Pratite nas

NEPOZNATA STRANA BUGOJANSKE OPERACIJE – (5)

Objavljeno

na

…    “Plati ili zovem miliciju!” – opet je zaprijetio bucmasti mladić. Nastade muk. Glavaš je već stiskao samokres u džepu. Horvat se u to pojavi iza kamiona:

– “Kaj se gombate, dečki, ja bum platil. Koliko?”

Momak ga iznenadjeno pogleda: otkud ovaj ispade? Kad mu Horvat pruži 5000 dinara za napojnicu, on se zacrveni i novac hitro strpa u džep. bilo mu je žao i neugodno. (Po opisima Djordje Ličina u knjigi “Dvadeseti čovjek” može se primjetiti da se je koristio sudskim i udbaškim izvorima kao i izvorima JNA, pošto neke informacije odgovaraju iskazima Feljtona NH. Feljton NH kaže za vozača i vlasnika teretnjaka da je Franc Habernik kao i Djordje Ličina, dok tajni izvori JNA govore o Franka Nebernika,moja opaska, Otporaš.)

Teretnjak ponovno zatutnji i krene punim “gasom”. U unutrašnjosti zaklapa zvek metala. Adolf se nagne preko prozora u kabini i izvali:

– “Mogli smo na……”

– “Jašta” – odsutno potvrdi Glavaš. I opet zašutješe [pullquote_right]Svaki Hrvat kojem Krvatska nije tek riječ,već duša i znamen, je državotvorni Hrvat, za razliku od folklornih Hrvata. To su Bugojanci. Otporaš Slava im![/pullquote_right]

[pullquote_left]5.Dio[/pullquote_left]To su sitnice, ti dinari, misli Adolf. Kako da se na to nismo sjetili? Kao da je to bio neki problem otići u Austriju u banku i razmijeniti marke u dinare. Sitnica. A sitnice su prokleto važne ako ne i presudne u životu, kamoli…Koliko će još samo biti takvih sitnica? Adolf kao da je u mislima tjerao zle sumnje. Otkud samo naviru – kolebanje, sumnje i oklijevanje ne spadaju u moj svijet, svijet revolucije, – odgovorio je u sebi. To je produkt onih koji se medjusobno glodju, onih lamentiraju nad Bleiburgom tražeći krivce propasti, onih što patetično pozivlju u boj – a sami stoje na mrtvoj točki, kao upitnici, preživljući tužne uspomene iz slavne ili neslavne prošlosti. (Da, svi se mi volimo hvaliti “Stare Slave Djedovinom”, ali su rijetki oni – poput ovih Bugojanaca – koji bi se htijeli žrtvovati da i iza njih ostane tragova za “Stare Slave Djedovina”, moja opaska, Otporaš.)

SUSRET  S  MILICIJSKOM  PATROLOM

Pod ceradom nitko ni s kim ne razgovara. O čemu misle? Jedino Vidaka Buntića ne more ni misli ni brige. On već od Karlovca neprekidno nešto priča, šali se, zadirkuje, kao da ne ide u borbu nego na dernek. Prliću, Bakuli, Bešliću, Pavloviću, a donekle i Vegaru i Miletiću, to nije mrsko, no drugima, što jest – jest, iđu na živce te bezvezne šale zbrda zdola. Htjeli bi da mirno razgovaraju, snuju, planiraju. On im mrsi misli i stalno se maškari.

– “Neka, prestat će kad “šaran” zalaje. Hoće da i neće” – veli Vejsil Keškić.

– “Živi bili pa vidili …” dodade podrugljivo Prlić.

Iznenada zaškripiše kočnice. Opet su se svi našli na hrpi. Knez ugleda dva milicajca: jedan ostade u kolima, drugi izidje. Pod ceradom zavlada mrtvačka tišina. Glavaš samo što nije naletio na njihova kola. Bilo je to u Mrkonjić Gradu, oko šest sati navečer (22 lipnja).

– “Ti voziš protiv svih postojećih propisa. Pokažider vozačke isprave!”

Adolf protrlja oči kao da se tobož probudio iz duboka sna. Milicajac lista Habernikove isprave, gleda, okrće, prevrće, pa se izdere:

– “Moraš sudiji za prekršaj, odmah!”

Ilija protrne od straha, ali odglumi ravnodušnost i slegne ramenima.

– “Nemoj, druže – ubaci Adolf – Nijesmo krivi. Morali smo već biti u Jajcu.”

– “Šta se to mene tiče” – odgovori milicajac.

– “Ma znam, ja vas razumijem, bio sam i ja milicioner.”

“Gdje si bio na službi?” – upita odmah plava uniforma mekim glasom.

– “U Sarajevu – odvrati Adolf – i odma preskoči na kaznu – “Koliko mora platiti?”

– “Deset hiljada dinara.”

– Evi ti, ljudino, pedest hiljada – brez kusura. Svoji smo, burazere.” – On zinu. Motor zabruja. Milicajac se skloni malo na stranu da prodje i ostade na cesti otvorenih usta, buljeći za teretnjakom, koji se gubio u oblaku prašine.

” “Ukleto” vozilo se” – piše Dušan Janković u tendecioznoj knjižici “Teroristi u rukama naroda” – uz put zaustavljalo na servisnim stanicama, njegovi putnici su kupovali benzin i hranu, i nikom nisu pali u oči.” Stvarno: u Bugojnu su čak neki izišli i u Hotelu popili pivo i kavu.

PRED  ODLAZAK  U  ŠUMU

Istog dana oko 22 sata u noći, stigli su u Gornji Vakuf. Tu su se, izvan gradića, u Mehića Dragi – iskrcali. Kola su ostavili i povukli se stotinjak metara u goru. Habernik nije više strahovao za svoju sudbinu. (Djordje Ličina tvrdi da su se Hrvatski Revolucionarci iskrcali u 3 sata u subotu jutro 24 lipnja u selu Gračenici,moja opaska, Otporaš) Nakon izlaska iz Karlovca odriješili su ga i s njim prijateljski razgovarali. ( Uzelo bi mnogo dragocijenog vremena i prostora citirati sve nadojene mržnjom opise Djordja Ličine prema Hrvatskim Revolucionarcima. Nastojat ću skratiti i citirati sam potrebno, ravnanja radi, moja opaska, Otporaš.)

shuma

Ovdje je, medjutim, nastala opet druga situacija. Lomili su se što da učine: da ga ubiju ili puste. Ne znaju sami što je gore. Prvo, naravno sad ne dolazi u obzir, jer sad su, eto, ustali i oni od streljanja, koji su to sinoć tražili. Ambroz prišapne Buntiću da šofer ne čuje:

– “Čuvaj ga, Roćko, ko svoje oči!” – Roćko kimnu glavom i stane blizu Habernika, dok se drugi povukli podalje da se dogovore što će učiniti s vozačem Radenske. Francu ostade ukočen smijeh na ustima. “Gotov sam” – reću Buntiću, i poče tiho plakati.

Nakon dogovora Ambroz se vrati i sjede do Habernika. Tišina. Najednom reče: “Franc, slobodan si. Ali zapamti ovo: vozi ravno kući. Ne svraćaj se nigdje i ne pričaj nikome ništa, ako želiš vidjeti živu obitelj – ženu i djecu. Inače…”

– “Ma neću, kunem se” – upade Franc.

– “Inače, ponavljam, bekneš li ikome išta – ode ti obitelj. Svi od reda.” (Ovako nekako, po Globusovu izvještaju od 16 veljače 1996. izvori JNA opisuju puštanje na slobodu Franca Habernika. Po svoj prilici da im je tako i sami Franc Habernik ispričao kada ga je Udba ispitivala. Što je ovdje važno podvući je to da je Feljton NH ipak došao do dosta točnih informacija, moja opaska, Otporaš.)

– “Ne budi lud” – uplete se Vegar – i uze radio stanicu pozivajući tobože grupu koja se nalazi u Sloveniji nedaleko Francove obitelji. s druge strane javljao se netko (bio je to u stvari Stipe Ljubas, udaljen odatle oko 200 metara): “Halo, Feniks, ovdje Triglav, govorite.” Habernik nije više sumnjao. Vegar je točno dao preko radio stanice Habernikovu adresu: “Jasno, , jasno” – govorio je glas iz daljine – “javit ćemo se opet. Stop.”

Otporaš/Kamenjar.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Hoće li Matteo Salvini srušiti talijanski ‘Berlinski zid’?

Objavljeno

na

Objavio

Ako vođa talijanske “krajnje” desnice Matteo Salvini pobijedi u nedjelju na regionalnim izborima u Emiliji-Romagni, kolijevci talijanske ljevice i sjedištu Ferrarija, parmezana i parmskog pršuta, njegov idući zgoditak mogla bi biti premijerska fotelja.

Pet mjeseci nakon što je izgubio dužnost potpredsjednika vlade i ministra unutarnjih poslova ponajviše zbog vlastitih pogrešnih procjena, Salvini radi na spektakularnom povratku

Vođa “krajnje” desne Lige polaže sve nade u izbore u Emiliji-Romagni, kojom od Drugog svjetskog rata nije vladao nitko osim ljevice.

Kada bi Liga ondje pobijedila, to bi bilo kao “rušenje talijanskog Berlinskog zida”, smatra Andrea Delmastro, zastupnik krajnje desne stranke Braća Italije, Salvnijeve saveznice.

“Ako pobijedimo ovdje u Emiliji, idući dan ću otići u palaču Chigi (ured premijera) i deložirati Contea”, rekao je Salvini ovaj tjedan.

Salvini je u kolovozu srušio koalicijsku vladu s antiestablišmentskim Pokretom pet zvijezda u nadi da će isprovocirati izvanredne izbore na kojima je, kako su pokazivale ankete, očekivao laku pobjedu.

No, Pokret pet zvijezda udružio je snage s bivšim protivnikom, lijevom Demokratskom strankom, i izgurao Salvinija i njegovu Ligu u oporbu.

Salvini (46) sada računa na pobjedu u Emiliji-Romagni kako bi se vratio na vrh. Tjednima obilazi tu regiju, održava do deset skupova na dan i koristi sve svoje populističke vještine.

Emilia-Romagna poznata je po hrani pa Salvini, ne bi li se uklopio i privukao birače, obilazi regiju i ljubi kolutove parmezana, miriše budžolu i jede tagliatelle alla bogolnese.

U subotu je održao skup u Maranellu, sjedištu Ferrarija, i pred pristaše izišao s crvenom bejzbolskom kapom s Ferrarijevim logom.

Zadnje ankete pokazivale su da kandidatkinja Lige Lucia Borgonzoni neznatno zaostaje za Stefanom Bonaccinijem iz Demokratske stranke.

“Previše je tijesno da bi se mogao predvidjeti rezultat”, rekao je Lorenzo Pregliasco, politički analitičar i stručnjak za ispitivanja javnog mnijenja iz instituta YouTrend/Quorum.

Bonaccini, predsjednik regije, kampanju je fokusirao na lokalna pitanja i pokušava se distancirati od nepopularne nacionalne vlade.

Emilia-Romagna jedna je od najbogatijih talijanskih regija, s niskom nezaposlenošću i općenito dobrim javnim uslugama. Bonaccini to pokušava pripisati sebi.

Ali kao i u drugim bivšim utvrdama ljevice, Liga je jako povećala popularnost šireći poruke usmjerene protiv imigracije i globalizacije i promovirajući socijalno-konzervativna stajališta koja nailaze na odjek među radničkom klasom.

“Ne možete zamisliti koliko mi je starih komunista zadnjih dana kazalo: birači Demokratske stranke više vole bankare od radnika, ovaj put glasat ćemo za vas”, pohvalio se Salvini na društvenim medijima 12. siječnja.

Lijevi centar zapravo je već izgubio Emiliju-Romagnu na općim izborima 2018., a to je potvrđeno i na izborima za Europski parlament 2019.

Liga je osvojila ruralna područja i male gradove, dok je Demokratska stranka i dalje snažna u glavnom gradu Bologni i u većim urbanim centrima.

U Bologni, otpor predvode Sardine, građanska inicijativa protiv Salvinija pokrenuta u tome gradu u studenom.

Sardine su uspjele napuniti trgove širom Italije sloganima protiv desničarskog populizma, a planiraju još jedan velik skup u Bologni kako bi mobilizirali birače ljevice.

Vidjet će se hoće li njihovi napori biti dovoljni. “Vjetar nacionalne politike očito puše u korist desnog centra”, rekao je Pregliasco.

Conte pokušava umanjiti značenje moguće pobjede oporbe u Emiliji-Romagni, prognozirajući da to neće srušiti njegovu vladu.

Po mišljenju Wolfanga Piccolija, supredsjednika tvrtke Teneo Intelligence, “slabost vladajuće koalicije njezina je najveća snaga”.

Mogućnost da izgubi od Salvinija i njegovih saveznika na novim općim izborima “mogla bi pomoći opstanku nestabilne koalicije Demokratske stranke i Pokreta pet zvijezda neovisno o rezultatima izbora u Emiliji-Romagni”, rekao je.

No, očajničko držanje za vlast samo kako bi se što je dulje moguće odgodio težak izborni poraz više nije baš neka perspektiva za vladajuće stranke.

Uz to, Salvini će imati priliku izložiti vladu još većem pritisku na novom krugu lokalnih i regionalnih izbora u svibnju i lipnju.

“Prije ili kasnije morat ćemo imati opće izbore… a s našim postotcima (u anketama) Matteu Salviniju suđeno je da postane premijerom”, rekao je zastupnik Lige Igor Iezzi za javni radio RAI. (Hina)

Strah od Mattea Salvinija

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politika

Kujundžić: Ostavka mi ne pada na pamet

Objavljeno

na

Objavio

isječak/hrt

Ministar zdravstva Milan Kujundžić izjavio je u petak kako mu ne pada na pamet dati ostavku zbog krivo ispunjene imovinske kartice i incidenta u kojem su četvorica muškaraca napala novinarku Slobodne Dalmacije koja je htjela slikati Kujundžićevu kuću u njegovu rodnom mjestu

“Ostavka mi ne pada napamet. Cijeli život sam radio časno i pošteno. Ako se igdje pokaže da je jedna riječ krivo izgovorena, ostavka je najmanji problem. Ja se imam gdje vratiti”, rekao je Kujundžić novinarima na izvanrednoj konferenciji za novinare u Ministarstvu zdravstva.

Ponovio je da bi “kao čovjek propao u zemlju od srama” kada bi se pokazalo da bilo što od toga što je tvrdio nije točno.

“Odradit ću mandat do kraja. Ako sam učinio normotehničke pogreške, to ću ispraviti. Ali u sadržajnom smislu nisam pogriješio”, rekao je.

Na stranicama Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa u petak je objavljena nova Kujundžićeva imovinska kartica koju je, po vlastitim riječima, nadopunio “onim što je što je bilo propušteno u formalnom smislu, a u sadržajnom je sve stajalo”, te je ponovno ustvrdio kako u vezi njegovih kuća nema ništa sporno.

Kujundžić je također osudio incident koji se dogodio u četvrtak u Ivanbegovini, gdje su četvorica muškaraca napala novinarku Slobodne Dalmacije Andreu Topić koja je htjela slikati Kujundžićevu kuću u njegovu rodnom mjestu, koju je istraživala jer po podacima iz imovinske kartice ima više kvadrata nego što je prijavljeno. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari