Pratite nas

Nepopisani građani prijete tužbama

Objavljeno

na

Iako je popis u BiH završen sinoć, popisivači nisu zakucali na vrata brojnih kućanstava, zbog čega su građani izrevoltirani i nadležne pitaju zašto se bolje nisu pripremili za ovaj značajan proces. “Zaboravljeni” stanovnici podsjećaju da stručnjaci već godinama na sva zvona oglašavaju koliko je bitno da se, nakon 22 godine, konačno ponovo “prebrojimo”, a čini se da će, kada se strasti smire, posla biti i za sudove.

Tužbu sa svojim ukućanima najavljuje Banjolučanin, pošto živi u kući koju čine dva stana, a popisivač, kako tvrdi, nije prešao prag nijedne od tih stambenih jedinica.
“Ne postoji riječ kojom mogu da opišem revolt koji osjećam. Što je najgore, pazili smo i svaki dan je netko kod kuće, kako popisivač ne bi ‘poljubio vrata’. Po mom mišljenju, nije normalno to što se ovaj popis sveo na otaljavanje posla. Planiramo ih tužiti”, naglašava ovaj Banjalučanin.
Popisivači, do jučer, nisu ušli ni u svaku kuću u banjalučkom naselju Paprikovac, zbog čega su građani također izrazili nezadovoljstvo.

“Zvala sam Popisno povjerenstvi sat vremena. Bili su im usijani telefoni, a kada su mi se članovi Povjerenstva konačno javili, dala sam im adresu i rekli su da će nas doći popisati. Došli su na kraju, a da ih nisam upozorila i kritizirala, tko zna što bi bilo”, ističu iz jednog kućanstva na Paprikovcu.
Ekipa “Nezavisnih” je na terenu srela pojedine popisivače u Banjaluci, koji su nerado govorili o svom poslu, ali su ipak priznali da su i posljednjeg dana popisa imali pune ruke posla. Da nevolja bude veća, slično je i u mnogim drugim lokalnim zajednicama.

“Nažalost, nije još gotovo sve. Imamo mjesne zajednice na rubnim područjima, ogromnih teritorija, gdje su kuće rasuđene. Popisivači obilaze te kuće i očekujemo da će to biti riješeno”, kazao je Miron Bjelovuk, predsjednik Popisnog povjerenstva  Gradiška, dodajući da popis ne može biti produžen, pošto je zakonom predviđeno da traje do 15. listopada.
Kako prethodnih dana, i danas su bili nezadovoljni nositelji projekta “Popismonitor”, a i oni vjeruju da svi stanovnici nisu popisani.

“Imali smo pozive građana koji su nas pitali da li će biti popisani. Mislim da ima ljudi koji nisu popisani i nadležni trebaju kazati što građani u tom slučaju trebaju raditi”, sugerira Dalio Sijah, član tima “Popismonitor”.
Nadležni na sve to odgovaraju da o prolongiranju rokova nema ni govora.
Mirsada Adembegović, savjetnik za odnose s javnošću Agencije za statistiku (BHAS) BiH, ističe da popis neće biti produžen jer je, kako je ustvrdila, na osnovu dobivenih potvrda s terena zaključeno da ovaj proces može biti završen na vrijeme, kako je i predviđeno.

“Agencija za statistiku i Središnji popisni zavod nisu dobili nijedan službeni dopis od bilo koje organizacije, koalicije ili udruženja, tako da ne ulazimo u to da li će popis biti pravovaljan ili ne”, navela je Adembegovićeva.
Oglasili su se i iz Republičke agencije za statistiku, ističući da je popis bio kompleksan, složen i mnogo izazovan proces.
“To nije za nas bilo neočekivano, ako se zna da na terenu ima 20.000 sudionika, te da taj posao treba organizirati i trebalo je ući u svaku kuću”, kaže Radmila Čičković, v.d. direktora Republičkog zavoda za statistiku.
Dok građani razmišljaju o tome da ”presaviju tabak” te nadležne u sudnici upitaju zbog čega su ih popisivači zaboravili, u statističkim institucijama naglašavaju da im je ostalo još mnogo posla.
Tako će popisni materijal iz lokalnih popisnih povjerenstava idući tjedan biti distribuiran u Centar za skladištenje u Istočnom Sarajevu, a priprema prostorija je već u završnoj fazi.

“Prostorije za skladištenje su u fazi pripreme i biće spremne da prime popisni materijal”, kažu u Agenciji za statistiku BiH.
Bitno je podsjetiti da će prvi preliminarni rezultati popisa stanovništva, kućanstava i stanova u BiH biti objavljeni za 90 dana, a ovaj proces koštati će oko 46 milijuna maraka.

Što je cilj popisa?
– Dobivanje podataka o broju stanovnika za cijelu državu, kao i po svim teritorijalnim razinama.
– Biti će poznata demografska, etnička, obrazovna, ekonomska, migracijska i druga obilježja.
– Poznat broj kućanstava, obitelji i njihove karakteristike –

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Naši u svijetu

Hrvati u Sydneyu održali su miran prosvjed i mimohod povodom sramotne haške presude

Objavljeno

na

Objavio

Hrvati u Sydneyu održali su miran prosvjed i mimohod povodom sramotne haške presude šestorici bosansko-hercegovačkih Hrvata. Održana je i misa zadušnica za pokojnog generala Slobodana Praljka.

Australski Hrvati ovim su povodom poslali otvoreno pismo Hrvatskoj. Suci! Slobodan Praljak nije ratni zločinac! S prijezirom odbacujem vašu presudu! Ovim riječima i ispijanjem otrova, general Praljak je izrekao konačnu presudu cijeloj dugogodišnjoj međunarodnoj farsi koja neodoljivo podsjeća na montirane komunističke procese, gdje se krivci unaprijed znaju.

Rečenica je to iz otvorenog pisma u kojem navode kako je njegov čin jedan je od najsnažnijih vapaja za pravdom koje smo posljednjih desetljeća mogli vidjeti. Čin čovjeka koji je uskoro trebao izaći na uvjetnu slobodu, no radije je izabrao smrt. Njegov čin poruka je hrvatskom narodu, ali i svakom čovjeku koji traži pravdu. Ovim činom, general je obvezao hrvatski narod na borbu za istinu i pravdu. Nakon ovoga nitko više nema pravo reći “mene se to ne tiče”, stoji u pismu.

Mi, australski Hrvati, pratimo što se događa u Hrvatskoj i svijetu. Svjesni smo važnosti kažnjavanja zločina, no isto tako smo svjesni negativne uloge Haškog suda čije djelovanje smatramo sramotnim i nepravednim. Očekivali smo pravdu. Dobili smo laž i nepravdu. Stoga hrvatskim političarima i hrvatskoj javnosti upućujemo ovo pismo.

Australski Hrvati u pismu navode kako zahtijevaju odbacivanje presude Slobodanu Praljku i šestorki, jer se temelji na povijesnim neistinama, očekuju ispriku vodećih hrvatskih političara koji su izjavili da prihvaćaju i poštuju presudu, traže istrage svih koji su protuzakonito slali dokumente u Haag i opstruirali obranu.

Također navode da s prijezirom odbacuju tvrdnje g. Brammertza da slavimo ratne zločince dok ignoriramo žrtve.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Marko Jurič: Frustracije koje proizvodi hrvatska atmosfera učmaloga političkog smrada

Objavljeno

na

Objavio

Zamjerili su mi neki što sam objavio tekst o hibridnom ratu koji se u Hrvatskoj događa i u kontekstu kojega se prstom uglavnom pokazuje na Rusiju.

Ima Rusija u tom smislu putra na glavi, ali po tome ne zaostaju bitno ni neke druge jake države. Primjerice, Obamina je administracija preko svoje uskoro bivše veleposlanice Juliet Valls Noyes, sustavno gadila i rastakala tradicionalno hrvatsko društvo raznim političkim i društvenim perverzijama s ciljem da se razbije ta čvrsta hrvatska društvena struktura.

Pomagale su se razne liberalne društvene inicijative, vršio pritisak na vlast, koristio medijski utjecaj i polako rastakalo hrvatsko društvo kao jedinstvena politička cjelina.

Najpoznatiji potezi tog hibridnog rata su skandalozno izvješće o stanju ljudskih prava i odlazak izaslanstva američkog veleposlanstva na one neslužbene komemoracije stradanja u logoru Jasenovac, u organizaciji SNV-a i SAB-a.

Za razumijevanje djelovanja takvih konspirativnih akcija, najsigurniji pokazatelji su rezultati. Ono što je u Hrvatskoj karakteristični vodeći problem, jest iseljavanje mladih ljudi iz Hrvatske, koje je poprimilo bleiburške okvire.

Prije sedamdeset godina mladi Hrvati su brutalno preseljeni na onaj svijet, a danas su to neke europske destinacije, Kanada, SAD-e, itd. Identične su brojke i činjenično stanje, a to je da Hrvatska postaje ispražnjena zemlja sa sve manjim udjelom vitalnog stanovništva na kojemu se temelji snaga suvereniteta svake države.

Netko će reći kako je ovo još jedna varijacija neke od teorija zavjere. Međutim, hrvatska turistička sezona jasno pokazuje vrlo opipljive adute hrvatskog ozemlja. Hrvatska je, dakle zemlja, koju mnogi biraju kao svoju idealnu destinaciju. Motiva za teorije sustavnog iseljavanja mladih iz Hrvatske očito ima.

Osim lijepog krajobraza, ugodne klime, Hrvatska ima ogromne zalihe pitke vode i kvalitetnog poljoprivrednog zemljišta nezagađenog GMO-ima, hibridima, ili nekim aktivnim otpadima. Drugim riječima, Hrvatska ne predstavlja samo zemlju lijepoga životnog prostora, nego i zemlju koja može jamčiti život svojim stanovnicima, čak i višestruko brojnijim nego li ih je danas.

Prošao sam večeras pored nekoliko kafića u kvartu i zanimljivo je da, iako je ponedjeljak, da su svi bili dobro popunjeni. Što to znači? Što se to hrvatskom puku, mladom i starom nudi kao večernja zanimacija?

Zadimljene prostorije kićastih lokala, gdje se uz ponešto jeftinog alkoholnog pića, gomilu cigareta i tupavu glazbu sustavno truje, ne samo organizam, nego svijest i karakter ljudi. Ako uđete unutra, čuti ćete priče i razgovore, temeljene na ispraznostima, hvalisanju, ogovaranju s jasnim trendom postepenog prihvaćanja onog ćudorednog sustava koji je potpuno suprotan tradiciji i stoljetnim kršćanskim postulatima hrvatskoga naroda.

To znači da ljudi postaju sve manje odani vrijednostima ljubavi u svim pravcima i varijacijama od obitelji, društva, prijatelja, domovine, identiteta, kulture, društva, tradicije, pa čak i onih temeljnih kao što su hrabrost, pravednost, istinoljubivost, solidarnost, milosrđe ili ona naravna ljudska ljepota. Drugim riječima društvo se temeljito raslojava.

Rastakanje hrvatskog društva u njegovoj temeljnoj društvenoj čestici obitelji dovodi do ovakvog slijeda događaja. Hrvatski puk postaje postupno marginaliziran iz svih važnijih društvenih i političkih tokova vlastite države. Primjerice, pogledajte odjavne špice HRT-ovih emisija i dobit ćete dojam kako su Hrvati manjina u Hrvatskoj.

A slična je situacija i u svim drugim važnijim državnim, društvenim, akademskim, znanstvenim i drugim institucijama koje ne privređuju, nego egzistiraju na proračunu. Demokratski igrokaz koji se upriličuje svake četiri godine ni približno ne ispunjava svoju zadaću delegiranja preslike društvenih političkih preferencija pa tako u Hrvatskoj konstantno već 17 godina imamo situaciju da državom vladaju političke manjine. Takva situacija stvara strašne frustracije kod običnog čovjeka.

Nemogućnost reakcije, odgovora na takvo marginaliziranje, torturu pa ako hoćete i tiraniju, okreće ljude opcijama od anestezije alkoholnim ili drugim opijatskim snoviđenjima ili jednostavno donošenje odluke, pakiranje kovčega i pravac nekakva Irska, Norveška, Kanada i dr. Posljedično u zemlji ostaje sve manje kvalitetne i vitalne nacionalne snage, a sve je više pasivnih i rezigniranih marginalaca i gubitnika koji u maliganskim ritualima kompenziraju nedostatak društvenih i svojih pobjeda.

Nedavno smo imali prilike vidjeti rezultate istraživanja kod ljudi koji se iseljavaju iz Hrvatske i pokazalo se da egzistencija, golo preživljavanje nije jedini ili uopće nije razlog odlaska. Sveukupna klima truleži, kukavičluka, stalnih političkih prevara i podvala, beskonačno političko dodvoravanje, korupcija, nepravda i korumpirano sudstvo koje bogate kriminalce pušta na slobodu, a siromašne branitelje desetljećima siluje proizvoljnim zakonskim interpretacijama i uništava im živote, postali su moćni motivator iseljavanja.

Takva atmosfera učmaloga političkog smrada, osim što je potpuno suprotna onome što se u Hrvatskoj živjelo i osjećalo devedesetih godina, velikim je djelom nešto što je nametnuto vanjskim utjecajima. Taj hibridni rat započeo je u Hrvatskoj još devedesetih godina i to iz raznih centrala. Kako su se mijenjale okolnosti i situacija u zemlji tako su se i metode mjenjale. Ove današnje su vrlo suptilne. Idu na provociranje emocija, a istovremeno i na zabranu njihovog pokazivanja. Takvo gušenje svih zdravih emocija u čovjeku generira vrlo jake frustracije.

Jedni će tu frustraciju anestezirati, a drugi od nje otputovati. Emocije su pokretač čovjeka. Čovjek bez emocija je pasivan, nezainteresiran, neproduktivan. Čovjek ugušenih, zabranjenih emocija je frustriran i pretvara se u zombija. To je novi oblik totalitarizma. Jedna kriva riječ temeljena na emociji i odmah je to govor mržnje, netolerancije, homofobije, ksenofobije, rasizma, šovinizma, fašizma i tko zna kojeg još izma.

Do prije dvadesetsedam godina živjeli smo u totalitarizmu gdje su bile zabranjene sloboda mišljenja i govora, a danas živimo u drugačijem totalitarizmu političke korektnosti.

Marko Jurič / Projekt Velebit

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari