Nerazumno je osuditi one koji su oslobađali okupirana područja svoje države!

Doista akademik Ašperger je bio izuzetan i kao znanstvenik i kao čovjek. Ono što posebno treba dodati riječima akademika Šlausa jeste da je akademik Ašperger bio veliki hrvatski domoljub.

[su_heading size=”21″]VELIKI HRVATSKI DOMOLJUB AKADEMIK SMILJKO AŠPERGER[/su_heading]

[ad id=”68099″]

U HAZU imamo običaj da godinu dana poslije smrti nekog akademika održimo komemorativni sastanak, a predavanja koja su tom prigodom održana poslije objavimo u posebnoj knjižici – spomenici. Tako je bilo i 05. 05. 2015.:

U HAZU ODRŽAN KOMEMORATIVNI SASTANAK U SPOMEN NA AKADEMIKA SMILJKA AŠPERGERA

Zagreb, 5. svibnja 2015. – Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti održala je u utorak 5. svibnja komemorativni sastanak u spomen na akademika Smiljka Ašpergera, istaknutog hrvatskog kemičara u povodu prve godišnjice njegove smrti. Na komemoraciji je bio i predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić, a o životu akademika Ašpergera govorio je akademik Leo Klasinc koji je istaknuo njegovo dugogodišnje djelovanje na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu gdje je bio profesor fizikalne kemije, predstojnik Zavoda za kemiju i dekan u dva mandata. Redoviti član HAZU postao je 1991., a od 1983. bio je izvanredni član, te od 1975. član suradnik. Od 1994. do 2000. bio je tajnik Razreda za matematičke, fizičke i kemijske znanosti te član Predsjedništva HAZU. Bio je i prvi predsjednik Zaklade HAZU od njenog osnutka 1993. pa do 1998.

Akademik Smiljko Ašperger bio je autor preko 100 publikacija objavljenih u vodećim svjetskim znanstvenim časopisima. Bavio se istraživanjem reakcijskih mehanizama, teorijom reakcije supstitucije, spektrometrijom masa i primjenom stabilnih izotopa u kemiji. Među ostalim sudjelovao je u otkriću sekundarnog a-deuterijskog kinetičkog izotopnog efekta i primijenio ga na studij reakcijskih mehanizama.

O akademiku Ašpergeru govorio je i član suradnik HAZU prof. dr. sc. Tomislav Cvitaš koji je istaknuo da je akademik Ašperger unaprijedio nastavu kemije i znatno utjecao na mlađu generaciju hrvatskih kemičara. Na profesore i suradnike akademika Ašpergera podsjetio je akademik Nenad Trinajstić, dok je akademik Ivo Šlaus govorio o njegovoj intenzivnoj suradnji s Institutom Ruđer Bošković.

„Akademik Ašperger bio je produkt onog najboljeg što hrvatska znanost daje, ne samo kao kemičar i znanstvenik, nego kao čovjek široke kulture“, rekao je akademik Šlaus.

Marijan Lipovac

Ured za odnose s javnošću i medije HAZU                                                      

Doista akademik Ašperger je bio izuzetan i kao znanstvenik i kao čovjek. Ono što posebno treba dodati riječima akademika Šlausa jeste da je akademik Ašperger bio veliki hrvatski domoljub.

Nisam ga upoznao 1992. godine kada sam izabran za Člana suradnika HAZU. Nisam bio nazočan na predstavljanju novih članova Akademije jer sam bio u Australiji. Članovi suradnici ne dolaze na sjednice razreda čiji su članovi, pa sam se s akademikom Ašpergerom upoznao kada sam jednom došao u naš razred. On je već bio Tajnik Razreda. Prepoznao me jer sam nekoliko dana prije bio na HTV-u. Očito mu je bilo drago slušati ono o čemu sam govorio. Više se ne sjećam o čemu je to bilo – vjerojatno o mojoj Boki. Zapravo toliko ga se je to dojmilo da nije ni pomislio da sam ja član njegovog razreda. To mi je postalo jasno tek kada sam dobio državnu nagradu za znanost. Čestitao mi je rekavši:

Sad je meni jasno da ste Vi i Josip Pečarić jedan te isti čovjek!

Uz akademika Vladimira Paara najzaslužniji je i za moj izbor u akademiji. Ispričao mi je kako ga je jedan od članova razreda tom prigodom upitao;

–Bi li Ti pisao knjigu o Boki kotorskoj?

–Zašto ne, kada bih je znao napisati, odgovorio je.

–Zašto on piše o Bleiburgu, ponovo će taj akademik.

–A zašto ne bi? Može se pisati o onim žrtvama prije, a ne o tim. Znaš li Ti da je tri člana moje obitelji stradalo na Križnom putu?

Uvijek je podržavao, bolje reći ohrabrivao moje domoljubne aktivnosti. Volio me je nazvati da bi čuo moje mišljenje o ružnim stvarima koje su se događale našoj Domovini. Volio je imati moje knjige.  Često su moji tekstovi polemični. Jednom mi je komentirao činjenicu da mi u polemici naši jugo-nostalgičari odgovore jednom:

–Odgovorili bi oni Vama, ali znaju da će te im opet odgovoriti.

Bio je potpisnik mnogih otvorenih pisama koje su pisali hrvatski intelektualci. Na primjer i onoga koje su 19 akademika i 4 biskupa uputili vlastima i tako ih natjerali da puste Branimira Glavaša iz zatvora. Sjetimo se: Glavaš je i tada, kao i nedavno, štrajkao glađu i bilo je očito kako mnogi očekuju i žele njegovu smrt.

Jednom mi je rekao da bi mu bilo neprijatno da nije potpisnik nekog od takvih pisama, ako su ga potpisali akademik Aralica i ja. Posebno mu je bio drag moj domoljubni rad jer sam matematičar. Znao me je uvjeravati da u tim otvorenim pismima naglasim da sam matematičar. Ostali ne trebaju isticati svoju struku, ali matematika je ipak matematika Draga su mi bila ta uvjeravanja, ali ga nisam poslušao.

Posebnu ulogu akademik Ašerger je imao kod jednog od naših najznačajnijih pisama:

[su_heading size=”21″]PISMO VIJEĆU SIGURNOSTI UJEDINJENIH NARODA[/su_heading]

Ne tražimo od vas da pokapate naše mrtve.

Ne tražimo od vas da nas branite od agresije i od terorizma.

Ne tražimo od vas da zaštitite naše gradove od prekomjernoga granatiranja.

Ne tražimo od vas da spriječite granatiranje glavnoga grada Hrvatske – Zagreba.

Ne tražimo od vas da spriječite barbarsko uništavanje grada Dubrovnika, spomenika svjetske baštine.

Ne tražimo od vas da spriječite granatiranje grada Šibenika i uništavanje katedrale sv. Jakova, spomenika svjetske baštine.

Ne tražimo od vas da spriječite granatiranje gradova Zadra, Slavonskog Broda, Osijeka…

Ne tražimo od vas da spriječite snajperiste da gađaju naše građane dok se vraćaju s posla.

Ne tražimo od vas da spriječite strojnice i topove iz vojarne „Maršal Tito“ da pucaju po stanovnicima zagrebačkih naselja Utrina, Travno i Dugave.

Ne tražimo od vas da spasite hrvatsko selo Ćelije, spaljeno i zajedno s crkvom sravnjeno sa zemljom.

Ne tražimo od vas da spriječite pokolj dvanaest hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu.

Ne tražimo od vas da spriječite prekomjerno barbarsko granatiranje grada Vukovara, Vukovarske bolnice i ranjenika.

Ne tražimo od vas da nama golorukima dozvolite da se naoružamo i branimo.

Ne tražimo od vas da spriječite masovni pokolj tri stotine ranjenika na Ovčari.

Ne tražimo od vas da spriječite organizirani transport više tisuća Hrvata u koncentracijske logore u Srbiji, ni ubijanja, psihološka maltretiranja i silovanja.

Ne tražimo od vas da spriječite pokolj osamdeset i četiri civila i branitelja u Škabrnji. Ne tražimo od vas da spriječite miniranje brane hidroelektrane ‘Peruča’ s trideset tona eksploziva.

Ne tražimo od vas da spriječite rušenje hrvatskih mostova, paljenje i rušenje hrvatskih kuća i da vratite stotine tisuća prognanih Hrvata.

Ne tražimo od vas da spriječite rušenje više od tisuću naših katoličkih crkava.

Ne tražimo od vas da čistite minska polja.

Ne tražimo od vas da spriječite genocid, kulturocid i urbocid.

Ne tražimo od vas da spriječite odvoz stoke i žita u Srbiju.

Ne tražimo od vas da spriječite pljačku hrvatskih umjetnina i uništavanje hrvatske kulturne baštine, ni uništavanje naših netaknutih nacionalnih parkova i parkova prirode.

Ne tražimo od vas da vratite u život naše 402 poginule djece u ratu.

Ne tražimo od vas da vratite dijelove ruku, nogu i tijela naša ranjena1044 djeteta.

Ne tražimo od vas da oživite roditelje za naše 5497 djece, koja su bez njih ostala u ratu.

Mi sve to ne tražimo od vas, jer je za to i onako već odavno kasno, ali i zato jer su sve to već ionako obranili naši Branitelji, koji su umjesto vas konačno donijeli mir, a koje ste vi zatočili u vašemu Den Haagu! Zatočili ste ih i zato što su umjesto vas spasili sto tisuća muslimana u vašoj navodno zaštićenoj zoni Bihać, a poslije pokolja u također vašoj zaštićenoj zoni Srebrenica.
Mi sve to ne tražimo od vas jer znamo da je za vas braniti svoj Dom, svoj Narod i svoju Državu samo PLANIRANI UROTNIČKI ZLOČIN!

Mi ne tražimo od vas da oživite naše mrtve stradale u genocidu jer vi niste bogovi.
Mi čak ne tražimo od vas ni da pronađete naše nestale, jer kod vas se umire lijepo, civilizirano i prirodno.

Mi tražimo od vas: Vratite nam naše žive, naše branitelje, koje ste vi zatočili i osudili bez dokazane krivnje! Tako ćete spasiti svoju čast, zajedničku čast svih vas i svakoga pojedinačno. A po njoj će vas suditi povijest.

Mi Hrvati samo to od vas tražimo …

Povodom rasističkih presuda u Haagu od 15.4.2011.

Pismo je dano na sedam jezika u mojoj knjizi: Rasizam svjetskih moćnika, Zagreb, 2012.

Kako je do njega došlo?

Povodom jednog mog razgovora s gospodinom Davorom Dijanovićem objavljenim na Portalu Hrvatskog kulturnog vijeća bilo je puno komentara i na samom Portalu i poslanih meni osobno. Posebno me se dojmio jedan komentar koji je na Portalu objavljen s potpisom “Verbum”. Poslao sam ga na niz adresa. Nazvao me je kolega Ašperger i predložio da pismo proširimo i pošaljemo ga Sudu u Haagu. U to smo uključili i akademika Stanka Popovića i tekst s potpisima „jednog devedesetogodišnjeg kemičara, jednog fizičara i jednog matematičara“ poslali prijateljima, a objavljen je u knjizi: General pukovnik Mladen Markač (priredio i uredio Mladen Pavković), Koprivnica, 2011 (S. Ašperger, J.Pečarić, S.Popović, Haškome tribunalu, str. 313-314.). Prof. dr. sc. Miroslav Tuđman nam je predložio da pozovemo i druge da ga potpišu, pa je konačno pismo potpisalo 29 biskupa i akademika, a supotpisalo više od 2300 naših ljudi. Spomenut ću samo više od 250 sveučilišnih nastavnika i doktora znanosti uz brojne književnike, umjetnike i drugi. Nismo pismo poslali Haagu već Vijeću sigurnosti UN-a. Napomenimo da je i tada bila ogromna medijska blokada, naravno ne kao danas. Npr. Predsjednica Vlade je pozitivno odgovorila na naš dopis, pozvala nas na suradnju, a mediji nisu o tome uopće izvijestili. Kako i bi, kada nisu ni spomenuli da uopće postoji takovo pismo, s tolikim brojem potpisnika i supotpisnika.

Znamo kako je ta priča završila. Naši generali su oslobođeni uz veliko priznanje svima nama koji smo se zalagali za slobodu naših generala dano kroz riječi sudca Merona:

Nerazumno je osuditi one koji su oslobađali okupirana područja svoje države!

Akademik Josip Pečarić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?