Pratite nas

Nestala jedna trećina Hrvata u BiH. Etničko čišćenje!?

Objavljeno

na

Izgleda treba zahvaliti Turskoj što je BiH saznala preliminarne rezultate popisa. Ankari je, navodno na njen zahtjev, iz Sarajeva prvoj poslana analiza, koja je procurila i u javnost. Prema tim podacima, u BiH danas ima 1,836.603 Bošnjaka (48,4 posto), 1,239.019 Srba (32,7 posto), 553.000 Hrvata (14,6 posto) i 163.000 onih koji su se izjasnili kao ostali (4,3 posto). Ukupno 3,791.622 stanovnika. Prije rata bilo ih je 4,377.033, odnosno 585 tisuća više nego danas.

Na zadnjem popisu 1991. godine 760.852 stanovnika ili 17,38 posto izjasnili su se kao Hrvati. To znači da ih je sada 208 tisuća ili 27,3 posto manje. Gotovo trećina. U demografskom smislu hrvatski narod je uvjerljivo najveći gubitnik. Može li se proglasiti etničko čišćenje?!

Potkraj pretprošlog stoljeća (1895.) Rimokatolika u BiH (tako su se popisivali) bilo je nešto više od 21 posto, a prije Prvog svjetskog rata (1910.) oko 23 posto. Nakon Drugog svjetskog rata (1948.), Hrvatima se izjasnilo njih 24 posto. Svaki sljedeći popis bilježio je

pad za jedan posto. Sve do 1991. kada je po popisu bilo 17,4 posto. Ako se zna da se iste te godine izjasnilo 5,5 posto Jugoslavena, među kojima je veliki broj i Hrvata, onda se može ustvrditi kako je tada bilo više od 19 posto Hrvata. Kada bi bilo gdje na svijetu između dva popisa nestala trećina jednoga naroda, raspravljali bi Ujedinjeni narodi. Podaci bi bili još katastrofalniji kada bi se pouzdano znalo koliko je u sadašnjoj brojci nekadašnjih Jugoslavena koji su se sada upisali kao Hrvati. [pullquote_right]Samouništili su se brojni Jugoslaveni i Bosanci u BiH. Svrstali su se među “svoje” Hrvate, Srbe i Bošnjake[/pullquote_right]

I Bošnjaka je u odnosu na 1991. godinu nominalno manje za 66 tisuća ako se kao baza uzme broj onih koji su se tada izjašnjavali Muslimanima.

Međutim, sada ih je u omjeru s drugim narodima više za pet posto. Iako su Bošnjaci najbrojniji, ipak sadašnji podaci rastužit će radikale. Upravo zbog želje da ih ima više od 50 posto popis su odgađali godinama. Čekali su 22 godine najbolji trenutak. Natpolovičnom većinom htjeli su dobiti pokriće za sadašnju politiku kako su većinski vlasnici države. A bili su tako blizu. bihudiohrvata1991

Manje je i Srba za 9,3 posto, odnosno za 127.085 stanovnika. No, svoj udjel u ukupnoj strukturi bh. stanovništva povećali su za 1,5 posto. U Republici Srpskoj su više nego dominanti. Ima ih 83 posto. Baš kao i Bošnjaka u Federaciji (69 posto). Upravo ova dva postotka su najveća opasnost za Hrvate. Jer, stvarni život je upravo u entitetima. Tamo su sva ministarstva koja život znače. Što mogu Hrvati s 2,5 posto u RS-u. Ili u Federaciji s 21 posto, a u tom su entitetu kao konstitutivan narod nekada imali polovinu ministarstava. Visoki predstavnik međunarodne zajednice im je prepolovio i ministarstva i prava. Time je širom otvorio vrata za razvlašćivanje Hrvata.

Od zadnjega popisa dramatično se promijenila slika s manjinama. U BiH ih je bilo skoro osam posto, a sada nešto više od četiri posto (163.000).

Tada se samo Jugoslavenima izjašnjavalo njih čak 242 tisuće. Rat ih je vjerojatno nacionalno osvijestio i svrstao među svoje Hrvate, Srbe i Bošnjake. Eto, tako Jugoslaveni nisu preživjeli ni i u “Jugoslaviji u malom” kako često zovu BiH.

Brojke o nacionalnim manjinama razotkrile su i kako je propao projekt uvođenja četvrte nacije. Naime, uz tri suverena naroda Hrvate, Srbe i Bošnjake htjela se uvesti i nacija Bosanac. Time se željela dodatno devalvirati suverenost, prije svega najmalobrojnijeg naroda Hrvata.

Međutim, kada se uoči izbora vidjelo da je projekt na klimavim nogama, od njega se odustalo. Islamska zajednica dala je jasan naputak da se svi trebaju izjasniti kao Bošnjaci kako Bosancima ne bi ugrozili Bošnjake.

Rezultatima popisa stanovništva svi su nezadovoljni. Svaki od naroda je stradao. Nacionalne manjine su prepolovljene. Osobito Jugoslaveni i Bosanci koji su se samouništili svrstavajući se među “svoje”. I ukupan broj građana u BiH je 13 posto manji. Stoga svi trebaju izvući pouku. Rat i poslijeratne političke igre su ih raselile. Kako sljedeći popis ne bi bio još pogubniji, treba hitno usuglasiti ustavne promjene po kojima će svi narodi i građani istinski biti ravnopravni. I bh. susjedima bi to moralo biti važno. Jer, jedino “mirna Bosna” jamči mirnu regiju. Za to bi Hrvatska i Srbija kao jamci Daytonskog sporazuma hitno trebali zatražiti i proučiti rezultate popisa stanovništva. Ako ni zbog čega drugoga, ono zbog činjenice da pokažu Turskoj kako se i oni brinu za svoje sunarodnjake. I kako se nakon etničkog ne bi nastavilo “političko čišćenje”.

Jozo Pavković/VL

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Obrana Hrvata kroz Herceg Bosnu ne može biti zločinački pothvat

Objavljeno

na

Objavio

Obilježavanje 26. obljetnice utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne jedanaest dana prije drugostupanjske presude šestorici nekadašnjih čelnika HZ, a kasnije i Hrvatske republike Herceg Bosne, proteklo je u zebnji i iščekivanju, te u isticanju ponosa prema opstanku i opstojnosti Hrvata u BiH i pijeteta prema svim žrtvama, piše Večernji list BiH.

Nekritička i crno-bijela tehnika portretiranja svih događanja u Bosni i Hercegovini i ove godine su učinila da se na Herceg Bosnu gleda najmanje iz tri kuta.

Dretelj i Musala

Posve je logično da će bošnjačke žrtve za sve loše osuđivati Herceg Bosnu i hrvatske vlasti. Jednako kao što to čine hrvatske žrtve prema bošnjačkim vlastima i Sarajevu. A da čak ni u tome pristupu žrtvama ni približno jednako nema jednakosti, kao niti počinjenim zločinima, pomoglo je nedavno izricanje presude za žrtve u logorima Musala kod Konjica i Dretelju kod Čapljine.

Uz to što je hrvatski “zločinac” dobio dvostruko veću kaznu od bošnjačkog “zločinca”, u najmanju ruku neprihvatljivo je da se logor za Hrvate naziva sabirnim centrom, u kojemu su se, eto, omakli i zločini, a da pravosuđe BiH sabirni centar kojim su upravljali Hrvati nazivaju logorom.

Ništa drukčija dioptrija nije bila niti iz Haaga, koji je u prvostupanjskoj presudi jedino osudio grijehe Herceg Bosne, koja formalno ne postoji, a istodobno niti jedna druga genocidom, ubojstvima i progonom napravljena tvorevina nije doživjela takvu osudu.

Postavlja se pitanje, treba li se sramiti Herceg Bosne, njezinih utemeljitelja, njezinih rezultata… Svako racionalno i normalno stvorenje osudit će zločine koje je bilo tko počinio u bilo koje ime.

Identičnu distancu treba zauzeti prema svima onima, institucijama i pojedincima, koji nastoje stigmatizirati cijeli jedan narod, Hrvate, i staviti im breme kakvo su nosile ustaše i sljedbenici zločinačkog nacističkog režima.

Posavina, Bosna…

Protagonisti se jesu promijenili, ali matrica prikazivanja žrtve i izvlačenja političkih bodova na tome temelju odavno je pročitana priča. Hrvati u BiH na povijesni dan osnivanja Hrvatske zajednice Herceg Bosne trebaju i moraju biti ponosni.

Posebice stoga jer su toga dana 18. studenoga 1991., na dan pada Vukovara, odgovorili kako neće skrštenih ruku čekati sudbinu grada heroja na obalama Dunava. Podlogu za osnivanje Herceg Bosne dale su im već utemeljenje Hrvatske zajednice u Bosanskoj Posavini, središnjoj Bosni, te na koncu i onima u Hercegovini.

Upravo su ta činjenica te kasnije stvaranje Hrvatskoga vijeća obrane bili ključni za opstanak i opstojnost najvećeg dijela hrvatskoga naroda. Na tome teritoriju zadržalo se oko 450.000 Hrvata. Herceg Bosna bila je jedina žila kucavica i za opstanak Bosne i Hercegovine.

Ideja Herceg Bosne nikada nije i neće umrijeti među Hrvatima. Oni je, makar i u virtualnom svijetu, doživljavaju ispunjenjem stoljetnoga sna o slobodi.

18. studenoga 1991. godine uspostavljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Željka MARKIĆ: Zar nije žalosno da niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji

Objavljeno

na

Objavio

Harrisonovo cvijeće na HRT-u. Film je snimljen 2002. Zar nije žalosno da niti jedan ministar kulture, niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji poput ovog koji je snimio Francuz Eli Chouraqui?

O Vinkovicima, Osijeku, Slavonskom Brodu, Vukovaru, Iloku, Dubrovniku, Karlovcu, Slanom, Hrvatskoj Kostajnici… Toliko ljubavnih, obiteljskih priča, toliko junačkih djela, toliko hrabrih, dobrih ljudi.

Nije li sramotno da mi, nakon što su stotine milijuna kuna našeg novca dodjeljivane po političkom ključu raznim “kulturnim” projektima – sjedimo 2017. sretni i zahvalni što u pozadini priče, koja opisuje veliku ljubav i hrabrost Amerikanaca, možemo vidjeti i opis strave i užasa kojem su u Vukovaru bili izloženi Hrvati?, komentirala je Željka Markić.

Podsjetimo Harrisonovo cvijeće (engleski Harrison’s Flowers) je francuska ratna drama iz 2000. koju je režirao Elie Chouraqui prema romanu “Diable a l’avantage” Isabel Ellsen. Radnja se odvija tijekom bitke za Vukovar, usred koje jedna Amerikanka (Andie MacDowell) traži svojeg nestalog supruga, novinara Harrisona, koji je nestao tijekom opsade grada. Film je sniman u SAD-u i Češkoj.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari