Pratite nas

‘Neprijatelj naroda’ – što nam donosi novi dokumentarac Višnje Starešine?

Objavljeno

na

Višnja Starešina priprema novi dokumentarac – „Neprijatelj naroda“. Nakon prethodnih dvaju dokumentaraca, „Trećeg pohoda“ koji je tematizirao infiltraciju Al Kaide i radikalnog islamizma u BiH tijekom rata devedesetih i „Zaustavljeni glas“ koji je tematizirao pad Vukovara i zločin na Ovčari kroz prizmu tragične sudbine ratnog izvjestitelja Siniše Glavaševića, treći dokumentarac ugledne novinarke, publicistice i povremene suradnice portala narod.hr tematizira komunističku represiju i njezine žrtve.

visnja_staresina_08-580x386Film producira udruga  Centar za demokraciju i aktivno sjećanje – CDAS koju je zajedno s grupom građana pokrenula Starešina. Kako se može pročitati na njihovoj internetskoj stranici www.cdas.hr cilj im je pridonijeti javnoj spoznaji o tamnim stranama svih totalitarnih i autoritarnih režima kroz koje je prolazila Hrvatska u 20. stoljeću i to kroz prizmu njihovih žrtava, pridonijeti razobličavanju totalitarnog komunističkog nasljeđa u današnjem hrvatskom društvu i jačanju europskih demokratskih vrijednosti i na tim vrijednostima utemeljene kulture sjećanja.

Dokumentarni film „Neprijatelj naroda“ je, kako ističe Starešina, tek prvi korak na tom putu. Kako se može vidjeti iz video – teasera film se bavi represijom komunističkog režima kroz prizmu žrtava, pripadnika hrvatske društvene elite koji su „nestali“ u prvim mjesecima i godinama poraća kao neprijatelji naroda i prati posljedice te revolucionarne eliminacije neistomišljenika kroz sudbine članova njihovih obitelji do današnjih dana.

Narod: Što vas je motiviralo na pokretanje udruge Centar za demokraciju i aktivno sjećanje?

Naša sadašnjost, spoznaja da je Hrvatska i danas zarobljenik mentalnog nasljeđa komunizma, da nam se i danas želi nametnuti način gledanja na prošlost , ali i sadašnjost kroz naočale formalno bivšeg, ali istinski nikada demontiranog režima. Ljudi koji su činili okosnicu tog sustava i dalje su u poziciji moći, njihova djeca i unuci danas upravljaju državom, gospodarstvom i društvom, njihove žrtve i dalje se negiraju i prešućuju, potomci žrtava i danas se guraju na društvenu marginu, sustavno eliminiraju iz sustava odlučivanja. I na taj se način čuva jedan oligarhijski monopol vlasti koji je se urušava i koji je gospodarski i društveno neodrživ. Demontaža tog oligarhijskog upravljačkog monopola je pretpostavka ne samo demokratskog i europskog razvoja Hrvatske već i novog gospodarskog koncepta. A spoznaja uzroka je prvi korak prema promjeni. Eto , tome želimo pridonijeti.

Narod: Zašto svoje djelovanje  započinjete baš dokumentarcem „Neprijatelj naroda“?

Zato jer film, dokumentarni film, može biti vrlo snažan promicatelj spoznaje. Dakako, uz nekoliko uvjeta: da je dobro napravljen, da ga vidi dovoljan broj ljudi i da se o temama koje otvara povede kvalitetna rasprava. I drugo, nismo željeli započeti svoje djelovanje govorima i priopćenjima već nečim što je , kompleksnije, trajnije, što znamo napraviti i što će biti svojevrsna osobna karta za naše daljnje aktivnosti. Ja vjerujem da nakon iskustva u istraživanju zločina komunizma i iskustva u pravljenju filmova mogu napraviti takav film, a i kolege u udruzi su u to povjerovali.

 Narod: Vaš posljednji dokumentarac „Zaustavljeni glas“ osvojio je nagradu publike na Danima hrvatskog filma 2011. Karakteristično je da u njemu priču o padu Vukovara pričate iz pozicije žrtava i tzv. običnih ljudi. Iz najave „Neprijatelja naroda“ stječe se dojam da je riječ o istom pristupu?

Donekle da, okosnicu filma čine priče o šestero ugledanih građana koji su bez traga i bez groba „ nestali „ u represiji komunističkih vlasti u poslijeratnom razdoblju od 1945. do 1948. godine. Kao što možete vidjeti na našoj internetskoj stranici jedan od ciljeva našeg djelovanja je dati žrtvama Ime, Lice i Glas. To je ono čega se svi totalitarizmi boje i što svim silama nastoje spriječiti. I danas. Nije li vama malo čudno da mi znamo više o žrtvama Staljinovih logora i represije, nego o žrtvama Titovih logora i represije?

Narod: Zašto se totalitarizmi boje svojih žrtava?

Zato jer su žrtve, kada ih iz brojki i statistike pretvorite u ljude s imenom ,licem i glasom najvjernije ogledalo i ujedno najteža optužba totalitarnih sustava. Kad vidite lice osamnaestgodišnjeg dječaka kojeg iz roditeljske kuće odvodi UDBA nekoliko dana prije mature i to ne 1945. već 1946. godine i kojem se otad gubi svaki trag, onda vam šef UDBE više nema što reći u obranu sustava.

Narod: Zašto ste se odlučili producirati film kao udruga?

Dijelom zato što ne postoji potpora sustava i zanimanje institucionalnih izvora za financiranje ovakvih projekata. Naprotiv, ovakvi se  projekti sustavno nastoje spriječiti ili zaustaviti. Vjerujemo da kao udruga možemo najlakše isfinancirati projekt. A velikim dijelom odlučili smo se film producirati kao udruga i zato što želimo njime potpuno raspolagati i učiniti ga uvodom u naše daljnje djelovanje. Ne želimo da nam netko poslije kaže : aha sada je to vidjelo dvjesto ljudi i dalje nema interesa.

Narod: Na svojoj internetskoj stranici predstavljate model doniranja/sudjelovanja kroz kojeg svaki donator postaje sudionikom projekta . Možete li nam objasniti o čemu je riječ?

Svi se filmovi u nas financiraju donacijama: proračunskim ili privatnim novcem, najčešće kombinacijom. Kako nam institucije, osim rijetkih izuzetaka baš nisu sklone, pozvali smo na sudjelovanje građane, privatne donatore i to baš sve koji vjeruju da je ovo što radimo vrijedno, da je to dobar put, koji tome žele pridonijeti, sukladno svojim mogućnostima. Zauzvrat želimo darovati baš svakom donatoru, bez obzira na visinu njegove donacije, DVD s počasnom kopijom filma, kao zahvalu za sudjelovanje, ali i kao svojevrsnu obvezu da pogleda, promisli, širi dalje. To sudjelovanje malih donatora nam je zbog toga iznimno važno, premda niti od velikih ne bježimo. Naprotiv.

Narod: Kada planirate premijeru filma?

Želimo da to bude naš prilog obilježavanju 25. godišnjice pada komunizma u Europi, ove jeseni.

Narod: Ako je to tek prvi korak, možete li nam reći koji su sljedeći?

O tome ćemo detaljnije izvjestiti također najesen.

Davorka Gašparović/narod.hr/foto:narod.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Silvana Oruč Ivoš: Aca u građanskom ratu – sa samim sobom

Objavljeno

na

Objavio

Mogla je to biti savršena predstava zamišljena po savršenom scenariju. Koju minutu prije 14 sati, činilo se kao da sve ide po planu i nedjeljni je voditelj već trljao ruke zamišljajući sutrašnje naslovnice iz kojih bi bilo razvidno da je on, popularni Aca, dao još jedan obol tezi kako nikada Hrvatska nije bila napadnuta.

Uh, možda će me opet potapšati Pupi, razmišljao je veselo. A kako i ne bi!?

Sve je razradio do detalja. Srbina i vukovarskog branitelja Predraga Mišića Peđu trebalo je samo malo pogurati da potvrdi tezu da se u Hrvatskoj umjesto nekakvog Domovinskog rata vodio građanski rat. Nek’ ovaj malo priča o Vukovaru, borbama i zarobljavanju da zadovoljim formu, mislio je Aca, nek se opusti, a onda ću ga dočekati. Jer, imao je on svoje argumente koje će ispucati u trenutku kad se Peđa ne bude ni najmanje nadao.

Piše: Silvana Oruč Ivoš

Negdje oko 47. minute je krenuo. Lagano. Bez nervoze. Pa sjedili su njemu nasuprot i veći zalogaji od ovog vukovarskog branitelja. Smireno je Aca Mišića priupitao što je zasmetalo Hrvatskoj konzervativnoj stranci u izjavi Aleksandra Vulina o tome da se u Hrvatskoj vodio građanski rat? Uslijedio je hladan tuš, Mišić ga je pogledao i hladno kazao da nije bilo nikakvoga građanskog rata već da je Hrvatska napadnuta i da je riječ o agresiji JNA.

I onda se naš nedjeljni voditelj počeo koprcati nadajući se da Pupi ne gleda TV. Panika je bila sve veća i odlučio je zaigrati na sve ili ništa te mrtvo-hladno izjavio da se radilo o građanskom ratu jer je bilo dosta ljudi srpske nacionalnosti koji su bili građani ove države i koji su se pobunili protiv Hrvatske, a kao dokaz toj tezi naveo je primjer Mišićeva brata koji je bio građanin RH i ratovao je na agresorskoj strani. „To su izdajice domovine“, opet je hladno odgovorio Mišić pa nedjeljnom voditelju nije ostalo ništa drugo nego da nervozno, kao posljednji pokušaj, pročita definiciju građanskog rata koju je netom prije početka emisije pažljivo prepisao s neke internetske stranice. I dobio je što je tražio. Vukovarski branitelj i Srbin (iako je to potonje manje važno) kazao mu je kako je Srbija napala Hrvatsku. I ostavio našeg nedjeljnog voditelja u neobranom grožđu.

No šalu na stranu. Možemo sada raspravljati o tome zašto ovaj voditelj Hrvatske televizije ne poštuje zakone. Možemo raspravljati i o tome zašto, očito namjerno, ignorira Deklaraciju o Domovinskom ratu koju je usvojio Sabor u kojoj jasno stoji da je Hrvatska vodila pravedan i legitiman, obrambeni i osloboditeljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome, u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica. Ili, se možemo zapitati je li ovaj nedjeljni voditelj čuo za presudu Haaškog suda hrvatskim generalima iz koje je razvidno da se Hrvatska branila. Sve to Stanković bi trebao objasniti svojim poslodavcima, ali i svima koji plaćaju preplatu ili pune državni proračun.

No isto tako treba biti pošten i reći da se inzistiranjem na građanskom ratu Stanković samo pridružio sramotnom nizu onih koji su i s većih pozicija branili velikosrpsku tezu o podjeli krivnje, u koju se građanski rat savršeno uklapa. Od Josipovića, Pupovca, Vulina, Vučića, Irineja, Nikolića, a svojedobno se čak i Milanović zaigrao s tim terminom.

Josipović je čak išao toliko daleko da je inzistirao na tome da Hrvatska odustane od tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu. I to bez obzira na to što je Međunarodni sud pravde kao najviše međunarodno pravosudno tijelo ustvrdilo da je Hrvatska bila žrtva agresije u cilju stvaranja homogene srpske države. To mu nije smetalo pa je i dalje radio sve da se Domovinski rat proglasi građanskim, a onda bi se moglo govoriti i o drugačijoj preraspodjeli krivnje.

Ipak, u Stankovićevoj emisiji čulo se još nešto iznimno važno, a što je dobilo znatno manji medijski prostor. Predrag Mišić Peđa otvorio je temu vođa srpske manjine u Hrvatskoj, posebno Pupovca i Milakovića u Vukovaru, te kazao kako oni zapravo štete srpskoj manjini i uopće nemaju potporu.

Argumentirao je to činjenicom da je Srđan Milaković u Vukovaru dobio tek sedam posto glasova. „Problem je dok se 145.000 ljudi u ovoj državi izjašnjavaju kao Srbi, Pupovac dobiva 8.000 glasova – ma koga on to predstavlja? U tome je problem, to je osnova problema. Koriste novac hrvatske države, a ne predstavljaju srpsku nacionalnu manjinu, nego SDSS koji je dobio 8000 glasova. Ostalih 137.000 živi za ovu Hrvatsku“, jasno je kazao Mišić. I to je jedina istina. Velikoj većini Srba u Hrvatskoj dosta je konflikata i ratnog huškanja u koje ih gura Pupovac.

I to je razlog zašto, unatoč zakonskoj mogućnosti, ne žele birati zastupnike s manjinske liste. A podsjetimo, na posljednjim parlamentarnim izborima čak 86 posto pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj nije htjelo glasovati i birati svoje zastupnike na posebnoj listi.

Dovoljno je to snažna poruka da je zrelo vrijeme da se promijeni izborni zakon na način da se ukinu jednakiji i ostanu samo jednaki.

Silvana Oruč Ivoš / Hrvatsko Slovo

Marko Jurič: Kakva je ovo glupost HRT se ograđuje od svojeg novinara Ace Stankovića?

HNES donio etičku osudu Aleksandru Stankoviću, zvanom Aca

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

HND brani Aleksandra Stankovića i napada HRT

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatsko novinarsko društvo (HND) osuđuje reakciju vodstva HRT-a koje se ogradilo od svojeg novinara i urednika emisije “Nedjeljom u dva” Aleksandra Stankovića, priopćio je u srijedu HND.

Vodstvo HRT-a je u povodu nedavne emisije “Nedjeljom u dva” izdalo priopćenje u kojem se ističe kako se HRT, “poštujući Ustav Republike Hrvatske i Deklaraciju o Domovinskome ratu Hrvatskoga sabora, ograđuje od stajališta iznesena u emisiji ‘Nedjeljom u dva’, u kojoj je Stanković u više navrata Domovinski rat doveo u vezu s ‘građanskim ratom’”.

“Takvu reakciju HND smatra licemjernim napadom vodstva HRT-ova na vlastitog novinara, kojim vrh HRT-a još jednom potvrđuje kako se, kada je program u pitanju, ne rukovodi poštivanjem profesionalnih standarda na kojima se treba temeljiti javni medijski servis, već se služi opasnom politikantskom retorikom priklanjajući se populističkim nasrtajima i prilagođavajući se na način da ne uznemirava političke moćnike”, ističe se u priopćenju Izvršnog odbora HND-a koje potpisuje predsjednik udruge Saša Leković.

Iz transkripta dijela razgovora sa Stankovićevim gostom Predragom Mišićem vidljivo je što je točno kolega Stanković izgovorio, navodi se u dopisu HND-a.

“Svakom tko poznaje činjenice jasno je da je Hrvatska napadnuta nakon što je proglasila odcjepljenje od SFRJ i to nije dovodio u pitanje niti kolega Stanković. Ali u emisiji sa gostom je raspravljao (i) o tome ima li Domovinski rat, zbog raznih specifičnosti, i elemente građanskog rata a povod je bio osobna sudbina gosta”, ističe HND.

Vodstvo HRT-a očito misli kako je takva vrsta propitivanja nedopustiva na javnim medijskom servisu, unatoč činjenici da je čak i Ustavni sud u obrazloženju odbijanja ustavne tužbe u vezi ratnog zločina 12. siječnja 2015. nedvosmisleno naglasio: “Oružani sukob na području Republike Hrvatske imao je nemeđunarodni karakter do 8. listopada 1991.

Nakon toga, taj je sukob imao međunarodni karakter…. na događaje prije 8. listopada 1991. primjenjuje se Dopunski protokol II. uz Ženevske konvencije o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba”, kaže se u priopćenju.

“Vodstvu HRT-a istovremeno ne smeta ugošćavanje onih koji su osobe optužene za ratne zločine prije 8. listopada 1991. branili upravo pozivajući se na citirane činjenice iz odluke Ustavnog suda. Oni mogu i u programu HRT-a tvrditi kako je do 8. listopada 1991. u Hrvatskoj bio ‘građanski rat’, a novinar HRT-a ne smije o tome niti pisnuti, a da ga se vodstvo HRT-a javno ne odrekne”, navodi HND.

Pritom se HRT-ovi šefovi sakrivaju iza Ustava, koji Stanković niti na koji način nije doveo u pitanje, a nemaju nikakve primjedbe na one istupe u programima HRT-a kojima tuđa ustavna prava redovito krše. Pozivaju se i na Deklaraciju o Domovinskom ratu kao da je taj politički dokument dogma.

Takvim postupkom vodstvo HRT-a je potvrdilo da instituciju kojom rukovode ne smatraju javnim medijskim servisom nego državnom agencijom pod političkom kontrolom i tako HRT simbolično vraćaju u državu iz koje je Hrvatska izašla – u SFRJ, i to iz najrigidnijeg razdoblja, poručuje HND. (Hina)

>>> Marko Jurič: Kakva je ovo glupost HRT se ograđuje od svojeg novinara Ace Stankovića?

Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi traži suspendiranje Aleksandra Stankovića

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari