Pratite nas

NEPOZNATA STRANA BUGOJANSKE OPERACIJE (9)

Objavljeno

na

…  Adolf leži u travi i unosi na topografskoj karti crvene i plave kružiće. (Po svoj prilici su te bilješke i kružići koje je sastavio Adolf Andrić neposredno prije prvog borbenog okršaja, a sada se nalaze na stranici 77 već spomenutig GLOBUSA, kojeg je generalstab JNA “pripremio” i strogo u tajnosti čuvao sve do globusova otkrića, moja opaska, Otporaš) Oko njega su i ostali. Miletić, koji je s jele promatrao okolicu dalekozorom, iznenada dojavi: “Netko trči, dijete!” Ambroz se munjevitom brzinom isprsi pred dječakom. Tražio je Glavaša. Čim ga opazi, mališan kroz plač promuca: “Ile, ćako ti je poružio: bježi. Na vas će sila udarit – ‘broja jim se ne zna’ – viču.”

Ilija zgrabi dječaka i htjede ga poljubiti. No mali se trznu i trčeći povika: “Za mene sekiraj, Ile. Bog vam bio na pomoći.”

Vrućina je bila nepodnošljiva. Grabili su uzastranu. Konji su usporavali kretanje. Sigurno bi ih tu ostavili, kad bi mogli vući 2 radio-postaje i eksploziv.

Kad su se napokon 26.VI.72. oko 10 sati prije podne dočepali prašume Raduše Kam, (po svoj prilici ovdje se rado o Kamišnici, mo, Otporaš) rastovarili su oba konja. Tu su htjeli ostati dok se smrači. No u jednom času Bakula primijeti vojnike koji su dolazili s vrha brežuljka. (Po svoj prilici taj brežuljak je (kota 1152), jer je tako označena na vojničkoj skici JNA,moja opaska, Otporaš)

Pucaj! – reče netko prigušeno. Ambroz i Glavaš krenuše punom brzinom niz brežuljak da im zadju iza ledja. Puzali su kroz grmlje i travu kako bi im se privukli što bliže. Ostali su čekali, pritajeni, da im naidju na cijevi.

– Ili mi, ili oni, – procijedi Adolf. [pullquote_right]Najveći podhvat, što ga jedan narod može zamisliti jest stvaranje, uzdržavanje i izgradjivanje svoje vlastite države. Bugojanci su upravo to htijeli.Htjeli su osloboditi hrvatski narod, stvoriti hrvatsku državu i u njoj bijele Anđele čuvare da ju čuvaju. Otporaš.[/pullquote_right]

Vegar je puzao od jednog do drugog da se uvjeri jesu li zauzeli dobar položaj. Adolf se prisjeti sinoćnih bratovih riječi: “Bježmo odavle, Ado, prije nego bude prekasno”. Promatrali su vojnike koji su išli ravno na Glavaža i Ambroza.

– Zapamti: nožem ne udaraj u rebra, nego u vrat ili trbuh, – šapće Buntić Horvatu -. Nož se oklizne od rebra, pričao mi je iskusni ratnik, Božo Jelić.

Ležali su i napeto promatrali kako vojnici napreduju. Vladala je zlokobna tišina. Glavaš potiho puze. Ostali ga prate pogledom. “Gdje je Ambro?” – pomisli Adolf, koji je držao oficira na nišanu. “Stradat će, jadnik.” Odjednom su se našli u obruču.

– Ne boj se! – šapnu Adolf mladom Ludvigu Pavloviću.

– Ovo će biti pako! – promrmlja netko. Svaka je sekunda agonija. Odjednom se plamen, što li, vinuo k nebu, a strašna eksplozija bacala je grumenje zemlje i komade drveća u zrak. Crn, gust dim sukljao je u zrak.

– Isuse! – viknu Kocijančić – poginut će Glavaš i…”

– Zaveži! – zareža Buntić.

Najednom se s raznih strana prolome povici: “Pali” Zrakom odjeknuše plotuni. Smrt je zaurlala šumom. Metci su pljuštali poput kiše s obje strane. Rafali brišu površinu zemlje.

Antunac šapnu: “Evo ih!” Horvat ispali čitav rafal u grupu, koja se potrbuške šuljala. Netko jauknu i očajnički povika:

– Ranjen sam, pomozi!

– Ttklen si? – pita Bakula, nakon čto se došulja do ranjenika i uperio mu cijev u čelo. Buntić dopuze bijesan do Bakule, koji gubi vrijeme s neprijateljom. Miletić i Horvat stadoše izmedju Buntića i ranjenog pripadnika specijalne jedinice Branka Blečića da ga ne ubije.

– Što misliš, stoko! Ko te je gonija vamo, na svoje? Nisi zavridija da nosiš ‘rvacko ime. Zini! – Mladić zakuka. Tražili su podatke o jačini, maršruti, (maršrut znači pravac kretanja vojske, mo, Otporaš) naoružanju. No ranjenik je tonuo u nesvijest i umirao.

Paljba je smalaksala. Šumu su ispunjali bolni krici. Odjednom se na malom proplanku mogao vidjeti neobičan prizor: dvojica se zgrabila po plećima i hrvaju se na život i smrt. Knez prepozna Iliju Glavaša. Bio je mokar. Krv je u obojice curila iz ogrebotina na obrazima i vratu. Antunac zadje protivniku iza ledja i uperi u njega svoju pušku. Prlić u tom času poviče: “Predaj se!” Vidjevši da nema izlaza i da je opkoljen, protivnik otpusti ruke i podiže ih iznad glave. Bio je to kapetan “JNA”, Miloš Popović, zapovjednik jedne posebvne jedinice. (Evo sta o tom okršaju kaže spomenuti izvjestaj JNA:…”Grupa kojom je komandirao komandir čete VP (vojna policija) kapetan I. klase Miloš Popović…koji svojim dvogledom sve pregledava,…kojega su policajci jedva slijedili i na desnom i lijevom krilu,… i našao se na bliskom odstojanju s teroristima, tj gotovo medju njima…U toj bliskoj borbi…poginili su kapetan Popović i vojnik policajac Branko Belčić, a ranjeni su vodnik stazist i jedan vojnik…”, moja opaska, Otporaš) Oko njega su stajali Bakula, Horvat i Knez. Glavaš se svali od umora na travu.

Desetak koraka dalje ležala su još tri ranjenika. Jecali su i zvali u pomoć. Ostali pripadnici specijalne čete nisu samo ostavili kapetana Miloša Popovića, već su bacili čitavu ratnu spremu i nestali kao zečevi u šumi. Kod ranjenog vojnika Horvat ugleda malu radio stanicu. Uze je. Netko je zvao: “Halo, ovdje operativni, javi se!” Horvat se brzo snadje, i odgovori:

-Ovdje Hrvatska osloboditeljska vojska (ovdje želim istaknuti da je pok. Bruno Bušić uvijek naglašavao da se hrvatski pravilnije kaže “osloboditeljski, osloboditeljska”, a ne “oslobodilački ili oslobodilačka”,moja opaska, Otporaš) – vaša je jedinica razbijena i poubijana. U našim je rukama kapetan Popović! – Glas s druge strane je urlao. Mislili su da se netko šali. Horvat se opet javio naredjujući da se pripreme za predaju. Stanica je zamuknula.

Iz šume je u to iskočio Bešlić. Vikao je gotovo kroz plač: “Pogibe Adolf, ljudi!” Ambroz se zgrči, objema rukama stisne lice i zajeca. Usprkos vrućini koja je vladala, protrnili su svi i sledili se. Najmirniji medju njima , Glavaš, suzdržavao je jecaj. Ambroz je stajao iznad mrtva brata koji je ležao na ledjima pored slomljenog bora. Mrtav. Svi su bili potrešeni.

Prije nego što su se povukli u šumu u pravcu Idovca, Adolfa su pokrili jelovim granjem. Glavaš i Buntić vode Miloša Popovića s otkočenim automatima. Vladala je kobna tišina. Sjeli su. Kocijančić pruži cigaretu Popoviću, on je uze, duboko potegne dim, pa reče:

– Posljednja, zar ne? – Bio je blijed i tresao se.

        [divider]

HRVATSKIM  BUGOJANSKIM  VITEZOVIMA   (2)

Povijest našu treba prelistati,

Na viteškim stranicama stati

I vidjeti da nam nema ravni,

To svjedoče dogadjaji slavni

A najviše krvavo i tragični…

Čemu mi smo od Svačića vični.

S vama borci sad je nova strana

Sa viteškom krvlju ispisana.

Medju svima uzvišeno blista

Ko Golgota za Hrvate čista,

Ko spomenik veleban do neba,

Pred kim svatko poklonit se treba

I dužno Vam štovanje odati,

Vas navijeke slavit će Hrvati.

Vitezove, divne “Bugojance”

Što kidaše okove i lance,

Čiji podvig kao sunce sine,

U središtu tamnice Titine.

Sedamdeset druge usred ljeta

Bi dogadjaj cijeloga svijeta.

Od Istoka do krajnjeg Zapada,

Takav podvig ne će se nikada,

Što devetnaest Hrvata pripremi

U najvećoj tajnosti i sjeni.

Po tudjini svuda rastrskani

Iz Hrvatske svoje protjerani..

Nastavlja se….

Otporaš/kamenjar.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gospodarstvo

Predstavnik RH bio za pokretanje Aluminija, vlada FBiH protiv ponude

Objavljeno

na

Objavio

Opunomoćenik hrvatske vlade i dio malih dioničara glasovali su u petak na sjednici skupštine posrnulog mostarskog Aluminiju za prihvaćanje prijedloga izraelsko-kineskog konzorcija o pokretanju proizvodnje, no većina, uključujući vladu Federacije BiH, odbila je tu ponudu.

Kako su u subotu objavili tiskani mediji u BiH, na izvanrednoj sjednici skupštine dioničara Aluminija, predstavnik hrvatske vlade Martin Čadež glasovao ja za prihvaćanje plana grupacije koju predvodi MT Abraham iz Tel Aviva o davanju u najam pogona mostarskog Aluminija i postupnoj obnovi proizvodnje.

Čadeža je za sudjelovanje na sjednici skupštine dioničara ovlastio potpredsjednik vlade RH i ministar financija Zdravko Marić. Hrvatska vlada u vlasničkome udjelu mostarske kompanije ima 12 posto.

Ukupno je 22 posto dioničara glasovalo za prihvaćanje ponude izraelsko-kineske grupacije. Po riječima Stipe Buljana, opunomoćenika vlade Federacije BiH, koja u Aluminiju ima najveći pojedinačni udjel od 44 posto, većina malih dioničara i on osobno su glasovali protiv nove ponude o davanju u najam pogona.

Buljan je pojasnio da je dobio naputke od vlade Federacije BiH koja se dan ranije odbila suglasiti se s novom ponudom o najmu dijela pogona Aluminija čime bi se, po njihovim tvrdnjama, obvezala subvencionirati plaćanja električne energije, te preuzeti druge obveze, a ocijenila je iznimno malim iznos od 15.000 eura koliko bi mjesečno izraelsko-kineska grupacija plaćala za korištenje postrojenja.

Buljan je pojasnio kako su uočene brojne ‘tehničke pogreške’ u ponudi MT Abraham Group. On je odbacio mogućnost da se prihvati navodni zahtjev izraelsko-kineske grupacije za oslobađanje od plaćanja električne energije u roku od pet godina. “To je nešto što je neprovodivo“, dodao je Buljan.

On je ocijenio iznimno lošim za Bosnu i Hercegovinu što je došlo do prestanka rada nekadašnjeg mostarskog giganta.
„Tek sad je jasno što za BDP znači i što je značio ‘Aluminij’.

Pokazatelji kažu da imamo značajan pad, te da su brojne kompanije revidirale planove“, dodao je je Buljan.

Ova je kompanija dugi niz godina bila najveći izvoznik u BiH i okosnica gospodarstva u Hercegovini. Njezinim gašenjem bez posla je ostalo 900 ljudi.

Proizvodnja je obustavljena u srpnju prošle godine, nakon što su pogoni isključeni s napajanja električne energije zbog dugovanja koja su premašila 220 milijuna eura.

Mostarski Aluminij je nakon teških ratnih razaranja upravo uz potporu vlade RH bio ponovno pokrenut 1997. godine. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Europski parlament kao Centralni komitet u SFRJ

Objavljeno

na

Objavio

Svojim se domoljubljem SDP još jednom proslavio.

Ako je, dok je kao SKH bio na vlasti, oružje Teritorijalne obrane uzela JNA, ako je u Saboru, nudeći svoj prijedlog o udruživanju s drugim jugorepublikama, glasao protiv samostalnosti Hrvatske, ako je SDP-ov Josipović zbog još žive “ustaške zmije” i ratnih stradanja u BiH teško u izraelskom Knessetu i sarajevskom Parlamentu optuživao Hrvatsku, ako je Milanović smanjio broj saborskih zastupnika dijaspore u “slučajnoj državi” Hrvatskoj, onda nije čudno što se SDP-ovi zastupnici u Europskom parlamentu drže, blago rečeno, nepatriotski.

Vijest kaže da je Karlo Ressler, HDZ-ovac u EP-u, kritizirao SDP-ovce jer se nisu javljali za riječ u raspravi u kojoj su zastupnici iz drugih zemalja, uglavnom iz redova krajnje ljevice i zelenih, ali i iz kluba socijalista i demokrata kojemu pripada SDP, optuživali Hrvatsku, pozivajući se na krivotvorena izvješća nevladinih organizacija o policijskoj brutalnosti i protjerivanju migranata.

I da ponovim što sam nekoliko puta napisao – dio ljevice u Hrvatskoj nikad nije prebolio gubitak SFRJ pa mu je EU zamjena u toj trajnoj boli, a EP im je kao nekadašnji beogradski partijski Centralni komitet.

Milan Ivkošić / Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari