Nesuočavanje s prošlošću: Im Auftrag der Väter
Po nalogu očeva, naslov romana mog prijatelja njemačkog književnika Olivera Bottinija savršeno pristaje kao literalizirani zaključak pozadine bumerang spina “Barbika”. Predsjednik Ivo Josipović nije se spreman suočiti s ulogom svog oca Ante Josipovića u kažnjavanju 71-aša i donošenju odluka o udbaškim ubojstvima.
Nakon što mi je Bože Vukušić, istraživač udbaških ubojstava, predao knjigu svog slovenskog kolege Romana Ljeljka: “Naruči ubojstvo u Ljubljani”, upitao me što mislim kako će predsjednik Josipović reagirati na njegov intervju Hrvatskom tjedniku gdje je bacio sumnju na Antu Josipovića za zapovjednu odgovornost u ubojstvu tročlane obitelji Ševo. Odgovorio sam mu da će to predsjednika sigurno pogoditi, ali da neće izravno reagirati.
[su_youtube url=”http://youtu.be/djCIVsmuYnY” width=”640″ height=”340″]
Dan nakon tog razgovora s Vukušićem, Romano Bolković, čovjek s ruba novinarstva, plasirao je u javnost dijelove famoznog “Akcijskog plana Barbika” uprijevši prstom u Karamarkov HDZ i prilijepivši seksističku etiketu predsjedničkoj kandidatkinji Kolindi Grabar Kitarović.
Nazvao sam Vukušića i rekao mu da je to Josipovićev odgovor na njegovo jučerašnje pitanje. Publicist je bio zatečen. Nije vjerovao da je to zapravo odgovor njemu, a potpuno je odbijao mogućnost da HDZ stoji iza “Barbike”.
Paraudbaški spinovi Ivinog PR podzemlja
Kako je predsjednik preuzeo inicijativu od Romana Bolkovića i razmahao se u javnosti napadima na Kolindu Grabar Kitarović: Vasino jato, HDZ, desnicu, Hrvatski tjednik i portal dnevno.hr, sve sam bio uvjereniji da je ovo još jedan u nizu paraudbaških spinova kakvim se već služilo Josipovićevo okružje. Prvi put kad je lansirana tzv afera preko Domagoja Margetića da paraobavještajno podzemlje dila dosjeima predsjedničkih kandidata. Što je zapravo poslužilo čepljenju usta svima onima, koji bi nezavisno od toga tko je te dosjee slagao, priupitali predsjedničkog kandidata Josipovića za političku prošlost njegova oca, za nemoralne radnje oko štedionice “Zlatice”, za moguće ljubavne afere, pa možda i za vezu s Markom Vojkovićem, Emporionom i ZAMP-om. I naravno, time je Josipović legendirao razlog zašto od Mesića preuzima Sašu Perkovića – jer mu je nezakonito pomogao.
Domagoj Margetić kod Ive Josipovića u jeku Indexove afere “Zamporion”
Slično je bilo i za predsjednikovo posjeta Berlinu kada je inscenirano da je neka nazovi-emigrantska skupina poslal paket bombu u veleposlanstvo RH u Berlinu uoči Josipovićeva posjeta. Tada su cijeloj priči asistirali novinari Drago Pilsel, koji je prvi otpao kao službenik Ured Predsjednika, kamo se strašno želio ugurati. On je istodobno s pričom o borbi vodio verbalni rat sa skupinom tzv udbodesničara iz HČSP-a kako bi se pojačao dojam da su hrvatski desničari spremni na svaki oblik nasilja.
U najtiražnijim novinama, Jutarnjem listu, “istraživački” je priču o bombi i ustašama vanjskim (Petar Penava) i domaćim (Bože Vukušić) uredno odrađivao trenutno Josipovićev “krvni neprijatelj” Gordan Malić, danas neskriveno blizak Tomislavu Karamarku.
Prema svjedočenju nagrađivanog istraživačkog novinara Index.hr-a, Ilka Ćimića, legenda novinarskog podzemlja, Domagoj Margetić je odigrao još jednom rolu medijskog spašavanja Ive Josipovića. Pri kulminaciji Indexovog serijala o upletenosti Ive Josipovića u monoplistički harač koji u ime ZAMPA-a ubire tvrtka predsjednikova prijatelja Emporion, Domagoj Margetić je službeno primljen u Uredu Predsjednika, navodno mu predao svoj “Dosje Hypo” I zajednički se slikali mobitelom. Potom je Margetić oštrije zaigrao. 
Doveo je skupinu iskrenih, isfrustriranih zviždača k predsjedniku, posrednik je bio neizbježni Saša Perković. Naravno, Josipović im je dao lažnu nadu, a u javnosti ostavio sliku skrbnika koji ne zaboravlja svoja predizborna obećanja o “Novoj pravednosti”. Mainstream mediji nisu spominjali Index-ovo i otkriće Novossti popularno zvano “Zamporion”. Jedini je reflex stigao od samog Josipovića koji je zaratio s Miloradom Pupovcem, s kojim je do tada zajedno s njegovom suprugom, novinarkom Slavicom Lukić, bio kućni prijatelj. Naime, posumnjao je da Pupovčeva supruga deala spomenute neugodne informacije po njega Indexu i Novosstima. Za glavnog urednika Novossti je čak izjavio da je kao maloljetnik za vrijeme rata u Tomislavgradu bio pripadnik HOS-a, a da sad uređuje novine srpske nacionalne manjine.
Preplašen jer ne dobiva bitnu vanjsku podršku kakvu zasigurno ima njegova protikandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović i htijući spriječiti neugodna pitanja o sebi i svojima, isprovociran pisanjem Bože Vukušića, Josipović daje zeleno svjetlo za “Barbiku”. Sam dokument kao da je pisan i kreirana inverzivna kampanja od strane okušanih PR-ovaca: Krešimira Macana, Zinke Bardić, Marka Rakara, Romana Bolkovića. Podsjeća na video kampanju “Bijes Prvi” protiv ministra Kirina, koju su prema Macanu provodili on, Zinka Bardić i Marko Rakar. Također, u mnogo je elemenata sličan s Macanovim planom kojim je IDS trebao predizborno, uz pomoć “prljavog” PR-a, dobiti “Ladonju”.
Romano Bolković je s bivšom Milanovićevom savjetnicom Zinkom Bardić u čvrstim prijateljskim vezama još od 1989. Kada su zajedno za OTV radili na prijenosu “Božićne mise” iz zagrebačke katedrale. Uvijek je bio bliži s političarima, osobito onim iz špijunskih sfera nego li s kolegama iz medija.
Evo kako je Ivica Đikić u Feralu opisao odnos Romana Bolkovića i Vinka Grubišića:
Među prijateljima je puklo 1994. kad se Bolković solidarizirao sa Stipom Mesićem i Josipom Manolićem, koji su napustili HDZ i osnovali Hrvatske nezavisne demokrate. Ubrzo potom Grubišić je Bolkoviću fizički onemogućio pristup OTV-u prethodno mu bez najave ukinuvši emisiju. Premda mu je kasnije vratio emisiju, Bolkovićće narednih pet godina biti opsjednut mržnjom prema svome gazdi. Ta će se mržnja, međutim, očitovati na vrlo specifičan način: Bolkovićće, naime, Grubišića javno hvaliti, a potajno će nazivati novinare i opskrbljivati ih pikantnim detaljima iz Vinkova privatnog i poslovnog života.
Bolkovićeva podvojenost (istodobna mržnja i obobavanje Vinka Grubišića) najviše je došla do izražaja kad je buknula afera “Grupo” i kad se otkrilo da su Grubišić, Pavić, Kutle i, vjerojatno, Pašalić nakanili zagospodariti glavninom ovdašnjeg medijskog prostora. Kad su objavljeni dokumenti o tajnom ortakluku i kad su Grubišić i Pavić pospremljeni na dvodnevni boravak u Remetincu, Bolković je u “Slobodnoj Dalmaciji” i “Večernjem listu” platio po stranicu oglasnog prostora, pa se onda poduhvatio pisanja o Grubišićevoj bezgrežnosti, njegovu talentu i svekolikoj ljudskoj veličini. Taj bi čin bio čudan i bez spoznaje da je upravo Bolković sudjelovao u distribuciji dokumenata o tajnome ortakluku moćne četvorke: njega je, naime, godinu dana prije izbijanja afere “Grupo” Miroslav Kutle opunomoćio za zastupanje svih svojih financijskih, ortačkih i poslovnih interesa, pa mu je zbog toga bila dostupna sva njegova poslovna dokumentacija.
Pamtimo da je Romano Bolković bio osoba koja je povezala odbjeglog generala Zagorca, optuženog za nestanak dragulja s predsjednikom Stipom Mesićem,a posredstvom njegova, I danas Josipovićeva savjetnika Saše Perkovića.
Bolković u zadnje vrijeme dosta na fejsu piše protiv UDBA-e i apostrofira Perkovića, ali to je njegov modus operandi, a vjerojatno i vivendi – onog kog napada, zapravo mu se ulaguje.
Prema priči osobe bliske Bolkoviću i voditelju kultnog tv talk showa Aleksandru Stankoviću, Romano često naziva popularnog novinara i ulaguje mu se da bi netom kasnije protiv njega pisao na svom blogu “Nemanja”.
Paradubaška desnica
Predsjednik Josipović se u svojim osobnim istupima oko “Barbike” okomio na dva tzv desničarska medija: Hrvatski tjednik i portal dnevno.hr, tvrdeći da stil famoznog akcijskog plana podsjeća na stil koji njeguju spomenuti mediji.
[su_youtube url=”http://youtu.be/3R5DDmM2vJw” width=”640″ height=”340″]
Bože Vukušić i glavni urednik Hrvatskog tjednika, Ivica Marijačić tvrde da ih je Josipović prozvao zbog Vukušićevih rečenica o Josipovićevu ocu. Marijačić je napravio i intervju s Tomislavom Stockingerom, a samoprozvani autor “Barbike” nije mu htio dostaviti cjelokupnu kopiju dokumenta. Marijačić zaključuje da je Stockinger lažnjak u cijeloj priči. Tom se zaključku priključujem i ja, jer stil, ideje, kombinacije, sintaksa su primjereniji gore spomenutoj ekipi s ruba novinarstva i prljavih PR kampanja nego jednog Stockingeru čiji je najveći dosadašnji pismeni uspjeh bio copypejstati ciljeve i misiju udurge “Dokumenta “tek dodajući da je riječ o komunističkim, jugoslavenskim zločinima, a svoju udrugu ingeniozno nazvati Regimenta.
Gledajući gore linkanu Bujicu, tvrđenje Gordana Malića, uspoređujući reakcije portala dnevno.hr, konzultirajući treće izvore, sve sam više uvjeren da ima istine o onome što Malić govori – da je dnevno.hr zapravo portal na koji utječe predsjednik Josipović. Nije to ništa neobično. Udba je 70-ih i 80-ih preko Krunoslava Pratesa, na doživotnu robiju osuđenog za sudjelovanje u ubojstvu Stjepana Đurekovića, uređivala emigrantski list “Hrvatska država”, koji je uredno napadao i šefove UDBA-e, Perkovića i Mustača.
Još jedan portal, analizaran sadržajem vijesti o slučajevima Perković-Mustač, Narod.hr iza kojeg stoji Željka Markić, pokazuje proudbaške znake. Oni uvijek imaju ekskluzivne vijesti od udbaškog odvjetnika Nobila, pa čak i kad se samo veli da se “priprema za suđenje. Dva izvora povezana s bivšim udbaškim strukturama uvjeravaju me da su roditelji Željke Markić svojedobno imali bliske odnose s UDBA-om, pa otud ljuti klerikalni portal njeguje prisne odnose s optuženim udbaškim šefovima. Pored svega, upozoren sam da urednički i kadrovski iza portala narod.hr stoji Miljenko Manjkas, svojedobni novinarski kadar Ivića Pašalića i autor, po Josipa Perkovića, izrazito dobronamjernih DVD dokumentaraca u izdanju “Večernjeg lista”.
[su_youtube url=”http://youtu.be/2Ofkb9PSeMQ” width=”640″ height=”340″]
Im Auftrag der Väter
Po nalogu očeva, naslov romana mog prijatelja njemačkog književnika Olivera Bottinija savršeno pristaje kao literalizirani zaključak pozadine bumerang spina “Barbika”.
Predsjednik Ivo Josipović nije se spreman suočiti s ulogom svog oca Ante Josipovića u kažnjavanju 71-aša i donošenju odluka o udbaškim ubojstvima.
Oliver Bottini je na predstavljanju hrvatskog prijevoda svoje knjige izjavio da je i njegov djed bio nacist, da ta činjenica i jest njegov unutarnji motiv koji ga neprestano tjera da se suočava s prošlošću. Ivo Josipović ne dopušta raspravu o mogućim kriminalnim aktivnostima svoga oca kao komunističkog funkcionera.
Zašto kod vas nije bilo nekog političara kao što je Havel, zašto Josipović nije takav, upitao me svojedobno jedan drugi Nijemac, novinar specijaliziran za njemačke i istočnoevropske totalitarne tendencije.
– Zato što je Udba trebala one koje je mogla ucijeniti, pa bi u njima imala zaštitnike. Žešće tipove, čelnike HSP-a eliminirali su fizički ili kompromitirali ih agentima provokatorima. Na havelovskog Vladu Gotovca nisu računali ni kad se 1987. odlučivalo o davanju putovnice. Perković je rekao republičkom sekretaru Mulcu da je Tuđman ispravan – ideolog, a da je Gotovac nepoudan – pjesnik. Treba li ti dodatno objašnjenje, poslužio sam se retoričkim pitanjem. (Hrvatski-Fokus45lines.com)
[su_youtube url=”http://youtu.be/qnH2dKBplaI” width=”640″ height=”340″]
Što vi mislite o ovoj temi?
