Pratite nas

‘Neprijatelj naroda’ – što nam donosi novi dokumentarac Višnje Starešine?

Objavljeno

na

Višnja Starešina priprema novi dokumentarac – „Neprijatelj naroda“. Nakon prethodnih dvaju dokumentaraca, „Trećeg pohoda“ koji je tematizirao infiltraciju Al Kaide i radikalnog islamizma u BiH tijekom rata devedesetih i „Zaustavljeni glas“ koji je tematizirao pad Vukovara i zločin na Ovčari kroz prizmu tragične sudbine ratnog izvjestitelja Siniše Glavaševića, treći dokumentarac ugledne novinarke, publicistice i povremene suradnice portala narod.hr tematizira komunističku represiju i njezine žrtve.

visnja_staresina_08-580x386Film producira udruga  Centar za demokraciju i aktivno sjećanje – CDAS koju je zajedno s grupom građana pokrenula Starešina. Kako se može pročitati na njihovoj internetskoj stranici www.cdas.hr cilj im je pridonijeti javnoj spoznaji o tamnim stranama svih totalitarnih i autoritarnih režima kroz koje je prolazila Hrvatska u 20. stoljeću i to kroz prizmu njihovih žrtava, pridonijeti razobličavanju totalitarnog komunističkog nasljeđa u današnjem hrvatskom društvu i jačanju europskih demokratskih vrijednosti i na tim vrijednostima utemeljene kulture sjećanja.

Dokumentarni film „Neprijatelj naroda“ je, kako ističe Starešina, tek prvi korak na tom putu. Kako se može vidjeti iz video – teasera film se bavi represijom komunističkog režima kroz prizmu žrtava, pripadnika hrvatske društvene elite koji su „nestali“ u prvim mjesecima i godinama poraća kao neprijatelji naroda i prati posljedice te revolucionarne eliminacije neistomišljenika kroz sudbine članova njihovih obitelji do današnjih dana.

Narod: Što vas je motiviralo na pokretanje udruge Centar za demokraciju i aktivno sjećanje?

Naša sadašnjost, spoznaja da je Hrvatska i danas zarobljenik mentalnog nasljeđa komunizma, da nam se i danas želi nametnuti način gledanja na prošlost , ali i sadašnjost kroz naočale formalno bivšeg, ali istinski nikada demontiranog režima. Ljudi koji su činili okosnicu tog sustava i dalje su u poziciji moći, njihova djeca i unuci danas upravljaju državom, gospodarstvom i društvom, njihove žrtve i dalje se negiraju i prešućuju, potomci žrtava i danas se guraju na društvenu marginu, sustavno eliminiraju iz sustava odlučivanja. I na taj se način čuva jedan oligarhijski monopol vlasti koji je se urušava i koji je gospodarski i društveno neodrživ. Demontaža tog oligarhijskog upravljačkog monopola je pretpostavka ne samo demokratskog i europskog razvoja Hrvatske već i novog gospodarskog koncepta. A spoznaja uzroka je prvi korak prema promjeni. Eto , tome želimo pridonijeti.

Narod: Zašto svoje djelovanje  započinjete baš dokumentarcem „Neprijatelj naroda“?

Zato jer film, dokumentarni film, može biti vrlo snažan promicatelj spoznaje. Dakako, uz nekoliko uvjeta: da je dobro napravljen, da ga vidi dovoljan broj ljudi i da se o temama koje otvara povede kvalitetna rasprava. I drugo, nismo željeli započeti svoje djelovanje govorima i priopćenjima već nečim što je , kompleksnije, trajnije, što znamo napraviti i što će biti svojevrsna osobna karta za naše daljnje aktivnosti. Ja vjerujem da nakon iskustva u istraživanju zločina komunizma i iskustva u pravljenju filmova mogu napraviti takav film, a i kolege u udruzi su u to povjerovali.

 Narod: Vaš posljednji dokumentarac „Zaustavljeni glas“ osvojio je nagradu publike na Danima hrvatskog filma 2011. Karakteristično je da u njemu priču o padu Vukovara pričate iz pozicije žrtava i tzv. običnih ljudi. Iz najave „Neprijatelja naroda“ stječe se dojam da je riječ o istom pristupu?

Donekle da, okosnicu filma čine priče o šestero ugledanih građana koji su bez traga i bez groba „ nestali „ u represiji komunističkih vlasti u poslijeratnom razdoblju od 1945. do 1948. godine. Kao što možete vidjeti na našoj internetskoj stranici jedan od ciljeva našeg djelovanja je dati žrtvama Ime, Lice i Glas. To je ono čega se svi totalitarizmi boje i što svim silama nastoje spriječiti. I danas. Nije li vama malo čudno da mi znamo više o žrtvama Staljinovih logora i represije, nego o žrtvama Titovih logora i represije?

Narod: Zašto se totalitarizmi boje svojih žrtava?

Zato jer su žrtve, kada ih iz brojki i statistike pretvorite u ljude s imenom ,licem i glasom najvjernije ogledalo i ujedno najteža optužba totalitarnih sustava. Kad vidite lice osamnaestgodišnjeg dječaka kojeg iz roditeljske kuće odvodi UDBA nekoliko dana prije mature i to ne 1945. već 1946. godine i kojem se otad gubi svaki trag, onda vam šef UDBE više nema što reći u obranu sustava.

Narod: Zašto ste se odlučili producirati film kao udruga?

Dijelom zato što ne postoji potpora sustava i zanimanje institucionalnih izvora za financiranje ovakvih projekata. Naprotiv, ovakvi se  projekti sustavno nastoje spriječiti ili zaustaviti. Vjerujemo da kao udruga možemo najlakše isfinancirati projekt. A velikim dijelom odlučili smo se film producirati kao udruga i zato što želimo njime potpuno raspolagati i učiniti ga uvodom u naše daljnje djelovanje. Ne želimo da nam netko poslije kaže : aha sada je to vidjelo dvjesto ljudi i dalje nema interesa.

Narod: Na svojoj internetskoj stranici predstavljate model doniranja/sudjelovanja kroz kojeg svaki donator postaje sudionikom projekta . Možete li nam objasniti o čemu je riječ?

Svi se filmovi u nas financiraju donacijama: proračunskim ili privatnim novcem, najčešće kombinacijom. Kako nam institucije, osim rijetkih izuzetaka baš nisu sklone, pozvali smo na sudjelovanje građane, privatne donatore i to baš sve koji vjeruju da je ovo što radimo vrijedno, da je to dobar put, koji tome žele pridonijeti, sukladno svojim mogućnostima. Zauzvrat želimo darovati baš svakom donatoru, bez obzira na visinu njegove donacije, DVD s počasnom kopijom filma, kao zahvalu za sudjelovanje, ali i kao svojevrsnu obvezu da pogleda, promisli, širi dalje. To sudjelovanje malih donatora nam je zbog toga iznimno važno, premda niti od velikih ne bježimo. Naprotiv.

Narod: Kada planirate premijeru filma?

Želimo da to bude naš prilog obilježavanju 25. godišnjice pada komunizma u Europi, ove jeseni.

Narod: Ako je to tek prvi korak, možete li nam reći koji su sljedeći?

O tome ćemo detaljnije izvjestiti također najesen.

Davorka Gašparović/narod.hr/foto:narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Stvarna prijetnja današnjoj Hrvatskoj je naslijeđena duboka država

Objavljeno

na

Objavio

U ovih zadnjih tridesetak godina, zapravo od postignuća današnje hrvatske države zdrava matica hrvatskog naroda muku muči pokušavajući izići na kraj s naslijeđenom dominacijom ‘bivših’ Jugoslavena i velikosrba. Do sada je ta borba bila neuspješna jer se vodi protiv tobože nepostojećeg neprijatelja kojeg, kao u Andersenovoj bajci, navodno nitko ne vidi, ali se njegovo razorno djelovanje osjeća na svakom koraku. Toliko, da je i slijepcu već postalo vidljivo kako bivša jugoudbaška elita, uglavnom sponzorirana i dirigirana izvana, još uvijek dominira i usmjerava politički, gospodarski i javni život u novostvorenoj hrvatskoj državi. Namećući narodu novo regionalno i neoliberalno ropstvo.

Očito se tu radi o fenomenu koji se modernim jezikom naziva duboka država. Radi se dakle o ponovo ojačanom i umreženom bivšem jugoudbaškom kadru naslijeđenom iz komunističke Jugoslavije koji je ostao duboko ukorijenjen u svim vitalnim institucijama novostvorene hrvatske države. Odakle, svojim ‘nevidljivim’ djelovanjem i dalje paralizira gospodarski procvat, potiče podjele i nesređeno stanje u društvu te preko klijentelizma i korupcije održava bivši način rada i ponašanja kod većine ljudi. S ciljem da se i u današnjoj Hrvatskoj ispod žita ponovo poveže i učvrsti bivša jugomafijaška gospodarsko-socijalna mreža preko koje bi ta, tobože nepostojeća, duboka država u potpunosti kontrolirala sve procese u društvu i nastavila pljačku i podjarmljivanje običnog naroda.

Ako svjesni Hrvati i ljudi s karakterom, koji brinu za budućnost svoje djece, nastave žmiriti na tu zlokobnu pojavu i ne raditi ništa kako bi se to zlo spriječilo, rezultat bi uskoro mogao biti grčki scenarij.

Jugoslavensko, a ne hrvatsko

Budimo, dakle, u vezi s tim teškim problemom potpuno jasni. Kada govorimo o fenomenu takozvane duboke države u današnjoj Hrvatskoj, govorimo uglavnom o nelustriranim dijelovima državnog i obavještajnog aparata koji rade za svoje bivše šefove i nove sponzore izvan Hrvatske. Govorimo o prošlošću utaočenim i i korumpiranim kadrovima bivše Socijalističke Republike Hrvatske, odnosno komunističke Jugoslavije, i njihovim jugonostalgičnim potomcima u današnjoj državnoj administraciji, gospodarstvu i medijima. Dakle, o onome što je još uvijek ostalo udbaško i jugobalkansko, u politici, gospodarstvu, pravosuđu, obavještajnom sektoru, medijima, obrazovanju i na svim drugim područjima javnog i konspirativnog djelovanja.

Ukratko, o svemu onome što je još uvijek više jugoslavensko nego hrvatsko u današnjoj Hrvatskoj.

Jugokomunističko naslijeđe zacementirano bivšim kadrovima i njihovim potomcima u svim vitalnim institucijama, gospodarstvu i medijima predstavlja rak ranu današnje hrvatske države. Postalo je više nego očito kako ti mentalni Jugoslaveni i ucijenjeni taoci svoje odnarođene prošlosti nastavljaju na bivši način, razarati zajedništvo, napredak, ugled i temeljne vrijednosti hrvatskog društva. Čak su medijsko ispiranje mozga i matrica manipuliranja narodom ostali isti kao u bivšoj Jugoslaviji. Tako da današnji hrvatski sustav sve više postaje parodija bivšeg.

Svakome, dakle, tko zdravorazumski gleda na stanje u Hrvatskoj i na probleme koji je sustavno guše od osamostaljenja do danas, jasno je da ti problemi nisu ni izvorno hrvatski ni današnji. Nego su naslijeđeni iz bivših Jugoslavija i umjetno održavani izvana i iznutra, kako bi se Hrvate nastavilo držati u pokornosti i zarobljene Balkanom.

Ne treba, dakle, biti politički Einstein da bi se shvatilo kako je trenutna hrvatska društvena i politička zbilja rezultat kombiniranog djelovanja mreže udbaško-velikosrpske mafije iz sjene, vodećih političara recikliranih iz bazena bivšeg sustava vlasti i njihovih vanjskih šefova i sponzora.

Ponavljanje bivšeg

Previše je u današnjoj Hrvatskoj ponavljanja bivšeg, bivših tajnih poslova i dogovora, bivšeg gospodarskog kriminala i malverzacija, bivših spletki i podmetanja da bi to bilo slučajno. Svakim danom naime postaje sve razvidnije kako se pod kontrolom duboke države vodi hibridni medijsko-psihološki rat s ciljem sabotaže ugleda i suverenog razvitka samostalne Hrvatske.

Očito se preko programiranog urušavanja gospodarstva, medijskog terora razuzdane jugobalkanske ljevice, stalnog nametanja crnila i stihijskog nezadovoljstva naroda, priprema teren za povratak Hrvatske u planiranu novu regionalnu zajednicu Zapadni Balkan. U pozadini svega krije se zapravo obnova bivše Jugoslavije u nešto liberalnijem i drugačijem obliku (minus Slovenija plus Albanija) koju su Mesić i Račan u ime Hrvatske potpisali na Balkanskom summitu u Zagrebu 2000. i koja bi trebala profunkcionirati u sljedećem valu proširenja EU na ‘Našu Regiju’.

Dakle, hrvatska država, ovakva kakva je danas, slobodna je samo djelomično. Ključne službe i institucije koje bi trebale nadzirati i podupirati njenu slobodu, sigurnost i napredak od samog osnutka, a poglavito od 2000. izbušene su kadrom iz bivšeg sustava koji je sabotira na svakom koraku. Stvarni problem je zapravo to što su poluge moći i nacionalno bogatstvo ostali u rukama ‘bivših’ udbaša i Jugoslavena koji nemaju srca za Hrvatsku. Jeftinih oportunista i poltrona koji su duhovno i iskustveno otuđeni od hrvatskog naroda. Onih kojih se njegov položaj i patnja u najtežim trenucima naše nedavne prošlosti nije ticala. A ne tiče ih se ni danas.

Stara kineska poslovica kaže – kada voda padne nisko vidi se što rijeka na dnu krije. I kao što vrijeme više prolazi, tako i sve više Hrvata sve jasnije vidi da ‘bivši’ udbaši, Jugoslaveni i Sorošov kadar u institucijama i medijima današnje hrvatske države operiraju s istim ‘nevidljivim’ zadatkom i ciljem. Sustavno opstruirati i rušiti sve što u Hrvatskoj domoljubno diše, sve što bi je moglo povući naprijed i učiniti je uspješnijom i drugačijom od drugih zemalja ‘Naše Regije’’.

„Hrvatska“ elita

Dovoljno je samo osvrnuti se unazad i vidjeti kako su završili svi oni koji su se beskompromisno zalagali za suveren i ničim bivšim opterećen razvitak hrvatske države, od prvog predsjednika Tuđmana do nedavne predsjednice, gospođe Grabar -Kitarović? Svi oni na jedan ili drugi način nestaju, a ostaje nam, postojana kano klisurina, samo nesporna ‘hrvatska’ elita u liku i dijelu raznih Manolića, Mesića, Pusića, Josipovića, Milanovića, Jakovčića, Tedeschija, Končara, Nobila, Dejana Jovića, Jakovina, Markovina, Klasića, Kapovića, Sarnavki, Pilsela, Tomića, Dežulovića, Frljića, Šerbedžija, Mile Kekina, Rudanica, raznih Indexa i nevladinih udruga, Pupovca, njegovih Novosti i Biltena, ‘hrvatskih’ mainstream medija za zaglupljivanje običnog naroda i cijele vojske profesionalnih trolova i izvođača ‘spontanih’ fašističkih incidenata. A s druge strane, kad god zatreba potpaliti vatru međusobnih svađa i podjela tu su uvijek spremni razni Bujanci, Skeje, Keleminci… No sve se to u razmatranju uzroka aktualnog stanja, na službenoj razini kao i među običnim narodom bezbrižno zanemaruje, medijski ismijava i uporno podmeće pod tepih.

Kako onda liječiti hrvatsko društvo od tih naslijeđenih bolesti i naći izlaz iz ovako nesređenog i frustrirajućeg stanja?

Stalna kuknjava i čuđenje ‘što nam to rade’ očito ne daju željeni rezultat. Isto kao ni kontraproduktivni bojkot izbora u kombinaciji sa dječje zajapurenim glasovanjem iz inata protiv vlastitih interesa. Zbog vješto podmetnutih podjela i umjetno napumpanog nezadovoljstva. Osim toga, vidjeli smo da ne pomaže ni skakanje s konja na magarca, s magarca na plot. Što nam onda preostaje?

Najbolji i zapravo jedini način na koji se Hrvati u domovini jednom zauvijek mogu bezbolno riješiti ‘bivših’ Jugoslavena, velikosrba i njihovog malignog utjecaja je izborna lustracija. Od Tuđmanove smrti do danas bilo je puno propuštenih prigoda. Ali svaki novi izbori nude novu prigodu. Nažalost, razmrvljena domoljubna opozicija i većina naroda u Hrvatskoj još nisu dovoljno politički zreli ni odgovorni da to shvate i prihvate.

Iskusni meštri duboke države

Iskusni meštri duboke države i njihovi vanjski sponzori znaju dobro za tu njihovu slabu stranu i koriste je kao oružje protiv njih. Tako što ih prigodom svakih izbora vješto navuku na podmetnute svađe i podjele i time pripreme da oni sami, neizlaskom na izbore i rasipanjem glasova onih koji iziđu, omogućavaju povratak na ključne položaje u vlasti i u institucije odnarođenim ‘bivšim’ štetočinama i mentalnim Jugoslavenima.

I tako se taj multimedijski cirkus od izbora do izbora u Hrvatskoj ponavlja.

Upravo to je glavni razlog zašto je Lijepa naša dovedena i drži se u stanju u  kojem je običan narod, ulovljen u mrežu ‘bivše’ jugoudbaške i globalističke elite, u svojoj bogatoj i potencijalno vrlo prosperitetnoj zemlji, osiromašuje, muči i koprca kao riba na suhom. A da ni ne zna što je pravi uzrok tome. Pa krivca obično traži i pronalazi na pogrješnoj strani. Na onoj u koju mu uporno upiru prstom njegovi manipulatori.
To ne sluti na dobro.

Zoran Milanović

Nije li po istoj matrici manipulacija na nedavnim izborima za predsjednika izabran ekscentrični Titov pionir, Zoran Milanović? Političar čudnih pogleda i ponašanja koji je već u ulozi premijera hrvatskom narodu i državi nanio golemu štetu. Zar to nije još jedan znak ponavljanja već viđene političke nezrelosti i neodgovornosti većine hrvatskog naroda? Koji će uskoro imati prigodu uvidjeti kakvu je nepovratnu štetu sam sebi ponovo nanio naivnim nasjedanjem na uvijek istu matricu obmanjivanja.

Nakon svega što nam se dogodilo i još uvijek događa, konačno bi i mi Hrvati trebali naučiti nešto iz naše prošlosti, ili barem iz one čuvene izreke šampiona zdravorazumskog razmišljanja, Alberta Einsteina, koja kaže – Ponavljati stalno jedno te isto, a očekivati drugačiji rezultat znak je očite gluposti.

Potreban je, dakle, novi pristup u borbi protiv zloćudne moći i utjecaja tzv. duboke države jer dosadašnji način naivnog nasjedanja na uvijek iste podjele i podvale servirane iz podzemnih jugoudbaških kuhinja u Zagrebu i Beogradu, vodi hrvatski narod vrtnji u začaranom krugu ponavljanja jednih te istih pogrješka i zabluda.

Da bi se izbjeglo stalno ponavljanje jednog te istog izbornog inženjeringa treba se snažno boriti za dopisno, odnosno, obavezno glasovanje, koje recimo izvrsno funkcionira u najdemokratskijoj zemlji na svijetu, Australiji. Osim toga, izmanipulirana šutljiva većina i razmrvljena domoljubno-suverenistička opozicija jednostavno moraju politički sazrjeti.

Kada bi čvrsta koalicija domoljubnih stranaka imala jasno definiranu nacionalnu politiku a većina hrvatskog naroda onu dozu poštovanja vlastite države koju imaju stanovnici svake zrele i uređena zemlje, onda bi ta većina znala razlučiti što je hrvatski nacionalni interes a što manipulacija i prijetvorne priče za malu djecu. Onda sigurno ne bi tako naivno nasjedali na notornu matricu zavaravanja, koja se na izborima u Hrvatskoj ponavlja do gađenja.

Treba učiti od drugih, uređeniji i uspješniji naroda, kako na manje balkanski zaslijepljen i sebeljubljiv a više uključiv i učinkovit način braniti svoju novostečenu slobodu i državu, koristeći današnju demokraciju.

Pri tom bi svakako trebalo imati na umu da se današnje stanje u Hrvatskoj ne može riješiti preko noći, za godinu ili dvije, ali se može početi rješavati odmah. Već sad se može trezveno razmisliti gdje se pogriješilo na dosadašnjim izborima, izvući pouke i na osnovu toga planirati kako dalje. Odrediti gdje su granice naših želja i mogućnosti, u situaciji kada izvana sponzorirani ‘bivši’ Jugoslaveni i velikosrbi, koji su gubitkom svoje države (Jugoslavije) u Hrvatskoj izgubili i svoj identitet, sada kao utopljenik za slamku, stalno love za ‘antifašizam’.

 Nema te prepreke koju hrvatski narod ne može savladati

Vidite kako, čim se počne čačkati po njihovim zlodjelima i mutnim poslovima odmah zaredaju fašistički ‘incidenti’ i diže se dreka do neba, kako bi se zaplašio lako zavodljiv dio hrvatskog naroda, ‘Naša Regija’, EU i cijeli svijet. Izlizanom floskulom o ‘ponovnom buđenju fašizma i ugroženosti srpske manjine u Hrvatskoj’.

Ne smije im se davati povoda za to. Ne smije im se dopustiti da se igraju s nama kao s djecom u vrtiću. A one ‘incidente’ koje u tu svrhu sami podmeću, poput legendarne svastike na Poljudu i ‘spontanih’ ispada ‘navijačkih huligana’, poput onog na splitskoj rivi i u kafiću kod Knina, treba istraživati do dna i javno raskrinkavati. Kao učinkovit odgovor na njihovo podmetanje i razorno djelovanje?

Konačno, zar ne bi bilo puno bolje da se umjesto beskrajnog iscrpljivanja u podmetnutom ‘fašističko- antifašističkom’ virtualnom ratu, od svih zdravih snaga u hrvatskom narodu, na jasnim načelima, formira čvrsto povezan savez za demokratsku borbu protiv ‘bivše’ duboke države? Važno je pritom znati da jedino ujedinjena i nadideološka domoljubna opozicija može pobijediti na idućim parlamentarnim izborima i početi s ozdravljenjem vitalnih institucija današnje hrvatske države.

To provjetravanje i ozdravljenje državnih institucija, u prvom redu pravosuđa koje je rak rana današnjeg sustava, ne mora nužno biti po stranačkoj, etničkoj ili vjerskoj osnovi, već isključivo na osnovu toga tko je pošten, sposoban i ničim bivšim opterećen ili ucijenjen. Odnosno na osnovu toga tko je sposoban i spreman braniti slobodu i temeljne vrijednosti hrvatskog naroda i države, uključujući tu i temeljna prava manjina.

Nema te prepreke koju hrvatski narod ne može savladati samo ako prevlada političku nezrelost, egoizam, ljubomoru, međusobne podjele i zajedničkim snagama se bori za sebe i svoje.

Iskustvo Domovinskog rata daje nadu da mi Hrvati duboko u sebi imamo ono nešto što nam je potrebno da se izvučemo iz svake ugroze i krize. Ako ne dopustimo drugima da nas prevare i ne varamo sami sebe.

Željko Dogan/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Hrvatska

Vlada donijela odluku o osnivanju Ureda bivše predsjednice

Objavljeno

na

Objavio

Vlada RH je u petak na telefonskoj sjednici donijela Odluku o osnivanju Ureda predsjednice Republike Hrvatske po prestanku obnašanja dužnosti, priopćeno je iz Vladine Službe za odnose s javnošću.

Kolinda Grabar-Kitarović, kojoj je dužnost predsjednice Republike Hrvatske prestala 18. veljače 2020., podnijela je Vladi RH zahtjev za ostvarivanje prava na Ured predsjednika RH po prestanku dužnosti.

Vladinom Odlukom osniva se Ured predsjednice Republike Hrvatske po prestanku obnašanja dužnosti, kojem je sjedište u Zagrebu.

Zadužuje se tijelo državne uprave, u čijem je djelokrugu upravljanje državnom imovinom, odnosno predstojnik Ureda predsjednika Vlade RH ako se radi o rezidencijalnom objektu, na davanje na uporabu nekretnine koju će koristiti Ured najkasnije u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ove Odluke, navodi se u priopćenju.

Također, Odlukom se utvrđuje da će se rad Ureda u ovoj godini financirati na teret pozicija Proračunske zalihe Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2020..

Utvrđuje se i da će Ured najkasnije u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ove Odluke, dostaviti Uredu za opće poslove Hrvatskog sabora i Vlade RH kao i Ministarstvu financija financijski plan i godišnji program rada Ureda za 2020. godinu. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari