Pratite nas

NEPOZNATA STRANA BUGOJANSKE OPERACIJE – (11)

Objavljeno

na

Do sukoba kod Raduša Kam i pogibije kapetana Miloša Popovića, operativni štab, na čijem čelu je bio general Franjo Herljević, imao je sjedište u Sarajevu. Isti se medjutim 26.VI.72. preselio u Bugojno nedaleko Raduše, da bi neposredno pratio razvoj situacije.

ZABUNE  I  SUKOBI  MEDJU  BRANITELJIMA  REŽIMA

Ne znajući još ništa o broju, naoružanju i planu gerilaca, Herljević je zatražio pomoć stručnjaka vojne kontraobavještajne službe iz Sarajevske VII vojne oblasti. U Bugojno su istog dana helekopterom doletjela dva visoka oficira KOS-a, puk. Bjelica i dopukovnik Čucak. Pored njih operativnom su štabu naknadno (ovdje, na ovom mjestu, Feljtona NH. su donešena imena gerilaca koja dolje niže donosim,moja opaska, Otporaš.)

( 1 )       Adolf ANDRIĆ, rodjen 1934. u Tuzli,

( 2 )       Ambroz ANDRIĆ, rodjen 1939. u Tuzli,

( 3 )       Nikola ANTUNAC, rodjen 1950. u Karlovcu,

( 4 )       Petar BAKULA, rodjen 1948. u Rastovači, Posušje,

( 5 )       Filip BEŠLIĆ, rodjen 1951. u Rastovači, Posušje,

( 6 )        Vidak BUNTIĆ, rodjen 1942. u Ogradjeniku, Ljubuški,

( 7 )        Vili ERŠEK, rodjen 1950? u Varaždinu,

( 8 )        Ilija GLAVAŠ, rodjen 1939 u Lužanima, Bugojno,

( 9 )        Djuro HORVAT, rodjen 1949? u Zagrebu?

(10)        Viktor KACIJANČIĆ, rodjen 1949. u Tinjanu, Pazin,

(11)        Vejsil KEŠKIĆ, rodjen 1939. u Maloj Peći, Bihać,

(12)        Vinko KNEZ, rodjen 1952. u Viškovcima, Sla. Požega,

(13)        Ilija LOVRIĆ, rodjen 1945. u Varvari, Rama, Prozor,

(14)        Stipe LLUBAS, rodjen 1951. u Bugojnu,

(15)        Vlado MILETIĆ, rodjen 1946. u Ogradjeniku, ljubuški,

(16)        Ludvig PAVLOVIĆ, rodjen 1953. u Vitini, Ljubuški,

(17)        Ivan PRLIĆ, rodjen 1951. u Sovićima, kod Imotskog,

(18)        Pavo VEGAR, rodjen 1939. u Vašarovićima, Ljubuški,

(19)        Mirko VLASINOVIĆ, rodjen 1932. u Gornjem Zemuniku,

                                                         kraj Zadra.

dodjeljeni istaknuti funcionari bosansko-hercegovačke UDB-e iz Sarajeva – Mato Andrić i Veljko Drača.

U štab su za ispomoć ušli i Stjepan Domaćinović (Bugojno), Radmilo Andrić (Mostar) i Boro Kuljanin (Konjic). Iz Zemuna je dopremljen Mirko Mlinarević, dugogodičnji “emigrant” – agent, kojeg će upotrijebiti za identificiranje ubijenih hrvatskih gerilaca.

Upravo pred polijetanje helekoptera s pojačanjem na Radušu, stigla je vijest o zasjedi na Prlića, Kneza i Antunca. Ustvari, Prlićeve posljednje riječi “Vranica, Vlašić, Raduša”, pomele su taktiku operativnog štaba. – “Što to sad zanči?” – pitali su se. Puk: Bjelca, potpukovnik Čučak i Zgonjanin dešifrirali su Prlićeve riječi dvosmisleno: ili su se izvukli iz Raduše i nastoje se dočepati Vranice i Vlašića, ili, što nisu isključili – i tamo krstare druge grupe hrvatskih gerilaca. ( U strahu su velike oči, kaže naša hrvatska poslovica,moja opaska.)

Time je prvotni plan operacije doveden u pitanje. Uz Radušu je trebalo blokirati Vranicu potpuno i Vlašić djelomično. Zbrka. Na-vrat-na nos zatraženo je od općinskih štabova da izvrše mobilizaciju u Mostaru, Ljubuškom, Š. Brijegu, ( Grude,Sovići, Posušje. (Moj otac mi je pričao kada je bio kod mene u posjeti u San Franciscu za Božić 1972. da su ti općinski štabovi silom nagonili narod s “brda-dola” u mobilizaciju, moja opaska) Kreševu, Busovači, Kiseljaku, Jajcu, Fojnici, Zenici i drugim općinama s pretežno hrvatskim pučanstvom. Ali ne samo da nije bilo dobrovoljaca, nego, što je gore, neke općine kao Kiseljak i Posušje nisu mogli skupiti ni jednu četu: svijet je bio listom na radu u inozemstvu.

Kada je ta vijest stigla u operativni štab, iskrsnule su nove komplikacije: armije su izvan granica Jugoslavije. Na radu. Pitanje je bilo što sada? U Bugojno su jedan za drugim pristizali republički rukovodioci – Cvijetan Mijatović, Mikulić, Petar Oreč (bivši Udbaš) i Ferdo Palac. Nakon treće sjednice, došlo je do svadje izmedju Herljevića i Momira Kapora. Kapor je prigovarao Herljeviću zbog “pogrešne procjene situacije” kao i radi “stvaranje ratne psihoze” (sukob je kasnije svršio Kaporovim uklanjanjem iz republičkog vodstva BiH).

Na drugoj strani u općinskim štabovima nastao je potpuni kaos. Naime, pojavilo se pitanje kako dati narodu oružje, koje svaki čas može okrenuti protiv vlasti? Krešu Buntića, koji je otvoreno ustao protiv “masovnog naoružanja”, javno su podrzali Matiša Mikulić iz Gruda, Pero Čutura iz Posušja, Bevanda iz Čitluka i Nikola Stipić iz Duvna. Tomislav Buratović se takodjer suprostavio naoružanju naroda u Rami.

Bojali su se, priznaje to stari komunist Buntić, da dato povjerenje “neki ne zloupotrijebe”. Zato su, naravno, imali razloga: Ti su krajevi bili i ostali “permenentna opasnost za državu” (kaže Dr. F. Kožul, nastavnik sociologije i funkcionar CK BiH). Usprkos toj činjenici trebalo je “stvoriti povjereljive” (Bevanda). Odakle? Oni u koje bi se mogli pouzdati “stari su i nesposobni” (Ing. P. Čutura). Mladih članova partije bilo je premalo. No dobar dio medju njima potjecao je iz obitelji, koje su prema “današnjici neprijateljski raspoložene” (Pero Tomić-Lovčević).

Nitko nije smio ništa poduzeti na vlastitu ruku: Općine su čekale instrukcije iz Sarajeva, a Sarajevo iz Beograda. “Prvi darmar”, kako je rekao Tihomir Zrile iz Donjeg Vakufa. Nakon natezanja oko pitanja naoružanja i pomanjkanja ljudstva, operativni štab izdaje naredjenje o mobilizaciji radnika po tvornicama i gradilištima. Zbog toga su pojedina poduzeća i pogoni privremeno prekinuli proizvodnju ili su radili s polovicom kapaciteta (“Spedicija” – Bugojno, “Soko” – Mostar, Predionica i Platnara u Vrapčićima kraj Mostara, skladište duhana u Grudama, Tvornica plastike u Posušju, “Slavko Rodić” – Bugojno, “Borac” – Travnik, “Novi Život” i željezara u Zenici). (Ovdje bi se trebali javiti oni koji budu ovo čitali i pratili, koji su iz tih mjesta i još uvijek se sjećaju tih slučajeva, da i oni nešto kažu o ovom slučaju za one Hrvate koji bi se ovim htjeli baviti za buduće narastaje, moja opaska, Otporaš.) Jednom riječi, došlo je takodjer do zastoja ili usporavanja u privredi.

[divider]

HRVATSKIM  BUGOJANSKIM  VITEZOVIMA   (4)

Na koji su sada nasrnuli

Kako bi nas skoro uništili.

Po Hrvatskoj svakog dana jače;

Zatvoraju, progone, harače…

Sa udarom iz Karadjordjeva

Ta bijedna neman žvalama zijeva,

Ta šugava klika sa Balkana,

Uništit nas želi bez mejdana.

Goloruke Hrvate hvataju

Po logorim muče, ubijaju,

A uz pomoć šake izdajnika

Hrvatskoga otpada bijednika

Što su im se prostituirali

Dostojanstvo svoje im podali.

Ništarije tipa Bakarića,

Vrhovca ili Blaževića…

To su redom podle izdajice.

Na čelu im varalica stara,

Što se svijetom “Zagorcem” udvara

Dok sam ne zna kad se je rodio.

Sve u ime nekakva “Marksizma”

Šire prostor Veliko-srbizma.

Nastavlja se..

Otporaš/kamenjar.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivan Hrstić: Kako je Marakeški kompakt neobvezujući kad u njemu 46 puta piše ‘obvezujemo se’?

Objavljeno

na

Objavio

Gospodine predjedniče hrvatske vlade, vjerujem da nisam bio jedini koji je gledajući aktualno prijepodne u Saboru po tko zna koji put ostao duboko posramljen dometima hrvatskog parlamentarizma.

Istina je, dobro ste rekli, lijeva strana sabornice beznadno je jalova u svojim djetinjastim pokušajima da retoričkim pitanjima zarade koji politikantski bod u izravnom televizijskom prijenosu, no ni desna nije ništa plodonosnija u svojim otrovnim napadima i kontranapadima.

Otrov je u potocima tekao iz sabornice! Nažalost, moram reći da ste vi osobno posebno uspješni u dozivanju sad već arhetipske prispodobe o saborskom kokošinjcu, piše Ivan Hrstić / Večernji list

Nije pri tome nimalo utješno što se vi potvrđujete kao pijetao koji može učinkovito nadkukurijekati sve ostale, jer u usporedbi s vama sad nam već ubrzano iz sjećanja blijedi donedavno legendarna bahatost Zorana Milanovića.

Da, tako je to, reći ćete, prvo Krešo Beljak vas posprdno pita kako se osjećate u lopovskom HDZ-u, pa mu vi vratite milo za drago podsjećajući ga na njegovu provalničku „karijeru“, da bi zatim on u replici nastavio bijesno potežući iz korica pitanje koje je u Hrvatskoj popularnoj kulturi postalo majka svih pitanja: „A gdje si ti bio 1991.?!?“

No, dobro, Beljak pita retorički, ali bez obzira na provokativnost i eventualnu malicioznost između redaka, Bruna Esih vam postavlja sasvim legitimno pitanje koje zahtijeva konkretan odgovor: Možda smo mi svi neznalice koji su sve krivo shvatili, ali zašto, pobogu, sve više država kaže da neće „potpisati“, odnosno svojom prisutnošću u Marakešu potvrditi Globalni kompakt koji je ovih dana postao tema u svim medijima?

Razlozi zbog kojih ne smijemo prihvatiti ‘Marakešku deklaraciju’

Hrvatskoj javnosti dužni ste niz konkretnih odgovora na vrlo konkretna pitanja o Marakeškom sporazumu, no umjesto tog dobili smo samo još jedno prepucavanje. Nije mi nimalo drago kad se „uvažena zastupnica“ spušta na razinu peškaruše, no još mi je manje drago kad joj „uvaženi predsjednik vlade“ manirom kočijaša negospodski uzvraća ispod pojasa.

Prozvali ste je zbog „najniže vrste populizma“, ona je vama uzvratila da vam „u ovom ratu anemija ne može biti opravdanje“. No, nekoliko sati kasnije, dakle pretpostavljam hladne glave, usporedili ste je s nacističkim zločincem, doglavnikom i zadnjim poglavnikom Trećeg Reicha, ni manje ni više nego s Josephom Goebbelsom, kad ste rekli da se u „u nekim drugim vremenima u nekoj drugoj državi mogla kandidirati za ministricu narodnog prosvjetiteljstva i propagande“?!? Naravno, teško je vjerovati da je to slučajnost i niste znali da je to bila Goebbelsova funkcija.

Hoćete li se i vi to pretvoriti u dežurnog lovca na naciste, fašiste i ustaše, kao da takvih već nemamo dovoljno? Jesu li svi oni koji su protiv politike legaliziranja masovnih seoba naroda i u vašim očima ne samo zatucani marginalci već automatski i krajnji desničari, najniži populisti, zatucani ekstremisti te na koncu – fašisti?

Je li to onda i vaša poruka austrijskom kancelaru Kurzu, čelnicima Mađarske, Slovenije, Slovačke, Poljske? Hoćete li preuzeti i Milanovićevu posprdnu doskočicu o „ekipici“? Je li sad Trump šef te „ekipice“? Pitanje je itekako utemeljeno, jer svatko tko je pročitao famozni Globalni kompakt ostaje začuđen tvrdnjama da se on bavi isključivo legalnim migracijama te da se radi o neobvezujućem meniju s kojeg svaka država može uzeti što god joj odgovara.

Naime, tekst „sporazuma“ sugerira posve suprotno od toga. Kako se to može za neki „sporazum“ reći da je „neobvezujući“ kad se na njegovih tridesetak stranica na istaknutom mjestu fraza „obvezujemo se“ navodi čak 46 (slovima: četrdesetšest) puta?!?! K tome, 49 (četrdesetdevet) puta na istaknutom mjestu je i riječ „obveza“.

Zapravo, cijeli tekst je po svojoj prirodi detaljno objašnjenje niza eksplicitnih obveza koje preuzimaju zemlje koje sporazumu pristupaju.

Dakle, lideri slobodnog svijeta možda se u Marakešu neće sastati kako bi nešto potpisali, ali svakako će svojim prisustvom poput malih pionira potvrditi svoju prisegu pravilima novog svjetskog poretka, pravilima koja prije toga nisu pojasnili svojim građanima, niti svojim biračima. Je li možda baš to pravi razlog što se sporazum ne potpisuje? To što bi u suprotnom njegova ratifikacija tražila i ne baš ugodnu raspravu u nacionalnim parlamentima?

Zašto nam silom namećete ‘Marakešku deklaraciju’ ako je ‘pravno neobvezujući dokument’?

Dakle, bez obzira što ne može biti izravnih pravnih posljedica za zemlju koja prihvati Globalni kompakt pa ga zatim u cijelosti ili djelomično ne provodi, posve je nejasno, gospodine predsjedniče Vlade RH, kako biste se vi to mogli pojaviti u Marakešu te time, koliko god to deklarativno bilo, svojim prisustvom osnažiti djelovanje Globalnog kompakta, a da zatim kažete da on vas ne obvezuje?

Kako biste mogli pozdraviti dokument kojim u suštini 46 puta izgovarate „obvezujem se“, a zatim po povratku u Zagreb reći „ne, to mene ne obvezuje“?

Gospodine premijeru, jasno je da je to priča za malu djecu, jer nitko za vas ne misli da ste neozbiljni poput premijera Zorana Milanovića, koji je zbog ulaska u EU prihvatio europsku pravnu stečevinu, a zatim kad je dobio što je htio odmah drugi dan na stol stavio lex Perković. Svi za vas znaju da ste discipliniran europski igrač te da takva riječ – barem vas – itekako obvezuje. Molim vas, razuvjerite nas ako smo u zabludi.

Naravno, ništa od toga ne bi bilo neki veliki problem kad sam sadržaj Globalng kompakta ne bi bio tako ambivalentan. Naime, iako se u kompaktu ističe da se on ne bavi ilegalnim migracijama, posve je očito da to nije tako.

Kroz cijeli tekst se zapravo navode prakse kojima bi se de facto legalizirale i one migracije koje danas smatramo ilegalnima, od nezakonitog prelaska granice do trgovine i krijumčarenja ljudi.

Posve je jasno da ovaj sporazum nije sastavljen tek kako bi se definiralo i uredilo interkontinentalno tržište radne snage, već kako bi se legalizirale, olakšale i ubrzale masovne seobe naroda, prije svega prema Europi i Sjevernoj Americi, koje bi iz temelja promijenile ta društva u koja dolaze.

A to jest problem, jer nema ni jedne europske nacije koja ima kapacitet bez dubokih tektonskih poremećaja primiti milijune s drugih kontinenata i iz drugih civilizacija. Moć njihove apsorpcije daleko je ispod desetaka milijuna kakve predviđaju razni dokumenti i scenariji UN-a.

Naravno, uvoz radne snage s drugih kontinenata je nešto na što svaka država ima puno pravo u skladu s vlastitim potrebama, pa je dobro i da se na globalnoj razini uredi da ti radnici pojedinačno uživaju puna radna prava te apsolutnu zaštitu ljudskog dostojanstva, što u praksi nije uvijek slučaj.

No, ovdje se govori o uvozu čitavih zaokruženih zajednica, milijunskih masa kojima bi zemlje domaćini trebale otvoriti vrata, a što je u očima autora Globalnog kompakta ne samo nužno zlo nego i najpoželjniji alat za dugoročni demografski inžinjering i rast gospodarstva. Jasno je da žrtve krijumčara ljudi ne treba kažnjavati, to nije dvojbeno, ali jest, između ostalog i naprimjer, dvojbeno to što bi zemlje domaćini trebale izdavati dokumente onima koji dolaze bez isprava, te im priznavati ne samo formalne nego i neformalne kvalifikacije.

U najmanju ruku, o tome bi se trebalo raspravljati u nacionalnim parlamentima. Ni rasprava u Saboru nebi trebala biti na kraju balade, već na samom početku. Omogućite nam to! To je vaša dužnost! Odgovori poput vašeg nedavnog „moje je duboko uvjerenje da za to nema potrebe“ u demokratskoj Hrvatskoj trebali bi biti apsolutno neprihvatljivi.

Gospodine predsjedniče hrvatske vlade, slažem se da u ovom trenutku ne treba histerizirati, jer izravne prijetnje Hrvatskoj nema. Ništa se u Hrvatskoj neće dramatično promijeniti dan nakon što se vi ili ministrica vanjskih poslova vratite iz Marakeša.

Kamo sreće da oni migranti koji u ovom trenutku vijugaju hrvatskim šumama i gorama žele ostati u Hrvatskoj! Bile bi to slatke brige, znak da je Lijepa naša nekom ipak poželjna kao novi dom. Nažalost, svi oni žele svoju bolju budućnost tražiti na nekom boljem mjestu, zajedno sa stotinama tisuća Hrvata koji tamo putuju nešto udobnije, ali s kartom u jednom smjeru.

Ne, nipošto ne treba ni tim ilegalnim migrantima oduzimati njihovu ljudskost. I oni imaju svoja temeljna prava. I treba ih dodatno zaštititi. No, oni ne smiju poslužiti kao alat za preustroj europskih nacionalnih država i rušenje onoga što u europskim nacijama većina smatra svojim temeljnim vrijednostima.

Gospodine predsjedniče hrvatske vlade, razumijem da nije lako, te da vam vjerojatno djeluje poprilično iracionalno kad vas s jedne strane optužuju da umjesto iseljenih Hrvata želite uvesti milijune iz Afrike i Azije, a s druge strane vas prozivaju zbog nehumanih postupaka prema ilegalnim migrantima koje policija navodno krvave vraća u BiH.

No, i to je posljedica prakse da se odluke ne donose u hrvatskom parlamentu nakon javnih rasprava, već u zatvorenim kružocima u krugu ljudi koji su svoje karijere započeli duž istog hodnika na Zrinjevcu, koji ne osluškuju bilo naroda, već neke još zatvorenije kružoke u svjetskim centrima moći.

Gospodine premijeru, mogao bih čak prihvatiti objašnjenje koji dajete vi i gospodin Juncker, da su se u nekim europskim zemljama predomislili oko Marakeškog kompakta prije svega zato što su pod pritiskom onih koji ga – nisu ni pročitali.

No, nakon što sam ga pročitao, još sam uvjereniji da su oni koji su ga bez potpitanja prihvatili to napravili – prije svega zato što ga ni oni sami nisu pročitali. Jer da jesu, sasvim sigurno bi potpitanja itekako imali! Vaša je dužnost bila na njih proaktivno odgovoriti! Srdačan pozdrav!

Ivan Hrstić / Večernji list

 

Od Istanbula do Marakeša

 

 

 

Nino Raspudić: Marakeški sporazum je vrlo problematičan dokument, Hrvatska ga ne bi trebala potpisati!

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Odbijen zahtjev za uvjetnim otpustom: Kapetan Dragan ostaje u zatvoru

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Županijski sud u Varaždinu odbio je prijedlog za uvjetnim otpustom Dragana Vasiljkovića, poznatijeg kao kapetan Dragan, kojem je Vrhovni sud u lipnju smanjio kaznu zbog ratnog zločina nad hrvatskim vojnicima i civilima s 15 na 13,5 godina.

Vijeće varaždinskog suda zaključilo je, uzimajući u obzir podatke dobivene od Centra za dijagnostiku u Zagrebu i Kaznionice u Lepoglavi, da je prijedlog neosnovan.

Sud je u obrazloženju svoje odluke naveo da je “zatvorenik urednog ponašanja”, ali da treba uzeti u obzir da se radi o kratkom vremenu koje je proveo na izdržavanju kazne pa se “ne može zaključiti kako će zatvorenik funkcionirati, jer do sada nije ocijenjen te nema podataka vezano za provođenje pojedinačnog programa izvršavanja kazne”.

Osim toga, iz izvješća Centra za dijagnostiku proizlazi da zatvorenik negira počinjenje kaznenog djela, a kaznu smatra nezasluženom, što ukazuje da svrha kažnjavanja nije ostvarena. Zatvorenik je nekritičan te nije došlo do promjene njegovog ponašanja nakon počinjenog kaznenog djela, zaključio je sud.

Na sjednici o odlučivanju o uvjetnom otpustu Vasiljković je video vezom dao suglasnost za podnošenje prijedloga te nije želio ništa dodati.

Njegov opunomoćenik, kako se navodi u rješenju, isticao je da su ispunjene pretpostavke koje postavlja zakon da bi se odobrio uvjetni otpust te da je izdržao više od devet desetina kazne. Vasiljkovićev odvjetnik navodio je također da pri donošenju odluke treba imati u vidu da se odlučuje o osobi Draganu Vasiljkoviću, a ne o “kapetanu Draganu”.

Zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Varaždinu naveo je pak da su u sudskoj praksi mnogobrojni primjeri odbijanja uvjetnog otpusta zatvorenicima koji su uspješno provodili programe na izdržavanje svojih zatvorskih kazni te da se u ovom slučaju radi o zatvoreniku koji prema podacima iz spisa svoju kaznu smatra nezasluženom i izražava skepticizam prema pravosudnom tijelu Republike Hrvatske.

Smatra da zbog toga nema nikakvih razloga da se odobri uvjetni otpust, ali da će vijeće donositi odluku isključivo na temelju podataka koji su sadržani u sudskim spisima, a ne na temelju podataka ili dojmova stečenih u medijima ili na bilo koji drugi način.

Vasiljković je osuđen zbog ratnog zločina u kninskoj tvrđavi i pri napadu na Glinu, dok je zbog nedostatka dokaza na splitskom sudu oslobođen optužbe da je naredio ubojstvo dvojice nepoznatih zarobljenih hrvatskih vojnika u veljači 1993. u Bruškoj kraj Benkovca.

Kapetan Dragan, koji ima srpsko i australsko državljanstvo, uhićen je prije 12 godina u Australiji gdje je živio pod lažnim imenom i bio trener golfa. U srpnju 2015. izručen je Hrvatskoj, a od početka je negirao kaznena djela koja su mu se stavljala na teret i tvrdio da su svjedoci lažno iskazivali.

(Hina)

 

Ante Nazor: Kapetan Dragan je idealna osoba da se potvrdi veza Srbije, JNA i pobunjenih Srba

 

 

 

Udruge iz Domovinskog rata sramotnim ocjenjuju smanjenje kazne kapetanu Draganu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari