Kolumne
Neovisni mediji na hrvatski način
Izjave ljevice i udruga civilnog društva da je u Hrvatskoj ugrožena neovisnost medija, najobičnija je floskula jer u Hrvatskoj su ugroženi država i društvo tim istim neovisnim medijima.
Svjedoci smo do sada najveće medijske hajke na Vladu od njenog izglasavanja u Saboru 22 siječnja ove godine. Osim što se natječu u kritikama i omalovažavanju vladinog plana reformi, gdje plasiraju izjave propalih ekonomskih analitičara kao što su Kojić i Santini, pokušavaju spinovima , izvlačenjem izjava iz konteksta i igrom pokvarenog telefona napraviti razdor u vladajućoj većini i poremetiti odnose u Vladi.
[ad id=”93788″]
I dok za jedne znamo da su portal koji je antihrvatski ,anarhistički i projugoslavenski nastrojen i kojem nije strano vrijeđanje nacionalnih vrednota i utaja poreza vlasnika, imamo s druge strane jednu novinu koja je od svog osnutka slovila , pa čak u vrijeme socijalizma, kao novina konzervativnih svjetonazora, pa od uspostave demokracije i desno orjentirana ali uvijek profesionalna i izbalansirana između relne lijevice i umjerene desnice. Taj ista tiskovina i njena elektronička verzija, danas je postala medij sklon neoliberalnim stavovima, sklon žutilu i političkom reketu. Najviše isčuđuje to što većinu vlasničke strukture čini tvrtka u vlasništvu katoličke crkve, pogotovo indicije da se radi o dijelu ckve povezane sa mističnom organizacijom Opus Dei. Obzirom na sastav i politički svjetonazor Vlade, očito je da se radi o medijskom reketu u svrhu ostvarivanja neke nezakonite financijske dobiti, a dobro upućeni tvrde da se radi o pritisku na Vladu u otkupu nekretnina u vlasništvu tog medija.
Koliko je medijski reket uobičajen u Hrvatskoj i isključivo služi za spašavanje onih koji su duboko potonuli u poslovni i moralni glib najbolje se očituje u tiskovinama i portalima u vlasništvu posrnulog medijskog magnata Nine Pavića koji na jednom žutom portalu ismijava dolazak predsjednika jedne države čiji su gospodarstvenici jedni od rijetkih koji ulažu i spremni su pojačati svoja ulaganja u Hrvatsku kao da su njihovi euri i dolari kužni, spočitavajući pri tom tom predsjedniku i državi demokratske procese i slobodu medija u njegovoj državi, pokazujući pri tom kako su ti isti novinari dok su bili dio EPH na sva usta hvalili dolazak nekih diktatora u organizaciji našeg bivšeg „suverena“ Stipe Mesića. O snazi i kvaliteti bivšeg tjednika, a u buduće mjesečnika najbolje govori činjenica da ga se vlasnik na silu pokušava riješiti pa ga nudi i političkim strankama sakrivajući pri tom podatak da se radi o rekorderu remitende.
O tiskovinama i portalima u vlasništvu najpoznatijeg hrvatskog ovršitelja mogli bi se romani napisati. Ulaskom Hanžekovića i činjenicu na njegov liberalni politički svjetonazor, osim što je se u dobroj mjeri riješio Pavićevih novinara, u uređivačkoj politici i sadržaju tiskovina i portala ništa se bitno nije promijenilo. Iako je dolaskom nove Vlade i promjenom političkog okruženja, došlo do nekih pomaka ka neovisnom novinarstvu, isto tako odjednom se ta politika naglo promjenila, a sama analiza tih promjena očito je povezana sa poslovnim i osobnim razlozima njihovog vlasnika.
Činjenica da do promjena dolazi nakon političkih pritisaka i namjere rukovodstva HRT da se u naplatu potraživanja vezanih uz naplatu pretplate bavi pravna služba HRT, izmjena i dopuna Ovršnog zakona te izgledan raskid zastupanja i sa gradom Zagrebom, a ne treba smetnuti sa uma da je Milan Bandić član vladajuće većine daju mi naznake razloga promjene uređivačke politike. Na sve to treba dodati i ŽUSKOK-e aktivnosti u kupoprodaji i preuzimanju EPH i bolest samog vlasnika.
Jednostavno nije logično da se u medijima iz grupe EPH pojavljuju tekstovi kojima je prvenstveno cilj destabilizacija Vlade i pokušaj razbijanja saborske većine. Senzacionalistički naslovi o svađi, razdoru u HDZ-u prije izbora rukovodećih struktura stranke na stranačkom saboru HDZ-a, o t “sukobu” Karamarka i Brkića kao i tekstovi o SDP-u kao novom MOST-m partneru te najnoviji biser o realnosti i nužnosti izvanrednih parlamentarnih sa izglednim povratkom Milanovića na vlast nisu samostalni autorski uradak novinara već ciljani tekstovi cura od zadatka, a oni koji čitaju Jutarnji list dobro znaju o kojim novinarkama se radi. Očito da niti su dobili prave informacije iz HDZ niti iz SDP-a jer niti postoje sukobi u HDZ-u niti je Milanoviću do preslagivanja sa MOST-m, niti MOST-u s njima, a da ne govorimo o izvanrednim izborima koji ne odgovaraju nitkome, bar u ovom trenutku.
O TV postajama neovisnim i državnim neki drugi put.
Ante Rašić/Kamenjar.com
Što vi mislite o ovoj temi?
Kolumne
Totalitarni mozgovi iskorištavaju migrante za uvođenje cenzure
Migrantska kriza jedna je od onih polarizirajućih tema. Koplja bi se manje lomila da se tu radi samo o prihvatu određenog broja ljudi koji sreću traže u Europi. No stvar je puno složenija od toga.
Budući da su integracijski procesi na Zapadu pokazali prilično ograničeni učinak, rasprava o migracijama pretvorila se u raspravu o tome kakvu Hrvatsku želimo u budućnosti.
Progresivci žele multikulti zemlju koja bi zauvijek izgubila svoj katolički duh pa im imigranti dođu kao saveznici, dok druga strana želi sačuvati hrvatsku i kršćansku tradiciju pa od pridošlica traži prihvaćanje domaćih kulturnih normi i obrazaca ponašanja.
Prihvat migranata iz humanitarnog i sigurnosnog pretvorio se u pravo identitetsko pitanje.
Rasprava je s političke spuštena na osobnu razinu, piše Mate Mijić / Večernji list
Ne treba onda čuditi to što teških riječi i optužbi ne nedostaje. Rasista, fašista, ksenofoba i katolibana s jedne te soroševaca i mrzitelja svega hrvatskog s druge strane ima i za izvoz. Da se ovakve rasprave vode kao nekad po birtijama, veselicama ili društvenim domovima, još bismo se iz ove globalne gabule izvukli kao relativno zdravo društvo s minimalno narušenom kohezijom.
No napredak informacijske tehnologije učinio je svakoga od nas izvorom vijesti i dao nam alate za njihovo viralno širenje.
Nažalost, neki se iz različitih motiva odlučuju na širenje lažnih vijesti, a migrantska kriza došla je kao gorivo na plamen koji se i prije nje počeo širiti javnim prostorom.
Odgovor na manipulacije i jednostrano izvještavanje liberalnih medija koji su često daleko u drugi plan gurali ljudima iznimno važno pitanje sigurnosti stigao je u obliku jednako pogubnih manipulacija na internetu koje potpiruju strahove. Dominantna percepcija migranata u javnosti od početka je oblikovana manipulacijama.
Prvi su svoje karte odigrali liberalni mediji pa se sve migrante nazivalo sirijskim izbjeglicama i prikazivalo uglavnom kao sirote žene i djecu koji bježe od rata.
Kad je postalo jasno da ih veći broj dolazi iz država koje nisu zahvaćene ratnim sukobima i da se mahom radi o odraslim radno sposobnim muškarcima, internet je uzvratio udarac. Slike onemoćalih i očajnih žena s djecom kojoj je rat uništio djetinjstvo potisnule su snimke nasilja po europskim gradovima i izvještaji iz crne kronike. Jadne izbjeglice pretvorile su se u hordu osvajača koja dolazi samo s jednim ciljem – da nas pokori.
Površnost, licemjerje i manipulativnost u izvještavanju o migrantskoj krizi izazvali su kontraučinak pa sad ljudi više vjeruju pojedincima koji po društvenim mrežama šire neprovjerene, a često i lažne, informacije.
Jedna laž zamijenjena je drugom. Obje su jednako pogubne, samo što je prva uglavnom dobro promišljena i planski plasirana, a druga je proizvod straha. To, naravno, ne znači da na tom strahu neki ne pokušavaju politički profitirati.
Da bi to onemogućili i vratili kontrolu nad situacijom u svoje ruke, totalitarni mozgovi dosjetili su se jednostavnog rješenja – cenzure. “Zaustavite internet”, temeljna je poruka onih koji bi željeli sankcionirati širenje vijesti koje smatraju lažnima ili štetnima za svoju agendu.
Kontroverzni UN-ov Globalni kompakt o migracijama koji bi trebao biti usvojen u prosincu u Marakešu preporučuje uskraćivanje javnih sredstava i materijalne podrške medijima koji „promiču netoleranciju, ksenofobiju, rasizam i ostale oblike diskriminacije prema migrantima“. A tko bi o tome trebao odlučivati i na temelju čega? Političari i birokrati prema svojoj slobodnoj procjeni. Sigurno neće čekati pravomoćnu presudu hrvatskih sudova.
Isto vrijedi za Facebook i ostale društvene mreže koje sadržaj brišu, a korisnike blokiraju, bez sudske odluke. Digitalne platforme sankcioniraju uglavnom po prijavi korisnika, neistomišljenika onih prijavljenih, i prema vlastitoj interpretaciji korporativnih pravila korištenja.
Dodatni problem s društvenim mrežama je to što je njihov filter robotski i vrlo neselektivan pa će nakon sve jačih političkih pritisaka gušenje slobode govora na internetu biti još izraženije.
Sve je očitije da će migrantska kriza ostaviti veliki trag na slobodu govora u Hrvatskoj i Europi. Ono što je zakonom kažnjivo mora se sankcionirati, a sve ostalo, ma koliko se s time ne slagali, moramo zaštititi. Odgovor na laži koje se pojavljuju s obje strane u raspravi nije cenzura, nego istina.
Uz nepristrano izvještavanje mainstream medija i pravilan angažman svih društvenih institucija, lažne vijesti i njihovi izvori bit će pobijeđeni.
Pristanemo li na cenzuru, vrlo je moguće da će u budućnosti laži biti jedine vijesti koje će do nas dopirati, piše Mate Mijić / Večernji list
Višnja Starešina: Problem s migrantima pred eskalacijom, a Hrvatska okreće glavu
Što vi mislite o ovoj temi?
Kolumne
Josip Jović: Opet ujedinitelji i osloboditelji
Miroslav Krleža, neopravdano prisvajan od jugoslavenske ljevice i isto tako neopravdano odbacivan od hrvatskih nacionalista, u svojim “Zapisima sa Tržića” 1977. piše kao su svi oni (hrvatski intelektualci – op.a.) bili 1914. pristaše jugoslavenskog integralizma, ali je on, kako sam kaže, brzo prozreo podvalu ideologije narodnog jedinstva s Pobjednicima, Soluncima, Kajmakčalancima, Ujediniteljima i Osloboditeljima, koja će “našem narodu donijeti patnje i poniženja”.
Jugomasonska, jugoslavenstvujušća, karijeristička, koalicionistička omladina (Tresić, Anđelinović, Vojnović, Meštrović, Bartulović, Andrić, Korolija…) zaigrala je dinarsko kolo rojalističkog unitarizma. “Mlada Jugoslavija” pojavila se kao udarno, borbeno, ekstremno, šestojanuarsko udruženje i kao idejni nasljednik akrivističke Orjune s radikalnim programom kraljevske diktature.
Zašto ovdje Krleža? Pa zato što iste te mlade Jugoslavene (zamijenite im samo imena) s istim tim idejama i istim nasljedstvom na zaprepašćujući način, svemu usprkos, susrećemo i dandanas na stranicama naših novina, na malim ekranima i na katedrama. U likovima koje najuvjerljivije simbolizira Milorad Pupovac prepoznajemo te davne ujediniteljske, solunaške, pobjedničke ideje i poruke, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija
Upravo je ovih dana u sklopu obilježavanja stote obljetnice završetka Prvog svjetskog rata, koji je započeo puno slavljenim okrutnim ubojstvom prijestolonasljednika Ferdinanda, njegove žene i nerođenog djeteta, u čestitci Aleksandru Vučiću Pupovac egzaltirano napisao:
“Povodom 100. godišnjice od završetka Prvog svjetskog rata, u kojemu je srpska vojska… uz ogromne žrtve izvojevala jednu od najvećih pobjeda toga rata, čestitam vam tu veliku pobjedu… Pobjeda je stvorila pretpostavke za slobodu kako srpskom narodu tako i važne pretpostavke za slobodu svih naroda s kojima su Srbi živjeli i žive… S osjećajem ponosa pridružujem se njezinom obilježavanju i vjerujemo da je prilika da se sjetimo svega onoga što je ta pobjeda donijela, što je nakon nje stvoreno i što nam može značiti u budućnosti.”
Umjesto zgražanja nad bezumljem i kaosom u kojemu se nije znalo tko protiv koga ratuje, u kojemu je stradalo dvadeset milijuna ljudi, u kojemu je srpska “pobjednička” vojska stjerana u Solun, Pupovac čestita pobjedu Vučiću kao da je bila jučer i kao da je Vučić bio general vojske.
Ali tu se zapravo i ne kriju recentne poruke. Ta srpska pobjeda, prema Pupovcu, nije donijela, kao što kaže Krleža i kao što svjedoči povijest, patnju i poniženje, dodajmo i izlazak iz zapadnoeuropskog kulturnog kruga, nego slobodu ne samo Srbima, nego i drugim narodima s kojima Srbi žive (naravno i Hrvatima).
Donijela je, fakat, Jugoslaviju, i to unitarnu ili proširenu Srbiju, što će, nada se Milorad, imati značaj i u budućnosti. Nije valjda! Ne bi Pupovac bio važan ni zanimljiv kad ne bio bio koalicijski partner vladajuće pučke stranke.
Josip Jović / Slobodna Dalmacija
