Pratite nas

NEPOZNATA STRANA BUGOJANSKE OPERACIJE – (11)

Objavljeno

na

Do sukoba kod Raduša Kam i pogibije kapetana Miloša Popovića, operativni štab, na čijem čelu je bio general Franjo Herljević, imao je sjedište u Sarajevu. Isti se medjutim 26.VI.72. preselio u Bugojno nedaleko Raduše, da bi neposredno pratio razvoj situacije.

ZABUNE  I  SUKOBI  MEDJU  BRANITELJIMA  REŽIMA

Ne znajući još ništa o broju, naoružanju i planu gerilaca, Herljević je zatražio pomoć stručnjaka vojne kontraobavještajne službe iz Sarajevske VII vojne oblasti. U Bugojno su istog dana helekopterom doletjela dva visoka oficira KOS-a, puk. Bjelica i dopukovnik Čucak. Pored njih operativnom su štabu naknadno (ovdje, na ovom mjestu, Feljtona NH. su donešena imena gerilaca koja dolje niže donosim,moja opaska, Otporaš.)

( 1 )       Adolf ANDRIĆ, rodjen 1934. u Tuzli,

( 2 )       Ambroz ANDRIĆ, rodjen 1939. u Tuzli,

( 3 )       Nikola ANTUNAC, rodjen 1950. u Karlovcu,

( 4 )       Petar BAKULA, rodjen 1948. u Rastovači, Posušje,

( 5 )       Filip BEŠLIĆ, rodjen 1951. u Rastovači, Posušje,

( 6 )        Vidak BUNTIĆ, rodjen 1942. u Ogradjeniku, Ljubuški,

( 7 )        Vili ERŠEK, rodjen 1950? u Varaždinu,

( 8 )        Ilija GLAVAŠ, rodjen 1939 u Lužanima, Bugojno,

( 9 )        Djuro HORVAT, rodjen 1949? u Zagrebu?

(10)        Viktor KACIJANČIĆ, rodjen 1949. u Tinjanu, Pazin,

(11)        Vejsil KEŠKIĆ, rodjen 1939. u Maloj Peći, Bihać,

(12)        Vinko KNEZ, rodjen 1952. u Viškovcima, Sla. Požega,

(13)        Ilija LOVRIĆ, rodjen 1945. u Varvari, Rama, Prozor,

(14)        Stipe LLUBAS, rodjen 1951. u Bugojnu,

(15)        Vlado MILETIĆ, rodjen 1946. u Ogradjeniku, ljubuški,

(16)        Ludvig PAVLOVIĆ, rodjen 1953. u Vitini, Ljubuški,

(17)        Ivan PRLIĆ, rodjen 1951. u Sovićima, kod Imotskog,

(18)        Pavo VEGAR, rodjen 1939. u Vašarovićima, Ljubuški,

(19)        Mirko VLASINOVIĆ, rodjen 1932. u Gornjem Zemuniku,

                                                         kraj Zadra.

dodjeljeni istaknuti funcionari bosansko-hercegovačke UDB-e iz Sarajeva – Mato Andrić i Veljko Drača.

U štab su za ispomoć ušli i Stjepan Domaćinović (Bugojno), Radmilo Andrić (Mostar) i Boro Kuljanin (Konjic). Iz Zemuna je dopremljen Mirko Mlinarević, dugogodičnji “emigrant” – agent, kojeg će upotrijebiti za identificiranje ubijenih hrvatskih gerilaca.

Upravo pred polijetanje helekoptera s pojačanjem na Radušu, stigla je vijest o zasjedi na Prlića, Kneza i Antunca. Ustvari, Prlićeve posljednje riječi “Vranica, Vlašić, Raduša”, pomele su taktiku operativnog štaba. – “Što to sad zanči?” – pitali su se. Puk: Bjelca, potpukovnik Čučak i Zgonjanin dešifrirali su Prlićeve riječi dvosmisleno: ili su se izvukli iz Raduše i nastoje se dočepati Vranice i Vlašića, ili, što nisu isključili – i tamo krstare druge grupe hrvatskih gerilaca. ( U strahu su velike oči, kaže naša hrvatska poslovica,moja opaska.)

Time je prvotni plan operacije doveden u pitanje. Uz Radušu je trebalo blokirati Vranicu potpuno i Vlašić djelomično. Zbrka. Na-vrat-na nos zatraženo je od općinskih štabova da izvrše mobilizaciju u Mostaru, Ljubuškom, Š. Brijegu, ( Grude,Sovići, Posušje. (Moj otac mi je pričao kada je bio kod mene u posjeti u San Franciscu za Božić 1972. da su ti općinski štabovi silom nagonili narod s “brda-dola” u mobilizaciju, moja opaska) Kreševu, Busovači, Kiseljaku, Jajcu, Fojnici, Zenici i drugim općinama s pretežno hrvatskim pučanstvom. Ali ne samo da nije bilo dobrovoljaca, nego, što je gore, neke općine kao Kiseljak i Posušje nisu mogli skupiti ni jednu četu: svijet je bio listom na radu u inozemstvu.

Kada je ta vijest stigla u operativni štab, iskrsnule su nove komplikacije: armije su izvan granica Jugoslavije. Na radu. Pitanje je bilo što sada? U Bugojno su jedan za drugim pristizali republički rukovodioci – Cvijetan Mijatović, Mikulić, Petar Oreč (bivši Udbaš) i Ferdo Palac. Nakon treće sjednice, došlo je do svadje izmedju Herljevića i Momira Kapora. Kapor je prigovarao Herljeviću zbog “pogrešne procjene situacije” kao i radi “stvaranje ratne psihoze” (sukob je kasnije svršio Kaporovim uklanjanjem iz republičkog vodstva BiH).

Na drugoj strani u općinskim štabovima nastao je potpuni kaos. Naime, pojavilo se pitanje kako dati narodu oružje, koje svaki čas može okrenuti protiv vlasti? Krešu Buntića, koji je otvoreno ustao protiv “masovnog naoružanja”, javno su podrzali Matiša Mikulić iz Gruda, Pero Čutura iz Posušja, Bevanda iz Čitluka i Nikola Stipić iz Duvna. Tomislav Buratović se takodjer suprostavio naoružanju naroda u Rami.

Bojali su se, priznaje to stari komunist Buntić, da dato povjerenje “neki ne zloupotrijebe”. Zato su, naravno, imali razloga: Ti su krajevi bili i ostali “permenentna opasnost za državu” (kaže Dr. F. Kožul, nastavnik sociologije i funkcionar CK BiH). Usprkos toj činjenici trebalo je “stvoriti povjereljive” (Bevanda). Odakle? Oni u koje bi se mogli pouzdati “stari su i nesposobni” (Ing. P. Čutura). Mladih članova partije bilo je premalo. No dobar dio medju njima potjecao je iz obitelji, koje su prema “današnjici neprijateljski raspoložene” (Pero Tomić-Lovčević).

Nitko nije smio ništa poduzeti na vlastitu ruku: Općine su čekale instrukcije iz Sarajeva, a Sarajevo iz Beograda. “Prvi darmar”, kako je rekao Tihomir Zrile iz Donjeg Vakufa. Nakon natezanja oko pitanja naoružanja i pomanjkanja ljudstva, operativni štab izdaje naredjenje o mobilizaciji radnika po tvornicama i gradilištima. Zbog toga su pojedina poduzeća i pogoni privremeno prekinuli proizvodnju ili su radili s polovicom kapaciteta (“Spedicija” – Bugojno, “Soko” – Mostar, Predionica i Platnara u Vrapčićima kraj Mostara, skladište duhana u Grudama, Tvornica plastike u Posušju, “Slavko Rodić” – Bugojno, “Borac” – Travnik, “Novi Život” i željezara u Zenici). (Ovdje bi se trebali javiti oni koji budu ovo čitali i pratili, koji su iz tih mjesta i još uvijek se sjećaju tih slučajeva, da i oni nešto kažu o ovom slučaju za one Hrvate koji bi se ovim htjeli baviti za buduće narastaje, moja opaska, Otporaš.) Jednom riječi, došlo je takodjer do zastoja ili usporavanja u privredi.

[divider]

HRVATSKIM  BUGOJANSKIM  VITEZOVIMA   (4)

Na koji su sada nasrnuli

Kako bi nas skoro uništili.

Po Hrvatskoj svakog dana jače;

Zatvoraju, progone, harače…

Sa udarom iz Karadjordjeva

Ta bijedna neman žvalama zijeva,

Ta šugava klika sa Balkana,

Uništit nas želi bez mejdana.

Goloruke Hrvate hvataju

Po logorim muče, ubijaju,

A uz pomoć šake izdajnika

Hrvatskoga otpada bijednika

Što su im se prostituirali

Dostojanstvo svoje im podali.

Ništarije tipa Bakarića,

Vrhovca ili Blaževića…

To su redom podle izdajice.

Na čelu im varalica stara,

Što se svijetom “Zagorcem” udvara

Dok sam ne zna kad se je rodio.

Sve u ime nekakva “Marksizma”

Šire prostor Veliko-srbizma.

Nastavlja se..

Otporaš/kamenjar.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gospodarstvo

Mate Rimac objavio da sudjeluje u odličnom projektu za razvoj Livna

Objavljeno

na

Objavio

Mate Rimac pažnju skreće na Livno gdje je okupio entuzijaste s kojima će pokušati napraviti zamah s promjenama prema napretku tog gradića.

U kolovozu će se u BiH gradu Livno održati konferencija na kojoj će biti predstavljen Tehnološki park Livno. Na konferenciju je pažnju skrenuo globalno poznati proizvođač autombila, Mate Rimca, postom na Facebooku:

”Moje lijepo Livno se generacijama iseljava – naši djedovi i roditelji išli su tražiti bolji život u sve krajeve svijeta. U zadnjih pet godina je egzodus postao potpun – škole su se ispraznile a Livno skoro postalo grad duhova.

U gradu nema prilika za mlade ili stare, nema proizvodnje, nema firmi. Već duže vremena razgovaramo što možemo napraviti da to promijenimo i da se bar krene u boljem smjeru. Srećom se našlo nekoliko ljudi s voljom i željom za promjene i napredak u Livnu.

Želja nam je pokrenuti tehnološki park i inkubator koji će mentorirati i financirati (malim iznosima) poduzetničke projekte te im dati prostor na korištenje.

Krenut ćemo skromno i malo, ali bitno je krenuti. Ekipa je super i ako nam se još ljudi iz dijaspore pridruži imamo veće šanse za uspjeh. Za mene će biti uspjeh ako bar nekoliko obitelji pomognemo da mogu živjeti u Livnu. Dodatne informacije ćemo dati kroz sljedeće tjedne”, objavio je Mate Rimac na svom Facebooku.

Mali  grad Livno nedavno je veću pažnju javnosti dobio i po tome što je mjesto porijekla izbornika hrvatske nogometne reprezentacije Zlatka Dalića, a mogao bi je iskoristiti da privuče inovatore i investitore, alfu i omegu za poticanje suvremenog uspjeha.

Linovate Livno

”Svjesni svakodnevnih događaja i neprilika s kojima se susreću mladi, nedostatkom motiva, volje, mogućnosti te zapošljavanja, grad Livno i okolicu svakodnevno napuštaju obitelji. Jedan od ključnih razloga jest nepostojanje okruženja koje bi potaknulo i podržalo mlade ljude u izgradnji samostalne karijere kroz malo i srednje poduzetništvo.

Proteklih godinu dana pokrenuta je inicijativa uspostave Tehnološkog parka Livno, koja je rezultirala zakladom Linnovate, čiji su osnivači porijeklom iz Livna: Bernardin Ćenan, Božo Perić, Marin Jozić te Mate Rimac.

Pored uloge osnivača, važno za naglasiti jest uloga Mate Rimca kao glavnog donatora koji je osigurao potrebnu financijsku podršku za početak rada, kao i mnoge druge programe i aktivnosti zaklade Linnovate.

Rad zaklade temeljit će se na podršci edukaciji, poduzetništvu, izvozu te financiranju, a na samoj konferenciji prezentirat ćemo javnosti naše planove.

Dolaskom na konferenciju bit ćete u mogućnosti saznati motive inicijative za uspostavu tehnološkog parka, naše usluge i planove, kao i mnoge druge zanimljive teme:

Sudjelovanje na konferenciji je otvoreno za javnost, te ovim putem pozivamo sve zainteresirane s područja grada Livna kao i područja županije. Pored lokalnog stanovništva, na konferenciju pozivamo i sve pripadnike naše dijaspore, koji bi trebali odigrati jednu važnu ulogu, a kojima je posvećen dio same konferencije”, stoji na stranicama Linovate.org.

 

Livnjaci Dalić i Rimac su učinili ponosnima Hrvate cijelog svijeta

 

 

Mate Rimac u Splitu otvorio razvojni ured tvrtke Rimac Technology

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Iz Svijeta

ŠVEDSKA MULTIKULTURALNOST NA PREKRETNICI

Objavljeno

na

Objavio

Usprkos golemom uloženom trudu i novcu, integracija stotina tisuća migranata tijekom posljednjih godina se pokazuje kao veliki izazov za švedsko društvo.

Porast kriminala, religijske netrpeljivosti te ekonomski problemi koje se povezuje s većim useljeništvom teme su koje izazivaju oprečne i vrlo užarene stavove stanovnika Švedske uoči najvažnijih parlamentarnih izbora u posljednjih pedesetak godina, piše Jutarnji list.

Sve više nasilnih zločina

Hitna pomoć i vatrogasci u “ranjive zone” ne ulaze bez pratnje policije. U Liljeholmenu, južnom predgrađu Stockholma i distriktu koji formalno nije u kazalu “ranjivih područja”, već neko vrijeme ordinira “moralna policija” čiji su članovi, recimo, ovaj mjesec na ulici fizički napali Gurleen Sahotu, mladu blagajnicu iz supermarketa Willy’s, odjevenu po modi koja je iz perspektive nekoliko muslimanskih imigranata prešla prag dobrog ukusa.

A takvi su napadi samo manji dio problema s porastom nasilja koje je postalo ključna politička tema u Švedskoj uoči parlamentarnih izbora u rujnu. Službeni podaci švedskog Državnog statističkog ureda za 2017. godinu pokazuju snažan porast broja nasilnih zločina, pogotovo silovanja i onih sa smrtnim ishodom.

Broj prijavljenih silovanja u Švedskoj tijekom posljednjih deset godina porastao je za četvrtinu, no taj rast naročito je oštar u posljednje dvije godine. Preklani je broj silovanja porastao za 13 posto, a lani za daljnjih deset posto.

Državne institucije taj trend objašnjavaju proširenjem zakonske kvalifikacije tog kaznenog djela koja je sada najstroža na svijetu, kao i posljedicama edukacijskih kampanja koje su ohrabrivale žene da prijavljuju zločine, no pojedini znanstvenici i aktivisti upozoravaju kako samo ti razlozi ne mogu objasniti tako jak porast.

Problem je već godinama posebno težak u Malmöu, gradu veličine splitske latifundije, koji su zbog iznimno visoke učestalosti seksualnih napada (200 silovanja godišnje) mediji u više navrata proglasili “silovateljskom prijestolnicom Europe”. Ta je titula možda pretjerana, no neosporno je da problem – barem u percepciji ljudi koji u Malmöu žive – postoji.

S druge strane, s ozbiljnim izazovima suočena je i švedska socijalna država. Sveukupni troškovi imigracije samo za 2018. iznosili su više od 4 milijarde eura, što je više nego dvostruko od onoga što Švedska godišnje troši na, recimo, kulturu (1,5 milijardi) i oko 7 puta više od kolača koji ode na programe zapošljavanja.

Prema projekcijama SKL-a, vladine asocijacije koja okuplja sve švedske municipale i regije, do 2020. godine općine će se naći do grla urovašene u deficitu od 3,5 milijardi eura.

U praksi, to je točno 3,5 milijardi eura koje se izdvajaju za servisiranje bolnica i prihvatnih centara. Kao nedvosmislenu posljedicu toga, švedska ministrica financija Magdalena Andersson najavila je povećanje poreza i podizanje dobne granice umirovljenja, sve da bi se nastojalo namaknuti lovu za proračunsku pukotinu od 4,1 milijarde eura.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari