnarođeni režim bez referendumskoga pritiska nema namjeru izaći iz Istanbulske konvencije. Zdrava pamet kaže kako referendum mora poslati zahtjev režimu – aktivirajte članak IK kojim se istupa iz Konvencije. Sve što Hrvatski sabor usvoji ili ratificira, u načelu narodni referendum u demokratskom društvu mora moći promijeniti. Ako se režim ogluši o referendum, onda gubi demokratski legitimitet. Stoga si poredak postavlja pitanje, što učiniti da do toga ne dođe.

Naravno, da takav referendum o pitanju na kojemu je iskazano ideološko jedinstvo pozicije i oporbe, režimu – ponajprije njemu i njegovim otvorenim i prikrivenim slugama – ne odgovara. Režim nije nedvosmisleno osudio ni dosadašnje ideologije uz pomoć kojih je u pokornosti držan narod i država. Od završetka Drugoga svjetskoga rata Hrvatsku su za gušu držale velikosrpska i jugokomunistička ideologija. Obrasci su im se izlizali, mitovi potrošili, ideolozi ispuhali, pa su se modernizirale s novom, rodnom ideologijom uz pomoć koje misle gušiti narod i državu i tijekom ovoga stoljeća. Naravno, bez demokratske provjere, ali na trošak „radnika, seljaka i poštene inteligencije“ te doznaka „neprijateljske emigracije“.

Režim priželjkuje ispušni ventil po uzoru na 71′.

Usred ratifikacije Hrvatima je Plenković poručio da ne znaju čitati s razumijevanjem. A odmah poslije ratifikacije Grabar-Kitarovićeva Hrvatima je uz nazočnost Čička poručila da nisu sposobni sami pisati vlastitu povijest, upravo onaj dio obilježen velikosrpskim i jugokomunističkim ideološkim interpretacijama. No, da bi poredak proveo svoje krajnje namjere, zgoljno ponižavanje vlastitoga naroda nije dovoljno. Poredak mora, prema obrascu „hrvatskoga proljeća“, pronaći ispušni ventil. Da bi se ventil odvrtalo i zavrtalo potrebno je pronaći novu Savku, novoga Miku, Dragosavca, Račana, Budišu, Čička… Ta, poznato je, kako Hrvati na svoju štetu lako praštaju i brzo zaboravljaju.

Potpuno je jasno kako je kroz javnu raspru i sučeljavanje argumenata za i protiv pripremljen teren za referendum suprotiv nametanju treće ideologije podmetnute u Istanbulsku konvenciju. Jasno je i to, da skupovi u Zagrebu i Splitu nisu bili nadahnuti ničim drugim negoli odbacivanjem IK. Hrvatsko kulturno vijeće, nakon što je na portalu hkv.hr objavilo niz članaka, komentara i analiza o Istanbulskoj i o rodnoj ideologiji, priopćenjem je poduprlo skupove protiv ratifikacije IK i referendum za njezino odbacivanje. Građanska inicijativa „Istina o Istanbulskoj“ još je 15. ožujka najavila referendum ako IK bude ratificirana, a 10. travnja objavila je i referendumsko pitanje, te nadnevke skupljanja potpisa za referendum (od 13. do 27. svibnja 2018.). Kratko i jasno: Jeste li za to da Republika Hrvatska otkaže Istanbulsku konvenciju. Za ili protiv. Jasno ko’ suza, da smo ZA.

Režim je promptno odgovorio medijskim napadima. Početni napad je potom prepušten „desnici“. „Ljevica“ (pod krilom velikosrpske i jugokomunističke ideologije), poslije ratifikacije otišla je na kratak, ali zaslužen, odmor. Kontranapad, teče ovako: Te, pitanje nije dobro. Te, pitanje će srušiti Ustavni sud. Te, da je riječ o marginalcima okupljenima u GI „Istina o istanbulskoj“. Te, da se izlazak iz IK ne ostvaruje putem referenduma, već aktiviranjem članka 80. Te, da će se navodno aktiviranje članka IK koji govori o izlasku iz IK, navodno dogoditi kad u Hrvatski sabor navodno uđe toliko i toliko onih koji su navodno protiv. Uglavnom, nijednoga argumenta o tome zašto hrvatski narod ne bi u ovome, sazrjelome trenutku sam odlučio o Istanbulskoj.

Inicijativom na inicijativu, referendumom na referendum

Eventualno uspjeli referendum o otkazu IK, ubrzava stvari. Prođe li, on će nedvosmisleno reći odnarođenome režimu da je radio protiv volje hrvatskoga naroda, a onda slijede konzekvence primjerene demokratskom poretku. Što u tom slučaju režim može? Prešutjeti referendum? Praviti se da prikupljanja potpisa i referenduma nije ni bilo? Ostane li pri Istanbuskoj, bit će razvidno da je totalitaran. Ako je još koliko toliko normalan, jedino može pristupiti procesu izlaska iz IK. Protiv referendumski izražene volje, režimu će biti teško raditi, a da pritom ne izgubi i ono malo preostale vjerodostojnosti. Bude li otvoreno radio protiv referendumski izražene volje izgubit će demokratski legitimitet. I bit će „s prijezirom odbačen“, kao izdajnički i kretenski (S. Praljak). Stoga je režimu – preventivno djelovati, da ne dođe u gabulu demokratskoga deficita.

U jeku priprema za referendum protiv IK, 21. travnja građanska inicijativa „Narod odlučuje“, najavila je, međutim, sasvim drukčiju referendumsku temu, premda je bilo logično očekivati da će podržati Hrvatsku protiv Istanbulske, ili barem ostati suzdržana. Tada još bez referendumskoga pitanja, ali s istim nadnevcima prikupljanja potpisa koje je već objavila inicijativa „Hrvatska protiv Istanbulske“! Kao da su nadnevci prikupljanja potpisa bili važniji od sadržaja referenduma. Istoga dana inicijativa „Hrvatska protiv Istanbulske“ uputila je pismo inicijativi „Narod odlučuje“ (vidi Prilog 1, potpisan od Organizacijskoga odbora).

U njemu kažu da im se javilo preko 6.000 volontera za prikupljanje potpisa. Te, da u povodu ratifikacije IK, narod „treba preuzeti stvar u svoje ruke“. Naime: „Skupljanje potpisa za referendum o otkazivanju Istanbulske konvencije nužno treba biti provedeno sada, dok je ta tema još vruća u javnosti… Otkazivanje međunarodnih ugovora na temelju volje naroda izrečene na referendumu je moguće (primjer Brexita). Jasno je da određeni lijevo liberalni mediji unose sumnju u to kako bi obeshrabrili hrvatski narod, no otkazivanje konvencije je neupitno pravno moguće i regulirano je člankom 80 same konvencije“. Osim toga, „Udruge i pojedinci okupljeni u građanskoj inicijativi „Istina o Istanbulskoj“ smatraju da treba mijenjati i izborni zakon“, ali: „Ne vidimo potrebu da se organizira skupljanje potpisa upravo u vrijeme kad će se skupljati potpisi za otkazivanje Istanbulske konvencije“.

I još: „Dapače, mislimo da bi to oslabilo naše snage i povećalo šanse za neuspjeh oba referenduma do kojih nam je svima stalo. Molimo vas stoga da odgodite skupljanje potpisa za referendum o izbornom zakonu za neki drugi termin. U tom ćemo se slučaju svi mi moći pridružiti i zajedno ćemo skupiti puno više potpisa, i za jedan i za drugi referendum“. Zaključno: „Pozivamo vas stoga na zajedništvo!“. Tako misli Hrvatska protiv Istanbulske.

Drugu inicijativu potrebno je ponajprije „temeljito razmotriti“

Koliko sam upoznat, odgovora „Narod odlučuje“ na pismo „Hrvatska protiv Istanbulske“ nema, ali odmah je otvorena borba za volontere. Naime, ča, kaj, što – 23. travnja udruga U ime obitelji upućuje pismo volonterima (i prijateljima). U njemu, među ostalim, stoji: „Temeljito smo razmotrili pravne mogućnosti referendumske inicijative za de-ratifikaciju Konvencije. Pravni stručnjaci koje smo konzultirali ne vide mogućnost da se tim putem izađe iz Konvencije“ (vidi prilog 2, potpisan od Ž. M.). Temeljito, dakle, treba razmotriti gornje dvije rečenice, kao i referendumsko pitanje inicijative „Narod odlučuje“.

S dvije rečenice je u isti nacionalni korpus, nezadovoljan vlašću i oporbom, ubačen virus. Korpus na čijem su jedinstvu radili mnogi. Virus koji umanjuje uspjeh oba referenduma, i onoga koji je do 21. travnja bio neupitan i praktično s potporom Katoličke crkve koja se prethodno izjasnila protiv ratifikacije IK, i onoga koji je tek prije tri dana (28. travnja) ponudio referendumsko pitanje o kojemu, osobno, imam ozbiljne rezerve i „temeljito ga razmatram“. Između ostaloga i zbog toga, jer o temi, za razliku od teme IK, nije provedena nikakva raspra, što je, istina, u tri protekla dana otkad je referendumsko pitanje objavljeno, jednostavno nemoguće provesti. Niti će do nadnevka početka skupljanja potpisa tema izbornoga zakonodavstva proći kroz stručnu i osobito javnu raspravu – što je ključno za uspjeh. Tko nam to poručuje, ne samo da ne znamo čitati, da ne smijemo sami pisati svoju povijest, već i da ne bismo trebali čitati s razumijevanjem referendumsko pitanje?

A o onome što je poznato glede postojećega izbornoga zakonodavstva i o nužnom sadržaju njegove promjene već mjesecima uporno i razložno s politoloških pozicija piše kolega Marko Ljubić, pa i u svojoj knjizi Rasudbe hrvatske državnosti (HKV, Zagreb, 2018.), kolumnist koji se nedvojbeno zalaže za referendumsku promjenu izbornoga zakonodavstva. Ali, ne bilo kakvu promjenu, ili promjenu zbog stvaranja privida promjene (kao 71′.!), već promjenu koja bi doista promijenila političke odnose u korist hrvatskoga naroda i hrvatskih državljana.

Objavom druge referendumske inicijative otvorena je borba, prije svega, za volontere – kako bi se umanjila šansa Hrvatskoj protiv Istanbulske. Stoga se postavlja pitanje odgovornosti za eventualni neuspjeh prvoga, drugoga, ili, možebitno, oba referendumska pitanja. Naime, prema osobnome sondiranju raspoloženja na terenu, poslije najave drugoga referenduma s nedvojbenim odbacivanjem referenduma protiv IK, situacija je zabrinjavajuća, čak i rezignirajuća. Institut referenduma mogao bi u ovoj čudnovatoj državi s oduzetom prošlošću i sadašnjošću, te profućkanom budućnošću, postati ne rješenje, već problem. Ako već nije.

Nenad Piskač/HKV, na blagdan sv. Josipa Radnika A. D. 2018.


Prilog 1.: Pismo Istine o Istanbulskoj od 21. travnja

Poštovani predstavnici inicijative „Narod odlučuje“,

Kao što vjerojatno znate, građanska inicijativa „Istina o Istanbulskoj“ je na tiskovnoj konferenciji 15. ožujka najavila referendum o otkazivanju Istanbulske konvencije, a 10. travnja objavila referendumsko pitanje i datume prikupljanja potpisa: od 13. do 27. svibnja 2018. (priopćenja su na www.istinaoistanbulskoj.info). U nekoliko dana javilo nam se preko 6000 volontera iz cijele Hrvatske, radimo mrežu i pripremamo se za prikupljanje potpisa. Na današnjoj tiskovnoj konferenciji na Trgu bana Jelačića svoju su podršku javno dale i Udruga udovica Domovinskog rata i braniteljske udruge koje su inicirale i pokrenule masovne prosvjede „Hrvatska protiv Istanbulske konvencije“ u Zagrebu i Splitu.

Pišemo vam povodom javljanja mnogih naših podupiratelja i volontera koji su ostali zbunjeni primivši vaš jučerašnji mail o tome da u istom terminu (od 13. do 27. svibnja) najavljujete potpisivanje za referendum o promjeni izbornog zakona. Na današnjem sastanku je grupa od 60-tak volontera koje smo pozvali radi koordinacije zagrebačkog područja (a koji su većinom bili angažirani i u referendumu o braku) izrazila žaljenje zbog toga i u iskrenom sagledavanju što da napravimo jednoglasno apelirala na nas da vam pošaljemo ovaj dopis sa sljedećim obrazloženjem i molbom:

Svi znamo da je Istanbulska konvencija izrazito štetan dokument za hrvatsko društvo. Promiče rodnu ideologiju, oduzima dio suvereniteta Hrvatskoj i traži velika materijalna izdavanja za udruge i pojedince kojima zaštita žena nije prvi cilj. Proteklih mjeseci uspjeli smo upoznati hrvatski narod sa štetnošću te konvencije. Narod je, kao i u drugim kriznim situacijama hrvatske prošlosti, reagirao odlično – jasno je rekao da se protivi ratifikaciji tog dokumenta. Veliki skupovi u Zagrebu i Splitu, na kojima su se ljudi skupili upravo zbog protivljenja Istanbulskoj konvenciji to su potvrdili. Unatoč tome, većina saborskih zastupnika pokazala je da im je važnije mišljenje šefa stranke od mišljenja naroda koji ih je izabrao.

U takvim situacijama narod treba preuzeti stvar u svoje ruke i na referendumu izreći svoje mišljenje. Skupljanje potpisa za referendum o otkazivanju Istanbulske konvencije nužno treba biti provedeno sada, dok je ta tema još vruća u javnosti. Mediji su zadnjih mjeseci bili ispunjeni temom Istanbulske konvencije, svi su saznali što je rodna ideologija, što je GREVIO itd. i zbog toga su se okupili na prosvjedima. Eventualno skupljanje potpisa na jesen vjerojatno bi rezultiralo dvostruko manjim brojem potpisa i Istanbulsku konvenciju po svoj prilici više nikada ne bismo uspjeli otkazati.

Otkazivanje međunarodnih ugovora na temelju volje naroda izrečene na referendumu je moguće (primjer Brexita). Jasno je da određeni lijevo liberalni mediji unose sumnju u to kako bi obeshrabrili hrvatski narod, no otkazivanje konvencije je neupitno pravno moguće i regulirano je člankom 80 same konvencije.

Udruge i pojedinci okupljeni u građanskoj inicijativi „Istina o Istanbulskoj“ smatraju da treba mijenjati i izborni zakon. Spremni smo i svojim prijedlozima doprinijeti da te izmjene budu što učinkovitije. No, izborni zakon nije tema o kojoj je šira hrvatska javnost raspravljala posljednjih mjeseci. Ta je tema jednako bila aktualna prije šest mjeseci kao što će biti i za šest mjeseci. Ne vidimo potrebu da se organizira skupljanje potpisa upravo u vrijeme kad će se skupljati potpisi za otkazivanje Istanbulske konvencije. Dapače, mislimo da bi to oslabilo naše snage i povećalo šanse za neuspjeh oba referenduma do kojih nam je svima stalo. Molimo vas stoga da odgodite skupljanje potpisa za referendum o izbornom zakonu za neki drugi termin. U tom ćemo se slučaju svi mi moći pridružiti i zajedno ćemo skupiti puno više potpisa, i za jedan i za drugi referendum.

Objedinjavanje obje inicijative i skupljanje potpisa u isto vrijeme za oba referenduma nikako ne bi bilo učinkovito zbog sljedećih razloga: prvo, vjerske su se zajednice vrlo jasno očitovale o Istanbulskoj konvenciji jer je to vrijednosno, antropološko pitanje. One se nisu očitovale o prijedlogu promjene izbornog zakona jer to ulazi u političku sferu. Drugi razlog je taj što je stav svih naših podupiratelja glede Istanbulske konvencije vrlo jednostavan i jasno iskristaliziran tijekom više mjeseci kampanje – oni su protiv Istanbulske konvencije i žele njezino otkazivanje. O izbornom zakonu ima jako puno različitih mišljenja koja se nisu imala priliku raspraviti u široj javnosti raspraviti jer za to nismo imali dovoljno vremena ni prilike. Postoje još i sasvim tehnički razlozi koji bi mogli naštetiti objema inicijativama ako bi one išle u isto vrijeme. Npr. ljudi ne bi točno znali što su potpisali a što nisu, neki ne bi ni shvatili da postoje dvije inicijative pa bi potpisali samo jednu i sl. Ukratko, maknuo bi se fokus podjednako s obje teme.

Pozivamo vas stoga na zajedništvo! Pokretači građanske inicijative „Hrvatska protiv Istanbulske konvencije“ koja je organizirala velike skupove u Zagrebu i Splitu, a koja se pridružila referendumskoj inicijativi za otkazivanje Istanbulske konvencije imaju odgovornost da ispune volju ljudi koji su došli na te skupove, a oni su došli radi protivljenja Istanbulskoj konvenciji. Zato predlažemo da se pridružite tom zajedništvu, zajedništvu koje smo imali i na spomenutim skupovima, kako bismo sada učinili sve da Hrvatska otkaže Istanbulsku konvenciju, a nakon toga svi zajedno možemo raditi na promjeni izbornog zakona.

S poštovanjem,

Organizacijski odbor građanske inicijative „Istina o Istanbulskoj“
U Zagrebu 21. travnja 2018.


Prilog 2.: Pismo udruge U ime obitelji od 23. travnja

Dragi prijatelji, dragi volonteri,

Hvala Vam što ste se javili za volontiranje na referendumu za promjenu izbornog sustava. Prikupljanje potpisa započet će u nedjelju, 13.5. i trajati dva tjedna, do 27.5.2018. Trebat ćemo prikupiti 400 000 potpisa.
U ime obitelji je zajedno sa najvećim udrugama civilnog društva, zajednicama, pokretima i brojnim građanima ušla u zajedničku platformu, građansku inicijativu pod nazivom Narod odlučuje.

Posljednjih smo mjesec i pol dana svi zajedno intenzivirali naša nastojanja da spriječimo ratifikaciju Istanbulske konvencije. Organizirali smo dva vrlo uspješna prosvjeda u Zagrebu i Splitu na kojima je sudjelovalo više desetaka tisuća ljudi. Na žalost, većina saborskih zastupnika ipak je podigla ruku za ratifikaciju štetne Konvencije.
Temeljito smo razmotrili pravne mogućnosti referendumske inicijative za de-ratifikaciju Konvencije. Pravni stručnjaci koje smo konzultirali ne vide mogućnost da se tim putem izađe iz Konvencije.

Isto tako, na taj način uzrok koji je doveo do ratifikacije IK, kao i brojnih politika štetnih za obitelj, narod i državu – nije riješen. Loš izborni sustav u Sabor uvodi zastupnike odgovorne šefu svoje stranke, a ne biračima čije vrijednosti i interese trebaju zastupati. Tako je danas problem Istanbulska, sutra će to biti obiteljski zakon ili obrazovna reforma, bez da i spominjemo korupciju ili klijentelizam koji u ljudima stvaraju osjećaj da su nemoćni, da se moraju stalno boriti protiv lošeg sustava. Upravo osjaćaj da “ovdje nemaju budućnost” kao glavni razlog odlaska navodi većina onih koji iseljavaju iz Hrvatske.

Ne želimo stalno trošiti naše vrijeme na borbu protiv loših posljedica politika koje “naše ime” vode ljudi koje mi biramo.

Referendum o promjeni izbornog sustava osigurat će da zastupnici u Sabor ulaze sa liste stranke isključivo na temelju broja preferencijskih glasova birača, da svi hrvatski državljani mogu glasovati i elektronički i dopisno, da se smanji broj zastupnika i izbornih jedinica, te da zastupnici manjina ne mogu odlučivati o Vladi i proračunu.

Sljedeći će Vam se tjedan javiti koordinatori Vašeg mjesta ili dijela grada kako bis mo napravili plan dežurstava na mjestima prikupljanja potpisa.

Radujemo se velikoj promjeni koju ćemo zajedno ostvariti – odlučivanje o Hrvatskoj vratiti u ruke hrvatskog naroda.
Svako dobro,

Željka Markić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

IMA NEŠTO VRJEDNIJE OD ZLATA, A TO STE VI, VATRENI!

Objavljeno

na

Objavio

Hvala Vam što ste nas učinili beskrajno sretnima i ponosnima. Hvala što ste nas na najbolji način podsjetili što sve možemo kad smo zajedno, kad smo jedna duša, jedno tijelo, jedno srce… i to je nešto najdracocjenije što ste nam mogli dati! Vrednije je to od svakog zlata, trofeja i titula, od svih slavoluka i pohvala!

Hrvatska danas zahvaljuje Bogu na tom daru i uz suze radosnice slavi Vaš uspon u sam vrh svjetskog nogometa.

Uz Božiju pomoć, učinili ste čudo i to ne samo na travnjaku: ujedinili ste Hrvatsku i sve naše ljude diljem svijeta i pobrali simpatije širom zemljine kugle.

Gledali smo ovih dana kako i oni koji do jučer nisu ni znali gdje se na zemljopisnoj karti nalazi Hrvatska pjevaju naše pjesme, nose naše zastave i dresove s crveno-bijelim kvadratićima i kliču Hrvatskoj. Zar i to nije dokaz Vaše veličine koja prelazi granice običnog sportskog nadmetanja? Rijetko je kad u svojoj povijesti naša zemlja izazvala toliko pozornosti i dobila toliko pohvala od vodećih državnika svijeta, uglednih javnih osoba, najznačajnijih i najvećih medijskih kuća i bila tako uvažavana i poštivana – i sve to zahvaljujući Vama i jednako dostojastvenoj publici koja Vas je pratila prostranstvima velike i ponosne Rusije, iz bitke u bitku, sve do same završnice u Moskvi.

Žrtva navijača koji su ne žaleći truda, vremena i novca po svaku cijenu željeli biti što bliže Vama također izaziva divljenje. Oni su bili ta spona između Vas i naroda kojemu ste priuštili nezaboravne trenutke.

Ovaj naraštaj će to pamtiti s ponosom.

I na žalost svih onih koji su (možda) i priželjkivali da im se pruži razlog kako bi se obrušili na hrvatske „nacionaliste“ i „desničare“, sve je prošlo u Božijem miru i redu.

Dokazali smo tko smo i što smo. I to je konačno vidio svijet.

Kad se milijuni ljudi širom svijeta tjednima okupljaju i slave sportske uspjehe svoje nacionalne vrste, a pri tomu nema ni jednog jedinog incidenta, onda je to najbolji dokaz kulture, zrelosti i civiliziranosti naroda koji voli svoje, ali isto tako poštiva tuđe.

Odnos ruskih domaćina prema nama bio je više nego korektan, čak sjajan i nije se promijenio čak ni nakon što smo ih eliminirali iz daljnjeg natjecanja. Rusi su se pokazali kao gostoljubiv i pristojan narod i zaslužuju sve pohvale.

I na kraju, kako ne spomenuti poseban značaj i dimenziju onoga što ste napravili, a tiče se buđenja tog osjećaja ponosa i optimizma u cijelom hrvatskom narodu – od Domovine do Herceg Bosne i dijaspore?

Znamo i svjesni smo svega što se kod nas u Hrvatskoj događa. Osim teškoća s kojima se srećemo, svjedoci smo, nažalost i radikalnih tendencija širenja pesimizma, pa i neke vrste destrukcije kojoj je cilj svima nama zagorčati život, oblatiti zemlju u kojoj živimo i dokazati kako smo nesposobni stvoriti sebi bolju budućnost. Sredstva se ne biraju – od grubog i primitivnog vrijeđanja svakog nacionalnog osjećaja, do ataka na naš identitet, svjetonazor, sustav vrijednosti i Katoličku crkvu. Udara se na same temelje naše opstojnosti, a sve to pod egidom „progresa“ i „napretka“, u ime „ljudskih prava“ i nekog tobožnjeg „suvremenog pogleda na svijet“.

A tko to čini?

Oni čije su metode sve samo ne demokratske.

Nismo li gotovo do jučer svjedočili opskurnim, monstruoznim i podlim napadajima na našeg ZLATNOG MOMKA Luku Modrića, kapetana reprezentacije i danas NAJBOLJEG NOGOMETAŠA NA SVIJETU (dobitnika Zlatne lopte na upravo završenom nogometnom SP)? Na društvenim mrežama kružile su fotografije kartonskih modela s njegovim likom, sa skalpelom pod bradom ili omotanim užetom oko vrata. Izravni poziv na linč, ubojstvo – poziv na zločin, zar ne? Patološki bolesnici koji to čine, uživaju, nažalost, neskrivene simpatije mnogih ljevičarskih, neoliberalnih i anarhističkih skupina, stranaka i udruga, pa i uvaženih persona iz ovog miljea koji o tomu šute kao ribe, kao da se ne događa – ali zato uredno tragaju za svakom kapom „nalik ustaškoj“ ne bi li „dokazali“ kako su Hrvati „fašisti“ i „nacisti“.

I taj momak, taj ZLATNI dečko Luka Modrić, koji je sve u životu stekao vlastitim znojem probijajući se krvavo, mukotrpno i uz golema odricanja do ovoga što danas jeste, odgovorio je svima u svom stilu: POSTAO JE NAJBOLJI u onome što radi i za promociju naše Hrvatske učinio neusporedivo više nego svi „drveni filozofi“ koji za debele novce prodaju maglu ovom narodu. I Dejan Lovren je bio na meti sa sličnim motivima, a danas je nogometna veličina kojoj se klanja svijet.

Prema izborniku Zlatku Daliću vladala je (najblaže rečeno) skepsa ili neka vrsta podozrivosti. I njegov je odgovor bio više nego rječit: uvrstio se među najbolje izbornike na svijetu i dečke za koje je rijetko tko vjerovao da mogu dalje od prolaska skupine, doveo nadomak tronu – učinio ih viceprvacima svijeta.

I još nešto: Zlatko Dalić pokazao je kako posjeduje izuzetne kvalitete kao stručnjak, ali i kao čovjek. I mnogima koji su već zaboravili što znače poštenje, čast, moral i poniznost, očitao je lekciju IZ LJUDSKOSTI.

Bog sve vidi i sve zna. I on učini da prije ili kasnije sve dođe na svoje.

Zato se nitko od njih – od našeg zlatnog izbornika do svakoga od 22 zlatna momka – ne odriče Boga.

To su hrvatski vitezovi lišeni svakog samoljublja, oholosti, egoizma i bahatosti. Oni su naš istinski ponos i od njih nacija itekako ima što naučiti.

Nadajmo se da će ljubav koja nas je ujedinila potrajati i da ćemo je njegovati. Zbog naše djece i njihove budućnosti.

A oni kojima to smeta, nek slobodno pate!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

‘Srušili smo snove svima’

Objavljeno

na

Objavio

9gag stranica koju prati 40 milijuna ljudi piše sve pohvalno

Pobjeda hrvatskih nogometaša na SP u Rusiji, da dobro ste pročitali pobjeda jer ono što su oni napravili pobjeda je jednog malog ponosnog naroda iz najljepše države na svijetu. To srebro zlatnog sjaja, to zajedništvo i nacionalni naboj.

Bili su okidač da se jave i prospu svoju žuč oni koji predstavljaju talog društva te male ponosne države, iako oni, samo oni misle da su oni intelektualna i moralna elita te države ili možda neke druge.

Lijepo je ovih dana bilo biti ponosni pripadnik jednog veličanstvenog naroda i stih “Srušili smo snove svima” ima svoje potpuno značenje. Lijepo je bilo gledati narod kome pripadaš cijelim svojim bićem kako se veseli i diže na pijedestal pobjede svoje junake, ali bilo je lijepo čitati sve svjetske medije kako i oni slave jedan mali hrabri, ponosni narod i njihove idole kako ruše snove velikim ali i snove onoj benignoj, otrovnoj manjini u svojoj državi.

Možda zvuči pretendenciozno izjednačavati naše ruske junake s herojima Domovinskog rata ali ja osobno, a nadam se i velika većina Hrvata i svih onih kojima je stalo do svetog dresa, njih upravo tako gledam.

Gledam Luku, Dejana, Mandžu i sve druge kao ljude kojima je netko ukrao jedan dio njihovog života, ukrao im djetinjstvo i kako ih je život natjerao da sazrijevaju i bore se za svoju državu jer znaju da su i njihove sudbine utkane u nastajanje države za koju se toliko bore. Ne ovo nije patetika, ovo je surova istina. Svi oni su osobe koje su uspjele u životu, ostvarili su zavidne karijere, zaradili ogromne novce, krvavo su se borili i nitko im nije ništa nije poklonio. Sve to ostvarili su tamo gdje se rad i sve pozitivne vrijednosti mjere i vrjednuju na pravedniji način. Tamo gdje ne postoje povlaštene kaste koji mrze sve one koji za svoj rad moraju krvavo raditi odričući se svega onoga za čega se oni koji ih kritiziraju i omalovažavaju, izmišljaju pravno nebulozne optužnice i “virtualno” im odsijecaju glavu.

Nakon ovih prekrasnih, ponosnih mjesec dana, mjesec dana koji su ujedini domovinsku i iseljenu Hrvatsku, svima je jasno da se neke stvari u Hrvatskoj moraju promijeniti ako želimo dalje u bolje sutra. Za sreću tako malo treba, ali sreću treba i zaslužiti. Našu sreću treba nastaviti, ali nastaviti tako da se iz javnog, političkog, gospodarskog, pravosudnog, obrazovnog sistema, eliminiraju oni koji su kočničari hrvatskoj sreći i životu njenih građana. Hrvatsko društvo treba hitnu deratizaciji.

Hrvatskoj ne trebaju moralne i intelektualne veličine poput novinara koji se na račun novinarske akreditacije hrane za 15 kuna u saborskom restoranu, a svaki dan pljuju po onima koji su im to omogućili. Netrebaju im političke vertikale kojima je najveći uspjeh pokušaj da za svoju slavu na perfidan način “prodaju” komad svetog tla i koji smatraju da je držanje skala lopovu humano djelo, a najveći doseg im je znanje pravljenja krumpir salate.

Ne trebaju im političari koji se diče moralom, a imaju iza sebe pravomoćne presude za kriminal, kojim su se eto bavili kao nedozreli adolescenti u dobi od 28 godina. Ne trebaju nam oni koje država radi tri ruke u Saboru obilato nagrađuju da blate ono što je krvlju stečeno. Hrvatskoj treba lider, lider poput Zlatka Dalića.

Nazvao me noćas moj prijatelj iz Los Angelesa, profesor komunikologije sa UCLA i rekao:

Čestitam prijatelju, čestitam na nogometnoj reprezentaciji, na tvom ponosnom narodu i na tvojoj predsjednici. Tvoj narod i tvoja država ste globalni brend i nemojte dozvoliti da to prestanete biti. Rado bih se mijenjao za predsjednika države iako znaš da sam zakleti republikanac ali tvoja predsjednica postala je lider, lider svih onih koji u političare gledaju kao zlo. Ona je svojom neposrednošću, srčanošću i ljubavlju prema svojoj državi iskazanu kroz podršku reprezentaciji postala obrazac pozitivnog ponašanja lidera.

Ante Rašić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori