Pratite nas

Kultura

NESRETNA HRVATSKA ZEMLJO!

Objavljeno

na

Nesretna voljena Zemljo,
Ne mogu gledati više,
Kako Te uništiše
‘’Antifi’’ I foteljaši
I cijela kamarila sinova Jude.

I,da još gore bude
I nove vlasti kao I stare
Samo za svoju fotelju mare
I uzaludno puk ih zove,
Da zacrtaju staze nove,
Jer nove staze suprotne su
Njihovu cilju–IZOBILJU.

Nesretna voljena Zemljo,
Svi izgledi su Tvoji šturi
Tamo gdje četnik psihu liječi,
Gdje njegove su bitne riječi,
Dok svi mu plješču,ili šute,
Gdje janjci vucim vodu mute.

Oh,nesretna si,al’ si naša.
Nesretna,al’još Ti ime slovi.

Al’……Kako vrijeme brzo plovi
I nemarno Te vodstvo vodi
I uspavano Rod Ti drijema,
Kao da snage više nema,
Hvataj se opet bojnog mača
Zbog izdajnika I spavača.

Ljubljena Zemljo,daj se trgni
I okove sa sebe svrgni,
Jer šutnja samo šutnju rađa,
Dok nečujno Ti tone lađa
U oceanu ropskih sfera
I perfidnosti GLOBALISTA,
U podmuklosti bučnih– ISTA
I nizu krađa I afera.

Nesretna voljena Zemljo,
Trzajem zadnjim mača lati
I prisjeti se pređa davnih,
Rasjeci okov,što Te sputa,
Da nikad više ne zaluta
Na staze mračne Rod Ti slavni.

Žarko Dugandžić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Kad te pozva Domovina, na branik njen si stao, dao si joj srce svoje

Objavljeno

na

Objavio

Imenjače moj

Kad utihne sve ,kad usni grad,
sjetit ću se tebe ,otiš’o si mlad,
imenjače moj!
Volio si zemlju svoju,vjerov’o u
dragog Boga i ljubio svaki kamen
svog rodnog Imotskoga ,
imenjače moj !
Kad te pozva Domovina,na branik
njen si stao,dao si joj srce svoje,
svoj si život za nju dao,
imenjače moj!
Dok se nižu te jeseni,pune suza ,
pune bola,Vinjanim će ponos biti
što imaju svog Sokola,
imenjače moj!
A što nama sada osta,dok u
beskraj vrijeme leti ,na sam
spomen Vukovara svaki Hrvat
nek se sjeti,
TEBE , imenjače moj !

U čast Velimiru Đereku-Sokolu
Heroju Domovinskog rata
14/08/1965-12/10/1991

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Još krvari Slavonija moja

Objavljeno

na

Objavio

I ova jesen tužnu pjesmu piše.
Još krvari Slavonija moja!
A Vukovar umivaju kiše,
tog najvećeg hrvatskog heroja!

I dok Dunav ispire mu rane,
svakim danom kao da su veće,
sa njegove slavne desne strane,
nikad one, zacijeliti neće!

Bolna su sva ta jutra nova.
Bole ga sve te duge noći.
Kad se sjeti svojih sokolova
koji gnijezdu nikad neće doći!

Odletješe put nebeskih polja
na prostranstva radosti i sreće,
usnuli su za vremena bolja
ali ona k’o da doći neće…

Još se bori Slavonija mila!
Ne prestaju još njezine muke!
A koliko je drugima spas bila,
koliko puta ispružila ruke?

Koliko nahranila je usta?
Pružila im utočište svoje.
Sada sela ostaju joj pusta,
samo prazni salaši se broje.

Ustanimo poput sablje britke!
To prokletstvo jednom mora stat.
U ratu smo dobili sve bitke
a u miru mi gubimo rat!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari