Pratite nas

Vijesti

NEPOZNATA STRANA BUGOJANSKE OPERACIJE – (10)

Objavljeno

na

[quote]Sve što smo do sada radili, sve što smo poduzeli raditi, radili smo samo za bolju i sretniju budućnost hrvatskog naroda. Božidar Kavran na sudu u Zagrebu jugoslavenskim komunističkim sudcima, progoniteljima hrvatskog naroda.[/quote]

[ad id=”93788″]
Viktor se zbuni, pogleda ostale. Od velikog uzbudjenja svi su šutjeli. Nitko da izusti ni riječi. Čak ni Buntić. Mislili su o Adolfovoj smrti i o tragediji vječnog rastanka. Nisu mogli shvatiti da je mrtav. Da ga zauvijek nema. Da su ga ostevili na ledini – nesahranjena. Nije lako pregoriti druga s kojim se godinama dijelilo i dobro i zlo. Horvat prvi progovori ledenim glasom:

– Šta ćemo od zarobljenika? – Popović ga pogleda prestrašeno i lice mu se ukoči. Vegar je izvukao iz njega potrebne informacije:

– Ja sam nevin! – viknuo je kapetan otužnim glasom. Glavaš neprimjetno namignu Knezu i Buntiću, koji skočiše na njega poput tigrova. Ambroz odsječe:

– Osudjeni ste na streljanje!

Popović je ispustio neki nadljuski krik da su se svi naježili. Zatim, zlošutna tišina. Popović se stiskao uz bukovo stablo kao da pokušava pobjeći od bijesnih Buntićevih očiju u kojima se caklila duboka mržnja i tuga isto vremeno.

Upravo se u tom trenutku začula u daljini pucnjava. Istog trenutka Buntić bez ičije zapovjedi skresa pola rafala kapetanu Popoviću u prsa. Odjeknuo je novi jeziv krik, a potom nastala grobna tišina.

   NAPAD  IZ  ZASJEDETu su još kratko zastali, a onda krenuli dalje. Išli su uskom stazom koja je krivudala izmedju borova, bukava i jela. Kad su prelazili Rambučki kuk, spušćajući se k selu Varvari, odjednom su se našli licem u lice s manjom grupicom Prozorske čete. Buljili su par vječnih sekunda jedni u druge. Nitko nije skinuo oružje. Ni jedan metak nije opaljen. Kao da ni jednoj ni drugoj strani nije bilo do borbe. Gerilska kolona bacila se na zemlju i polako udaljila do jednog zaštićenog mjesta, da pričeka dok se vrati izvidnica upućena u južni dio Raduše. (Evo šta tajni dokumenat obavještajne službe JNA piše: “…Po ubacivanju u zemlju diverzanti su pokazali odlučnost, energičnost, drskost i upornost u izvršenju dobivenih zadataka…”  “…Diverzanti su veoma dobro gadjali iz ličnog naoružanja i snalazili se u bliskoj borbi…”  “…Očekivali su da će svuda biti prihvaćeni kao olobodioci te da će svojom prisutnošću i propagandnim efektom brzo omasoviti pokret”. “…Obavještajna služba JNA priznaje: ” …Nasi gubici u ovoj akciji utjecali su negativno na odlučnost i aktivnost jednog dijela naših jedinica, a kod pojedinaca izazvala strah, pa i primjetno izbjegavanje direktnih sukoba s diverzantima”, izvor iz Globusa od 16 veljače 1996. Ovdje se može primjetiti da je narod nešto očekivao, i to sa željom, samo je bio neinformiran, odakle je proizišla neodlučnost, moja opaska, Otporaš.) Izvidnička trojka koju su sačinjavali Vinko Knez, Ivan Prlić i Nikola Antunac, probijala se dotle i puzala uz velike muke kroz neprohodne planinske klance. Odjednom su izbili na greben ispod kojeg je pucala Ramska kotlina s jezerom Šćit. Jezero se proteglo od Jakljića, preko Proslapa, dodirujući Smojnik gotovo do Luga. Rumboci su ležali u podnožju Raduše. Desnije Varvara. Ništa nisu vidjeli osim kosača.

Onda su krenuli natrag. Nije bilo lako hodati kroz šumu noseći oružje i teške rance. Mislili su da je opasnost privremeno minula, pa se više nisu skrivali i puzali. Kretali su se zajedno bez rastajanja. Prvi je išao Prlić, iza njega Knez, pa Antunac. Parabele su im visile na ramenu.

Za Slavonca Kneza planine su bile prava pokora. Kamo god baciš pogled samo brda – “ta prokleta brda” – znao je govoriti.

Ono što ih je tog časa najviše zanimalo bilo je pitanje da li se na tim brdima već nalazi vojska ili ne. Plan je bio da se pod svaku cijenu probije obruč oko Raduše.

Prlić je naglo zastao. Kao da je nešto čuo. Osluškivali su. U nijemoj planini ni šuma ni glasa. Na nebu su se počeli zgušnjavati oblaci i pomisao na kišu još je brže ubrzala ovu izvidnicu. Napetost je popustila. No, baš onda kad se nitko nije nadao, prolomili su se kao iz vedra neba smrtonosni rafali raznih oružja. Štetkanje automata i njihova jeka stvorilo je zaglušnu buku medju klancima. Hrvatska izvidnica nagazila je na zasjedu specijalne čete. Knez i Antunac nisu dospjeli izustiti ni slova. Pali su pokošeni i na mjestu mrtvi. Prliću su otrovni naboji izrašetali desno stegno i trbuh. Ležao je smrtno ranjen. ( Evo sta o tome kaže isti izvor:  “…Uz već navedene, zarobljeni su Ivan Prlić, Vili Eršek, Vinko Knez, Nikola Antunac, Ilija Lovrić, i Vidak Buntić. O njihovoj sudbini nakon zarobljivanja u dokumentu se ništa ne kaže. Moja opaska, Otporaš)

– Boli li te? – pita ga sadistički Djulejman Budić, operativac iz Gornjeg Vakufa. Prlić je ležao nepomično i jedva izgovorio: “Vode!” Dali su mu ne bi li im što kazao. Šutio je. Otrov s naboja koji su ga pogodili djelovao je brzo. Ali kao ni to da nije bilo dosta. Neki Boro Stojan palio mu je stopala benzinom i zapalio. Gorilo je živo ljdsko meso. Iz Prlića je izvalio jeziv urlik. Većina vojnika promatrala je to sa zgraženjem. Nasilno mobiliziran borac Duvanjske šete Franji Ivanda- Alija (iz Vinice) nije mogao izdržati , pa je povikao:

– Nemojte, druže, mučiti čovjeka, nek umre s mirom! – Prlić je napokon izdišući prošaptao: “Vranica, Vlašić, Raduša”. Umro je 26 lipnja 1972 u 5 sati poslije podne. (Ivan Prlić je rođen 1951. u selu Sovići, iđući iz Gruda prema Bobanovij Dragi , na desnu stranu se nalaze sela Pejići, Šimići i Prlići, iđući prema Imotskome, mo, Otporaš.)

HRVATSKIM  BUGOJANSKIM  VITEZOVIMSA  (3)

Adolf zove Ambrozija brata,

Grleći ga rukam oko vrata

Ideje mu svoje povjerava

Nikom prije nije ih odava:

Dragi brate sad poslušaj mene,

Govorim ti riječi iskrene,

Rodila nas majka Hrvatica,

Nosila nas ispod istog srca…

Ko i drugi toliki Hrvati

Morali smo majku ostavljati.

Po tudjini već duge godine

Mi nosimo ljubav Domovine

Koja nam je od svega najjača

Sve kad se i životom plaća.

Mi nizašto drugo mrili nebi

Dok hrvatska, sve dajemo Tebi!

Za Hrvatsku mi smo spremni mrijeti

Kad opasnost životna joj prijeti.

Krvavoga Titina režima

Beograda starog dušmanina.

Proljeće su Hrvatsko presjekli

I ponovo starom mržnjom rekli

Da Hrvate žele uništiti

Sav naraštaj novi otudjiti.

Terorizmu strašnom nema kraja.

Mi smo djeca novog naraštaja.

Nastavlja se…

otporaš/kamenjar.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Josip Jović: Čiji je Pupovac ‘strateški interes’?

Objavljeno

na

Objavio

Opet je Ivan Penava, vukovarski gradonačelnik, uzburkao duhove i uzvitlao prašinu svojom tezom o „puzajućoj velikosrpskoj politici“ SDSS-a i Milorada Pupovca.

Argumenti: djeca ne ustaju kad svira hrvatska himna, Pupovac posjećuje ratne zločince, učenici su pošteđeni učenja o Domovinskom ratu i o razaranju vlastitog grada.

Pupovac, prijeteći kako će zatražiti zaštitu od EU-a, UN-a, OESS-a i Vijeća Europe, uzvraća standardnom optužbom da iza Penave stoje desnica, branitelji i Crkva. Svi oni, kaže on, stvaraju nemir, razdor i etničke sukobe, oni bi htjeli da Srba nema, oni su čak razlog zašto ljudi bježe iz zemlje.

Vrh HDZ-a je diskretno stao u obranu svog koalicijskog partnera. Nismo, rečeno je, vidjeli da Pupovac provocira.

Odmah je na raport pozvan Penava, član HDZ-a ili mangup u vlastitim redovima, koji sustavno stvara probleme idiličnim odnosima Hrvata i Srba na istoku Hrvatske.

Uslijedili su prijekori kako vukovarski gradonačelnik ima brinuti o komunalnim problemima svoga grada, a ne o nacionalnoj politici. I opet su se, kao i uvijek kad zatreba, sjetili Franje Tuđmana i njegove politike pomirenja i mirne reintegracije.

Andrej Plenković se nada da je Penava sve dobro razumio ali i kako bi trebao „još bolje razumjeti“, a to što bi trebao još bolje razumjeti jest da je suradnja s SDSS-om strateški interes HDZ-a.

Suradnja HDZ-a i SDSS-a, gledano iz pragmatične perspektive jedne stranke, možda može biti strateški ili barem taktičko-politički interes, ali drugo je, veliko pitanje je li ta suradnja s SDSS-om, ovakvim kakav on jest, i strateški interes Hrvatske, Hrvata, pa i Srba?

U politici Milorada Pupovca, koji se rado predstavlja kao faktor stabilnosti i mira, postoji nekoliko konstanti.

Nikada nije priznao da je Srbija izvršila agresiju na Hrvatsku s ciljem osvajanja njezina teritorija, Beograd mu je daleko bliži od Zagreba, a Moskva od Washingtona, stalno podsjeća na stvarne i izmišljene zločine iz Drugog svjetskog rata, sadašnju vlast krivi za koketiranje s ustaštvom, inzistira na ugroženosti Srba te na njihovoj separaciji i homogenizaciji.

U jednom od zadnjih brojeva lista SNV-a stoji da “HDZ trideset godina ustrajno rehabilitira NDH”!

Uglavnom, riječ je o politici, kako je to svojedobno definirao Ivo Josipović, „proizvodnje etničkih sukoba niskog intenziteta“ kao nekoj vrsti „etnobiznisa“.

Takvu politiku vladajuća stranka popuštanjem, tetošenjem, ugađanjem pa i pristajanjem na ucjene, samo ohrabruje.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Ministarstvo obrane raspisalo je natječaj za prijam 350 vojnika i mornara u vojnu službu

Objavljeno

na

Objavio

U vojničku službu u trajanju od dvije godine ovim natječajem prima se 350 kandidata odnosno kandidatkinja za vojnika/mornara, s početkom službe 19. veljače 2019. godine.

Ministarstvo obrane Republike Hrvatske raspisalo je u srijedu, 23. siječnja 2019. godine javni natječaj za ugovorni prijam vojnika i mornara u djelatnu vojnu službu u skladu sa člankom 27. stavkom 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske i Planom prijma osoblja u djelatnu vojnu službu za 2019. godinu.

Novim izmjenama Zakona o službi u Oružanim snagama iz 2018. godine uvedene su značajne novosti vezane za sklapanje ugovora za vojnike/mornare u djelatnu vojnu službu. Tako je umjesto sklapanja prvog, drugog, odnosno trećeg ugovora o vojničkoj službi na određeno vrijeme (na 4, 5 i 6 godina), predviđena mogućnost da se nakon prvog ugovora o vojničkoj službi u trajanju od dvije godine, sklopi i drugi ugovor o vojničkoj službi na neodređeno vrijeme. Ovom značajnom mjerom postiže se sigurnost zaposlenja i mogućnost životnog i financijskog planiranja uz sva prava koja rad na neodređeno vrijeme nosi.

U vojničku službu u trajanju od dvije godine ovim natječajem prima se 350 kandidata, odnosno kandidatkinja za vojnika/mornara, s početkom službe 19. veljače 2019. godine. Kandidati odnosno kandidatkinje će biti raspoređeni u skladu sa stečenom vojnostručnom specijalnosti te mjestu službe sukladno potrebama Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Probni rad vojnika/mornara traje šest mjeseci, a kandidati i kandidatkinje koji se prijavljuju na natječaj moraju ispunjavati uvjete za prijam u Oružane snage Republike Hrvatske koji su propisani člankom 34. i 35. Zakona: najmanje završeno srednjoškolsko obrazovanje, najviše navršenih 30 godina života do kraja 2019. godine i uspješno završen program dragovoljnog vojnog osposobljavanja ili odslužen vojni rok.

Uz prijavu na natječaj kandidati odnosno kandidatkinje su dužni priložiti presliku osobne iskaznice, rodni list, uvjerenje da se protiv kandidata odnosno kandidatkinje ne vodi kazneni postupak i svjedodžbu/diplomu o završenom obrazovanju. Uvjerenje da se protiv kandidata odnosno kandidatkinje ne vodi kazneni postupak ne smije biti starije od šest mjeseci.

Prijave s dokazima o ispunjavanju uvjeta iz natječaja podnose se područnom odsjeku za poslove obrane prema mjestu prebivališta kandidata odnosno kandidatkinje ili Središnjici za upravljanje osobljem, Ilica 256, 10 000 Zagreb, u roku od osam dana računajući od dana objave natječaja u Narodnim novinama.

Informacije u vezi s natječajem mogu se dobiti na internetskoj stranici Ministarstva obrane (www.morh.hr.), telefon 01/3784-812 i 01/3784-813 te u područnim odjelima za poslove obrane i područnim odsjecima za poslove obrane.

Natječaj za prijam 350 vojnika/mornara je objavljen na internetskoj stranici Ministarstva obrane.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari