Pratite nas

NEPOZNATA STRANA BUGOJANSKE OPERACIJE – (11)

Objavljeno

na

Do sukoba kod Raduša Kam i pogibije kapetana Miloša Popovića, operativni štab, na čijem čelu je bio general Franjo Herljević, imao je sjedište u Sarajevu. Isti se medjutim 26.VI.72. preselio u Bugojno nedaleko Raduše, da bi neposredno pratio razvoj situacije.

ZABUNE  I  SUKOBI  MEDJU  BRANITELJIMA  REŽIMA

Ne znajući još ništa o broju, naoružanju i planu gerilaca, Herljević je zatražio pomoć stručnjaka vojne kontraobavještajne službe iz Sarajevske VII vojne oblasti. U Bugojno su istog dana helekopterom doletjela dva visoka oficira KOS-a, puk. Bjelica i dopukovnik Čucak. Pored njih operativnom su štabu naknadno (ovdje, na ovom mjestu, Feljtona NH. su donešena imena gerilaca koja dolje niže donosim,moja opaska, Otporaš.)

( 1 )       Adolf ANDRIĆ, rodjen 1934. u Tuzli,

( 2 )       Ambroz ANDRIĆ, rodjen 1939. u Tuzli,

( 3 )       Nikola ANTUNAC, rodjen 1950. u Karlovcu,

( 4 )       Petar BAKULA, rodjen 1948. u Rastovači, Posušje,

( 5 )       Filip BEŠLIĆ, rodjen 1951. u Rastovači, Posušje,

( 6 )        Vidak BUNTIĆ, rodjen 1942. u Ogradjeniku, Ljubuški,

( 7 )        Vili ERŠEK, rodjen 1950? u Varaždinu,

( 8 )        Ilija GLAVAŠ, rodjen 1939 u Lužanima, Bugojno,

( 9 )        Djuro HORVAT, rodjen 1949? u Zagrebu?

(10)        Viktor KACIJANČIĆ, rodjen 1949. u Tinjanu, Pazin,

(11)        Vejsil KEŠKIĆ, rodjen 1939. u Maloj Peći, Bihać,

(12)        Vinko KNEZ, rodjen 1952. u Viškovcima, Sla. Požega,

(13)        Ilija LOVRIĆ, rodjen 1945. u Varvari, Rama, Prozor,

(14)        Stipe LLUBAS, rodjen 1951. u Bugojnu,

(15)        Vlado MILETIĆ, rodjen 1946. u Ogradjeniku, ljubuški,

(16)        Ludvig PAVLOVIĆ, rodjen 1953. u Vitini, Ljubuški,

(17)        Ivan PRLIĆ, rodjen 1951. u Sovićima, kod Imotskog,

(18)        Pavo VEGAR, rodjen 1939. u Vašarovićima, Ljubuški,

(19)        Mirko VLASINOVIĆ, rodjen 1932. u Gornjem Zemuniku,

                                                         kraj Zadra.

dodjeljeni istaknuti funcionari bosansko-hercegovačke UDB-e iz Sarajeva – Mato Andrić i Veljko Drača.

U štab su za ispomoć ušli i Stjepan Domaćinović (Bugojno), Radmilo Andrić (Mostar) i Boro Kuljanin (Konjic). Iz Zemuna je dopremljen Mirko Mlinarević, dugogodičnji “emigrant” – agent, kojeg će upotrijebiti za identificiranje ubijenih hrvatskih gerilaca.

Upravo pred polijetanje helekoptera s pojačanjem na Radušu, stigla je vijest o zasjedi na Prlića, Kneza i Antunca. Ustvari, Prlićeve posljednje riječi “Vranica, Vlašić, Raduša”, pomele su taktiku operativnog štaba. – “Što to sad zanči?” – pitali su se. Puk: Bjelca, potpukovnik Čučak i Zgonjanin dešifrirali su Prlićeve riječi dvosmisleno: ili su se izvukli iz Raduše i nastoje se dočepati Vranice i Vlašića, ili, što nisu isključili – i tamo krstare druge grupe hrvatskih gerilaca. ( U strahu su velike oči, kaže naša hrvatska poslovica,moja opaska.)

Time je prvotni plan operacije doveden u pitanje. Uz Radušu je trebalo blokirati Vranicu potpuno i Vlašić djelomično. Zbrka. Na-vrat-na nos zatraženo je od općinskih štabova da izvrše mobilizaciju u Mostaru, Ljubuškom, Š. Brijegu, ( Grude,Sovići, Posušje. (Moj otac mi je pričao kada je bio kod mene u posjeti u San Franciscu za Božić 1972. da su ti općinski štabovi silom nagonili narod s “brda-dola” u mobilizaciju, moja opaska) Kreševu, Busovači, Kiseljaku, Jajcu, Fojnici, Zenici i drugim općinama s pretežno hrvatskim pučanstvom. Ali ne samo da nije bilo dobrovoljaca, nego, što je gore, neke općine kao Kiseljak i Posušje nisu mogli skupiti ni jednu četu: svijet je bio listom na radu u inozemstvu.

Kada je ta vijest stigla u operativni štab, iskrsnule su nove komplikacije: armije su izvan granica Jugoslavije. Na radu. Pitanje je bilo što sada? U Bugojno su jedan za drugim pristizali republički rukovodioci – Cvijetan Mijatović, Mikulić, Petar Oreč (bivši Udbaš) i Ferdo Palac. Nakon treće sjednice, došlo je do svadje izmedju Herljevića i Momira Kapora. Kapor je prigovarao Herljeviću zbog “pogrešne procjene situacije” kao i radi “stvaranje ratne psihoze” (sukob je kasnije svršio Kaporovim uklanjanjem iz republičkog vodstva BiH).

Na drugoj strani u općinskim štabovima nastao je potpuni kaos. Naime, pojavilo se pitanje kako dati narodu oružje, koje svaki čas može okrenuti protiv vlasti? Krešu Buntića, koji je otvoreno ustao protiv “masovnog naoružanja”, javno su podrzali Matiša Mikulić iz Gruda, Pero Čutura iz Posušja, Bevanda iz Čitluka i Nikola Stipić iz Duvna. Tomislav Buratović se takodjer suprostavio naoružanju naroda u Rami.

Bojali su se, priznaje to stari komunist Buntić, da dato povjerenje “neki ne zloupotrijebe”. Zato su, naravno, imali razloga: Ti su krajevi bili i ostali “permenentna opasnost za državu” (kaže Dr. F. Kožul, nastavnik sociologije i funkcionar CK BiH). Usprkos toj činjenici trebalo je “stvoriti povjereljive” (Bevanda). Odakle? Oni u koje bi se mogli pouzdati “stari su i nesposobni” (Ing. P. Čutura). Mladih članova partije bilo je premalo. No dobar dio medju njima potjecao je iz obitelji, koje su prema “današnjici neprijateljski raspoložene” (Pero Tomić-Lovčević).

Nitko nije smio ništa poduzeti na vlastitu ruku: Općine su čekale instrukcije iz Sarajeva, a Sarajevo iz Beograda. “Prvi darmar”, kako je rekao Tihomir Zrile iz Donjeg Vakufa. Nakon natezanja oko pitanja naoružanja i pomanjkanja ljudstva, operativni štab izdaje naredjenje o mobilizaciji radnika po tvornicama i gradilištima. Zbog toga su pojedina poduzeća i pogoni privremeno prekinuli proizvodnju ili su radili s polovicom kapaciteta (“Spedicija” – Bugojno, “Soko” – Mostar, Predionica i Platnara u Vrapčićima kraj Mostara, skladište duhana u Grudama, Tvornica plastike u Posušju, “Slavko Rodić” – Bugojno, “Borac” – Travnik, “Novi Život” i željezara u Zenici). (Ovdje bi se trebali javiti oni koji budu ovo čitali i pratili, koji su iz tih mjesta i još uvijek se sjećaju tih slučajeva, da i oni nešto kažu o ovom slučaju za one Hrvate koji bi se ovim htjeli baviti za buduće narastaje, moja opaska, Otporaš.) Jednom riječi, došlo je takodjer do zastoja ili usporavanja u privredi.

[divider]

HRVATSKIM  BUGOJANSKIM  VITEZOVIMA   (4)

Na koji su sada nasrnuli

Kako bi nas skoro uništili.

Po Hrvatskoj svakog dana jače;

Zatvoraju, progone, harače…

Sa udarom iz Karadjordjeva

Ta bijedna neman žvalama zijeva,

Ta šugava klika sa Balkana,

Uništit nas želi bez mejdana.

Goloruke Hrvate hvataju

Po logorim muče, ubijaju,

A uz pomoć šake izdajnika

Hrvatskoga otpada bijednika

Što su im se prostituirali

Dostojanstvo svoje im podali.

Ništarije tipa Bakarića,

Vrhovca ili Blaževića…

To su redom podle izdajice.

Na čelu im varalica stara,

Što se svijetom “Zagorcem” udvara

Dok sam ne zna kad se je rodio.

Sve u ime nekakva “Marksizma”

Šire prostor Veliko-srbizma.

Nastavlja se..

Otporaš/kamenjar.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Marko Jurič: ‘Ljevica postaje sve agresivnija i opasnija. Mislim da ćemo imati velikih problema’

Objavljeno

na

Objavio

Gospodine Marko. Poznati ste u hrvatskim medijima, ali ipak recite nam nešto o sebi, svome djetinjstvu, odrastanju, odgoju i Vama osobno?

Za ono vrijeme ništa posebno. Tek uobičajeno odrastanje u Zagrebu, u Dubravi koja je tada slovila kao malo divljiji zagrebački kvart. Mnoge stvari, društveni i međuljudski odnosi, pravila, vrijednosti iz tog vremena danas su postali čudni, rijetkost ili s pozicije sveprisutne političke korektnosti nekorektni. Ali bilo je to drugačije vrijeme, nekako prirodnije, a čini mi se i zdravije za odrastanje, odgajanje, sazrijevanje. Danas je prevladavajuća nekakva uniformiranost, nema onih zdravih, konstruktivnih ekstrema zahvaljujući kojima društvo dobiva široku lepezu sivih tonova koji ga onda oplemenjuju i čine bogatijim. Bilo je to vrijeme kada su ljudi sami rješavali svoje probleme, a danas se za svaku sitnicu trči u neku ustanovu, instituciju. To ljude čini pasivnima, da ne kažem neku grublju riječ. Ljudi prestaju biti subjekti, protagonisti zbivanja i postaju objekti, statisti, nijemi promatrači, u najboljem slučaju tiha mrmljajuća gunđala.

Svaki čovjek u životu ima svoje uzore, ljude koji su mu nadahnuće, ljude kojima se divimo i želimo postati kao oni. Zanima me tko je vama bio i jest uzor u novinarstvu?

Bilo je to vrijeme jugoslavenskog novinarstva koje je bilo neslobodno,  partijski kontrolirano. Ipak Vjesnik, Start, Danas imali su niz vrlo kvalitetnih majstora novinarskog zanata. Doduše ambijent u kojem su djelovali nije im dozvoljavao previše kritičnog preispitivanja pogotovo nečega što se smatralo društvenim i ideološkim dogmama. Problem je što je hrvatsko novinarstvo u krvi uništeno ili raseljeno 1945. godine i onda su na te ispražnjene nomenklature zasjeli neki šumski ljudi. Doduše i oni su se vremenom pomalo kultivirali, obrazovali i stekli vještine literarnog tkanja sukladno potrebama novinarskog zanata. Nažalost, kako su svi oni pronikli iz partijskog krila, stasali na ruskim lektirama ‘Kako se kalio čelik’, oni su tako odgojili naraštaje jednako kastriranih novinara koji nisu bili u stanju propitkivati partijske dogme. Tako da se je sve vrtjelo oko toga  koliko se najdalje smije udaljiti od partijske linije bratstva i jedinstva, socijalizma, samoupravljanja, Marxove misli i žestokog obračunavanja sa svakim tko je pokušao isticati neke hrvatske nacionalne interese. Dirati u službene verzije NOB-ea ili nekih mitova o NDH-a ili Jasenovcu bilo je ravno samoubojstvu. Tek krajem osamdesetih se nešto počelo događati, dašak liberalizma i građanske, ne partijske kritike pojavio se u javnom prostoru. Bio je to ujedno i njihov slobodarski domet jer danas kad vidimo kako djeluju neki iz tog vremena, kakve mlade kadrove odgajaju po redakcijama ili studijima izgleda kao da se vraćamo u ta olovna vremena intelektualne kastracije.

U svom dosadašnjem djelovanju kao novinar, imali ste veliki broj intervjua, razgovora na različite teme, o različitim događanjima u hrvatskom društvu. Možete li izdvojiti od svih tih razgovora, intervjua, jedan najdraži i najuspješniji razgovor, ali i jedan, možda najteži razgovor?

Devedesete su bile odlično vrijeme za hrvatsko novinarstvo koje je odjednom ekspandiralo  u golemi prostor potpuno novih sloboda. Bilo je lijepo raditi reportaže ili istraživačko novinarstvo. Mada mi je taj termin pomalo proturječan jer kakvo je to novinarstvo koje nije istraživačko? Prvih godina rata svaki je tjedan donosio neki novi teren, novu bojišnicu, nove ljude, nove priče, snažne emocije, novu reportažu. Pored toga, bilo je zanimljivo putovati po bazama NATO pakta i u vrijeme ratnih operacija intervjuirati visoke časnike, američke, engleske, francuske i kroz njihove priče dobivati potpuniju sliku o nama kao narodu i strani u ratu. Bili su zanimljivi neki političari poput Marie Le  Pena, otac današnje šefice francuske oporbe, šef talijanskih fašista Gianfranco Fini, političarka Doris Pack, ili slovački predsjednik Vladimir Mečijer. Oni mi sad padaju na pamet jer su imali neku važnost u trenutku objavljivanja. Jedan od zanimljivijih događaja je bio moj izvještaj uživo za CNN iz Brnika, ljubljanske zračne luke koja je bila u potpunom okruženju, krajem lipnja 1991. godine. Kolega i ja smo šetali potpuno praznom aerodromskom zgradom u potrazi za hranom i odjednom je zazvonio telefon. Rekao sam kolegi neka se javi, on je nezainteresirano odmahnuo rukom pa sam se ja javio, a kad ono s druge strane CNN, poziv iz Atlante, dvije minute prije početka večernjih vijesti. Američki urednik, na drugoj strani veze, pitao me što se događa, tko sam i onda kad sam mu sve ukratko opisao, pitao me jel bi htio sve to ponoviti uživo u CNN-ovim vijestima. Naravno, pristao sam. Krenula je špica informativne emisije. Prva vijest je bilo nešto o predsjedniku Bushu starijem, a onda me najavio voditelj kao specijalnog izvjestitelja iz okupiranog ljubljanskog aerodroma. Kad sam završio izvještaj. Urednik mi je ostavio broj telefona da mu se svakako ponovo sutra javim gdje god ću biti na tom ratnom prostoru. Ali sutradan smo kod Šentilja naletili na tenkove koji su tukli u smjeru gdje smo se nalazili zbog čega sam se morao bacati po livadi i puzajući tražiti neki zaklon. U tom sam skakanju, puzanju, bacanju izgubio papirić s telefonskim brojem CNN-ovog urednika pa je tako završila moja karijera na CNN-u.

Jeste li vjernik?

Jesam.

Crkva u Hrvata je tijekom povijesti dala i imala niz, dobrih biskupa, pastira, koji su ostavili duboki duhovni trag među Hrvatima, katolicima. Koga biste vi izdvojili kao sobu „ vrlo dobrog pastira“? Kao onog koji zaslužuje da ga citiramo, koji nam i dandanas ima što poručiti?

Kroz povijest. Nije bilo puno narodnih biskupa. Uglavnom je Beč Hrvatima nametao strance kao duhovne pastire. Zanimljivo je kako su neki od tih ljudi vremenom postajali politički Hrvati. Primjerice Juraj Haulik, Slovak. Učinio je puno za hrvatski narod, podigao ga je iz polumraka nepismenosti i neobrazovanosti. Zanimljiva je ta moć apsorpcije koju ima hrvatski narod. Puno je takvih primjera. A iz ovog novijeg doba istaknuo bih Tomislava Ivančića, Zvjezdana Linića. Poznajem dosta isusovaca. Čak su me bili angažirali oko pripreme i pokretanja kampa za mlade ‘Modrave’, što je bila ideja briljantnog patera Luke Rađe, koji je u to vrijeme vodio SKAC u Palmotićevoj. Nažalost, Luka je stradao u teškoj prometnoj nezgodi pa nikad nismo od Modrava napravilo ono što smo on i ja planirali.

Današnje je vrijeme postalo vrijeme kompromisera pa i u kršćanstvu nažalost, čak i u Crkvi kako među svećenicima tako i među ljudima. Mada ima lijepih primjera poput biskupa Vlade Košića. Kao da se nekakav strah uvukao među ljude i u Crkvu, manjka onog pouzdanja u Božju providnost koja prati hrabre tragače za Istinom. Sve manje je onog jasnog, nedvosmislenog kršćanskog stava po načelu ili jesi ili nisi za nešto. Umjesto toga sve se češće i unutar Crkve uvodi nekakva treća opcija, nekakva ‘zlatna sredina’ o kojoj u Bibliji ili nauku Crkve nema ni slova. Cijela je Biblija sukob polova i od čovjeka se očekuje da se odluči opredijeli, a ne da pronalazi način kako sjediti na oba stolca. Čudna su ovo vremena. Vjerojatno vremena kušnje i tu su svećenici na potezu da jasnoćom i primjerom hrabro svjedoče za Istinu.

Nakladnička kuća  „ Benedikta“ tiskala je niz vrlo dobrih knjiga. Ja sam pročitao nekoliko knjiga izdavačke kuće „ Benedikta: Gabriele Kuby „ Svjetska seksualna revolucija – uništenje slobode u ime slobode“, Michael S. Rose „ Zbogom, dobri ljudi – Kako su liberali uvukli opačine u institucije Katoličke crkve“, i knjigu William Cobett „ Povijest protestantske reformacije u Engleskoj i Irskoj“. Sve tri spomenute knjige su vrlo dobre. Otkrivaju istine za koje do sada nismo znali. Vi ste čitali knjigu „ VELIKA LAŽ“ . Što nam možete reći o nakladničkoj kući Benedikta i o vašem čitanju knjige „ VELIKA LAŽ“. Koji su vaši dojmovi?

Knjiga koju smo predstavljali na Kaptolu: ‘Velika laž – Razotkrivanje nacističkih korijena ljevice’ je jedan u nizu zanimljivih naslova koji se zadnjih dvadesetak godina pojavljuju od Huntingtona na ovamo. Koji imaju u sebi elemente razotkrivanja metoda zavjera, skrivenih taktika političkih i obavještajnih planova uspostave novog svjetskog poretka. Ti su planovi vjerojatniji jer je tehnologija uznapredovala i pretvorila svijet u globalno selo koje je postalo poligon za razne političke manipulatore i mešetare. Na djelu je jedna civilizacijska destrukcija koja temeljem tobožnjih najnovijih znanstvenih otkrića i širenja okvira lažnog humanizma nameću današnjoj zapadnoj civilizaciji osjećaj srama za nešto što je prije tridesetak godina bilo normalno, nešto na čemu je počivao onaj naravni društveni poredak koji nam nestaje pred očima. Na žalost upravo su mediji postali glavni zagovornici te ‘Velike laži’. Koji je to demonski paradoks kada novinarska struka umjesto da razotkriva istinu sudjeluje u njenom sakrivanju i izvrtanju. Novinarstvo se bavi manipulacijama, spinovima, političkim marketingom, prikrivenim reklamama, reketarenjem, PR biznisom provučenim kroz sve novinarske forme. To što čitamo u toj knjizi o stanju u SAD-eu, s ove hrvatske pozicije to još uvijek djeluje kao neko nama daleko ludilo. Nažalost radi se o svjetskom procesu koji je i nas zahvatio. Dakle, to što se danas događa u SAD-eu, događati će se kod nas za desetak godina. Osim ako neće, jer i Onaj gore je na potezu. Ne vjerujem da će mirno promatrati kako mu odmetnuta kreacija preuzima kontrolu nad onim što je stvorio.

Poznata je statistička činjenica da Hrvati vrlo malo čitaju. Čak 50% Hrvata kažu da ne čitaju knjige, 42% Hrvata mjesečno pročita jednu knjigu. Po čitanosti knjiga na dnu smo europski zemalja. Gdje vi vidite razlog da Hrvati vrlo malo čitaju?

Hrvati su pomalo inertni i komotni. Puno je jednostavnije na kompjuteru ili tv-u pokupiti ponuđene informacije i zadovoljiti svoju dnevnu potrebu informacija. Novi su mediji daleko agresivniji od knjige i ne traže gotovo nikakav angažman. Knjiga traži, vizualizaciju, čitanje, višesatnu koncentraciju, strpljenje, vrijeme. Hrvati su revoltiran narod zbog niza prevara koje su mu se dogodile zadnjih 20-ak godina pa onako u panici pokušavaju spasiti nešto od onog projekta iz devedesetih. Tko će u takvim okolnostima imati vremena i strpljenja za prionut uz knjigu?

Bili ste moderator, voditelj predstavljanja knjige Dinesh DSouza „ VELIKA LAŽ“ – razotkrivanje nacističkih korijena ljevice“. Knjigu su predstavili: g. Zvonimir Hodak, kolumnist portala Direktno.hr, g. Karolina Vidović Krišto, novinar i povjesničar g. Boris Havel, povjesničar. Kako komentirate predstavljanje knjige i sve ono što su rekli i zaključili predstavljači?

Ljevica postaje sve agresivnija i opasnija. Mislim da ćemo imati velikih problema na tom prostoru. Predstavljači su upravo kroz primjere iz knjige koju su predstavljali to i prikazali. Problem je što su ljudi uspavani medijskim kampanjama, sitnim nomenklaturama i apanažama za osnovnu egzistenciju.  Ljudi su zapravo kupljeni sitnim ustupcima, egzistencijom, sigurnošću, udobnošću, a ne vide da polako gube sebe i da će vrlo brzo sve to doći u pitanje. Dok je ovako malo će se ljudi pokrenuti. Komunisti su u jednom bili u pravu, a to je da za revolucionarne aktivnosti nisu pogodni ljudi koji nešto posjeduju, nego oni koji nemaju što izgubiti. Takve su nazivali proleterima. A u Hrvatskoj još uvijek postoji jedna razina egzistencije i standarda koja anestezira bilo kakve buntovničke ambicije kod ljudi.

U hrvatskom medijskom prostoru ima „ bučnijih“ od manje bučnih. Jačih i slabijih u smislu mogućnosti plasiranja vijesti hrvatskim građanima. Tko je po vašem mišljenju, koji i čiji mediji su bučniji, a čiji manje „ bučni“?

Oni mediji koje država i politički lobiji obilato financiraju imaju zadatak biti bučni. Zato i postoje jer stvarajući buku stvaraju koprenu iza koje se događaju sve te prevarantske igre i manipulacije. Nikad ljudi nisu bili više zavedeni lažima, nego u ovo današnje vrijeme. U komunizmu je postojala prisila i nesloboda govora, ali je ipak većina znala što je istina i tko je neprijatelj. Danas je sve zamuljano i upravo taj mulj stvaraju ti dobro plaćeni mediji, taj tzv. main stream. I u tome bez iznimke sudjeluju svi veliki nacionalni tiskani i elektronski mediji, velika većina portala, bez iznimke svi koji su na rang listama među prvih nekoliko stotina po čitanosti, uz možda jednu ili dvije iznimke. Tu je još golema i vrlo učinkovita mašinerija društvenog samozavaravanja, kreatori iluzija, tzv. nevladine udruge. I među njima, u tome sudjeluju upravo oni koji iz raznih izvora dobivaju goleme svote novca. I to je trenutna hrvatska stvarnost koja polako suptilnim i okultnim metodama programiranja ulazi u prostor ljudskih emocija. I to je vrlo opasno jer su emocije pokretačka energija u čovjeku. Bez njih čovjek postaje biljka.

I za kraj još jedno pitanje. Europa i europski narodi stare populacijski. Neki već Europu zovu „ sijeda Europa“. Hoće li imigranti, koji su pretežno muslimani, kulturološki preoblikovati Europu koja nema svog duhovnog i kulturnog identiteta.?

Ništa novo pod kapom nebeskom. Ovo vrijeme podsjeća na razdoblje s kraja Rimskoga carstva. I tada su bili emigranti koji su dolazili s istoka u bogato carstvo, u potrazi za boljim i laganijim životom.  Proces propadanja rimskog carstva je trajao više od sto godina. Ostale su enklave koje su stvarale neki suživot s tadašnjim emigrantima. Taj je suživot bio takav da su u konačnici tadašnji emigranti prešli na kršćanstvo. U tom je dijelu danas situacija drugačija. Islam je čvrsto etabliran kod ljudi koji ga ispovijedaju i osjeća se nadmoćno u odnosu na druge pa tako i prema kršćanstvu. Tu je sada Bog na potezu.

Razgovarao: Vlč. Vladimir Trkmić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Orban: Liberalna mafija želi uvjeriti svijet kako se ništa ne može učiniti protiv migracija

Objavljeno

na

Objavio

Prema mađarskom premijeru Viktoru Orbanu, postoji “liberalna mafija političara, novinara i analitičara, puna novca, koja radi na tome da svijet vjeruje kako se ništa ne može učiniti protiv migracija”. Ali kada se ispostavi suprotno, kada “Mađarska zaustavi migraciju na kopnu, talijanski ministar unutarnjih poslova Matteo Salvini na moru ili kada američki predsjednik Donald Trump odluči izgraditi zid, počinju mrziti te ljude”, istaknuo je Orban, za državni radio Kossuth, prenosi Hungary Journal.

Predstojeći izbori će odlučiti “prihvaćamo li to ili ćemo se izvući iz okvira onoga na što nas pokušavaju prisiliti”, rekao je Orban. “Većini Mađara diže se kosa na glavi kada čuju kako europski političari kažu da je migracija dobra, ali da mora biti bolje organizirana.”

Što se tiče porodiljnih subvencija, Orban je kazao kako se Vlada savjetovala s Bruxellesom o novom programu kako bi se izbjegao još jedan pravni postupak protiv Mađarske. Bruxelles je odbio odobriti plan, kazao je, navodeći rizik od nezakonitog državnog financiranja. “Naravno, kada je riječ o izdavanju kartica za migrante, ne postoji takav problem”, naglasio je mađarski premijer.

Kada su u pitanju ekonomski odnosi s Rusijom i Kinom, Orban je europsku politiku nazvao licemjernom. “Koristeći sankcije protiv Rusije, zapadnoeuropske su zemlje maknule su srednjoeuropske zemlje s ruskog tržišta i tako sebi raskrčile put”.

Zapadna Europa također kritizira suradnju između središnje Europe i Kine, ali njihova trgovina s Kinom raste u nevjerojatnoj mjeri, zaključio je Viktor Orban.

(Hungary Journal/narod.hr)

 

Donald Trump pozdravio djelovanje Orbana: Učinili ste dobru stvar u vezi imigracije

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari