Pratite nas

Herceg Bosna

Neretva – boginja koja teče

Objavljeno

na

Legenda kaže da su Neretvi ime dali drevni Kelti ugledavši rijeku smaragdno zelene boje kako se moćno probija kanjonom, koji je tisućama godina uporno klesala, da bi napojila i dala život poljima u njenom donjem toku. Uzviknuli su Nera – Etwa!, što bi na jeziku starih Kelta bilo “Božanstvo koje teče”.

herzegovina_mostar_bridge[ad id=”68099″]

Stari Rimljani je pak u svojim geografskim kartama spominju kao Narentu, a drevnom gradu koji podižu na njenim obalama, u blizini današnjeg Metkovića, daju ime Narona, što se takođe dovodi u vezu sa etimologijom naziva ove rijeke.

Bilo kako bilo, Neretva je zaista za stanovnike krajeva koji se naslanjaju na njezin tok bila i ostala “ona koja život daje”, “boginja koja teče”.

Dolina Neretve, koja predstavlja i samo srce Hercegove zemlje, ima ogroman povijesni, ekološko-geološki, gospodarski, te kulturološki značaj za cijelu regiju. Naseljena još od najranijih vremena, prepuna arheoloških nalazišta, ovaj teritorij će oduševiti svakog posjetitelja impresivnim kanjonima, visokim divljim planinama, plodnim zelenim dolinama prepunim vinograda i ostalih mediteranskih kultura, ledničkim jezerima, izvorima pitke vode, te očaravajućim vodopadima.

Neretva je opjevana i oslikana zelenooka ljepotica, vječita muza umjetnika i umjetničkih duša, stalna inspiracija fotografima i filmskim režiserima, mnogobrojnim turistima i putnicima, kao i stanovnicima njezinih obala, koji opčinjeni tom zelenom magijom ostaju njeni odani zaljubljenici.

Rijeka Neretva izvire ispod planine Jabuka, na visini od 1.320 metara, u planinskim predjelima visoke Hercegovine, u dubokoj i nepristupačnoj šumi, na obodu Perućice, jedne od posljednjih prašuma na tlu Europe

Dužina toka rijeke je 225 kilometara, od čega Bosni i Hercegovini pripada 203 km, a Hrvatskoj 22 km, gdje se u obliku delte ulijeva u Jadransko more u blizini grada Ploče. Ona je ujedno i najduža pritoka istočnog jadranskog sliva.

U svom gornjem toku, Neretva je izrazito planinska rijeka, sa dubokim kanjonom neopisive ljepote, gdje zajedno sa pritokama sačinjava posebnu prirodnu cjelinu i jedinstven ekološki sustav u ovom dijelu Europe.

To je jedna od najhladnijih rijeka svijeta, sa prosječnom temperaturom između sedam i osam stupnjeva, nadaleko poznata po čistoći i kvaliteti vode, te po endemskoj flori i fauni. Sa parkovima prirode koji je okružuju, čini prirodnu geomorfološku cjelinu i predstavlja izuzetno prirodno blago.

Nakon što je izvajala jedan od najdubljih kanjona svijeta, zajedno sa kanjonom Rakitnice, jedne od njenih najljepših pritoka, Neretva nakon spuštanja sa visokih Dinarida, u blizini grada Konjica, naglo mijenja smijer, te iz smjera sjeverozapada svoj tok usmjerava prema jugu, prema Jadranu.

U tom je dijelu ta planinska ljepotica na nekoliko mjesta ukroćena branama hidrocentralami pretvorena u vještačka akumulacijska jezera. Usprkos tome, zahvaljujući prirodnim blagodatima podneblja u kojem se jezera nalaze, ona predstavljaju prave oaze prirode sa neiscrpnim potencijalima različitih iskoristivosti za čovjeka: turističkih, sportskih i lovno­ribolovnih. Jablaničko, Grabovačko, Salakovac, Mostarsko, sve su to jezera stvorena od snage vodenog toka Neretve.

U tom srednjem toku, Neretva, nakon svakog od nabrojanih jezera, vraća svoj prirodni tok i ostavlja nezaboravan prizor, na radost putnika koji koriste željeznicu ili cestu probijenu njenim kanjonom koji spaja Hercegovinu sa Bosnom. Tu treba izdvojiti i jednu od njenih najljepših desnih pritoka, ljekovitu rijeku Drežanjku, sa spektakularnim kanjonom koji se proteže između dvije hercegovačke ljepotice, planine Čvrsnice i Čabulje.

Neretva, protičući kroz grad Mostar, zadržava svoj prirodni tok divlje planinske rijeke, te zajedno sa arhitektonskim čudima ovoga hercegovačkog centra, čini posebnu priču, odavno već poznatu u cijelome svijetu. Jednostavno, čini se da i usprkos genijalnosti arhitektonskog remek­djela kao što je mostarski Stari most, ni ta opjevana ikona ne bi bila što jeste da se pod njegovim skutima nalazi neka druga rijeka.

Neretva je jedinstvena, kao što je jedinstven Stari most, sa kojim čini neodvojivu cjelinu i vječitu inspiraciju za slikare i umjetnike iz cijelog svijeta. Napustivši Mostar, Neretva se vrlo brzo sužava u svoj najuži dio srednjeg toka, znameniti Bunski kanal, pravu atrakciju za raftere i kajakaše zbog snage i brzine toka na tom dijelu. Upravo tu se susreće sa jednom od svojih najmoćnijih pritoka, rijekom Bunom, čiji izvor iz velike pećine podno starih kamenih gromadaneposredno uz znamenitu Tekiju, predstavlja drugi po snazi izvor pitke vode u Europi.

Nakon Bunskog kanala, Neretva se smiruje, usporava, te postepeno prelazi u ravničarsku rijeku. Tu će još susresti čarobni srednjevjekovni gradić Počitelj, inače najsjevernije brodogradilište jadranskoga sliva u vrijeme Tvrtkove srednjovijekovne Bosne. Brojni su dokazi da je Neretva u ovom dijelu svog toka bila plovna još u doba Ilira.

Neretva u čapljinskom dijelu svoga toka prima još tri veoma bitne pritoke, Bregavu, Trebižat i Krupu. Bregava, koja na ulazu u Stolac čini prekrasan vodopad, protiče kroz samo srce ovog pitoresknog hercegovačkog gradića, napajajući njegove opjevane opjevane bašče, te pružajući osvježenje žiteljima, a danas i u sve većem broju turistima, na skrivenim plažama i uvalama svojom za kupanje ugodnom vodom.

Rijeka Krupa praktično izranja iz Hutovog blata, najvećeg močvarnog staništa za preko 200 vrsta ptica močvarica u ovom dijelu Europe. Jedinstvenost rijeke Krupe je u mijenjanju smjera toka, ovisno o uticaju plime i oseke bliskog Jadranskog mora, tako da ujutro teče nizvodno, a popodne uzvodno.

Treća pritoka, Tribižat, poznata je po velikim vodopadima Kravice kraj Ljubuškog, omiljenog izletišta i kupališta domaćeg stanovništva i mnogobrojnih turista.

Južno od Čapljine, rijeka Neretva postaje izrazito ravničarska, gdje se kao njen osnovni potencijal izdvaja napajanje obližnjih polja, na kojima se uzgajaju brojne autohtone i mediteranske kulture. U ovome dijelu, pa sve do ušća u Jadransko more, zbog izrazite delte koju sačinjava, i blagodati koju pruža žiteljima ovoga kraja, Neretva je dobila ime hercegovački Nil.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Petar Škorić: Vrijeme je da se ‘prestanemo sramiti’ samog spomena Herceg-Bosne

Objavljeno

na

Objavio

U sklopu rasprave o Deklaraciji o pravima Hrvata u BiH u Hrvatskom saboru o položaju Hrvata u BiH te potrebi korjenite promjene i traženju jedinstvenog političkog okvira koji bi zaštitio konstitutivnost, ravnopravnost i interese hrvatskog naroda u BiH, uvjerljivo najbolji govor održao je Petar Škorić.

Škorić je u svom govoru osudio sve snažnije velikobošnjačke orkestrirane napade na opstojnost hrvatskog naroda u BiH, te osudio njihovu politiku stvaranja unitarne BiH.

Hrvatski narod BiH je danas na braniku svog opstanka, ali i europskih vrijednosti u BiH. Podsjetio sam da je Hrvatski interes da BiH jednoga dana postane članica EU, članica NATO saveza, ali to nije niti može biti jedini odgovor na pitanje opstanka ni naše države, a niti je to pitanje spasa za hrvatski narod u BiH. Mi moramo imati alternativu u slučaju da, kako sada stvari stoje, ostala dva naroda imaju rezerve prema tim ciljevima i nastoje na temelju njih dobiti i izboriti što povoljniji status na račun i štetu hrvatskog naroda u BiH, kazao je Škorić u uvodu, prenosi Kamenjar.com. Pročitajte cijeli sjajan govor Petra Škorića:

Ne smijemo dopustiti da Hrvati u BiH postanu moneta za potkusurivanje ostala dva naroda pred međunarodnom zajednicom, niti smijemo od međunarodne zajednice očekivati zaštitu naših interesa ako to ne nametnemo kao naš prioritet!.

Naša je obveza, imamo na to pravo, ne samo da imamo pravo, već ustavnu – a što je posebno važno i međunarodnim sporazumima utvrđenu dužnost štititi interese svog naroda u Bosni i Hercegovini.

Stoga smatram, da mi u ovoj Deklaraciji moramo snažnije naglasiti da Washingtonski sporazum priznaje postojeće realnosti na području BiH, da Federacija nastaje – ne iz ničega, nego iz volje, vojski i područja, te administrativnih uprava pod kontrolom Republike BiH, odnosno Armije BiH, te Republike Herceg Bosne i HVO-a, te da je to naš ulog u Federaciju i da taj ulog nije ni bezuvjetan, niti može nestati.

Vrijeme je da se prestanemo sramiti samog spomena Herceg-Bosne, pojma koji je upravo upornošću bošnjačkih političara nažalost postao nepoželjan u javnom prostoru. Napominjem da je samo postojanje takve organizacije hrvatskog naroda očuvalo hrvatski narod od nestanka, opasnosti koja mu nažalost danas opet prijeti!.

Nažalost, danas se i mi u Hrvatskoj ponašamo kao da to nije postojalo, i kao da toga nema.

Upravo zbog toga je bilo moguće da se od 2000. godine, u najvećoj mjeri, potpuno zanemari status Hrvata u BiH, da se kriminalizira žestokim kampanjama u samoj Hrvatskoj i Republika Herceg Bosna i HVO, da je postalo posve normalno u hrvatskom javnom diskursu emitirati i promovirati čitav niz netočnosti, laži i kleveta o hrvatskom narodu u BiH, o famoznim Hercegovcima, da se javno kriminalizira istaknute vojne i političke prvake hrvatskog naroda, bez ikakvih argumenata i najčešće na klasičnim krivotvorinama bošnjačkih obavještajnih službi.

Stoga se ne treba čuditi ponašanju ni međunarodne zajednice, niti ad hoc tribunala u Haagu, a pogotovu ponašanju bošnjačkoga rukovodstva.

To su sve posljedice činjenice da smo mi u Hrvatskoj dopustili takav razvoj stvari i poticali zapravo takvo ponašanje.

Podsjećam, da je na temelju Washingtonskog sporazuma, koji je mirovni i državni sporazum između dva suverena naroda, gdje se Republika Hrvatska pojavljuje kao jamac, potpisan je i sporazum o posebnim odnosima Federacije i Republike Hrvatske, koji se kratkotrajno započeo provoditi, ali nakon dolaska Račana na vlast potpuno je ignoriran i marginaliziran. Taj sporazum nikada Sabor nije poništio, niti ga je Federalni parlament poništio, nije osporen ni pred bilo kojim nadležnim međunarodnim tijelom, i nije u suprotnosti s Daytonskim sporazumom, čak što više, njegova je izvorišna sastavnica je preduvjet toga političkog akta.

Danas Srbija na temelju posebnoga sporazuma s Republikom Srpskom ostvaruje legalnu i legitimnu suradnju, međunarodno valjanu, a mi smo se odrekli istih tih prava na poseban položaj u odnosu prema interesima našega naroda u BiH, pri čemu smo čak dopustili da nam se u okviru Hrvatske iz anacionalnih krugova spočitava tzv.mješanje u unutarnje stvari BiH.

Mi smo prema međunarodnim sporazumima dužni izravno pratiti – pa i utjecati na konačno i optimalno rješenje i uređenje države BiH, koja očito ovakva kakva jest –ne valja!

Od tih sporazuma koji se tiču posebnih odnosa Hrvatske i Federacije BiH ovo tijelo ne smije odustati. Upravo to nam treba biti jedan od instrumenata za legitimnu borbu za očuvanje opstojnosti našeg naroda.

Hrvatska je kao potpisnica i jamac Daytonskog sporazuma istodobno i jamac Ustava BiH koji je sastavni dio tog sporazuma. Zato je i Hrvatska dužna štititi taj iznimno važni i temeljni dokument susjedne BiH od napada, dolazili oni izvana ili iznutra od strane jednog konstitutivnog naroda koji taj dokument i sve druge uporno želi derogirati i degradirati.

Naglašavam da je pozivanje na ustavnu obvezu Republike Hrvatske, obvezujuća stvar za političke, ali i sve ostale institucionalne aktere u Republici Hrvatskoj.

No, isto tako nije bitan međunarodni temelj našega djelovanja prema BiH, jer u svoj ustav svaka država može staviti što god hoće.

Tu su najvažniji međunarodni sporazumi, a od njih je najvažniji nama Sporazum o posebnim odnosima s Federacijom u ovome trenutku.

Zato predlažem da se u preambulu Deklaracije ugradi svakako i Sporazum oposebnim odnosima između Republike Hrvatske i Federacije BiH kao međunarodni ugovor, koji širom otvara vrata Republici Hrvatskoj na međunarodno – valjano djelovanje u zaštiti i promicanju interesa Hrvata u BiH.

Zaključno, smisao i cilj ove Deklaracije mora biti poziv svim sudionicima javnoga i društvenoga života u Hrvatskoj, posebno sudionicima nacionalnih politika, da se u samoj Hrvatskoj odmah ima mijenjati potpuno klima za ponašanje prema našim interesima u BiH, te poticanje pa i obavezivanje na svijest da je ugrožavanje interesa Hrvata u BIH, zapravo izravan udar na Republiku Hrvatsku.

Ova Deklaracija je zato u svojoj biti deklaracija o najvažnijim svehrvatskim interesima. Nije joj prvenstveni smisao samo skrb za Hrvate u BiH, nego joj je ultimativni poziv –briga o svojim sveukupnim nacionalnim interesima.

Tko to ne shvaća, i tko potiče predstavnike druga dva naroda, te njihove javne promotore, da u Hrvatskoj nema svijesti o tome i da u Republici Hrvatskoj imaju saveznike ili uporišta za svoje imperijalne i nepoštene ciljeve, izravno radi protiv hrvatskih nacionalnih interesa, a ne samo protiv Hrvata u BiH.

To izravno ruši temeljne pretpostavke za bilo kakvu mogućnost održanja zajedničke države BiH, pri čemu je pozivanje na jedinstvenu BiH obična floskula i maska koju smo imali prilike iskustiti s Miloševićem i Jugoslavijom.

Na koncu, smisao i cilj ove Deklaracije mora biti otvoreni poziv svim sudionicima političkog i javnog života u Hrvatskoj da se u Hrvatskoj mora promijeniti klima prema našim interesima u BiH i podizanje svijesti da se udarom na Hrvate u BiH radi udar na Hrvatsku kao takvu. Naša dužnost je briniti o ukupnim nacionalnim interesima, a interesi hrvatskog naroda u BiH su njihov bitan dio.

Na koncu kroz odgovore na replike sam upozorio i na neprihvatljivu politiku otimanja pozicija koje su pripadale Hrvatima u BiH, u izvršnoj vlasti, diplomaciji…. Špranca je uhodana, za poziciju koja pripada Hrvatima pronađe se Bošnjak koji potpiše izjavu da je Hrvat i nakon toga taj Bošnjak bude imenovan na poziciju koja po raspodjeli funkcija pripada Hrvatima. Tako je imenovan i Komšićev prijatelj, Bošnjak Nerkez Arifhodžić, koji se izjasnio Hrvatom nakon čega je imenovan veleposlanikom u Italiji.

Naveo sam i druge pojave koje su dodatno frustrirale Hrvate u BiH, vezane su za dobivanje Domovnica, gdje postupci ishođenja domovnica Hrvatima u BiH traju 12 do 24 mjeseca, dok imamo primjere da pojedini Bošnjaci koji aktivno podržavaju majorizaciju hrvata (kao npr. glumac Emir Hadžihafizbegović) domovnicu temeljem diskrecijskog prava ministra MUP-a RH dobijaju po ubrzanom postupku..

Ono što Hrvate trenutno definitivno ohrabruje je činjenica da aktualni hrvatski državni vrh, prvi puta nakon 2000 godine, aktivno politički djeluje i svojim postupcima šalje jasnu i snažnu političku poruku da će RH ustrajati na zaštiti prava Hrvata u BiH kao konstitutivnog naroda.

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

General Sopta: Stojimo i danas ovdje svjesni svoga poslanja: Očuvati ono što je krvlju plaćeno!

Objavljeno

na

Objavio

U mostarskoj vojarni Stanislava Baje Kraljevića, u subotu 8. prosinca, u organizaciji veterna 2. gbr HVO i 1. pješačke (gardijske) pukovnije OS-a BiH, svečano je obilježena 25. godišnjica 2. gardijske brigade HVO-a, jedne od najslavnijih postrojbi. Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odana je počast poginulim pripadnicima HVO-a, a general zbora Stanko Sopta održao je sjajan govor:

Poštovani prijatelji!

Četvrt je stoljeća od zapovijedi predsjednika Hrvatske Republike Herceg Bosne mr. Mate Bobana o osnutku 2. gardijske brigade Hrvatskog vijeća obrane Hrvatske Republike Herceg Bosne. Izrasla je iz sna, patnje i krvi svojih najboljih sinova. U desnici vitla mač pod okriljem grba Hrvata  i zmaju neprijatelju siječe glavu.

Druga gardijska brigada svoje sv. mise, svoja slavlja, svoje obljetnice slavi sa svojim poginulim vitezovima, sa sv. Ivanom Krstiteljem ovdje na Heliodromu u Rodoču, u vojarni Stanislava Baje Kraljevića, na južnim prilazima stolnom gradu Hrvata Mostaru. U ovom mauzoleju – kapeli njeni vitezovi na vječnom postroju stoje i slobodi salutiraju. Oni su joj, slobodi svoje zemlje i svoga naroda, dali sve. Svoj život.

U vječnom naručju svoje majke Hrvatice koja ih je rodila i Domovini dala, oni nas opominju. Vele nam:

Tu si se rodila, ispaćena moja zemljo Hrvatska

Pod križem svojih sinova, ozarenih zora slobode.

Kad u očima majki, za tuge suza više nije bilo

Kad su se pogledi bolju i ponosom pozdravljali.

Oče biskupe Ratko, posvetili ste ovu kapelu, slavili u njoj prvu svetu misu za sve poginule pripadnike 2. gardijske brigade. Tako smo ponosni i sretni da ste i danas s nama tu. S našim poginulima, s njihovim obiteljima, s nama veteranima ove slavne Brigade.

Sile zla uvijek su nam prijetile. I danas nam prijete. No, mi smo svjesni toga i mi ćemo im se oprijeti. I mi ćemo pobijediti. Sve zmajeve i sve sile zla i sve sotone. To je u hrvatskom genu. To nam je preko naših očeva i majki darovao svemogući Bog.

Stoga stojimo i danas ovdje svjesni svoje odgovornosti, svjesni svoga poslanja. Čuvati ono što je krvlju plaćeno. Čuvati slobodu. Čuvati svoju Zemlju. Ne dati svoga ponosa i svoga imena. Pokoj vječni daruj im, Gospodine. Duše vitezova Druge gardijske brigade počivajte u miru Božjem.

Živjeli.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari