Pratite nas

Kolumne

Neovisni mediji na hrvatski način

Objavljeno

na

Izjave ljevice i udruga civilnog društva  da je u Hrvatskoj ugrožena neovisnost medija, najobičnija je floskula jer u Hrvatskoj su ugroženi država i društvo tim istim neovisnim medijima.

Svjedoci smo do sada najveće medijske hajke na Vladu od njenog izglasavanja u Saboru 22 siječnja ove godine. Osim što se natječu u kritikama i omalovažavanju vladinog plana reformi, gdje plasiraju izjave propalih ekonomskih analitičara kao što su Kojić i Santini, pokušavaju spinovima , izvlačenjem izjava iz konteksta i igrom pokvarenog telefona napraviti razdor u vladajućoj većini i poremetiti odnose u Vladi.

[ad id=”93788″]

I dok za jedne znamo da su portal koji je antihrvatski ,anarhistički i projugoslavenski nastrojen i kojem nije strano vrijeđanje nacionalnih vrednota i utaja poreza vlasnika, imamo s druge strane jednu novinu koja je od svog osnutka slovila , pa čak u vrijeme socijalizma, kao novina konzervativnih svjetonazora, pa od uspostave demokracije i desno orjentirana ali uvijek profesionalna i izbalansirana između relne lijevice i umjerene desnice. Taj ista tiskovina i njena elektronička verzija, danas je postala medij sklon neoliberalnim stavovima, sklon žutilu i političkom reketu. Najviše isčuđuje to što većinu vlasničke strukture čini tvrtka u vlasništvu katoličke crkve, pogotovo indicije da se radi o dijelu ckve povezane sa mističnom organizacijom Opus Dei.  Obzirom na sastav i politički svjetonazor Vlade, očito je da se radi o medijskom reketu u svrhu ostvarivanja neke nezakonite financijske dobiti, a dobro upućeni tvrde da se radi o pritisku na Vladu u otkupu nekretnina u vlasništvu tog medija.

Koliko je medijski reket uobičajen u Hrvatskoj i isključivo služi za spašavanje onih koji su duboko potonuli u poslovni i moralni glib najbolje se očituje u tiskovinama  i portalima u vlasništvu posrnulog medijskog magnata Nine Pavića koji na jednom žutom portalu ismijava dolazak predsjednika jedne države čiji su gospodarstvenici jedni od rijetkih koji ulažu i spremni su pojačati svoja ulaganja u Hrvatsku kao da su njihovi euri i dolari kužni, spočitavajući pri tom tom predsjedniku i državi demokratske procese i slobodu medija u njegovoj državi, pokazujući pri tom kako su ti isti novinari dok su bili dio EPH na sva usta hvalili dolazak nekih diktatora u organizaciji našeg bivšeg „suverena“ Stipe Mesića. O snazi i kvaliteti bivšeg tjednika, a u buduće mjesečnika najbolje govori činjenica da ga se vlasnik na silu pokušava riješiti pa ga nudi i političkim strankama sakrivajući pri tom podatak da se radi o rekorderu remitende.

O tiskovinama i portalima u vlasništvu najpoznatijeg hrvatskog ovršitelja mogli bi se romani napisati. Ulaskom Hanžekovića i činjenicu na njegov liberalni politički svjetonazor, osim što je se u dobroj mjeri riješio Pavićevih novinara, u uređivačkoj politici i sadržaju tiskovina i portala ništa se bitno nije promijenilo. Iako je dolaskom nove Vlade i promjenom političkog okruženja, došlo do nekih pomaka ka neovisnom novinarstvu, isto tako odjednom se ta politika naglo promjenila, a sama analiza tih promjena očito je povezana sa poslovnim i osobnim razlozima njihovog vlasnika.

Činjenica da do promjena dolazi nakon političkih pritisaka i namjere rukovodstva HRT da se u naplatu potraživanja vezanih uz naplatu pretplate bavi pravna služba HRT, izmjena i dopuna Ovršnog zakona te izgledan raskid  zastupanja  i sa gradom  Zagrebom, a ne treba smetnuti sa uma da je Milan Bandić član vladajuće većine daju mi naznake razloga promjene uređivačke politike. Na sve to treba dodati i ŽUSKOK-e aktivnosti  u kupoprodaji i preuzimanju EPH i bolest samog vlasnika.

Jednostavno nije logično da se u medijima iz grupe EPH pojavljuju tekstovi kojima je prvenstveno cilj destabilizacija Vlade i pokušaj razbijanja saborske većine.  Senzacionalistički naslovi o svađi, razdoru u HDZ-u prije izbora rukovodećih struktura stranke na stranačkom saboru HDZ-a, o t “sukobu”  Karamarka i Brkića kao i tekstovi o  SDP-u kao novom MOST-m partneru te najnoviji biser o realnosti   i nužnosti  izvanrednih parlamentarnih sa izglednim povratkom Milanovića na vlast nisu samostalni autorski uradak novinara već  ciljani tekstovi cura od zadatka, a oni koji čitaju Jutarnji list dobro znaju o kojim novinarkama se radi. Očito da niti su dobili prave informacije iz HDZ niti iz SDP-a jer niti postoje sukobi u HDZ-u niti je Milanoviću do preslagivanja sa MOST-m, niti MOST-u s njima, a da ne govorimo o izvanrednim izborima koji ne odgovaraju nitkome, bar u ovom trenutku.

O  TV  postajama neovisnim i državnim neki drugi put.

Ante Rašić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Totalitarni mozgovi iskorištavaju migrante za uvođenje cenzure

Objavljeno

na

Objavio

Migrantska kriza jedna je od onih polarizirajućih tema. Koplja bi se manje lomila da se tu radi samo o prihvatu određenog broja ljudi koji sreću traže u Europi. No stvar je puno složenija od toga.

Budući da su integracijski procesi na Zapadu pokazali prilično ograničeni učinak, rasprava o migracijama pretvorila se u raspravu o tome kakvu Hrvatsku želimo u budućnosti.

Progresivci žele multikulti zemlju koja bi zauvijek izgubila svoj katolički duh pa im imigranti dođu kao saveznici, dok druga strana želi sačuvati hrvatsku i kršćansku tradiciju pa od pridošlica traži prihvaćanje domaćih kulturnih normi i obrazaca ponašanja.

Prihvat migranata iz humanitarnog i sigurnosnog pretvorio se u pravo identitetsko pitanje.

Rasprava je s političke spuštena na osobnu razinu, piše Mate Mijić / Večernji list

Ne treba onda čuditi to što teških riječi i optužbi ne nedostaje. Rasista, fašista, ksenofoba i katolibana s jedne te soroševaca i mrzitelja svega hrvatskog s druge strane ima i za izvoz. Da se ovakve rasprave vode kao nekad po birtijama, veselicama ili društvenim domovima, još bismo se iz ove globalne gabule izvukli kao relativno zdravo društvo s minimalno narušenom kohezijom.

No napredak informacijske tehnologije učinio je svakoga od nas izvorom vijesti i dao nam alate za njihovo viralno širenje.

Nažalost, neki se iz različitih motiva odlučuju na širenje lažnih vijesti, a migrantska kriza došla je kao gorivo na plamen koji se i prije nje počeo širiti javnim prostorom.

Odgovor na manipulacije i jednostrano izvještavanje liberalnih medija koji su često daleko u drugi plan gurali ljudima iznimno važno pitanje sigurnosti stigao je u obliku jednako pogubnih manipulacija na internetu koje potpiruju strahove. Dominantna percepcija migranata u javnosti od početka je oblikovana manipulacijama.

Prvi su svoje karte odigrali liberalni mediji pa se sve migrante nazivalo sirijskim izbjeglicama i prikazivalo uglavnom kao sirote žene i djecu koji bježe od rata.

Kad je postalo jasno da ih veći broj dolazi iz država koje nisu zahvaćene ratnim sukobima i da se mahom radi o odraslim radno sposobnim muškarcima, internet je uzvratio udarac. Slike onemoćalih i očajnih žena s djecom kojoj je rat uništio djetinjstvo potisnule su snimke nasilja po europskim gradovima i izvještaji iz crne kronike. Jadne izbjeglice pretvorile su se u hordu osvajača koja dolazi samo s jednim ciljem – da nas pokori.

Površnost, licemjerje i manipulativnost u izvještavanju o migrantskoj krizi izazvali su kontraučinak pa sad ljudi više vjeruju pojedincima koji po društvenim mrežama šire neprovjerene, a često i lažne, informacije.

Jedna laž zamijenjena je drugom. Obje su jednako pogubne, samo što je prva uglavnom dobro promišljena i planski plasirana, a druga je proizvod straha. To, naravno, ne znači da na tom strahu neki ne pokušavaju politički profitirati.

Da bi to onemogućili i vratili kontrolu nad situacijom u svoje ruke, totalitarni mozgovi dosjetili su se jednostavnog rješenja – cenzure. “Zaustavite internet”, temeljna je poruka onih koji bi željeli sankcionirati širenje vijesti koje smatraju lažnima ili štetnima za svoju agendu.

Kontroverzni UN-ov Globalni kompakt o migracijama koji bi trebao biti usvojen u prosincu u Marakešu preporučuje uskraćivanje javnih sredstava i materijalne podrške medijima koji „promiču netoleranciju, ksenofobiju, rasizam i ostale oblike diskriminacije prema migrantima“. A tko bi o tome trebao odlučivati i na temelju čega? Političari i birokrati prema svojoj slobodnoj procjeni. Sigurno neće čekati pravomoćnu presudu hrvatskih sudova.

Isto vrijedi za Facebook i ostale društvene mreže koje sadržaj brišu, a korisnike blokiraju, bez sudske odluke. Digitalne platforme sankcioniraju uglavnom po prijavi korisnika, neistomišljenika onih prijavljenih, i prema vlastitoj interpretaciji korporativnih pravila korištenja.

Dodatni problem s društvenim mrežama je to što je njihov filter robotski i vrlo neselektivan pa će nakon sve jačih političkih pritisaka gušenje slobode govora na internetu biti još izraženije.

Sve je očitije da će migrantska kriza ostaviti veliki trag na slobodu govora u Hrvatskoj i Europi. Ono što je zakonom kažnjivo mora se sankcionirati, a sve ostalo, ma koliko se s time ne slagali, moramo zaštititi. Odgovor na laži koje se pojavljuju s obje strane u raspravi nije cenzura, nego istina.

Uz nepristrano izvještavanje mainstream medija i pravilan angažman svih društvenih institucija, lažne vijesti i njihovi izvori bit će pobijeđeni.

Pristanemo li na cenzuru, vrlo je moguće da će u budućnosti laži biti jedine vijesti koje će do nas dopirati, piše Mate Mijić / Večernji list

 

Višnja Starešina: Problem s migrantima pred eskalacijom, a Hrvatska okreće glavu

 

 

Odlazak ‘migrant’ Merkel

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Opet ujedinitelji i osloboditelji

Objavljeno

na

Objavio

Miroslav Krleža, neopravdano prisvajan od jugoslavenske ljevice i isto tako neopravdano odbacivan od hrvatskih nacionalista, u svojim “Zapisima sa Tržića” 1977. piše kao su svi oni (hrvatski intelektualci – op.a.) bili 1914. pristaše jugoslavenskog integralizma, ali je on, kako sam kaže, brzo prozreo podvalu ideologije narodnog jedinstva s Pobjednicima, Soluncima, Kajmakčalancima, Ujediniteljima i Osloboditeljima, koja će “našem narodu donijeti patnje i poniženja”.

Jugomasonska, jugoslavenstvujušća, karijeristička, koalicionistička omladina (Tresić, Anđelinović, Vojnović, Meštrović, Bartulović, Andrić, Korolija…) zaigrala je dinarsko kolo rojalističkog unitarizma. “Mlada Jugoslavija” pojavila se kao udarno, borbeno, ekstremno, šestojanuarsko udruženje i kao idejni nasljednik akrivističke Orjune s radikalnim programom kraljevske diktature.

Zašto ovdje Krleža? Pa zato što iste te mlade Jugoslavene (zamijenite im samo imena) s istim tim idejama i istim nasljedstvom na zaprepašćujući način, svemu usprkos, susrećemo i dandanas na stranicama naših novina, na malim ekranima i na katedrama. U likovima koje najuvjerljivije simbolizira Milorad Pupovac prepoznajemo te davne ujediniteljske, solunaške, pobjedničke ideje i poruke, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija 

Upravo je ovih dana u sklopu obilježavanja stote obljetnice završetka Prvog svjetskog rata, koji je započeo puno slavljenim okrutnim ubojstvom prijestolonasljednika Ferdinanda, njegove žene i nerođenog djeteta, u čestitci Aleksandru Vučiću Pupovac egzaltirano napisao:

“Povodom 100. godišnjice od završetka Prvog svjetskog rata, u kojemu je srpska vojska… uz ogromne žrtve izvojevala jednu od najvećih pobjeda toga rata, čestitam vam tu veliku pobjedu… Pobjeda je stvorila pretpostavke za slobodu kako srpskom narodu tako i važne pretpostavke za slobodu svih naroda s kojima su Srbi živjeli i žive… S osjećajem ponosa pridružujem se njezinom obilježavanju i vjerujemo da je prilika da se sjetimo svega onoga što je ta pobjeda donijela, što je nakon nje stvoreno i što nam može značiti u budućnosti.”

Umjesto zgražanja nad bezumljem i kaosom u kojemu se nije znalo tko protiv koga ratuje, u kojemu je stradalo dvadeset milijuna ljudi, u kojemu je srpska “pobjednička” vojska stjerana u Solun, Pupovac čestita pobjedu Vučiću kao da je bila jučer i kao da je Vučić bio general vojske.

Ali tu se zapravo i ne kriju recentne poruke. Ta srpska pobjeda, prema Pupovcu, nije donijela, kao što kaže Krleža i kao što svjedoči povijest, patnju i poniženje, dodajmo i izlazak iz zapadnoeuropskog kulturnog kruga, nego slobodu ne samo Srbima, nego i drugim narodima s kojima Srbi žive (naravno i Hrvatima).

Donijela je, fakat, Jugoslaviju, i to unitarnu ili proširenu Srbiju, što će, nada se Milorad, imati značaj i u budućnosti. Nije valjda! Ne bi Pupovac bio važan ni zanimljiv kad ne bio bio koalicijski partner vladajuće pučke stranke.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija 

 

U spomen na pale hrvatske vojnike u Prvom svjetskom ratu

 

 

Pupovac čestitao Vučiću na ‘Pobedi u prvom svetskom ratu’!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari