Pratite nas

NEPOZNATA STRANA BUGOJANSKE OPERACIJE – (11)

Objavljeno

na

Do sukoba kod Raduša Kam i pogibije kapetana Miloša Popovića, operativni štab, na čijem čelu je bio general Franjo Herljević, imao je sjedište u Sarajevu. Isti se medjutim 26.VI.72. preselio u Bugojno nedaleko Raduše, da bi neposredno pratio razvoj situacije.

ZABUNE  I  SUKOBI  MEDJU  BRANITELJIMA  REŽIMA

Ne znajući još ništa o broju, naoružanju i planu gerilaca, Herljević je zatražio pomoć stručnjaka vojne kontraobavještajne službe iz Sarajevske VII vojne oblasti. U Bugojno su istog dana helekopterom doletjela dva visoka oficira KOS-a, puk. Bjelica i dopukovnik Čucak. Pored njih operativnom su štabu naknadno (ovdje, na ovom mjestu, Feljtona NH. su donešena imena gerilaca koja dolje niže donosim,moja opaska, Otporaš.)

( 1 )       Adolf ANDRIĆ, rodjen 1934. u Tuzli,

( 2 )       Ambroz ANDRIĆ, rodjen 1939. u Tuzli,

( 3 )       Nikola ANTUNAC, rodjen 1950. u Karlovcu,

( 4 )       Petar BAKULA, rodjen 1948. u Rastovači, Posušje,

( 5 )       Filip BEŠLIĆ, rodjen 1951. u Rastovači, Posušje,

( 6 )        Vidak BUNTIĆ, rodjen 1942. u Ogradjeniku, Ljubuški,

( 7 )        Vili ERŠEK, rodjen 1950? u Varaždinu,

( 8 )        Ilija GLAVAŠ, rodjen 1939 u Lužanima, Bugojno,

( 9 )        Djuro HORVAT, rodjen 1949? u Zagrebu?

(10)        Viktor KACIJANČIĆ, rodjen 1949. u Tinjanu, Pazin,

(11)        Vejsil KEŠKIĆ, rodjen 1939. u Maloj Peći, Bihać,

(12)        Vinko KNEZ, rodjen 1952. u Viškovcima, Sla. Požega,

(13)        Ilija LOVRIĆ, rodjen 1945. u Varvari, Rama, Prozor,

(14)        Stipe LLUBAS, rodjen 1951. u Bugojnu,

(15)        Vlado MILETIĆ, rodjen 1946. u Ogradjeniku, ljubuški,

(16)        Ludvig PAVLOVIĆ, rodjen 1953. u Vitini, Ljubuški,

(17)        Ivan PRLIĆ, rodjen 1951. u Sovićima, kod Imotskog,

(18)        Pavo VEGAR, rodjen 1939. u Vašarovićima, Ljubuški,

(19)        Mirko VLASINOVIĆ, rodjen 1932. u Gornjem Zemuniku,

                                                         kraj Zadra.

dodjeljeni istaknuti funcionari bosansko-hercegovačke UDB-e iz Sarajeva – Mato Andrić i Veljko Drača.

U štab su za ispomoć ušli i Stjepan Domaćinović (Bugojno), Radmilo Andrić (Mostar) i Boro Kuljanin (Konjic). Iz Zemuna je dopremljen Mirko Mlinarević, dugogodičnji “emigrant” – agent, kojeg će upotrijebiti za identificiranje ubijenih hrvatskih gerilaca.

Upravo pred polijetanje helekoptera s pojačanjem na Radušu, stigla je vijest o zasjedi na Prlića, Kneza i Antunca. Ustvari, Prlićeve posljednje riječi “Vranica, Vlašić, Raduša”, pomele su taktiku operativnog štaba. – “Što to sad zanči?” – pitali su se. Puk: Bjelca, potpukovnik Čučak i Zgonjanin dešifrirali su Prlićeve riječi dvosmisleno: ili su se izvukli iz Raduše i nastoje se dočepati Vranice i Vlašića, ili, što nisu isključili – i tamo krstare druge grupe hrvatskih gerilaca. ( U strahu su velike oči, kaže naša hrvatska poslovica,moja opaska.)

Time je prvotni plan operacije doveden u pitanje. Uz Radušu je trebalo blokirati Vranicu potpuno i Vlašić djelomično. Zbrka. Na-vrat-na nos zatraženo je od općinskih štabova da izvrše mobilizaciju u Mostaru, Ljubuškom, Š. Brijegu, ( Grude,Sovići, Posušje. (Moj otac mi je pričao kada je bio kod mene u posjeti u San Franciscu za Božić 1972. da su ti općinski štabovi silom nagonili narod s “brda-dola” u mobilizaciju, moja opaska) Kreševu, Busovači, Kiseljaku, Jajcu, Fojnici, Zenici i drugim općinama s pretežno hrvatskim pučanstvom. Ali ne samo da nije bilo dobrovoljaca, nego, što je gore, neke općine kao Kiseljak i Posušje nisu mogli skupiti ni jednu četu: svijet je bio listom na radu u inozemstvu.

Kada je ta vijest stigla u operativni štab, iskrsnule su nove komplikacije: armije su izvan granica Jugoslavije. Na radu. Pitanje je bilo što sada? U Bugojno su jedan za drugim pristizali republički rukovodioci – Cvijetan Mijatović, Mikulić, Petar Oreč (bivši Udbaš) i Ferdo Palac. Nakon treće sjednice, došlo je do svadje izmedju Herljevića i Momira Kapora. Kapor je prigovarao Herljeviću zbog “pogrešne procjene situacije” kao i radi “stvaranje ratne psihoze” (sukob je kasnije svršio Kaporovim uklanjanjem iz republičkog vodstva BiH).

Na drugoj strani u općinskim štabovima nastao je potpuni kaos. Naime, pojavilo se pitanje kako dati narodu oružje, koje svaki čas može okrenuti protiv vlasti? Krešu Buntića, koji je otvoreno ustao protiv “masovnog naoružanja”, javno su podrzali Matiša Mikulić iz Gruda, Pero Čutura iz Posušja, Bevanda iz Čitluka i Nikola Stipić iz Duvna. Tomislav Buratović se takodjer suprostavio naoružanju naroda u Rami.

Bojali su se, priznaje to stari komunist Buntić, da dato povjerenje “neki ne zloupotrijebe”. Zato su, naravno, imali razloga: Ti su krajevi bili i ostali “permenentna opasnost za državu” (kaže Dr. F. Kožul, nastavnik sociologije i funkcionar CK BiH). Usprkos toj činjenici trebalo je “stvoriti povjereljive” (Bevanda). Odakle? Oni u koje bi se mogli pouzdati “stari su i nesposobni” (Ing. P. Čutura). Mladih članova partije bilo je premalo. No dobar dio medju njima potjecao je iz obitelji, koje su prema “današnjici neprijateljski raspoložene” (Pero Tomić-Lovčević).

Nitko nije smio ništa poduzeti na vlastitu ruku: Općine su čekale instrukcije iz Sarajeva, a Sarajevo iz Beograda. “Prvi darmar”, kako je rekao Tihomir Zrile iz Donjeg Vakufa. Nakon natezanja oko pitanja naoružanja i pomanjkanja ljudstva, operativni štab izdaje naredjenje o mobilizaciji radnika po tvornicama i gradilištima. Zbog toga su pojedina poduzeća i pogoni privremeno prekinuli proizvodnju ili su radili s polovicom kapaciteta (“Spedicija” – Bugojno, “Soko” – Mostar, Predionica i Platnara u Vrapčićima kraj Mostara, skladište duhana u Grudama, Tvornica plastike u Posušju, “Slavko Rodić” – Bugojno, “Borac” – Travnik, “Novi Život” i željezara u Zenici). (Ovdje bi se trebali javiti oni koji budu ovo čitali i pratili, koji su iz tih mjesta i još uvijek se sjećaju tih slučajeva, da i oni nešto kažu o ovom slučaju za one Hrvate koji bi se ovim htjeli baviti za buduće narastaje, moja opaska, Otporaš.) Jednom riječi, došlo je takodjer do zastoja ili usporavanja u privredi.

[divider]

HRVATSKIM  BUGOJANSKIM  VITEZOVIMA   (4)

Na koji su sada nasrnuli

Kako bi nas skoro uništili.

Po Hrvatskoj svakog dana jače;

Zatvoraju, progone, harače…

Sa udarom iz Karadjordjeva

Ta bijedna neman žvalama zijeva,

Ta šugava klika sa Balkana,

Uništit nas želi bez mejdana.

Goloruke Hrvate hvataju

Po logorim muče, ubijaju,

A uz pomoć šake izdajnika

Hrvatskoga otpada bijednika

Što su im se prostituirali

Dostojanstvo svoje im podali.

Ništarije tipa Bakarića,

Vrhovca ili Blaževića…

To su redom podle izdajice.

Na čelu im varalica stara,

Što se svijetom “Zagorcem” udvara

Dok sam ne zna kad se je rodio.

Sve u ime nekakva “Marksizma”

Šire prostor Veliko-srbizma.

Nastavlja se..

Otporaš/kamenjar.info

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

26 godina od stradanja Vukovara – Položeni vijenci na Memorijalnom groblju

Objavljeno

na

Objavio

U Vukovaru se obilježava 26. godišnjica stradanja toga grada u Domovinskom ratu i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991.

U grad su stigli brojni hrvatski građani kako bi odali počast poginulima i ubijenima u agresiji bivše Jugoslavenske vojske i srpskih paravojnih postrojbi na taj grad. Među onima koji će s pokloniti žrtvi Vukovara, hrvatskih branitelja i civila tijekom Domovinskog rata cijeli je državni vrh predvođen predsjednicom Republike Kolindom Grabar-Kitarović.

Sudionici Kolone sjećanja stigli su na Memorijalno groblje. Državna i druga izaslanstva položila su vijence i zapalila svijeće podno spomen obilježja na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru čime su odali počast žrtvi toga grada u Domovinskom ratu i obilježili 26. obljetnicu stradanja grada heroja. U spomen na branitelje i civile stradale u agresiji JNA i paravojnih postrojbi na Vukovar 1991. godine, zajednički vijenac položili su i svijeće zapalili predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković i Vlade Andrej Plenković.

Počast stradalima polaganjem vijenca i paljenjem svijeće odala su i izaslanstva vukovarskih branitelja te grada Vukovara, a potom su vijence položila i svijeće zapalila i druga brojna izaslanstva među kojima i grada Zagreba na čelu s gradonačelnikom Milanom Bandićem te brojnih drugih hrvatskih gradova, županija te braniteljskih i stradalničkih udruga.

Molitvu za poginule i nestale molio je đakovački i osječki nadbiskup msgr. Đuro Hranić, dok misu zadušnicu na groblju predvodi požeški biskup Antun Škvorčević.

isječak HRT

Do Memorijalnog groblja državni vrh i ostali sudionici obilježavanja Dana sjećanja došli su u koloni sjećanja od vukovarske bolnice, u kojoj je bio održan prigodan komemorativni program pod nazivom “Vukovar – mjesto posebnog pijeteta”. Kolonu su predvodili branitelji Vukovara i članovi obitelji poginulih, ubijenih i nestalih branitelja, a slijedili su ih nositelji 186 zastava hrvatskih ratnih postrojbi te državni vrh. Brojni hodočasnici koji su u Vukovar došli iz svih krajeva Hrvatske i okolnih država bili su zaogrnuti hrvatskim zastavama i nosili su transparente s domoljubnim porukama.

Nakon polaganja vijenaca na groblju, predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović vijenac će položiti i na mjestu masovne grobnice na Ovčari, a nakon mise, to će učiniti predsjednik Sabora Gordan Jandroković i Vlade Andrej Plenković.

facebook komentari

Nastavi čitati

Događaji

PENAVA ISPUNIO OBEĆANJE: HOS prvi put zajedno uz zastave brigada Domovinskog rata na čelu kolone

Objavljeno

na

Objavio

Slika koju vidite izuzetno je rijedak trenutak u HRT-ovom prijenosu kolone sjećanja u Vukovaru, kada se vidi zastava HOS.

Vukovar se nikada neće odreći branitelja i postrojbi koje su ga branile, tako ni HOS-a! U Koloni sjećanja vijorit će se njihova zastava, a sliku Jean-Michel Nicoliera s grbom HOS-a na njegovu ramenu čuvam ispred svog ureda – izjavio je u Bujici vukovarski gradonačelnik Ivan Penava i tako jasno stao uz postrojbu koja je pod pozdravom ‘Za dom spremni’ branila i Grad heroj.

Penava se u program Z1 i partnerskih televizija javio uživo iz Hrvatskog doma u Vukovaru tijekom ‘Večeri pijeteta’ koji svake godine organizira Nacionalni sindikat policije.

“Niti je ikada itko pomislio – niti će se dogoditi da se Vukovar odriče branitelja i svojih postrojbi. HOS-ova zastava uvijek u sklopu svih ratnih postrojbi, predvodi Kolonu sjećanja, tako će biti i u subotu, most u središtu Vukovara nosi ponosno ime HOS-ovca Jean-Michel Nicoliera, a ispred mog ureda stoji njegova slika s grbom HOS-a na njegovu ramenu. Ne možemo ih se odreći, to bi značilo da se odričemo Domovinskog rata! Ne pričam o konotacijama pozdrava ZDS u Drugom svjetskom ratu, što se tiče Domovinskog rata – tu je stvar čista. Sviđa mi se izjava u kojoj se reklo da ako je i bilo prljavštine na tom pozdravu, branitelji HOS-a isprali su je svojom krvlju,“ rekao je Penava izvjestitelju Bujice iz Vukovara Igoru Petroviću, dodavši da pri obilježavanju Dana sjećanja uvijek daje svoj maksimum i nema razloga da i ove godine ne bude tako.

“Pozivamo sve da nam se pridruže, a oni koji ne mogu, neka upale  lampion u svom domu. Želim svima sretan put prema Vukovaru i odlasku iz njega i da u miru i sa pijetetom mislimo na žrtve, da prođemo u koloni dostojanstveno i odamo im dužno poštovanje. Koliko god se neki trudili prikazati drugačije, mi smo jedinstveni, a sve će i ove subote biti korektno i ispravno. Krenule su razne inicijative – poput one da se odjednom ne pale lampioni diljem Hrvatske i da se umjesto toga donese hrana za gladne Vukovarce… Poručujem im: gladnih Vukovaraca nema, za to smo se pobrinuli, a lampione za heroje Domovinskog rata trebamo paliti dok je svijeta i vijeka,“ zaključio je Penava, bez dlake na jeziku u Bujici., piše Priznajem.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari