Pratite nas

NEPOZNATA STRANA BUGOJANSKE OPERACIJE – (8)

Objavljeno

na

  UZBUNA U PROTIVNIČKOM TABORU

[dropcap]Š[/dropcap]efovi Udbe iz Bugojna i Gornjeg Vakufa, Djelo i Enis Granić, nisu u prvi mah vjerovali u lovačke priče o hrvatskoj vojsci u Raduši. Ali, da bi se osigurali, nazvali su Sekreterijat unutrašnjih poslova u Sarajevu. Tražili su Antu Miljasa, republičkog sekretara za unutrašnje poslove. S druge strane javio se Miljasov pomoćnik, Duško Zgonjanin, koji je saslušao izvještaj, premda ni on nije u sve skupa puno vjerovao, niti je znao šta bi učinio. Nazvao je CK BiH, no netko mu je birokratski odgovorio kako to ” ne spada u njihov resor”. Znao je da je za to nadležna centrala u Beogradu. Nije se usudjivao zvati, jer o tome nitko ništa nije najavio. Naprotiv, u zadnjem tajnom izvještaju od 17.VI.72., kojeg je potpisao Mišković, kategorišno su odbačene takve verzije. Tamo je jedino podvučeno da treba pooštriti kontrolu nad “našim radnicima u inostranstvu”. (Nameće se sada potreba ovdje reći par riječi o toj “pooštrenosti kontrole” nad radnicima u “inostranstvu” koji su kod nas u emigraciji bili poznati – jedino i isključivo – kao “Pasošari”. Ti “pasošari su se nas emigranata bojali kao vrag tamjana. Primjera radi navest ću slučaj kada sam s prijateljom u kolovozu 1964 godine iz Pariza otišao u Njemačku i Austriju posjetiti prijatelje i rodijake, bilo ih je koji nas nisu htjeli ni vidjeti. Jednostavno su se pokrili po glavi i ispod ogrnjača su sa nama razgovarali. Na svaki desetak “pasošara” bio je jedan ili više udbaša doušnika, koji su na sve vrebali i svoje centrale obavještavali,moja opaska, Otporaš)

[quote]Kada je u pitanju ISTINA, tad se stvore dva tabora, jedan koji sustavno napada, a drugi koji sustavno brani. Bugojanski VITEZOVI su ISTINA! Oni su istinom i svojim životima svjedočili svoju ljubav za Hrvatsku. Otporaš.[/quote]

Istovremeno u Sloveniji: nakon što se Franc Habernik njie na vrijeme vratio kući, njegova je žena prijavila mariborskoj miliciji nestanak muža. Čim je Franc stigao kući, povikao je s vrata izbezumljeno: “Jeste li živi?” (Po ovom opisu Franc Habernik je održao svoju riječ da neće nikom ništa govoriti dok ne dodje svojoj kući. Ali po sarajevskom službenom izvještaju, “Neberenik (Habernik, mo, Otporaš) se nije potpuno držao dogovora. Policiju je nazvao iz jednog motela na auto-cesti Zagreb – Beograd, otprilike na polovici puta izmedju Bugojna i Dravograda”. (Ovdje bi sada trebalo uzeti kartu i usporediti odprilike tu polovicu puta izmedju Bugojna i Dravograda. Po jugoslavenskom običaju ništa nije označeno niti odredjeno. Sve je “snadji se druže”, moja opaska, Otporaš) Dok je pričao ženi što se s njim odigralo, milicija je banula na vrata. Pitali su ženu za Franca. Franc im je sakrio pravu istinu. Uto se uplela njegova žena, kojoj se otela riječ “hrvatski borci”.

Tako su istodobno u Beogradsku centralnu Udbu stigla dva izvještaja – sarajevski i ljubljanski. Šef savezne Udbe, Mišković, odmah je referirao Titu, koji je bijesomučno zatražio najbržu likvidaciju svih gerilaca. (Dakle, Tito ostaje Tito. Sve se mora rješavati po najbržem planu likvidacije, kada se radi o Hrvatima. Nažalost, Hrvati su to iskusili i osjetili od Blejburga pa sve do Rumunjske granice, gdje se je postupala po “najbržoj likvidaciji”, moja opaska, Otporaš)

Šef bosansko-hercegovačke Udbe, Miljas, sazvao je noćnu sjednicu, na koju je iz Beograda doletio udbaški funcionar Luka Banović. Formiran je štab na čije su čelo došli general Franjo Herljević (tadašnji šef staba teretorijalne obrane za BiH), pukovnik Dragan Marić, komandant specijalnog odreda iz Beograda, i Duško Zgonjanin, pomoćnik šefa Udbe za BiH.

Dne 24.VI.72. podignuta je uzbuna u 35 općina Bosne i Hercegovine (28.VI.72. to je prošireno i na Dalmaciju). Stvoreno je navrat-na-nos (moj otac Petar Boban, Gabrića mi je pričao o Božiću te godine u San Franciscu da je bilo upravo tako “zbrda-zdola”, mo, Otporaš) 6 četa takozvanih “dobrovoljaca”. A zapravo, u Širokom Brijegu javila su se samo 4 stvarna dobrovoljca, u Duvnu 2, u Prozoru 7 itd. Svi ostali su bili prisilno mobilizirani pod maskom “općenarodne obrane”. U akciju su bačene kompletne milicijske snage iz BiH s milicijskom školom iz Butmira. U stanje uzbune stavljene su jedinice VII. vojne oblasti, kao i zrakoplovstvo u Jesenicama kod Mostara, u Zemuniku i Rajlovcu.

Udba je srljala od sela do sela, slušala, pitala, ne bi li štogod saznala. Širile su se dezinformacije kako su četnici upali, čemu su poneki i nasjeli, pa su zato krenuli u obračun. (Vidi sada udbaško/srpsko/četnicko/jugoslavenskog posla! Huškati narod, i to hrvatski, na taj način da su četnicu upali, kako bi što lakiše osjetili puls/bilo načeg hrvatskog naroda, staviti ga u prve borbene linije, pa neka Hrvat Hrvata ubija. To je njihova taktika još iz prošlog rata, kada su zarobljene Domobrane stavljali u prve vatrene linije, tako da su s jedne strane bile HOS, s druge Domobrani a iza ovih, tj. Domobrana, borci, partizani NOB, moja opaska, Otporaš) Udbaški funkcionar Ivan Lasić-Gorankić operirao je Širokim Brijegom, Jerko Bradica u Mostaru, Rade Vukojević u Ljubšskom, Slavo Vrdoljak u Grudama, Niko Ostojić-Zukić u Posušju, Ilija Stanišić po Duvnu, Ban u Livnu, Tomislav Burtović i Hasan Burgić po Rami i Prozoru, Djulejman Budić na području Gornjeg Vakufa, Ričice, Lužana i Voljice. Kamo god su prolazili, narod ih je bojkotirao. Nitko im njie htio izići u susret, niti dati bilo kakve informacije. Buratović je sam priznao kako je u Rami “naišao na tvrdi zid”.

Puk. Dražan Marić, bacio je “specijaliste” iz Beograda helekopterima na Radušu. Za zapovjednika postavljen je kapetan I klase Miloć Popović. Duvanjski, livanjski o prozorski “dobrovoljci” ubačeni su u prve redove. Iza njih stežu obruč jedinice JNA. Milicija s Udbom krstari po selima. Svuda cure mrtve straže. Kretanje je noću zabranjeno. Pravi rat.

[divider]Od ovog opisa br. (8) počet ću iznositi po par kitica iz knjižice koju su hrvatski suborci 1979 godine posvetili: “Hrvatskim Bugojanskim Vitezovima”

HRVATSKIM  BUGOJANSKIM  VITEZOVIMA   (1)

Povijesti nam teške, Vitezovi

Posvećeni Vama su stihovi,

Pjesme ove hrvatskog naroda,

Koji Vama dužnu počast oda,

Za sve dana i za sva vremena

Dokle bude hrvatskog imena.

Po proplancim Domovine naše

Slavni Borci navijeke ostaše.

Iz tudjine oni smjelo stižu

Da ustanak u Hrvatskoj dižu.

Rijetko kada u našoj povijesti

Sličan podvig mogao se sresti.

A i šire koliko se znade,

Čovječanstvo junake ne dade,

Takva srca i ljubavi takve

Uzvišeno plemenite, žarke;

Za svoj narod i za Domovinu;

Za Hrvatsku, Hrvatima svetinju.

Imali smo povijesnih junaka,

Imali smo brojnih ustanaka…

Pod barjacima borbenim smo bili

Po krvavim bojštima mrili.

Nastavlja se…

Otporaš/kamenjar.info

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Politika

Medijsko žalovanje za “posljednjim mohikancem Partije” koji je napustio Most

Objavljeno

na

Objavio

Odlazak Vlahe Orepića iz kluba Mosta u dijelu medija prikazan je kao nacionalna katastrofa. U tom duhu Večernji list odmah je na naslovnici ocijenio da je Most “teško uzdrman” i da će se vjerojatno “utopiti na desnici”.[1]

Ovo mišljenje u većoj mjeri odražava svjetonazorske preferencije ovog glasila, nego mogućnost točnog predviđanja budućih događaja, jer su Most prije Orepića napustili Miroslav Šimić i Ivan Kovačić, te glavni savjetnik i po mnogima stvarni kreator ove stranke Ivica Relković. Međutim, Most nije nestao, piše Branimir Tomljenović/Hrsvijet.net

Zbog toga, iskazana žalost za Orepićevim odlaskom iz Mosta nije dobronamjerna briga za sudbinom ove stranke ili profiliranjem trećeg puta u hrvatskom političkom životu, nego izraz počasti upućen Orepiću za ono što je napravio dok je bio ministar unutarnjih poslova iz kvote Mosta.

U oba slučaja kada je bio ministar, Orepić je djelovao u Vladama koje su ocijenjene kao desne ili radikalno desne, te je zato smatran jedinim ljevičarom u vrhu vlasti nakon poraza SDP-a na parlamentarnim izborima.

Upravo ova okolnost, odnosno spoznaja da je Orepić SDP-ovac nakon SDP-a, odnosno “Posljednji Mohikanac Partije”, omogućili su mu značajnu medijsku podršku. Najočitiji primjer za to bio je članak radikalno lijevog portala Telegram, u kojem je navedeno da je upravo Orepić bio razlog što je HDZ prekinuo suradnju s Mostom i okrenuo se HNS-u:

“Kamen smutnje bio je, na razini principa, što je Most imperativno zahtijevao i dobio resor ministarstva unutarnjih poslova, a na planu funkcioniranja Vlade što je na čelu tog prevažnog (za HDZ, u njegovu samorazumijevanju, odlučujućeg) ministarstvu bio, kao i u prethodnoj Vladi, stameni mostovac Vlaho Orepić. U svom resoru nije dozvoljavao hadezeovske kadrovske kombinatorike i osobna mešetarenja, unatoč nezamislivim pritiscima. Striktno se držao propisa i zakonskih normi, kao “pijan plota”. I, što je najgore, povremeno je davao intervjue, u kojima je istupao veoma odrješito i samosvjesno.”[2]

Orepićevim “protivljenjem hadezeovskim kadrovskim kombinatorikama i osobnim mešetarenjima” faktično je zadržana struktura MUP-a iz vremena Ranka Ostojića. Zbog toga je u lijevim medijima Orepić i pohvaljen te ocijenjen “stručnim”.

Orepićevim “protivljenjem hadezeovskim kadrovskim kombinatorikama i osobnim mešetarenjima” faktično je zadržana struktura iz vremena SDP-ovog Ranka Ostojića.[3]  Orepićevim odlaskom otišli su Ostojićevi kadrovi, odnosno otišao je i Ranko Ostojić koji je do tada faktički vodio ovo ministarstvo.[4] Zato, nisu točni napisi prema kojima je aktualni ministar unutarnjih poslova Davor Božinović smijenio Ostojićeve i Orepićeve ljude,[5]jer Orepićevih ljudi nije bilo. Postojali su samo Ostojićevi ljudi koje je sačuvao Orepić.[6]

Dosljedno ovoj Orepićevoj ulozi SDP-ovog spavača u Mostu jasno je ne samo zašto Večernji list i Telegram iskazuju zahvalnost za ono što je učinio Orepić dok je bio u Mostu, nego i stvarni razlog Orepićevog odlaska iz Mosta.

Orepić nije otišao iz Mosta jer se posvađao s Nikolom Grmojom ili zato što je odjednom shvatio kako je Božo Petrov prethodno bio u Hrastu. Orepić je napustio Most, jer svoj posao zadržavanja SDP-ove kadrovske strukture u MUP-u odradio onoliko koliko je mogao, te je od svojih nalogodavaca dobio častan otpust i kratkotrajni odmor prije upućivanja na novu dužnost.

Pitanje je samo hoće li Grmoja i Petrov sada, kad se pokazalo pravo Orepićevo lice, to napokon shvatiti. Za učenje nikad nije kasno. Potrebna je samo dobra volja.

Branimir Tomljenović/Hrsvijet.net

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Kako kupiti najskuplje zrakoplove i još zaraditi dosta novaca!?

Objavljeno

na

Objavio

Strateško partnerstvo (II)

Kako kupiti najskuplje zrakoplove i još zaraditi dosta novaca? Moguće je, moguće, samo je pitanje kako se dogovara i tko dogovara strateško partnerstvo. Osnovno je pitanje, želi li netko strateško partnerstvo uopće, a ako želi, s kim ga želi.

Prije dva tjedna Hrvatska danas objavila je o tome što je zapravo strateško partnerstvo kod odabira borbenih zrakoplova i tko je u stvarnosti hrvatski strateški partner i u čemu se može očitovati to strateško partnerstvo. Taj Dan D se bliži, Hrvatska ima tri relevantne ponude, američku – s novim, skupim i najboljim zrakoplovima koji daju stratešku vojnu prednost za sljedećih 20 godina i izraelsku, te švedsku, malo jeftiniju, a u medijima spominjanu kao zadovoljavajuću.

Pišu: Ante Rašić i Neven Pavelić

No, najskuplja ponuda može biti ujedno i najjeftinija, točnije s njome se može vrlo lijepo zaraditi.

Priča prva

Negdje sredinom rujna u uvalu Martinšćica uplovio je ratni brod USNS Trenton iz sastava Američke ratne flote, točnije logistički brod Šeste flote na remont. Remont tog broda zove se strateško partnerstvo i zasigurno nije jeftin ali vjerojatno ni jedini koji će doći u Viktor Lenac na remont, ne samo Viktor Lenac već u skoro svako operativno osposobljeno brodogradilište u Hrvatskoj. Činjenica da je Američka ratna flota najbrojnija ratna flota na svijetu, a da je hrvatska brodogradnja jedna od najcjenjenijih u svijetu uz činjenicu da su obadvije zemlje prijateljske i članice NATO saveza otvara put ka ostvarivanju gospodarske suradnje, povećanju broja uposlenih i doprinosi punjenju državne blagajne. Otvaranje, točnije ugovaranja ovakvih poslova upravo je ono što je jedan od osnovnih parametara prilikom nabavke novih zrakoplova. Naplatom PDV-a, na obavljene radove velikim dijelom bi se otplatila godišnja rata za te zrakoplove, a da se ne računaju ostali benefiti ostvareni tom suradnjom.

Priča druga

Zrakoplovna baza Udbina, nastala za vrijeme SFRJ, svojevremeno je trebala biti okosnica razvoja Udbine i okolice. Danas je ta baza zapuštena, prepuštena korovu, a Udbina postaje grad duhova i staraca. Jedna, samo jedna pametna glava u Hrvatskoj trebala je već taj potencijal ponuditi SAD ili NATO na upravljanje i Udbina bi procvjetala. Zrakoplovna baza u Udbini treba biti strateški vojni objekt ne samo Hrvatske, već svih njenih saveznika.

Jedan borbeni zrakoplov opslužuje stotinjak ljudi, a eskadrila broji 24 ratna i desetak servisnih zrakoplova. Ta masa od nekoliko tisuća ljudi, treba negdje živjeti i to većina s obiteljima, negdje se hraniti i negdje provoditi slobodno vrijeme. Sve to su investicije, sve je to dohodak koji ide u blagajnu države, hrvatske države. Smještena uz najmoderniju prometnicu, blizu Jadranskog mora i Zagreba Udbina bi bila projekt višestruko veći od cijene koštanja borbenih zrakoplova.

Priča treća

Remontni zavod u Velikoj Gorici nije namijenjen niti predviđen za 12 zrakoplova ali mogao bi biti i centralni zavod za remont i održavanje na ovom dijelu Europe za NATO i njene saveznike.

Priča četvrta – energetika

Svi su vidjeli, bilo je na televiziji, Donaldu Trumpu stalo je do LNG terminala na Krku. Stalo je i EU. Hrvatskoj treba termoelektrana, baulja se s neinteligentnim rješenjima – Plomin 2 i 3, TE Peruća. Pametno rješene je velika TE na plin, tamo gdje ga ima, a to je LNG terminal.

Time se ubijaju još dvije muhe – jednim udarcem, jednostavno se ugase za zdravlje štetne TE Plomin na ugljen i TE na mazut koja zagađuje Rijeku.

Hrvatska želi otkupiti MOL-ove dionice, zašto to ne bi učinio strateški partner? Pa zato i postoje strateški partneri.

Priča peta – industrija

Hoćete radna mjesta – sisačka željezara čeka, autoindustrija? Zašto ne, i to rješava strateški partner.

Ante Rašić i Neven Pavelić

Strateško Partnerstvo I dio

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari