Pratite nas

Pregled

Nenad Piskač: Nema promjene na bolje bez internacionalizacije istine

Objavljeno

na

Nenad Piskač

Kad ne će državna vlast, netko mora poslati istinu u svijet

Izgleda da je sinulo i Hrvatima. Nema promjene na bolje bez internacionalizacije istine. Na to me razmišljanje natjeralo izdanje Macelj 1945. na engleskomu. Čim sam prije nekoga vremena čuo za prevoditeljski pothvat istoimene udruge, odmah sam kliknuo – to je to. Naime, kaj. Poznato je da se o teroru i masovnim zločinima protiv Hrvata do 1990. nije smjelo govoriti, kamoli pisati.

I to je stanje trajalo desetljećima. Dovoljno dugo da se uvriježi praksa kako je najbolje o svemu šutjeti. Što je zločin masovniji, to šutnja mora biti jača i dugotrajnija, kako bi takvo stanje postalo normalnom pojavom. Riječ je o preodgoju za laž.

Poslije devedesete godine nešto se počelo mucati, micati i pomalo iskapati, ali su udari s lijeva i desna uspjeli u naumu da se nastavi sa zločinačkom praksom prešućivanja zločina nad Hrvatima. Poredak je takav da mu odgovara hrvatska šutnja, jer ne želi skidati ideološku pozlatu sa svojih pređa, idejnih i bioloških otaca odgovornih i za masovne zločine i za zločin nametanja šutnje i za zločin ideološkoga preodgoja za laž. Pa, kad ne ide doma, ići će vani.

Francek je 1992. popušio udbašku foru

ddMonografija o Maclju 1945. na engleskome jeziku dopunjeno je izdanje. U nju su uvršteni i događaji koji su se zbili u razdoblju od 2015. do 2018., a koji se odnose na najveće stratište odnosno ubijalište u organizaciji jugoslavenskih komunista u Hrvatskoj.

Kao što je poznato, u tom razdoblju Predsjednica Republike potiho je, bezbučno, samozatajno, bez medija i župnika posjetila spomen-kosturnicu žrtava uz crkvu Muke Kristove u Maclju. Poslije tih posjeta u javnost su poslane više manje njonjave izjave, u smislu da je Macelj još i danas u nekoj mjeri zaštićeno „Titovo lovište“, a ne najveće stratište Hrvata u Hrvatskoj.

Za izlazak monografije najzaslužniji su pokojni Stjepan Brajdić i nedavno preminuli dr. Stjepan Bačić. Oba su prihvaćala ideje Damira Borovčaka o tomu da se o Maclju mora djelovati na nakladničkome planu i na internacionalizaciji. Borovčak je od veljače 1991. povratnik iz Kanade.

Ratni je tajnik HDZ-a za iseljeništvo, potom pomoćnik ministra iseljeništva u mandatu ministra dr. Zdravka Sančevića. Već u to doba vidjelo se da bi Ministarstvo moglo uspostaviti učinkovitu suradnju s iseljeništvom, pa i na planu promicanja istine o Hrvatima i Hrvatskoj.

Ministarstvo je, međutim, naprasno ukinuto. Uz floskulu da strane službe javljaju kako se preko Ministarstva u Hrvatsku vraćaju „ustaše“, udbaška struja u HDZ-u uspjela je u rujnu 1992. ukinuti početnu ideju i samo Ministarstvo. Francek je popušio foru.

Dvadeset i šest godina poslije toga zahvaljujući marljivoj udruzi i odgovornom iseljeništvu, bit će uskoro predana „uknjižena“ istina o Maclju na engleskome jeziku predsjedniku i prvoj dami SAD. U udruzi Macelj 1945. računaju kako će prva dama SAD-a imati osobitoga sluha za temu budući da je Slovenka, a njezina Slovenija je najveće grobište Hrvata poslije završetka Drugoga svjetskoga rata. Koliko sam upoznat, monografija odlazi u svijet, u najveće svjetske biblioteke, ali i u Vatikan, kancelarki Angeli Merkel, na više adresa u smušeni Bruxelles, napokon i britanskoj kraljici i njezinim lordovima…

Imamo državu, ali nefunkcionalnu

Prilika je ovo da se podsjetimo kako je godine 2000. ista ona struja koja je ukinula Ministarstvo iseljeništva, ovaj put pod okriljem šestojanuarske šestorka na čelu s Račanom (i Mesićem kao predsjednikom države), ukinula HIKZ (Hrvatski informativno-kulturni zavod, engleski – CICI) i Croatia Weekly (1998. -2000.), tjednik kojem je nakladnik bio HIKZ, financiran iz državnog proračuna, no koji je pripremala i uređivala provjerena i autonomna novinarska ekipa. Od te godine do danas promidžba istine o Hrvatima i njihovoj državi zapuštena je do boli. Nije ni čudo da opet, kao i početkom devedesetih, sve ovisi o pojedincima doma i vani.

Ukinuće Croatia Weekly obrazloženo je time da će „šestorka“ napraviti nešto bolje od njega. Istaknuo se na tom poslu HSLS-ov Mislav Kukoč, ondašnji pomoćnik u MVP-u zadužen za takvu vrstu poslova. Naravno, ukinuće nije nadomješteno ni boljim, niti lošijim rješenjem. Ničim.

Od svega skupa na planu redovnog informiranja na nacionalnoj razini ostao je samo „Glas Hrvatske – The Voice of Croatia“ kao kratka informativna emisija na Hrvatskomu radiju odnosno kao mrežna stranica u sklopu HRT-a. No sadržaji koje ta informativna emisija odnosno stranica nudi uglavnom su agencijske vijesti i kraći video-klipovi o najvažnijim aktualnostima iz političkoga i društvenog života, s jakom notom promicanja onoga što čine državni dužnosnici i druga važna tijela. Pritom kroz mrežu uredničkog kriterija „relevantnosti“ teško da može prodrijeti išta što se događa na širemu spektru. Izbor priloga zapravo je suženi izbor onoga što možemo čuti u informativnim emisijama HRT-a.

Osim toga, taj i takav medij praktički zaobilazi brojna područja borbe za istinu o Hrvatskoj i hrvatskom narodu, da ne kažemo: o svemu što je politički „nepodobno“ ili „nekorektno“, i ne upušta se u dublje ili temeljitije raščlambe ili raskrinkavanja neistina, poluistina, manipulacija, stereotipa i mitova koji dominiraju stranim medijima kada se bave prijepornim točkama naše prošlosti.

Drugim riječima, ni taj medij nije oboružan instrumentima za demantiranje i demaskiranje svekolikih koji hrvatstvo prikazuju u duhu i obzoru zloglasne sintagme „Magnum crimen“ (Veliki zločin), skovane g. 1948. od Komunističke partije u njezinu obračunu s Katoličkom crkvom kao kralježnicom nepokorenoga nacionalnog identiteta i otpora fizičkoj i ideološkoj represiji i totalitarizmu.

Istina je da imamo državu, vladu i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, ali nemamo sustav promidžbe koji bi odgovarao na izazove vremena i na sve agresivnije srbijanske, pa i velikobošnjačke podvale na tragu starih velikosrpskih i jugokomunističkih protuhrvatskih mitova.

Hrvatskom vlada duh jugoslavenstva i četništva

Koliko je novostvorena hrvatska država skupa sa svojim dobro plaćenim službama i institucijama nesposobna i Ledererdiletantska u organiziranju sustavne kampanje na planu promicanja objektivne istine u stranim javnostima, usuprot svakovrsnim lažima i tendencioznim, negativnim tumačenjima činjenica, poglavito na temu Domovinskoga rata i nešto bliže ili dalje prošlosti, to je teško i zamisliti, a kamoli opisati.

Trenutak je da sve zainteresirane i angažirane netko sazove, recimo Predsjednica, na javni okrugli stol ili konferenciju o toj temi. Tada bi se vidjelo i čulo gdje smo, što sve ne valja i što se može i mora učiniti.

Zanimljivo je pak to da tzv. hrvatska vlada nije nikada priredila tematsku sjednicu o toj temi, a ni o mnogim drugim temama. Sva rješenja, preustroje, gašenja ili inovacije događaju se „iza kulisa“ odnosno podalje od očiju javnosti, koja nije ni upoznata s onim što se (ne) radi pa utoliko nije ni osposobljena za nadgledanje toga važnog područja od osobitog javnog interesa – kako prema inozemstvu, tako i na „unutarnjem“ planu.

Kao i udruga Macelj 1945. tako se i braniteljska ekipa oko Festivala domoljubnoga filma Gordan Lederer već zapitala – kako hrvatske filmove s engleskim prijevodom poslati u svijet, budući da je očito da se FDF Gordan Lederer u hrvatskome političkome i medijskome prostoru tretira kao neželjeno „trinaesto prase“.

Očito će se i FDF trebati povezati s istovrsnim projektima u inozemstvu i s našim iseljeništvom, s Hrvatskim svjetskim kongresom te s iseljeničkim društvima, misijama, institucijama… Poslije projekcija na Festivalu vlada neki čudan muk s neizgovorenim pitanjem koje bolno visi u zraku: Zar je moguće da će zločini nad Hrvatima počinjeni tijekom agresije Srbije, Crne Gore, JNA i pobunjenih Srba ostati nekažnjeni kao i oni poslije završetka Drugoga svjetskoga rata. I narodu polako sviće o čemu se zapravo radi.

Pogotovo kad poveže činjenicu da je predsjednik Srbije i prije početka napao Festival, HTV zbog njegove promidžbe i redatelje, te da se poslije Vučićeva (četnikova!) napada u medijima glavne struje Festival domoljubnoga filma zaobilazi nadaleko i naširoko.

Vučić je utjecajan u Hrvatskoj više negoli se to čini! Toliko da se nerijetko stječe dojam kako nad hrvatskim ne samo medijskim, nego i ukupnim kulturnim, intelektualnim i znanstvenim područjem vlada neusporedivo više duh jugoslavenstva ili četništva negoli duh autentičnoga hrvatstva i istinoljubivosti.

Nemoguće je očekivati da će na planu suočavanja s prošlošću, unatoč i vukovarskome prosvjedu, doći do ikakvoga osjetnijeg pomaka, budući da službena Hrvatska uopće više ne ističe nedvojbenu činjenicu da je bila žrtvom agresije, ali ističe kako je njezin strateški interes ulazak agresorske Srbije u EU.

Kao da svjesno, ciljano i s namjerom provodi ciljeve Memoranduma II. U tom je pogledu onda i logično da službena Hrvatska ne radi ništa glede naplate ratne odštete, da prepušta srbijanskome pravosuđu procesuiranje ratnih zločina počinjenih u Hrvatskoj i tako dalje – sve do službenih poziva četnicima da posjete Hrvatsku i sve do zatajivanja na planu međunarodne promidžbe kad je riječ o tim temama i odnosima.

Tko je komu gazda?

Internacionalizacija istine o nama samima i onome što nam se događalo nema alternative. Makar se morali oslanjati na volontere umjesto na službe vanjskih poslova. No, još je i dobro.

Naime, volonteri i entuzijasti mogli bi potpasti pod resor unutarnjih poslova s pripadajućom aparaturom. Pa bi umjesto ilegalnih masovnih prelazaka granice pendrekom po bubregu mogli dobiti ne provoditelji invazije na Europu, već oni koji „neodgovorno“ šire istinu, osobito onu o hrvatskim žrtvama u posljednjih stotinu godina.

Neodgovorna vlast i režim u cjelini kao da ne razumiju da im je hrvatski narod gazda, a da su oni njegovi službenici. Mnogo bolje poretku odgovara stanje u kojemu su oni gazde hrvatskome narodu, pa onda i istine o njemu. Jedino čega se hrvatskoga ne odriču, jesu proračuni.

U svakom slučaju, dobro osmišljena promidžba istine o nama može se u ovome trenutku osloniti jedino na hrvatsko iseljeništvo, ili barem neke njegove segmente i entuzijaste. To je jedan od razloga zašto je baš te i takve režim izbacio iz političkoga i gospodarskoga života.

Režimu s izraženim jugokompleksom bolji je promotor istine u svijetu bio titoistički veleposlanik Ivo Goldstein, bračni novinarsko-veleposlanički par Paro i brojni drugi „istaknuti“ pojedinci i društvenopolitički radnici, koji u zbroju čine jednu od ključnih poluga odnarođena ili barem prema narodu ravnodušna režima.

Umjesto uhićenja četnika Božinović promiče Marakeški sporazum

Da je promidžba istine o stradanju Hrvata u posljednjoj velikosrpskoj agresiji funkcionirala, primjerice, ne bi se mogao dogoditi službeni posjet Zagrebu, stanovitoga „Palme“, četnika, a na službeni poziv gradonačelnika Bandića.

Ovako pak, računa se da se sad već mogu neometano brati plodovi Memoranduma II, podloge sveukupne srbijanske politike kojom istinu opetovano pretvaraju u opjevanu im laž. S „Palmom“ Bandić se izvrsno uklopio u proslavu stote obljetnice „prisajedinjenja“.

Dolazak četnika u službeni posjet Zagrebu, neosuđenoga agresora, nije samo informativno-propagandno, nego i sigurnosno pitanje.

Ministar unutarnjih poslova Božinović, međutim, nije uhitio „Palmu“, već je ovih dana održao na HTV-u predavanje o razlikama između izbjeglica i migranata. I nekritički navijao za Marakeški sporazum, (kao što je inkluzivna vlada ove godine nekritički navijala za Istanbulsku konvenciju), ne problematizirajući ni jednu problematičnu stavku iz toga „kompakta“. Pritom nam nije objasnio u kojoj mjeri pozivi četnicima i poticanje invazije na Europu pridonose hrvatskoj nacionalnoj sigurnosti.

Tako bi se uskoro i nacionalna sigurnost, po uzoru na sudbinu promidžbe istine, mogla pretočiti iz područja opće države u područje entuzijazma i volontera. Njih smo početkom devedesetih nazivali dragovoljcima. Čini se da i danas na njima Hrvatska opstaje, ako opstaje.

Nenad Piskač / HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Igor Vukić objavio popis Ustaša-Dalmatinaca u Jasenovcu

Objavljeno

na

Objavio

Ovdje je popis ustaša 4. (dalmatinske) satnije 1. bojne Ustaškog obranbenog zdruga iz Jasenovca, sastavljen 16. kolovoza 1942. godine.

Vojnici su se potpisali pod peticiju kojom su tražili da im se vrati zapovjednik, satnik Josip Duvančić, koji je došao u sukob s Vjekoslavom Luburićem i drugim časnicima iz UOZ-a. Sukob je izbio zbog navodnog zapostavljanja Dalmatinca, odbijanja da im se priznaju zasluge u borbama protiv partizana i četnika, slabijem opremanju od ostalih, osobito hercegovačkih satnija, itd.

Pozivam sve da pregledaju popis i možda pronađu nekoga koga poznaju: djeda, oca, prastrica ili ujaka. Javite nam ako vas neko ime potakne da potražite njegovu sliku, memoarski zapis ili da nam prepričate što vam je govorio, ispod glasa, na nekom obiteljskom okupljanju. Nažalost na dokumentu osim imena i prezimena vojnika i njihovih potpisa, nema drugih podataka

Ovi ljudi su u Jasenovcu držali vanjsku stražu oko logora, a sa zatočenicima su imali dodir tek ako bi pratili neke skupine zatočenika na radove izvan logora a uvečer bi ih vraćali natrag na počinak u logor.

Ustaše 4. satnije 1. bojne UOZ

1. Marko Slipčević
2. Josip Mujan
3. Ivan Markić
4. Paško Karaga
5. Ante Validžić
6. Mile Andabaka
7. Nikola Bilić
8. Krste Minga
9. Mate Sikavica
10. Josip Grčić
11. Marko Burnać
12. Mile Konforta
13. Slavko Čulina
14. Paško Perica
15. Josip Ikica
16. Ivan Topić
17. Josip Tarabarić
18. Stipan Čulina
19. Frane Mihaljević
20. Ivan Jakić
21. Ivan Vukšić
22. Stipe Leko
23. Ante Tomić
24. Ivan Klepo
25. Ivan Odak
26. Jakov Mujan
27. Pavao Pučić
28. Petar Pučić
29. Ante Andabaka
30. Ante Tošić
31. Frane Tomić
32. Ivan Borzić
33. Josip Andabaka
34. Mate Goreta
35. Joso Ivić
36. Jakov Tomić
37. Mate Lojić
38. Niko Begonja
39. Josip Vukušić
40. Marko Pendelj
41. Niko Vukušić
42. Josip Škeljo
43. Ante Berać
44. Nikola Marić
45. Ivan Juričić
46. Stipe Marić
47. Andrija Požar
48. Ante Dokoza
49. Mijo Dodig
50. Josip Bilić
51. Stipan Pučić
52. Ivan Grčić
53. Petar Pađen
54. Marko Buljević
55. David Ujaković
56. Ivan Šimić
57. Luka Matoš
58. Mate Rakić
59. Ivan Tomić
60. Frane Vujević
61. Drago Ercegovac
62. Petar Biloš
63. Ante Šućur
64. Mirko Stanković
65. Pajo Konforta
66. Niko Grgić
67. Ivan Ramljak
68. Mate Validžić
69. Tomo Ponoš
70. Adem Duran
71. Stipan Milaković
72. Mijo Štrkalj
73. Josip Dujić
74. Mijo Radeljić
75. Joso Buljan
76. Mile Mujan
77. Joso Šperanda
78. Ante Grgić
79. Josip Kardum
80. Paško Grgić
81. Ivan Marijanović
82. Petar Bunardžija
83. Petar Malenica
84. Marko Prdić
85. Jerko Šarić
86. Mile Grcić
87. Petar Lasić
88. Pilip Madžar
89. Ivan Dujić
90. Marko Bačić
91. Marko Dujić
92. Stipe Ćurko
93. Ivan Validžić
94. Ante Prgeša
95. Ivan Križanović
96. Mirko Zeljko
97. Ante Ujević
98. Ivan Andabaka
99. Niko Andabaka
100. Joso Sočo
101. Milim Škiljo
102. Miroslav Bradašić
103. Stjepan Kulušić
104. Josip Dučić
105. Ante Jurković
106. Jakov Martinović
107. Josip Škiljo
108. Josip Kardum
109. Ante Klisović
110. Ivo Hrstić
111. Petar Matić
112. Milan Bronić
113. Jandre Belić
114. Luka Gudelj
115. Ilija Kulić
116. Božo Grcić
117. Mile Ćevid
118. Ivan Vukušić
119. Marko Kardum
120. Mile Atlija
121. Ivan Vidović
122. Stjepan Dodig
123. Stipe Bilopavlović
124. Josip Odak
125. Roko Grcić
126. Joso Matić
127. Ilija Ledenko
128. Joso Lovrić
129. Ivan Tošić
130. Ante Lovrić
131. Joso Ćevid
132. Mate Lojić
133. Ilija Martinović
134. Božo Jurić
135. Ivan Sarić
136. Jerko Tošić
137. Josip Vukušić
138. Joso Ćaćić
139. Luka Zdero
140. Grgo Andabaka
141. Ivan Bubalo
142. Josip Goreta
143. Ivan Pučić
144. Marko Klepo
145. Krste Kulušić
146. Mate Pendelj
147. Ivan Lojić
148. Josip Šarić
149. Marko Mujan
150. Mate Cigić
151. Mate Tomić
152. Filip Parat
153. Ante Perišić
154. Ivan Mucavac
155. Ivan Klepić
156. Marko Traljić
157. Ante Validžić
158. Drago Radas
159. Nikica Konforta
160. Mile Konforta
161. Vladimir Kasalo
162. Dane Kasalo
163. Ivan Petrović
164. Nikola Atlija
165. Petar Knez
166. Josip Banovac
167. Drago Šimić
168. Ante Bračić
169. Ivan Ljubičić
170. Božo Brajković
171. Vlade Kujundžić
172. Ante Ravlić
173. Niko Bilić
174. Vinko Erak
175. Krste Andabaka
176. Mijo Špiranović
177. Ivan Špiranović
178. Petar Špiranović
179. Stipe Špiranović
180. Ante Kardum
181. Stipan Bodrožić
182. Stipan Bodružić
183. Andrija Anić
184. Ivan Vujić
185. Ante Ivić /Ivanov/
186. Tomo Mihaljević
187. Ante Škiljo
188. Ante Bačić
189. Ante Ivić /Filipa/
190. Ante Sočo
191. Petar Džaja
192. Krste Šuljak
193. Frane Đidara
194. Jakov Kulušić /Šimunov/
195. Jakov Kulušić /Jakovljev/
196. Nikola Kulušić
197. Jakov Bašić
198. Pajo Škiljo
199. Jure Zelić
200. Paško Gambiroža
201. Petar Jelavina

(originalni dokument može se razgledati u Hrvatskom državnom arhivu, u fondu Hrvatski državni sabor Nezavisne države Hrvatske)

Foto: Igor Vukić/fb

Foto: Igor Vukić/fb

Foto: Igor Vukić/fb

Foto: Igor Vukić/fb

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Nino Raspudić: Macron želi pretvoriti EU u nad – paradržavu

Objavljeno

na

Objavio

Macronov manifest i prosvjedi bile su teme ovog Petog dana HRT televizije. Komentirali su: Aleksandar Musić, Nino Raspudić, Marijana Bijelić, Petar Tomev Mitrikeski.

Macron je u problemima pred EU izbore. Njegova popularnost je drastično pala. U svom manifestu on se obraća ‘europskim građanima’. Kaže da Europa nikad nije bila u većoj opasnosti. Od čega? Valjda, od njegovog gubljenja vlasti i gubljenja vlasti njemu sličnima. Govori o nekakvim prijetnjama i opasnostima, mi stariji se sjećamo takvih prijetnji iz nekih totalitarnih režima”.

“No što je Trump činio prema Kini, to bi Macron sad činio prema Americi. On govori protiv nacionalista, populista i demagoga, a sam je populist. Želi pretvoriti Europsku uniju u nad – paradržavu u kojoj manje zemlje ne bi mogle sudjelovati u donošenju odluka”, kazao je Nino Raspudić

 

Nino Raspudić: Diktatorica Veljača i dr. Bandić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari