Pratite nas

NEPOZNATA STRANA BUGOJANSKE operacije – (6)

Objavljeno

na

Habernik se oprostio i održao svoju riječ. (O tome će još biti govora. mo, Otporaš) Kolona gerilaca krenula je dalje pješke. Pred noć, izmedju 22. i 23. lipnja, zaustevila se u Lužanima, rodnom selu Ilije Glavaša. (Globus od 16 veljače 1996. opisuje izvještaje  Zapovjedništva 7. Armije u Sarajevu kao i drugo poglavlje dokumenta “Likvidacija diverzantsko-terorističke grupe” od SUP BiH da su na odlasku Haberniku dali 300 DEM i obećali, da će kada oslobode Bosnu i Hercegovinu, osloboditi i Sloveniju. Poznato je i Bogu i covjeku da su Bugojanski Vitezivi išli osloboditi Hrvatsku u kojoj su BiH sastavni dio Hrvatske. Dali je iz mržnje na ime Hrvat i Hrvatsku ili iz taktičkih razloga prešućeno originalno i pravo ime Ustanka, teško je reći. Iz iskustva prošlosti možemo samo nagadjati. Djordje Ličina zove Bugojanske gerilce “teroristima” svugdje i svakog puta, dok Zapovjedništvo 7. Armije ih zove “diverzantima” što je svakako malo blažiji izraz, ali svakako ne spominje “hrvatski diverzanti”,moja opaska. Otporaš) Poslije punih 8 godina lutanja širom svijeta, on se na ovaj način potajno vratio kući.
[pullquote_right]Kada je Bog stvarao narode stvorio je i Hrvatski Narod, u nejmu predvidio grupu od 19 Hrvata, Bugojanskih Gerilaca, Hrvatskih Vitezova, kao znak Domovinskog rata. Oni su sebe žrtvovali za hrvatsku Državu a ne za ovaj ili onaj politički režim, osobu ili stranku. Otporaš.[/pullquote_right] Selo je spavalo kao zaklano. Nigdje žive duše. Jedino su psi lajali. Tu je Iliji sve blisko i znano: svako čeljade, kuće, staze, umiveno plavo nebo  sa zvijezdama što treptere i rasipaju sjaj po krovovima, po vrtovima, po plotovima. Iz Ilijine duše provaljuju poput bujice riječi pozdrava, rodnoj zemlji, žitu, travi, gori zelenoj. Očima prelijeće s jednog kraja sela na drugi. Stisnuto u mraku, ono mu se učinu još manje; naviru mu uspomene iz djetinstva; upija tamne sjene i pjev pjetlova i sve što tu leži, diše i što tiho u nepovrat otiče, kao kiše, kao mladost – dok selo stenje i plaća danak u krvi.

U seoskoj kapelici prignuli su koljena i tiho, još jednom, dali zakletvu (Ne da se obogate! Ne da uživaju! Nego daju zakletvu da će se boriti da Hrvatsku oslobode,moja opaska, Otporaš) da će izdržati do kraja. Potom su otišli k znancima. Selo im otvori širom i srca i vrata. Ali, kad su otkrili plan o ustanku – oduševljenje kao da je splasnulo. Glavaša prožeže hladni trnci, kad osjeti kako se svijet boji i kako, štoviše, sumnja u uspjeh pobune – iako ju svi žele kao žedan vode.

– “Kada puška pukne” – veli im starac – “narod zna na koju će stranu. Sad nije vakat, nevalja zeman, ne moš glavom kroz duvar da si dragi Isus, košto nisi, bolan Ilija. More li mlada rodit prije vrimena zdravo dite? Jok, zeman gradi kule po kotarima, zeman gradi, zeman razgradjuje. jes – jes – duše mi…”

388048Adolf je grickao nokte od nervoze, dok je starac zborio. Prekinuo bi ga da ne bi Glavaša. Nije mu se dopadao taj prorok iz Lužana. Mada ni Glavašu ne bijaše drago ovako “svitovanje”, šutio je. Jer tko bi se usudio iskusnijem i starijem kazati: šuti! takav je ovdje adet, od pamtivijeka – htjede objasniti Adolfu, al ne reče ništa.

U sitne sate 23. lipnja zavukli su se u Radušu planinu, po kojoj je svojedobno, poslije rata, krstario Stjepan Sičaja-Gegan – nepokorni Ramac. Umorni, bacili su se na travu i tvrdo zaspali. Bez straže. Tko zna kad bi ustali, da ih nisu probudili lovački psi, koji, oko podne, goneći zeca, naletješe na njih. Za psima kasalo je pet lovaca. (Ovdje valja spomenuti da isti Globvusov izvještaj spominje šest (6) lovaca i da je to bilo 25 lipnja oko 10 sati ujutro, istočno od sela Kordića,moja opaska, Otporaš) no, čim su ugledali naoružane ljude u nepoznatim uniformama, lovci udariše u bijeg.

_”Što blenite, držte ih!” – zagrmi Ambroz.

Repetiranje automatskih pušaka razbilo je tišinu. Trčalo se u raznim pravcima. Glavaš je skočio poprijeko da im presiječe put, koji vodi u selo Voljice. Kad je izletio iz guštika, našao se lice u lice s lovcima, koji su stali kao ukopani.

Bio je to prizor kad čovjeku dah staje. Glavaš je podigao automat i trebao samo povući obarač. Preleti ih zlim pogledom dok su stajali skamenjeni teško dišući. Otkud su? Naši? Njihovi? – Onda se prolomilo iz Glavaševa grla – “Ruke u vis!”

Glavaševa je grupa gonila pred sobom pet uhićenih lovaca. Lovci su buljili kao paralizirani u naoružane vojnike što su iskakali iz grmlja i prilazili koloni. Buntić je stajao raširenih nogu  na uskoj stazi sa strojnicom u ruci. Zavladala je tišina.

_”Sjajno!” – progovorio je Adolf iz oborenog brvna – “Što ste se, zaboga, tako prepali?! Mi vam ne želimo ništa učiniti nažao.”

Pratioci se samo zagledaše, iznenadjeni Adolfovom nježnošću. mehanički odložiše oružje, koje su držali upereno u lovce i sjedoše, izmješani, u hladovini. Oblaci plove prema zapadu, iz njih svaki čas prožeže sunce čije zrake jedva dopiru do zemlje. Miletić ih ponudi cigaretima. Kad opaziše Glavaša, koji nije bio više smrknut i grub, kao malo prije, strah im se naglo počeo otapati. Započeo je razgovor o svemu i svačemu.

Koliko god su zaobilazili i uvijeno odgovarali na konkretna pitanja – o Udbi, vojsci, partiji, miliciji -, lovci su uglavnom rekli sve što su znali. Bili su dobro informirani. Medju njima su bila i dva Bugojanska direktora.

Nisu ni pokušavali sakriti čudjenje nad ovim što su upravo doživjeli. Susret ih, dakako, nije samo iznenadio i šokirao, nego je u njima poljuljao i vjeru u snagu države. Ovakvom se susretu nisu ni u snu nadali. Ni pomisliti nisu mogli da su šume opet “oživjele”…da bi u njoj mogla biti druga vojska osim jugoslavenske. A kad se to već dogodilo, teško im je bilo vjereovati da ih ti novi gerilci misle samo poučiti o “pravici i slobodi”. Jedan od lovaca procijedio je još uvijek sav zastrašen: “Eeee…kad bi ljdi smjeli, jerabi, vako teferičili, ne bi bilo, vala, mržnje ni za lijeka…”

spomen pločaKocijančić uskoči: “O tome se radi: čovjeka treba osloboditi okova mržnje i straha. Zato se isplati boriti i umrijeti.”

-“I ne samo to – nastavi Miletić. – Naš je cilj stvaranje hrvatske države, ( Kocijančić je upravo rekao: da se zato isplati boriti i umrijeti, moja opaska, Otporaš) potpuno slobodne.

– “Da, slobodne, prijatelji,” naglasi zamišljeno Horvat, “slobodne za sve gradjane, bez obzira kakve su vjere i bez obzira na nečije političko ili ideološko uvjerenje. To su naše vizije. Zato dižemo ustanak i zato smo spremni dati i živote…”

Lovci su ih gledali bez riječi. Mada su u neku ruku bili zarobljenici, oni se nisu takovima osjećali, niti su ih gerilci tako tretirali. Detaljni razgovor je završio obećanjem da lovci neće ništa govoriti o neobičnom susretu. Vraćene su im čak i njihove puške, što ih je takodjer iznenadilo. Javila im se tog časa da tu nije po srijedi Udba, koja na takav trik provjerava i lovi ljude.

Lovci su pojurili kroz planinu što su brže mogli. I što dalje odmiču od Raduše, to više počinju, u groznici straha, kolebati i popuštati.

– “Od dva zla, insan bira ono manje”, promrmlja zdebasti kulje. Predpostavljaju na što smjera, no šute, napeto iščekujući što će dalje reći. Koraci se stapaju s blagim šumom povjetarca, koji donosi miris borovine.

– “Vlast je vlast, kakva je da je” – produži nakon razmišljanja kulje. Nitko mu nije odgovorio. Sjeli su, okrenuvši ledja jedan drugome, da im se ne sretnu pogledi. Bulje u prazno. Svaki se na svoj način želi iščupati iz blata u koje sve više propada.

-“Šutite, jel’?” – srdito progundja kulje – “Nećete na miliciju, a?”

Nastavlja se…

Otporaš/kamenjar.info

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Sestre Ramljak: Treba nam vaša molitva da bude Bogu na slavu!

Objavljeno

na

Objavio

Međugorske glazbenice Anna Marija i Darija Ramljak, večeras nastupaju u finalnoj emisiji showa Supertalent, u programu NOVE TV.

Darija i Anamarija Ramljak sestre su koje su nas svojim iznimnim i nestvarnim vokalnim spobnostima sve impresionirale. One dolaze iz Međugorje, a kažu kako je duhovna glazba ono što ih čini osobitima i da ih najbolje predstavlja. Uoči večerašnjeg nastupa na svom facebook profilu napisale su:

Dragi naši, evo nas u pripremama za večerašnji nastup. Treba nam vaša molitva da bude Bogu na slavu! 😊
Glasajte (sa hrv.brojeva) uz sadržaj TALENT09 na broj 666888 i budite uz nas!
Hvala što postojite! 💓

Sestre Ramljak ponovno oduševile nastupom u Supertalentu (VIDEO)

facebook komentari

Nastavi čitati

Politika

Dragan Čović: Treći entitet je danas ozbiljna mogućnost za BiH (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragan Čović gostujući u emisiji Nedjeljom u dva rekao je kako je Bosna i Hercegovina njegova domovina.

Živim u Bosni i Hercegovini i ondje ću vjerojatno i okončati svoj život. BiH je mjesto gdje bi se moglo živjeti po mjeri čovjeka i ostvariti sve svoje ambicije posebno kada se jednog dana pridruži europskoj obitelji, istaknuo je.

Uvjeren je da velika većina Hrvata doživljavaju Bosnu i Hercegovinu kao svoju domovinu iako postoje ljudi koji misle da ona neće preživjeti, da bi se trebalo drugačije organizirati, da smo kao narod potpuno neravnopravni. Gotovo svi vjerujemo da Bosna i Hercegovina treba biti država hrvatskog naroda odnosno da je ona naša domovina, ističe. Čović kaže kako ne bi radio ovaj posao da nije optimističan i da ne vjeruje da se može napraviti veliki iskorak.

Čović je rekao kako je i danas jak međunarodni utjecaj u zemlji. Ne možemo autonomno normalno funkcionirati, no ukoliko budemo mudri unutar Bosne i Hercegovine taj će utjecaj slabiti, dodao je.

Kroz haški tribunal završava se jedan proces, ali je evidentno da smo danas na poziciji na kojoj smo bili prije dvadeset godina. Puno toga je selektivno napravljeno i kad gledamo statistiku haškog tribunala evidentno je da je samo djelomično zadovoljena žrtva. Mi smo pokazali otklon od svakog zločina, zločin je zločin i svatko tko ga je izvršio trebao bi odgovarati, naglasio je.

Na pitanje o presudama bosanskohercegovačkim Hrvatima, Čović je rekao kako se ona mora uvažavati. Imamo drugostupanjsku presudu koja je pravomoćna i trba vidjeti ima li načina da se ona preispita. Te ljude poznajem privatno i o njima imam svoj stav. General Praljak svojim činom poslao je jednu snažnu, snažnu poruku, istaknuo je Čović. Na pitanje o podršci Dariju Kordiću, Čović je rekao da kao predvodnik jednog naroda, ponekad treba pokazati hrabrost.

Sukob bošnjačkog i hrvatskog naroda bio je jedan užasan krvavi sukob diljem Bosne i Hercegovine. Sve ono što se nije realiziralo kroz razne mirovne planove, pokušalo se ostvariti sukobima na terenu, smatra. Na pitanje je li sukob imao međunarodnu komponentu, Čović kaže da je tu bilo mnogo različitih komponenti. Na tisuće boraca došlo je iz arapskog svijeta, rekao je Čović. Na Stankovićevo pitanje o hrvatskim vojnicima, Čović kaže kako je hrvatska komponenta imala svoju ulogu da bi zaštitila svoje prostore.

Na pitanje vidi li rješenje u trećem entitetu, Čović je rekao kako već više od deset godina traži put za hrvatski narod u BiH. Predlagali smo četiri teritorijalne, federalne jedinice. Treći entitet je danas ozbiljna mogućnost za BiH. Po logici stvari bi bilo da srpski, hrvatski i bošnjački narod mogu birati svoje predstavnike. Bez tri konstitutivna naroda nema Bosne i Hercegovine, rekao je Čović.

Siguran je da će Hrvati ostvariti svoju jednakopravnost. Hoće to biti kroz tri entiteta ili šest, ne znam. Dogovor triju naroda mora postojati, o rješenjima moramo maštati, ali dogovora će biti, rekao je Čović.

 

Čović pisao premijerima i/ili predsjednicima svih zemalja članica NATO-a: Problem u BiH su islamski radikalisti

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari