Pratite nas

Kolumne

Nenad Piskač: Poduprimo referendum o otkazu Istanbulske konvencije!

Objavljeno

na

Jeste li za to da Republika Hrvatska otkaže Istanbulsku konvenciju? Jesmo!

O tome je li opravdan referendum o otkazu Istanbulske konvencije ne treba trošiti previše riječi, već ga treba izravno i nedvosmisleno poduprijeti. Potpuno je jasno da je ratifikacijom IK mimo volje hrvatskoga naroda u Hrvatsku uvedena rodna ideologija. Potpuno je jasno da je HBK zbog rodne ideologije odbacila IK. Potpuno je jasno da je režim dosad neviđenom kampanjom i pritiscima progurao IK. I potpuno je jasno da odnarođeni režim bez referendumskoga pritiska nema namjeru izaći iz Istanbulske konvencije. Zdrava pamet kaže kako referendum mora poslati zahtjev režimu – aktivirajte članak IK kojim se istupa iz Konvencije. Sve što Hrvatski sabor usvoji ili ratificira, u načelu narodni referendum u demokratskom društvu mora moći promijeniti. Ako se režim ogluši o referendum, onda gubi demokratski legitimitet. Stoga si poredak postavlja pitanje, što učiniti da do toga ne dođe.

Naravno, da takav referendum o pitanju na kojemu je iskazano ideološko jedinstvo pozicije i oporbe, režimu – ponajprije njemu i njegovim otvorenim i prikrivenim slugama – ne odgovara. Režim nije nedvosmisleno osudio ni dosadašnje ideologije uz pomoć kojih je u pokornosti držan narod i država. Od završetka Drugoga svjetskoga rata Hrvatsku su za gušu držale velikosrpska i jugokomunistička ideologija. Obrasci su im se izlizali, mitovi potrošili, ideolozi ispuhali, pa su se modernizirale s novom, rodnom ideologijom uz pomoć koje misle gušiti narod i državu i tijekom ovoga stoljeća. Naravno, bez demokratske provjere, ali na trošak „radnika, seljaka i poštene inteligencije“ te doznaka „neprijateljske emigracije“.

Režim priželjkuje ispušni ventil po uzoru na 71′.

Usred ratifikacije Hrvatima je Plenković poručio da ne znaju čitati s razumijevanjem. A odmah poslije ratifikacije Grabar-Kitarovićeva Hrvatima je uz nazočnost Čička poručila da nisu sposobni sami pisati vlastitu povijest, upravo onaj dio obilježen velikosrpskim i jugokomunističkim ideološkim interpretacijama. No, da bi poredak proveo svoje krajnje namjere, zgoljno ponižavanje vlastitoga naroda nije dovoljno. Poredak mora, prema obrascu „hrvatskoga proljeća“, pronaći ispušni ventil. Da bi se ventil odvrtalo i zavrtalo potrebno je pronaći novu Savku, novoga Miku, Dragosavca, Račana, Budišu, Čička… Ta, poznato je, kako Hrvati na svoju štetu lako praštaju i brzo zaboravljaju.

Potpuno je jasno kako je kroz javnu raspru i sučeljavanje argumenata za i protiv pripremljen teren za referendum suprotiv nametanju treće ideologije podmetnute u Istanbulsku konvenciju. Jasno je i to, da skupovi u Zagrebu i Splitu nisu bili nadahnuti ničim drugim negoli odbacivanjem IK. Hrvatsko kulturno vijeće, nakon što je na portalu hkv.hr objavilo niz članaka, komentara i analiza o Istanbulskoj i o rodnoj ideologiji, priopćenjem je poduprlo skupove protiv ratifikacije IK i referendum za njezino odbacivanje. Građanska inicijativa „Istina o Istanbulskoj“ još je 15. ožujka najavila referendum ako IK bude ratificirana, a 10. travnja objavila je i referendumsko pitanje, te nadnevke skupljanja potpisa za referendum (od 13. do 27. svibnja 2018.). Kratko i jasno: Jeste li za to da Republika Hrvatska otkaže Istanbulsku konvenciju. Za ili protiv. Jasno ko’ suza, da smo ZA.

Režim je promptno odgovorio medijskim napadima. Početni napad je potom prepušten „desnici“. „Ljevica“ (pod krilom velikosrpske i jugokomunističke ideologije), poslije ratifikacije otišla je na kratak, ali zaslužen, odmor. Kontranapad, teče ovako: Te, pitanje nije dobro. Te, pitanje će srušiti Ustavni sud. Te, da je riječ o marginalcima okupljenima u GI „Istina o istanbulskoj“. Te, da se izlazak iz IK ne ostvaruje putem referenduma, već aktiviranjem članka 80. Te, da će se navodno aktiviranje članka IK koji govori o izlasku iz IK, navodno dogoditi kad u Hrvatski sabor navodno uđe toliko i toliko onih koji su navodno protiv. Uglavnom, nijednoga argumenta o tome zašto hrvatski narod ne bi u ovome, sazrjelome trenutku sam odlučio o Istanbulskoj.

Inicijativom na inicijativu, referendumom na referendum

Eventualno uspjeli referendum o otkazu IK, ubrzava stvari. Prođe li, on će nedvosmisleno reći odnarođenome režimu da je radio protiv volje hrvatskoga naroda, a onda slijede konzekvence primjerene demokratskom poretku. Što u tom slučaju režim može? Prešutjeti referendum? Praviti se da prikupljanja potpisa i referenduma nije ni bilo? Ostane li pri Istanbuskoj, bit će razvidno da je totalitaran. Ako je još koliko toliko normalan, jedino može pristupiti procesu izlaska iz IK. Protiv referendumski izražene volje, režimu će biti teško raditi, a da pritom ne izgubi i ono malo preostale vjerodostojnosti. Bude li otvoreno radio protiv referendumski izražene volje izgubit će demokratski legitimitet. I bit će „s prijezirom odbačen“, kao izdajnički i kretenski (S. Praljak). Stoga je režimu – preventivno djelovati, da ne dođe u gabulu demokratskoga deficita.

U jeku priprema za referendum protiv IK, 21. travnja građanska inicijativa „Narod odlučuje“, najavila je, međutim, sasvim drukčiju referendumsku temu, premda je bilo logično očekivati da će podržati Hrvatsku protiv Istanbulske, ili barem ostati suzdržana. Tada još bez referendumskoga pitanja, ali s istim nadnevcima prikupljanja potpisa koje je već objavila inicijativa „Hrvatska protiv Istanbulske“! Kao da su nadnevci prikupljanja potpisa bili važniji od sadržaja referenduma. Istoga dana inicijativa „Hrvatska protiv Istanbulske“ uputila je pismo inicijativi „Narod odlučuje“ (vidi Prilog 1, potpisan od Organizacijskoga odbora).

U njemu kažu da im se javilo preko 6.000 volontera za prikupljanje potpisa. Te, da u povodu ratifikacije IK, narod „treba preuzeti stvar u svoje ruke“. Naime: „Skupljanje potpisa za referendum o otkazivanju Istanbulske konvencije nužno treba biti provedeno sada, dok je ta tema još vruća u javnosti… Otkazivanje međunarodnih ugovora na temelju volje naroda izrečene na referendumu je moguće (primjer Brexita). Jasno je da određeni lijevo liberalni mediji unose sumnju u to kako bi obeshrabrili hrvatski narod, no otkazivanje konvencije je neupitno pravno moguće i regulirano je člankom 80 same konvencije“. Osim toga, „Udruge i pojedinci okupljeni u građanskoj inicijativi „Istina o Istanbulskoj“ smatraju da treba mijenjati i izborni zakon“, ali: „Ne vidimo potrebu da se organizira skupljanje potpisa upravo u vrijeme kad će se skupljati potpisi za otkazivanje Istanbulske konvencije“.

I još: „Dapače, mislimo da bi to oslabilo naše snage i povećalo šanse za neuspjeh oba referenduma do kojih nam je svima stalo. Molimo vas stoga da odgodite skupljanje potpisa za referendum o izbornom zakonu za neki drugi termin. U tom ćemo se slučaju svi mi moći pridružiti i zajedno ćemo skupiti puno više potpisa, i za jedan i za drugi referendum“. Zaključno: „Pozivamo vas stoga na zajedništvo!“. Tako misli Hrvatska protiv Istanbulske.

Drugu inicijativu potrebno je ponajprije „temeljito razmotriti“

Koliko sam upoznat, odgovora „Narod odlučuje“ na pismo „Hrvatska protiv Istanbulske“ nema, ali odmah je otvorena borba za volontere. Naime, ča, kaj, što – 23. travnja udruga U ime obitelji upućuje pismo volonterima (i prijateljima). U njemu, među ostalim, stoji: „Temeljito smo razmotrili pravne mogućnosti referendumske inicijative za de-ratifikaciju Konvencije. Pravni stručnjaci koje smo konzultirali ne vide mogućnost da se tim putem izađe iz Konvencije“ (vidi prilog 2, potpisan od Ž. M.). Temeljito, dakle, treba razmotriti gornje dvije rečenice, kao i referendumsko pitanje inicijative „Narod odlučuje“.

S dvije rečenice je u isti nacionalni korpus, nezadovoljan vlašću i oporbom, ubačen virus. Korpus na čijem su jedinstvu radili mnogi. Virus koji umanjuje uspjeh oba referenduma, i onoga koji je do 21. travnja bio neupitan i praktično s potporom Katoličke crkve koja se prethodno izjasnila protiv ratifikacije IK, i onoga koji je tek prije tri dana (28. travnja) ponudio referendumsko pitanje o kojemu, osobno, imam ozbiljne rezerve i „temeljito ga razmatram“. Između ostaloga i zbog toga, jer o temi, za razliku od teme IK, nije provedena nikakva raspra, što je, istina, u tri protekla dana otkad je referendumsko pitanje objavljeno, jednostavno nemoguće provesti. Niti će do nadnevka početka skupljanja potpisa tema izbornoga zakonodavstva proći kroz stručnu i osobito javnu raspravu – što je ključno za uspjeh. Tko nam to poručuje, ne samo da ne znamo čitati, da ne smijemo sami pisati svoju povijest, već i da ne bismo trebali čitati s razumijevanjem referendumsko pitanje?

A o onome što je poznato glede postojećega izbornoga zakonodavstva i o nužnom sadržaju njegove promjene već mjesecima uporno i razložno s politoloških pozicija piše kolega Marko Ljubić, pa i u svojoj knjizi Rasudbe hrvatske državnosti (HKV, Zagreb, 2018.), kolumnist koji se nedvojbeno zalaže za referendumsku promjenu izbornoga zakonodavstva. Ali, ne bilo kakvu promjenu, ili promjenu zbog stvaranja privida promjene (kao 71′.!), već promjenu koja bi doista promijenila političke odnose u korist hrvatskoga naroda i hrvatskih državljana.

Objavom druge referendumske inicijative otvorena je borba, prije svega, za volontere – kako bi se umanjila šansa Hrvatskoj protiv Istanbulske. Stoga se postavlja pitanje odgovornosti za eventualni neuspjeh prvoga, drugoga, ili, možebitno, oba referendumska pitanja. Naime, prema osobnome sondiranju raspoloženja na terenu, poslije najave drugoga referenduma s nedvojbenim odbacivanjem referenduma protiv IK, situacija je zabrinjavajuća, čak i rezignirajuća. Institut referenduma mogao bi u ovoj čudnovatoj državi s oduzetom prošlošću i sadašnjošću, te profućkanom budućnošću, postati ne rješenje, već problem. Ako već nije.

Nenad Piskač/HKV, na blagdan sv. Josipa Radnika A. D. 2018.


Prilog 1.: Pismo Istine o Istanbulskoj od 21. travnja

Poštovani predstavnici inicijative „Narod odlučuje“,

Kao što vjerojatno znate, građanska inicijativa „Istina o Istanbulskoj“ je na tiskovnoj konferenciji 15. ožujka najavila referendum o otkazivanju Istanbulske konvencije, a 10. travnja objavila referendumsko pitanje i datume prikupljanja potpisa: od 13. do 27. svibnja 2018. (priopćenja su na www.istinaoistanbulskoj.info). U nekoliko dana javilo nam se preko 6000 volontera iz cijele Hrvatske, radimo mrežu i pripremamo se za prikupljanje potpisa. Na današnjoj tiskovnoj konferenciji na Trgu bana Jelačića svoju su podršku javno dale i Udruga udovica Domovinskog rata i braniteljske udruge koje su inicirale i pokrenule masovne prosvjede „Hrvatska protiv Istanbulske konvencije“ u Zagrebu i Splitu.

Pišemo vam povodom javljanja mnogih naših podupiratelja i volontera koji su ostali zbunjeni primivši vaš jučerašnji mail o tome da u istom terminu (od 13. do 27. svibnja) najavljujete potpisivanje za referendum o promjeni izbornog zakona. Na današnjem sastanku je grupa od 60-tak volontera koje smo pozvali radi koordinacije zagrebačkog područja (a koji su većinom bili angažirani i u referendumu o braku) izrazila žaljenje zbog toga i u iskrenom sagledavanju što da napravimo jednoglasno apelirala na nas da vam pošaljemo ovaj dopis sa sljedećim obrazloženjem i molbom:

Svi znamo da je Istanbulska konvencija izrazito štetan dokument za hrvatsko društvo. Promiče rodnu ideologiju, oduzima dio suvereniteta Hrvatskoj i traži velika materijalna izdavanja za udruge i pojedince kojima zaštita žena nije prvi cilj. Proteklih mjeseci uspjeli smo upoznati hrvatski narod sa štetnošću te konvencije. Narod je, kao i u drugim kriznim situacijama hrvatske prošlosti, reagirao odlično – jasno je rekao da se protivi ratifikaciji tog dokumenta. Veliki skupovi u Zagrebu i Splitu, na kojima su se ljudi skupili upravo zbog protivljenja Istanbulskoj konvenciji to su potvrdili. Unatoč tome, većina saborskih zastupnika pokazala je da im je važnije mišljenje šefa stranke od mišljenja naroda koji ih je izabrao.

U takvim situacijama narod treba preuzeti stvar u svoje ruke i na referendumu izreći svoje mišljenje. Skupljanje potpisa za referendum o otkazivanju Istanbulske konvencije nužno treba biti provedeno sada, dok je ta tema još vruća u javnosti. Mediji su zadnjih mjeseci bili ispunjeni temom Istanbulske konvencije, svi su saznali što je rodna ideologija, što je GREVIO itd. i zbog toga su se okupili na prosvjedima. Eventualno skupljanje potpisa na jesen vjerojatno bi rezultiralo dvostruko manjim brojem potpisa i Istanbulsku konvenciju po svoj prilici više nikada ne bismo uspjeli otkazati.

Otkazivanje međunarodnih ugovora na temelju volje naroda izrečene na referendumu je moguće (primjer Brexita). Jasno je da određeni lijevo liberalni mediji unose sumnju u to kako bi obeshrabrili hrvatski narod, no otkazivanje konvencije je neupitno pravno moguće i regulirano je člankom 80 same konvencije.

Udruge i pojedinci okupljeni u građanskoj inicijativi „Istina o Istanbulskoj“ smatraju da treba mijenjati i izborni zakon. Spremni smo i svojim prijedlozima doprinijeti da te izmjene budu što učinkovitije. No, izborni zakon nije tema o kojoj je šira hrvatska javnost raspravljala posljednjih mjeseci. Ta je tema jednako bila aktualna prije šest mjeseci kao što će biti i za šest mjeseci. Ne vidimo potrebu da se organizira skupljanje potpisa upravo u vrijeme kad će se skupljati potpisi za otkazivanje Istanbulske konvencije. Dapače, mislimo da bi to oslabilo naše snage i povećalo šanse za neuspjeh oba referenduma do kojih nam je svima stalo. Molimo vas stoga da odgodite skupljanje potpisa za referendum o izbornom zakonu za neki drugi termin. U tom ćemo se slučaju svi mi moći pridružiti i zajedno ćemo skupiti puno više potpisa, i za jedan i za drugi referendum.

Objedinjavanje obje inicijative i skupljanje potpisa u isto vrijeme za oba referenduma nikako ne bi bilo učinkovito zbog sljedećih razloga: prvo, vjerske su se zajednice vrlo jasno očitovale o Istanbulskoj konvenciji jer je to vrijednosno, antropološko pitanje. One se nisu očitovale o prijedlogu promjene izbornog zakona jer to ulazi u političku sferu. Drugi razlog je taj što je stav svih naših podupiratelja glede Istanbulske konvencije vrlo jednostavan i jasno iskristaliziran tijekom više mjeseci kampanje – oni su protiv Istanbulske konvencije i žele njezino otkazivanje. O izbornom zakonu ima jako puno različitih mišljenja koja se nisu imala priliku raspraviti u široj javnosti raspraviti jer za to nismo imali dovoljno vremena ni prilike. Postoje još i sasvim tehnički razlozi koji bi mogli naštetiti objema inicijativama ako bi one išle u isto vrijeme. Npr. ljudi ne bi točno znali što su potpisali a što nisu, neki ne bi ni shvatili da postoje dvije inicijative pa bi potpisali samo jednu i sl. Ukratko, maknuo bi se fokus podjednako s obje teme.

Pozivamo vas stoga na zajedništvo! Pokretači građanske inicijative „Hrvatska protiv Istanbulske konvencije“ koja je organizirala velike skupove u Zagrebu i Splitu, a koja se pridružila referendumskoj inicijativi za otkazivanje Istanbulske konvencije imaju odgovornost da ispune volju ljudi koji su došli na te skupove, a oni su došli radi protivljenja Istanbulskoj konvenciji. Zato predlažemo da se pridružite tom zajedništvu, zajedništvu koje smo imali i na spomenutim skupovima, kako bismo sada učinili sve da Hrvatska otkaže Istanbulsku konvenciju, a nakon toga svi zajedno možemo raditi na promjeni izbornog zakona.

S poštovanjem,

Organizacijski odbor građanske inicijative „Istina o Istanbulskoj“
U Zagrebu 21. travnja 2018.


Prilog 2.: Pismo udruge U ime obitelji od 23. travnja

Dragi prijatelji, dragi volonteri,

Hvala Vam što ste se javili za volontiranje na referendumu za promjenu izbornog sustava. Prikupljanje potpisa započet će u nedjelju, 13.5. i trajati dva tjedna, do 27.5.2018. Trebat ćemo prikupiti 400 000 potpisa.
U ime obitelji je zajedno sa najvećim udrugama civilnog društva, zajednicama, pokretima i brojnim građanima ušla u zajedničku platformu, građansku inicijativu pod nazivom Narod odlučuje.

Posljednjih smo mjesec i pol dana svi zajedno intenzivirali naša nastojanja da spriječimo ratifikaciju Istanbulske konvencije. Organizirali smo dva vrlo uspješna prosvjeda u Zagrebu i Splitu na kojima je sudjelovalo više desetaka tisuća ljudi. Na žalost, većina saborskih zastupnika ipak je podigla ruku za ratifikaciju štetne Konvencije.
Temeljito smo razmotrili pravne mogućnosti referendumske inicijative za de-ratifikaciju Konvencije. Pravni stručnjaci koje smo konzultirali ne vide mogućnost da se tim putem izađe iz Konvencije.

Isto tako, na taj način uzrok koji je doveo do ratifikacije IK, kao i brojnih politika štetnih za obitelj, narod i državu – nije riješen. Loš izborni sustav u Sabor uvodi zastupnike odgovorne šefu svoje stranke, a ne biračima čije vrijednosti i interese trebaju zastupati. Tako je danas problem Istanbulska, sutra će to biti obiteljski zakon ili obrazovna reforma, bez da i spominjemo korupciju ili klijentelizam koji u ljudima stvaraju osjećaj da su nemoćni, da se moraju stalno boriti protiv lošeg sustava. Upravo osjaćaj da “ovdje nemaju budućnost” kao glavni razlog odlaska navodi većina onih koji iseljavaju iz Hrvatske.

Ne želimo stalno trošiti naše vrijeme na borbu protiv loših posljedica politika koje “naše ime” vode ljudi koje mi biramo.

Referendum o promjeni izbornog sustava osigurat će da zastupnici u Sabor ulaze sa liste stranke isključivo na temelju broja preferencijskih glasova birača, da svi hrvatski državljani mogu glasovati i elektronički i dopisno, da se smanji broj zastupnika i izbornih jedinica, te da zastupnici manjina ne mogu odlučivati o Vladi i proračunu.

Sljedeći će Vam se tjedan javiti koordinatori Vašeg mjesta ili dijela grada kako bis mo napravili plan dežurstava na mjestima prikupljanja potpisa.

Radujemo se velikoj promjeni koju ćemo zajedno ostvariti – odlučivanje o Hrvatskoj vratiti u ruke hrvatskog naroda.
Svako dobro,

Željka Markić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivan Miklenić: Politička odluka

Objavljeno

na

Objavio

Opasan politički voluntarizam

Glasovima 105 zastupnika u Hrvatskom saboru donesena je u petak 15. veljače politička odluka kojom se odbija raspisati referendume na zahtjev građanskih inicijativa »Narod odlučuje« i »Istina o Istanbulskoj« i svih onih više od 400 tisuča birača koji su ih potpisali, te je tako još jednom u Hrvatskoj očitovana prevlast politike ne samo nad više nego reprezentativnim dijelom političkoga naroda, nego i nad zdravim razumom.

Političke odluke koje se suprotstavljaju volji tako velikoga dijela biračkoga tijela uvijek su vrlo kratkovidne te vrlo rijetko mogu ostati bez ozbiljnih posljedica za one koji ih donose.

Također, političke odluke koje se suprotstavljaju zdravu razumu opasan su politički voluntarizam koji je uvijek oblik političkoga nasilja, za koje vrijedi narodna poslovica: Svaka sila za vremena.

Takvom odlukom 105 zastupnika s lijevoga i desnoga političkoga centra još je jednom blokiralo zaokret u hrvatskoj državnoj politici, tj. zaokret u upravljanju državom, premda gotovo svi u Hrvatskoj znaju da dosadašnje usmjerenje ne samo da ne daje dobre rezultate, nego upravo priječi stvarni boljitak, bez obzira na to kojega bila predznaka koalicija na vlasti.

Bez obzira na to što političari samo-reklamerski isticali, gotovo svima u Hrvatskoj veoma je jasno da bi zemlja s takvim resursima i komparativnim prednostima, kad bi bila bolje vođena, nakon dva i pol desetljeća života – evala, a sada umjesto da cvjeta zapravo tek grca.

Najbolji pokazatelj neprimjerena, neodgovorna i nemušta upravljanja Hrvatskom jest činjenica da baš ni jedno jedino područje društvenoga života na državnoj razini još uvijek nije postavljeno na stvarno zdrave, reklo bi se danas održive temelje niti je bez prikrivenih ili očitih interesa pojedinih skupina usmjereno općemu dobru odnosno općemu boljitku.

Neformalna velika koalicija

Naime, sadašnje stanje, koje se može opravdano smatrati više ili manje kaotičnim, upravo je idealno za pojedine interesne skupine kojima je njihov povlašteni položaj važniji od svake ideološko političke matrice.

Upravo političko odbijanje referendumskih inicijativa još je jednom očitovalo ne samo postojanje, nego i djelovanje tzv. neformalne velike koalicije i skrivenih tutora koji njome upravljaju.

Tu činjenicu više ne mogu previdjeti ni prosječni hrvatski birači, a ni oni koji su, često, u silnoj potrebi za boljitkom, do sada romantičarski gledali na pojedine političke stranke više ne će moći upadati u takvu zabludu.

Više je nego opasno kad politika zlorabi bilo koji pravni okvir, a u Hrvatskoj je to i danas višestruko opasno jer u njoj još uvijek žive manire upravljanja iz komunističkoga totalitarnoga sustava u kojem je pravni okvir bio tek privid kad se gledalo s pozicija vlasti, a tvrdi zid odnosno batina za sve pripadnike drugorazrednoga dijela društva.

Pravni okvir za iniciranje i raspisivanje referenduma na poticaj građanskih inicijativa – koliko god načelno bio s jedne strane sramotno restriktivan i jedva dostižan, a s druge strane nedorečen s ugrađenim »rupama u zakonu« za veči prostor manipulacije vlasti – u konkretnom slučaju građanskih inicijativa »Narod odlučuje« i »Istina o Istanbulskoj«, više nego grubo kršen je i izigravan.

Strah vladajućih elita

Prosječni hrvatski građanin nema ama baš ni jednoga jedinoga opravdanoga razloga da bi vjerovao političarima u pošteno prebrojavanje i poštenu, tj. nepristranu provjeru prikupljenih potpisa hrvatskih birača koji su se dobrovoljno i spontano uputili do štandova na kojima su potpisi bili prikupljani, tim više što vlasti nisu dopustile stvarni uvid u tobože nevaljale potpise.

Tzv. službena državna politika (zapravo mentorirana velikokoalicijska politika) i većina medija koji su u službi istih skrivenih ideoloških i političkih tutora usprotivili su se tim referendumima od same najave građanskih inicijativa o prikupljanju potpisa za njihovo raspisivanje, a bilo je mjesta u kojima su vlasti zabranile i onemogućile prikupljanje potpisa. Nitko nikada nije pozvan na odgovornost za to premda je to bilo očito kršenje ljudskih, političkih, ustavnih i zakonskih prava.

To početno jasno političko stajalište sada je u Hrvatskom saboru dobilo i službenu potvrdu i zato je to isključivo politička, voluntaristička i nasilna odluka koja nema veze s hrvatskom stvarnošću u političkom narodu ni s istinom o javno očitovanim mišljenjima svih birača koji su dali svoje potpise, pa bili i – kako se sada sve to izruguje – »nečitki«.

Takvo političko, a može se reći i politikantsko, odlučivanje istodobno očituje strah tzv. vladajućih elita i od referenduma i od probuđenih građana, ali i neizbježnu najavu da takav režim u Hrvatskoj mora ići svomu kraju, a to je i nova najava boljih vremena.

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Ljubav začinjena perverzijom

Objavljeno

na

Objavio

Ljubav je vrlo složena kategorija koja uključuje nježnost, diskreciju, poštovanje, suosjećajnost pa i kajanje.

U poželjnoj ljubavi i prijateljstvu između dvaju susjednih država uglavnom nema ništa od toga. Ima ponajviše perverzije.

Tako su se nekako zadnjih dana i mjeseci intenzivirali i nanizali slučajevi sadomazohističkih odnosa između Hrvatske i Srbije, koji izazivaju osjećaje bijesa i poniženja, a nikako neke plemenitije emocije.

Evo, baš na Velentinovo, 14. veljače u državnom Muzeju „Mimara“ održana je prigodna svečanost u čast Dana državnosti i Dana vojske Republike Srbije.

Na skupu su, osim organizatorice i ambasadorice Mire Nikolić i Milorada Pupovca bili i predstavnici predsjednice i Vlade RH, a sponzorirao ga je Grad Zagreb i Atlantic grupa, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Hajde de dan državnosti, ali uveličati obilježavanje dana vojske države koja je ne baš tako davno napala zemlju i ostavila krvave tragove iza sebe, države koja je našega ministra obrane proglasila personom non grata, države čiji ministar vanjskih poslova neki dan ponavlja staru tezu o srpskoj vojsci koja je Dalmaciji donijela slobodu, to doista spada u političku perverziju.

Vrijedi apostrofirati ulogu Milana Bandića kao domaćina i sponzora, čime je on zaokružio svoju trilogiju koju je započeo pobratimstvom s glavnim Arkanovim jatakom, nastavio dodjelom Medalje Grada ministru vanjskih poslova bivše države u vrijeme kad je ta država razarala Vukovar da bi sada evo sve zaokružio predstavom u Mimari.

Posebno je zanimljivo kako o ovoj seansi nije bilo ni službenih priopćenja, osim priopćenja srbijanske ambasade, ni medijskih izvješća. Valjda zbog srama.

Ima toga još. Podsjetimo, na domjenku prije pravoslavnog Božića, kad je ono baš Bandić pronašao novčić sreće u razlomljenom hljebu, mitropolitu Porfiriju, koji je tako zanosno pjevao pjesmama o Draži i Momčilu, poklonio se cijeli državni vrh.

Vlada i nadalje plaća vlastite klevetnike u formi jedne tiskovine koja ne propušta priliku nazivati i tu vladu i državu ustaškima, a u skladu s tom navikom u posljednjem broju voditelja HDZ-ova odjela za medije naziva ustaškim revizionistom i ratnim huškačem.

Pretrgali su se svi na vrhu osuditi huliganski napad na vaterpoliste CZ, mada bi jednako prošli i igrači Dinama da su se pojavili na Rivi, ali nije baš bilo reakcija kad je razbijena spomen-ploča braniteljima ponad Dubrovnika, ili kad je jajima poliven Tuđmanov spomenik.

Nakon svega i izjava Mate Radeljića kako je bivša šefica zabranila spominjati velikosrpsku agresiju djeluje vjerodostojnije. Ne znam otkuda sve ovo dolazi, ali sam siguran da nikamo ne vodi, pogotovu ne prema ljubavi, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari