Pratite nas

Pregled

Nenad Piskač: Nema promjene na bolje bez internacionalizacije istine

Objavljeno

na

Nenad Piskač

Kad ne će državna vlast, netko mora poslati istinu u svijet

Izgleda da je sinulo i Hrvatima. Nema promjene na bolje bez internacionalizacije istine. Na to me razmišljanje natjeralo izdanje Macelj 1945. na engleskomu. Čim sam prije nekoga vremena čuo za prevoditeljski pothvat istoimene udruge, odmah sam kliknuo – to je to. Naime, kaj. Poznato je da se o teroru i masovnim zločinima protiv Hrvata do 1990. nije smjelo govoriti, kamoli pisati.

I to je stanje trajalo desetljećima. Dovoljno dugo da se uvriježi praksa kako je najbolje o svemu šutjeti. Što je zločin masovniji, to šutnja mora biti jača i dugotrajnija, kako bi takvo stanje postalo normalnom pojavom. Riječ je o preodgoju za laž.

Poslije devedesete godine nešto se počelo mucati, micati i pomalo iskapati, ali su udari s lijeva i desna uspjeli u naumu da se nastavi sa zločinačkom praksom prešućivanja zločina nad Hrvatima. Poredak je takav da mu odgovara hrvatska šutnja, jer ne želi skidati ideološku pozlatu sa svojih pređa, idejnih i bioloških otaca odgovornih i za masovne zločine i za zločin nametanja šutnje i za zločin ideološkoga preodgoja za laž. Pa, kad ne ide doma, ići će vani.

Francek je 1992. popušio udbašku foru

ddMonografija o Maclju 1945. na engleskome jeziku dopunjeno je izdanje. U nju su uvršteni i događaji koji su se zbili u razdoblju od 2015. do 2018., a koji se odnose na najveće stratište odnosno ubijalište u organizaciji jugoslavenskih komunista u Hrvatskoj.

Kao što je poznato, u tom razdoblju Predsjednica Republike potiho je, bezbučno, samozatajno, bez medija i župnika posjetila spomen-kosturnicu žrtava uz crkvu Muke Kristove u Maclju. Poslije tih posjeta u javnost su poslane više manje njonjave izjave, u smislu da je Macelj još i danas u nekoj mjeri zaštićeno „Titovo lovište“, a ne najveće stratište Hrvata u Hrvatskoj.

Za izlazak monografije najzaslužniji su pokojni Stjepan Brajdić i nedavno preminuli dr. Stjepan Bačić. Oba su prihvaćala ideje Damira Borovčaka o tomu da se o Maclju mora djelovati na nakladničkome planu i na internacionalizaciji. Borovčak je od veljače 1991. povratnik iz Kanade.

Ratni je tajnik HDZ-a za iseljeništvo, potom pomoćnik ministra iseljeništva u mandatu ministra dr. Zdravka Sančevića. Već u to doba vidjelo se da bi Ministarstvo moglo uspostaviti učinkovitu suradnju s iseljeništvom, pa i na planu promicanja istine o Hrvatima i Hrvatskoj.

Ministarstvo je, međutim, naprasno ukinuto. Uz floskulu da strane službe javljaju kako se preko Ministarstva u Hrvatsku vraćaju „ustaše“, udbaška struja u HDZ-u uspjela je u rujnu 1992. ukinuti početnu ideju i samo Ministarstvo. Francek je popušio foru.

Dvadeset i šest godina poslije toga zahvaljujući marljivoj udruzi i odgovornom iseljeništvu, bit će uskoro predana „uknjižena“ istina o Maclju na engleskome jeziku predsjedniku i prvoj dami SAD. U udruzi Macelj 1945. računaju kako će prva dama SAD-a imati osobitoga sluha za temu budući da je Slovenka, a njezina Slovenija je najveće grobište Hrvata poslije završetka Drugoga svjetskoga rata. Koliko sam upoznat, monografija odlazi u svijet, u najveće svjetske biblioteke, ali i u Vatikan, kancelarki Angeli Merkel, na više adresa u smušeni Bruxelles, napokon i britanskoj kraljici i njezinim lordovima…

Imamo državu, ali nefunkcionalnu

Prilika je ovo da se podsjetimo kako je godine 2000. ista ona struja koja je ukinula Ministarstvo iseljeništva, ovaj put pod okriljem šestojanuarske šestorka na čelu s Račanom (i Mesićem kao predsjednikom države), ukinula HIKZ (Hrvatski informativno-kulturni zavod, engleski – CICI) i Croatia Weekly (1998. -2000.), tjednik kojem je nakladnik bio HIKZ, financiran iz državnog proračuna, no koji je pripremala i uređivala provjerena i autonomna novinarska ekipa. Od te godine do danas promidžba istine o Hrvatima i njihovoj državi zapuštena je do boli. Nije ni čudo da opet, kao i početkom devedesetih, sve ovisi o pojedincima doma i vani.

Ukinuće Croatia Weekly obrazloženo je time da će „šestorka“ napraviti nešto bolje od njega. Istaknuo se na tom poslu HSLS-ov Mislav Kukoč, ondašnji pomoćnik u MVP-u zadužen za takvu vrstu poslova. Naravno, ukinuće nije nadomješteno ni boljim, niti lošijim rješenjem. Ničim.

Od svega skupa na planu redovnog informiranja na nacionalnoj razini ostao je samo „Glas Hrvatske – The Voice of Croatia“ kao kratka informativna emisija na Hrvatskomu radiju odnosno kao mrežna stranica u sklopu HRT-a. No sadržaji koje ta informativna emisija odnosno stranica nudi uglavnom su agencijske vijesti i kraći video-klipovi o najvažnijim aktualnostima iz političkoga i društvenog života, s jakom notom promicanja onoga što čine državni dužnosnici i druga važna tijela. Pritom kroz mrežu uredničkog kriterija „relevantnosti“ teško da može prodrijeti išta što se događa na širemu spektru. Izbor priloga zapravo je suženi izbor onoga što možemo čuti u informativnim emisijama HRT-a.

Osim toga, taj i takav medij praktički zaobilazi brojna područja borbe za istinu o Hrvatskoj i hrvatskom narodu, da ne kažemo: o svemu što je politički „nepodobno“ ili „nekorektno“, i ne upušta se u dublje ili temeljitije raščlambe ili raskrinkavanja neistina, poluistina, manipulacija, stereotipa i mitova koji dominiraju stranim medijima kada se bave prijepornim točkama naše prošlosti.

Drugim riječima, ni taj medij nije oboružan instrumentima za demantiranje i demaskiranje svekolikih koji hrvatstvo prikazuju u duhu i obzoru zloglasne sintagme „Magnum crimen“ (Veliki zločin), skovane g. 1948. od Komunističke partije u njezinu obračunu s Katoličkom crkvom kao kralježnicom nepokorenoga nacionalnog identiteta i otpora fizičkoj i ideološkoj represiji i totalitarizmu.

Istina je da imamo državu, vladu i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, ali nemamo sustav promidžbe koji bi odgovarao na izazove vremena i na sve agresivnije srbijanske, pa i velikobošnjačke podvale na tragu starih velikosrpskih i jugokomunističkih protuhrvatskih mitova.

Hrvatskom vlada duh jugoslavenstva i četništva

Koliko je novostvorena hrvatska država skupa sa svojim dobro plaćenim službama i institucijama nesposobna i Ledererdiletantska u organiziranju sustavne kampanje na planu promicanja objektivne istine u stranim javnostima, usuprot svakovrsnim lažima i tendencioznim, negativnim tumačenjima činjenica, poglavito na temu Domovinskoga rata i nešto bliže ili dalje prošlosti, to je teško i zamisliti, a kamoli opisati.

Trenutak je da sve zainteresirane i angažirane netko sazove, recimo Predsjednica, na javni okrugli stol ili konferenciju o toj temi. Tada bi se vidjelo i čulo gdje smo, što sve ne valja i što se može i mora učiniti.

Zanimljivo je pak to da tzv. hrvatska vlada nije nikada priredila tematsku sjednicu o toj temi, a ni o mnogim drugim temama. Sva rješenja, preustroje, gašenja ili inovacije događaju se „iza kulisa“ odnosno podalje od očiju javnosti, koja nije ni upoznata s onim što se (ne) radi pa utoliko nije ni osposobljena za nadgledanje toga važnog područja od osobitog javnog interesa – kako prema inozemstvu, tako i na „unutarnjem“ planu.

Kao i udruga Macelj 1945. tako se i braniteljska ekipa oko Festivala domoljubnoga filma Gordan Lederer već zapitala – kako hrvatske filmove s engleskim prijevodom poslati u svijet, budući da je očito da se FDF Gordan Lederer u hrvatskome političkome i medijskome prostoru tretira kao neželjeno „trinaesto prase“.

Očito će se i FDF trebati povezati s istovrsnim projektima u inozemstvu i s našim iseljeništvom, s Hrvatskim svjetskim kongresom te s iseljeničkim društvima, misijama, institucijama… Poslije projekcija na Festivalu vlada neki čudan muk s neizgovorenim pitanjem koje bolno visi u zraku: Zar je moguće da će zločini nad Hrvatima počinjeni tijekom agresije Srbije, Crne Gore, JNA i pobunjenih Srba ostati nekažnjeni kao i oni poslije završetka Drugoga svjetskoga rata. I narodu polako sviće o čemu se zapravo radi.

Pogotovo kad poveže činjenicu da je predsjednik Srbije i prije početka napao Festival, HTV zbog njegove promidžbe i redatelje, te da se poslije Vučićeva (četnikova!) napada u medijima glavne struje Festival domoljubnoga filma zaobilazi nadaleko i naširoko.

Vučić je utjecajan u Hrvatskoj više negoli se to čini! Toliko da se nerijetko stječe dojam kako nad hrvatskim ne samo medijskim, nego i ukupnim kulturnim, intelektualnim i znanstvenim područjem vlada neusporedivo više duh jugoslavenstva ili četništva negoli duh autentičnoga hrvatstva i istinoljubivosti.

Nemoguće je očekivati da će na planu suočavanja s prošlošću, unatoč i vukovarskome prosvjedu, doći do ikakvoga osjetnijeg pomaka, budući da službena Hrvatska uopće više ne ističe nedvojbenu činjenicu da je bila žrtvom agresije, ali ističe kako je njezin strateški interes ulazak agresorske Srbije u EU.

Kao da svjesno, ciljano i s namjerom provodi ciljeve Memoranduma II. U tom je pogledu onda i logično da službena Hrvatska ne radi ništa glede naplate ratne odštete, da prepušta srbijanskome pravosuđu procesuiranje ratnih zločina počinjenih u Hrvatskoj i tako dalje – sve do službenih poziva četnicima da posjete Hrvatsku i sve do zatajivanja na planu međunarodne promidžbe kad je riječ o tim temama i odnosima.

Tko je komu gazda?

Internacionalizacija istine o nama samima i onome što nam se događalo nema alternative. Makar se morali oslanjati na volontere umjesto na službe vanjskih poslova. No, još je i dobro.

Naime, volonteri i entuzijasti mogli bi potpasti pod resor unutarnjih poslova s pripadajućom aparaturom. Pa bi umjesto ilegalnih masovnih prelazaka granice pendrekom po bubregu mogli dobiti ne provoditelji invazije na Europu, već oni koji „neodgovorno“ šire istinu, osobito onu o hrvatskim žrtvama u posljednjih stotinu godina.

Neodgovorna vlast i režim u cjelini kao da ne razumiju da im je hrvatski narod gazda, a da su oni njegovi službenici. Mnogo bolje poretku odgovara stanje u kojemu su oni gazde hrvatskome narodu, pa onda i istine o njemu. Jedino čega se hrvatskoga ne odriču, jesu proračuni.

U svakom slučaju, dobro osmišljena promidžba istine o nama može se u ovome trenutku osloniti jedino na hrvatsko iseljeništvo, ili barem neke njegove segmente i entuzijaste. To je jedan od razloga zašto je baš te i takve režim izbacio iz političkoga i gospodarskoga života.

Režimu s izraženim jugokompleksom bolji je promotor istine u svijetu bio titoistički veleposlanik Ivo Goldstein, bračni novinarsko-veleposlanički par Paro i brojni drugi „istaknuti“ pojedinci i društvenopolitički radnici, koji u zbroju čine jednu od ključnih poluga odnarođena ili barem prema narodu ravnodušna režima.

Umjesto uhićenja četnika Božinović promiče Marakeški sporazum

Da je promidžba istine o stradanju Hrvata u posljednjoj velikosrpskoj agresiji funkcionirala, primjerice, ne bi se mogao dogoditi službeni posjet Zagrebu, stanovitoga „Palme“, četnika, a na službeni poziv gradonačelnika Bandića.

Ovako pak, računa se da se sad već mogu neometano brati plodovi Memoranduma II, podloge sveukupne srbijanske politike kojom istinu opetovano pretvaraju u opjevanu im laž. S „Palmom“ Bandić se izvrsno uklopio u proslavu stote obljetnice „prisajedinjenja“.

Dolazak četnika u službeni posjet Zagrebu, neosuđenoga agresora, nije samo informativno-propagandno, nego i sigurnosno pitanje.

Ministar unutarnjih poslova Božinović, međutim, nije uhitio „Palmu“, već je ovih dana održao na HTV-u predavanje o razlikama između izbjeglica i migranata. I nekritički navijao za Marakeški sporazum, (kao što je inkluzivna vlada ove godine nekritički navijala za Istanbulsku konvenciju), ne problematizirajući ni jednu problematičnu stavku iz toga „kompakta“. Pritom nam nije objasnio u kojoj mjeri pozivi četnicima i poticanje invazije na Europu pridonose hrvatskoj nacionalnoj sigurnosti.

Tako bi se uskoro i nacionalna sigurnost, po uzoru na sudbinu promidžbe istine, mogla pretočiti iz područja opće države u područje entuzijazma i volontera. Njih smo početkom devedesetih nazivali dragovoljcima. Čini se da i danas na njima Hrvatska opstaje, ako opstaje.

Nenad Piskač / HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Petanjek na Bleiburgu: Hrvatski narod ima prvo očuvati sjećanje na svoju prošlost

Objavljeno

na

Objavio

Krčki biskup Ivica Petanjek poručio je u subotu, u propovijedi tijekom 74. komemoracije Bleiburške tragedije, da hrvatski narod ima pravo i da treba očuvati sjećanje na svoju prošlost i odati počast svim žrtvama te se usprotivio svima koji mu osporavaju to pravo.

Premda je zbog ustezanje dozvole Biskupije iz Klagenfurta za skup u Bleiburgu misu formalno vodio ravnatelj Hrvatskog caritasa i Hrvatske katoličke mreže Fabijan Svalina, krčki biskup je održao propovijed i u nekoliko je navrata tijekom propovijedi pobrao pljesak okupljenih.

Petanjek je u propovijedi kazao da je “naš narod poratnu sudbinu vezao uz križni put Isusa Krista“ i da slavljenjem euharistije za sve stradalnike naroda, njihovu žrtvu poistovjećujemo s Isusovom žrtvom, te da se ne smije dozvoliti da “njihova žrtva bude izbrisana iz sjećanja našeg naroda”.

Narodu se ne može oduzeti pamćenje

“Ovaj događaj je pokazatelj da se narodu ne može oduzeti pamćenje”, kazao je Petanjek i pozvao sve do kojih dopire njegov glas da pokušaju shvatiti da ne mogu uništiti ovakva okupljanja.

“Nama naše bake i roditelji, nisu prenijeli mržnju, nego uspomenu u svjetlu kršćanske vjere. Nismo danas ovdje jer nekoga mrzimo nego jer svoje volimo”, rekao je Petanjek iza čijih se riječi čuo pljesak okupljenih.

Upozorio je da samo prividno živimo u ujedinjenoj Europi i da su granice velike, da su sve snage uprte da se pokaže samo jedno mišljenje na ove događaje.

Omogućili su inima, koji su sva ova desetljeća upirali sve svoje snage da u našem narodu ugase pamćenje na prošle događaje, da ponovno podignu svoje glave i pokažu koliko je još uvijek velika tama u njihovim srcima, kazao je.

“Mi danas na ovom mjestu, na prvoj postaji narodnog Križnog puta, moramo zavapiti Gospodinu da se maknu granice među nama, našim narodima, pa i u crkvi Kristovoj. Vjerujem da ima dovoljno razboritih koji će prepoznati istinu pa da ta istina dođe iz Europe ili preko oceana. Od drugih tražimo da nam sude, da nas prosuđuju i da nam svoju istinu nameću. Dokad ćemo se mi Hrvati parničiti među sobom? Dokad će nam drugi suditi i govoriti što je istina?, upitao se.

Petanjek je izrazio uvjerenje da u hrvatskom narodu ima još toliko mudrih i razboritih koji su spremni otvoriti svoje srce i um Istini i povjerovati joj, ne čekajući da ta istina dođe iz Europe ili preko Oceana. Zašto se kroz cijelu povijest ponižavamo i od drugih očekujemo i tražimo da nas sude i da nas prosuđuju i da nam svoju istinu nameću, upitao je?

Zamolimo Oca nebeskoga da nam u ime Isusovo otvori srce i um da upoznamo istinu, jer će nas istina osloboditi, poručio je Petanjek u svojoj propovijedi u Bleiburgu.

Na komemoraciji koja je okupila sličan broj sudionika kao lani, vladale su stroge mjere nadzora, koje, prema policiji koja je priopćila na samom mjestu događaja, nisu prekršene.

Policija je događaj povremeno nadzirala i iz helikoptera, iz daljega, kako ne bi zvučno remetila komemoraciju.

 Predstavnici hrvatskih vlasti bez izjava 

Predstavnici hrvatskih vlasti nisu željeli davati izjave, ali su novinari iznudili po jednu kratku rečenicu od izaslanika predsjednika Vlade, ministra uprave Lovre Kušćevića, koji je rekao da je na Bleiburgu zbog komemoracije žrtava, i ministra branitelja Tome Medveda, koji je kazao da je zadovoljan činjenicom da sve je prošlo u redu.

U ime pokrovitelja, Hrvatskog sabora, izaslanik predsjednika Sabora bio je zastupnik i predsjednik Odbora za izbor, imenovanja i upravne poslove Ante Sanader, dok je u ime predsjednice Republike bila nazočna predstojnica ureda Anamarija Kirinić.

(Hina)

 

Nije Bleiburg samo livada natopljena hrvatskom krvlju

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Hrvatska u izravnim pregovorima sa SAD-om i Švedskom oko borbenih zrakoplova

Objavljeno

na

Objavio

Foto: MORH / T. Brandt

Hrvatska Vlada tijekom 2019. godine pokušat će definirati drugi pokušaj nabavke borbene eskadrile zrakoplova. Od toga plana, bez obzira na propast posla s Izraelom i nabavke F16 Baraka, u Hrvatskoj ne odustaju.

Nakon što se prije mjesec dana iz SAD-a vratila hrvatska vojna delegacija s inicijalnih razgovora oko eskadrile, 8. svibnja u MORH-u je održan isti, inicijalni sastanak sa Šveđanima, na kojima je “reaktiviran” interes Hrvata za nabavku JAS-39 Gripen.

Delegaciju iz Švedske vodila je osoba iz FMV-a, državnog poduzeća koje vodi poslove oko izvoza oružja. Uz nju je bio i predstavnik SAAB-a, proizvođača JAS-39 Gripena. U MORH-u ih je dočekala hrvatska delegacija od 10-ak osoba predvođenih kontraadmiralom Hranjom, piše Večernji list

Kao velika novost i zanimljivost, na sastanku je bio i Robert Kopal, posebni savjetnik premijera Andreja Plenkovića, što dokazuje osobni interes premijera.

U isto vrijeme ministar obrane Damir Krstičević posjetio je svoje kolege, ministra obrane Slovačke i Bugarske, kako bi saznao sve detalje oko njihove nabavke novih američkih F-16 Blok 70/72. Hrvatska planira u lipnju i Amerikancima i Šveđanima poslati gabarite aviona za koje je ona zainteresirana i može se pretpostaviti da će nakon lipnja krenuti konkretni pregovori s njima, i to po načelu “jedan na jedan”, dakle izravno i očito ne putem dugotrajnog međunarodnog natječaja.

Već sada je, međutim, jasno da kada bi i skupili toliko novaca Hrvatska u idućih pet do šest godina neće moći od SAD-a dobiti nove F16 s obzirom da će iz njihove nove tvornice u Južnoj Karolini prvi primjerci početi izlaziti tek u prosincu 2021. Prvo će se realizirati narudžba Emirata od 24 primjerka, potom Slovačke s 14 aviona, pa Bugarske od osam.

RH je stoga od SAD-a već zatražila isporuku rabljenih F16 Bloka 50/52, no problem je što zasad u SAD-u ne pokazuju volju da HRZ-u ponude takve F-16-tice.

Na sastanku sa Šveđanima hrvatska je strana dobila potvrdu da je SAAB-ova linija za Gripene C/D još uvijek aktivna i da može proizvesti eskadrilu za RH.

Također se moglo nazrijeti da će, dođe li do nje, Švedska ponuda ovoga puta biti povoljnija od one iz propalog natječaja, kada su tražili 900 milijuna eura. U MORH-u očekuju da će, nakon što u lipnju pošalju “narudžbu” u SAD i Švedsku, u roku od otprilike četiri tjedna dobiti konkretne odgovore.

Nakon toga vidjet će se da li naš glavni strateški partner SAD uopće ima odgovarajuću ponudu i je li ona švedska u skladu s našim mogućnostima i željama da do kraja godine RH na obuku uputi grupu naših pilota koji su još lani bili izabrani za obuku u Izraelu, piše Večernji list

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari