Pratite nas

Komentar

Nepodržavanjem inicijative udruge „U ime obitelji“ HDZ si zabija autogol?

Objavljeno

na

Inicijativa udruge „U ime obitelji“ za promjenu izbornog sustava u Hrvatskoj dovela je do zanimljivih političkih podjela. S jedne strane inicijativu ne podržavaju uglavnom dvije najveće političke stranke, HDZ i SDP, dok se ideja udruge sviđa manjim strankama (uglavnom desnice), velikom broju intelektualaca i Katoličkoj Crkvi. Razumljiv je stav SDP-a, koji ne samo da se boji sadržaja inicijative (preferencijalno glasovanje bez cenzusa, glasovanje dopisnim putem, koalicije nakon izbora), nego još ne može probaviti volju hrvatskih građana koji su stali uz prethodnu inicijativu „U ime obitelji“. Podsjetimo, zahvaljujući referendumu 1. prosinca 2013. godine ustavno je definirano kako je brak zajednica isključivo muškarca i žene. Strah je SDP-a, najveće antiklerikalne organizacije u Hrvata, stranke koja vodi državu u propast i koja je podijeljena oko najvažnijih unutarstranačkih pitanja, sasvim razumljiv. Iako su ideje inicijative isprobane, moderne i prisutne u nekoliko europskih država, ona je škakljiva čak i za najveću hrvatsku oporbenu stranku.

Kad se uzmu u obzir izbori za Europski parlament i rezultat istih koji su doveli Tonina Piculu sa 132.792 (48,13%) glasova na mjesto najbiranijeg člana sa SDP-ove liste, onda je lako zaključiti kako vrhu stranaka itekako smetaju glavne ideje inicijative, posebno „preferencijalno glasovanje“. Takva bi praksa osigurala demokratizaciju stranaka, što bi moglo konačno dovesti i do prestanka formiranja novih stranka zbog raznoraznih izbacivanja iz stranke i svađa (podsjetimo se samo koliko je novih stranaka nastalo zbog neslaganja pojedinih članova s politikom predsjedništva). Slično, kritičarima smeta i druga točka inicijative, „smanjenje izbornog praga s 5% na 3%“. Mnogi se političari osvrću na nju. Tako je predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko kritizirao moguće smanjivanje izbornog praga „jer bi u Saboru dovelo puno stranaka“, što je u potpunosti netočno. Naime, upravo se zbog toga kao preduvjet za kandidaturu prije izbora traži prikupljanje 3.000 glasova, što bi demotiviralo značajan broj stranaka, a osim toga, s obzirom na smanjenje izbornih jedinica i na onemogućavanje prijeizbornih koalicija, broj bi stranaka u Saboru bio puno niži. Kao primjer možemo uzeti aktualnu najnoviju „stabilnu“ predizbornu koaliciju HDZ-HSLS. Uzmimo u obzir kako je trenutno HSLS izvan Sabora i da je na izborima za Europski parlament HSLS dobio oko 4.000 glasova. HDZ mora HSLS-u osigurati ministarsko mjesto, iako je očito da je ta stranka na koljenima. Kako? Barem u jednoj izbornoj jedinici s postojećim izbornim zakonom mora kandidirati HSLS-ovog budućeg ministra kao nositelja liste. Što znači da iako ga nijedan birač ne želi za ministra, on svejedno, kao simpatizer HDZ-a, mora zaokružiti koaliciju HDZ-HSLS.

Upravo bi izborni prag od 3% mogao dati šansu HSLS-u da uđe samostalno u Sabor, ali isto tako dati šansu i biračima (a to je najvažnije!) da zaokruže onu listu ili kandidata kojeg žele, bez ikakvih kalkulacija. Zbog toga je važna točka „samostalno na izbore, udruživanje nakon izbora“, jer otkud pravo HSLS-u na ministarsko mjesto na račun HDZ-a i sa samo nekoliko tisuća glasova? Može se primijetiti kako najnovija inicijativa „U ime obitelji“ želi reći stop takvoj praksi, a sve su njene predložene točke povezane.

Zanimljivo je primijetiti kako je HDZ rekao jasno i glasno ne inicijativi. Veliki će broj članova te stranke potajno potpisati istu, kao i njen potpredsjednik dr. Drago Prgomet. On je iznio značajne argumente zašto bi svi trebali podržati inicijativu, pozivajući se i na europska demokratska načela. Moram priznati da nisam očekivao toliko nepotrebnu i agresivnu HDZ-ovu kampanju protiv „U ime obitelji“. HDZ umjesto da stane uz svoj narod i da konačno pokaže političku iskrenost, odlučuje se za svađalački ton koji danas priliči samo SDP-u. Prije svega, kad vidimo kako su se ponašali birači tijekom izbora za Europski parlament onda vidimo kako je HDZ-ova koalicija od 381.844 glasova imala oko 40% preferencijalnih glasova za HDZ-ove kandidate, dok su drugi preferencijalni glasovi išli kandidatima drugih stranaka. Ti preferencijalni glasovi dolaze od birača koji ne glasuju za HDZ (Tomašić i Petir). Od HDZ-ovih 40% preferencijalnih glasova 50% ih je bilo za nositelja liste Andreja Plenkovića. To svjedoči da su HDZ-ovi birači disciplinirani. Oni neće potezati za preferencijalnim glasom kao SDP-ovi birači (od svih glasova za SDP-ove kandidate bilo je oko 65% preferencijalnih glasova) koji su na prvom mjestu stavili Tonina Piculu. Nadalje, HDZ kao najveća stranka s najvećim brojem članova, kako se njeno vodstvo često hvali, ne bi smjela imati regrutacijskih problema tijekom formiranja lista u pojedinim izbornim jedinicama, a to su birači prepoznali na svim dosadašnjim izborima za Europski parlament. Pa čemu onda strah? Zašto si HDZ zabija autogol? Čemu nepodržavanje inicijative? Ako je HDZ najveća hrvatska stranka koja nudi kvalitetne kandidate, zašto onda strahuje od preferencijalnog glasa? Zlonamjernici bi odgovor potražili u navodnom „spašavanju fotelja“. Isto tako, ni druge točke koje predlažu zagovaratelji inicijative ne bi trebale biti nikakva opasnost za HDZ. Smanjenje izbornog praga, glasovanje dopisnim i elektroničnim putem, 3.000 potpisa prije kandidiranja pojedine stranke. Sve su uvjeti koji bi HDZ mogao bezrezervno podržati. Poslijeizborna koalicija bi isto tako trebala biti potpuno jednostavna igra za stranku kao što je HDZ. Sigurno su u stanju nakon izbora sjesti s predstavnicima drugih stranaka i podijeliti ministarska mjesta. I tu bi se neki zlonamjernici našli i rekli bi kako je plijen puno veći kad se „fotelje“ rasporede prije izbora.

Nejasnoća kojom HDZ nastupa protiv „U ime obitelji“ je itekako zabrinjavajuća. Pojedini birači bi mogli početi slijediti zlonamjerne glasine „spašavanja fotelja“. Tanak je led, posebno u Hrvatskoj, između paranoičnog razmišljanja „svi su oni isti“ i izlaska na izbore. Brzo se birači predomisle i postanu pasivni. To u HDZ-u kao da zaboravljaju. Također je nejasna budućnost HDZ-a. Nepodržavanjem inicijative biračima nije jasno kakvu budućnost nudi ta stranka odnosno kako će se razvijati. Hoće li birati moderni put, demokršćanski, kao njemački CDU (u Njemačkoj je zabranjeno prijeizborno koaliranje)? Hoće li HDZ imati sličnu budućnost kao i mađarski Fidesz i tražiti jednog hrvatskog Viktora Orbana? Ima li HDZ snagu postati stranka koja nudi kvalitetna gospodarska rješenja i koja će konačno početi štititi privatno vlasništvo, obrazovanje i male poduzetnike? Ili će pak odabrati put obmane, elitizma i iscrpljivanja državnih resursa, kao i sve druge mediteranske (tzv.!) demokršćanske stranke, kao Partido Popular u Španjolskoj, Slovenska demokratska stranka, ili Nea Dimokratia u Grčkoj.

Kad bi HDZ odlučio podržati inicijativu ujedno bi pokazao kako je spreman demokratizirati unutarstranačke strukture, stati uz zahtjeve građana i, kako ističe dr. Drago Prgomet, „mora se imati sluha za prihvaćanje novog“ i „tko to ne shvati, na dobrom je putu postati politički irelevantan“.

piše: Ivan Pepić / poskok.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marko Ljubić: Plenković i ‘Merasi’

Objavljeno

na

Objavio

Šaljiva fotomontaža

Kako sam i predvidio u svojoj analizi na početku predizborne kampanje, jedan od ključnih pravaca natjeravanja naroda pod okrilje HDZ-a na predstojećim europarlamentarnim izborima je davanje što više medijskog prostora rigidnoj antifi. Taj prostor imaju djelomično osiguran u Saboru, samo je potrebno uključiti kamere i igrokaz može krenuti. Što bi se Plenković mučio ili izlagao problemima s listom kandidata kad se uvijek može osloniti na gospodina “Merasa”?

Svaki aktualac je savršena prigoda za demonstraciju nadmoći, pa i duhovitosti, jer kad imaš toliko “merasa”, nema šanse da ti se ne stvori stotinjak prilika za poentiranje, u kojima možeš birati kakvim se želiš predstaviti. Hoćeš duhovitošću, hoćeš razumom i mudrošću, hoćeš pronicavošću, hoćeš kršćanstvom, hoćeš hrvatstvom. Samo se poslužiš pri tolikom izboru prilika i ponude. Jer Beljak, Maras, Grmoja nude šanse toliko uvjerljivo, da i legendarni “Cigo” prodajući konja prema njima izgleda kao početnik na buvljacima. Uz to što od takvih genijalaca nikada nitko neće čuti bilo što iole pametno, što je doduše i logično jer se ne zovu Puljak, djeluju u trenutcima polemike toliko ushićeno, oduševljeno do mjere da šalju poljupce u kameru gledajući se ili zamišljajući žene i ljubavnice, pardon, ljubavnike, kako sklopljenih ruku i uzdignutih očiju nebesima zahvaljuju na providnosti koja ih je spojila s takvim velikanima, jedva čekajući istrčati susjedima po komplimente.

Čisto predizborno savršenstvo, a tek kada im Plenković kaže Meras, Buljak ili Grdoja, stvar dolazi do ushita. Odmah se traži pisar koji će se požaliti službenici N., iz američkog veleposlanstva da naredne godine njihova imena dospiju na popis ugroženih vrsta State Departmenta. Jer, od Pupovčevih ne smiju tražiti pomoć, oni su Plenkovićevi. Taj predizborno kampanjski model djeluje iscjeliteljski na umorne hadezeovske dušice, pa po kuloarima nastane milozvučno šaptanje, ne konjima naravno, kako ipak Plenki nije toliko loš koliko jest. Pronosi se glas – jes vidio što im radi, a?

Ne može se reći da ni manje rigidna opozicija, ona “naša” svojski ne pridonosi natjeravanju naroda. Evo, primjerice Bruna Esih. Žena svjesna opasnosti pred islamskim terorizmom čisto državnički ne pristaje biti “Meras”, pa pita kako ćemo Hrvatsku obraniti od ilegalnih migranata? Pa joj Plenković odgovori – policijom i obranom europskih granica. Niti Bruna pita, niti Plenkoviću pada na pamet da hrvatska država ne treba braniti Europu, jer ju Europa nije stvarala, nego mora štititi hrvatski narod, koji je državu stvarao, a hrvatski narod se ne štiti u Zagrebu, nego na granici BiH sa Srbijom. Umjesto da pita što država poduzima na zaštiti hrvatskih životnih interesa u BiH, tako pokaže da je stvarni hrvatski nacionalist koji brine o ukupnoj hrvatskoj naciji, Bruna nabacuje volej Plenkoviću, gubeći šanse u izbornom tijelu Hrvata u BiH, ali i u svijetu.

Kada ovim scenama dodamo krvoločnog Josipovića koji ničim izazvan pokazuje da je klanje fratara kulturološko naslijeđe, ili Čička kome su po drugi put spale gaće zbog američkog izvještaja, Plenković može doslovno ležati ispod asvaltiranog Biokova, a orasi će mu sami padati u krilo, kako je davno navijestio jedan partizanski komesar, komentirao je Marko Ljubić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Domazet Lošo: Selefije nisu slučajno klanjale u Splitu! Trebalo ih je odmah privesti!

Objavljeno

na

Objavio

Umirovljeni admiral, poznati vojni strateg i poznavatelj geopolitičkih prilika, Davor Domazet – Lošo, izuzetno je nervozno reagirao na vijest o skupini muslimana koji su usred dana klanjali u Splitu.

Podsjetimo, jučer su sedam muškaraca odjevenih u kraće hlače i tunike, s dugačkim bradama i bijelim kapama na glavi, na splitsku Tolstojevu ulicu iznijeli šarene sagove na kojima su izveli obred klanjanja.

Koliko je ovo uobičajeno u svijetu, je li riječ o bezazlenoj molitvi ili je pak činjenica da su muškarci obzirom na odjeću vrlo vjerojatno pripadnici selefija (radikalni islamisti) zabrinjavajuća, pitanja su na koja je za dnevno.hr odgovorio Davor Domazet – Lošo:

Ovim su željeli reći: Nastavljamo ono što je započeo Dioklecijan

“To što se dogodilo vrlo je zabrinjavajuće i uznemirujuće! Apsolutno je neprihvatljivo da se ovakvo što dogodilo, a da država nije reagirala. Naše sigurnosne službe spavaju ili dangube fotografirajući i prisluškujući nebitne ljude na kavama, umjesto da su ODMAH priveli osobe koje su klanjale”, izjavio je Lošo u dahu i objasnio razlog svoje zabrinutosti.

“Kod radikalnih islamista ništa nije slučajno, sve je prožeto simbolikom. Notre Dame nije slučajno gorio uoči Uskrsa, Šri Lanka u kojem su na sam Uskrs ubijeni kršćani nije slučajna, kao što ni ovo klanjanje nakon Uskrsa u Splitu nije slučajno. Tvrdim sa stopostotnom sigurnošću da Split nije slučajno odabran!

Ovim su činom željeli reći ‘mi ćemo nastaviti tamo gdje je započeo Dioklecijan’, a znamo kakav je zločin nad kršćanima činio Dioklecijan i kako ih je progonio”, kazao je za dnevno.hr Davor Domazet Lošo.

Foto: Dalmatinski portal

 

Davor Domazet Lošo: Ništa ovdje nije slučajno! Ovo je prava istina o požaru u Parizu…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari