Pratite nas

Komentar

Nevenka Nekić: Peti dan u stvaranju pakla

Objavljeno

na

Peti prosinca 2018. Ležim u virozi i čujem da se pred pločom koja bilježi 5. prosinca 1918. na Jelačićevu trgu okupilo malo društvo koje možda zna što se zbilo toga tragičnoga dana, a možda sluša iz obične znatiželje govornika kojega ne poznam, a čiji glas mi dopire putem tuđega mobitela. Sav je zagrcnut u želji da što brže ispripovijeda okupljenima ondašnje, ali i današnje zablude koje vode Hrvate u neku sjajnu budućnost. Spominje uhićenja ondašnja i današnja, nasrtaje na hrvatsku novu državu kao i vinovnike tih zbivanja tako komplementarnih u prostoru i vremenu. Oko skupine stoje policajci. Tko zna čuvaju li govornika i slušatelje ili će poslije neki biti privedeni. Uvijek ima onih koji mogu uzviknuti zabranjenu sintagmu za dom spremni, a nikada ne znaš jesu li to „mahniti“ Hrvati ili žbiri koji su zaduženi za takve rabote.

Oni, ti žbiri, izvanredno uredno odrađuju svastike na Poljudu, bojanje partizanskih spomenika, podmeću eksplozive pod pragove židovskih ustanova, na židovskim grobljima, rasprostiru jaja ustaških guja koja vade iz njedara tamo gdje treba, ubijaju naše Paičiće, bacaju u zatvore branitelje koji puta Purde ili Glavaše, Norce itd., bolesne i stare udaraju na ulicama kao npr. Zdravka Tomca, provaljuju u stanove ideoloških protivnika kao pokojnoga Slobodana Novaka i obitelji Mrkoci, napadaju tvorno povjesničare poput Loze, upadaju u stanove i preslušavaju moćnu Nevenku Nekić, lome ruku dr. Čavar, pale štandove udrugama koje se bavi obiteljima ili pravdom izjašnjavanja putem referenduma, bacaju prostačke letke pred Katedralom itd… itd.

Sljedbenici pakla prve jugolažije

Ti dragi žbiri sljedbenici su onih koji su toga petoga dana ulaska u pakao prve jugolažije naredili da se puca u masu naivnih domobrana i civila koji su tražili republiku, zamislite, republiku Hrvatsku!!! S prozora na ugaonoj zgradi Jelačić placai Jurišićeve tadašnji šef zagrebačke policije, već taj peti dan!, dragi braco djeduške naše slavne Pusićke, naredio je da se masa strijelja. Grozno je brojati mrtve, pa ipak – prema podatcima bilo je oko sedamnaest mrtvih i tridesetak ranjenih. Svi su bježali u pravcu Masarykove. Krv je tekla zaista sve do te Masarykove koja i danas nosi ime političara koji je obožavao Srbe, ali ne i Hrvate. Naši su politički i duhovni suborci bili i ostali Slovaci.
Moj otac ležao je tada u bolnici Milosrdne braće (od koje je bolnice ostala samo kapela Ranjenoga Isusa, a u toj je bolnici 1914. umro i moj najdraži A. G. Matoš), ležao je otac bez oka koje je upravo izgubio na Galicijskoj bojišnici, inače bi vjerojatno i on srnuo u bezizgledni boj za republiku.

Dugo je trebalo da se dozvoli postavljanje ploče na tom mjestu. Skromne ploče na spomen ne samo tih žrtava koje su pale u borbi za slobodnu Hrvatsku, nego i svih strašnih pokolja koje je nad nama izvršila srbijanska soldateska i petokolonaši koji nisu prestali s tom akcijom do danas. Kako su uredno raspoređeni po svim važnim resursima – od prosvjete i znanosti pa nadalje – nastavljaju gaženje Hrvatske na razne načine, ali ponajviše isisavajući novac iz naših resursa za blaćenje vlastite države, jer ovo nije njihova domovina.

Podlosti

Šalju pisma i lažna svjedočenja po značajnim institucijama diljem svijeta, zabavljaju narod kojekakvim idiotskim porukama s elektroničkih medija, igraju se u kojekakvim povjerenstvima (o čemu sam pisala!), nastoje onemogućiti istaknute hrvatske športaše poput Luke Modrića (koji ih najviše žulja!), onemogućavaju referendume oko vitalnih pitanja kao što je posvajanje djece, glasački zakoni i sl. Sjajno su podijelili snage za sve podlosti koje nam čine, a sablasno bijedni i prozirni saborski zastupnici oporbe grizu kao hijene na koje ugrize nema tko odgovoriti. Njih je malo a pomno su razradili zadatke. Nas nema. Kad treba braniti i taksativnim dokumentima poricati njihove laži, Sabornica je s desne strane prazna. Uglavnom.

Sada očekujem da slavni ideolozi koji žale što 1945. nisu „do kraja obavili posao“ konačno obave posao. Ništa lakše. Oružje smo opet po treći puta predali, dobro se osjećamo, osim tamo nekih Bruna ili Glasnovića, Hasanbegovića, Krstičevića, Medveda i njihovih ponekih kolega.

Opet ćemo se dogodine sabrati u posve beznačajnom broju pod pločom koja opominje da smo već peti dan po ulasku u kraljevinsku jugovinu bili poklani kao janjci. Čak ne znamo ni imena koja bismo trebali na dodanoj ploči ispisati pokraj ove postojeće. Nisu ubijeni brojevi, nego ljudi koji su bili za domovinu spremni.

Nevenka Nekić/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Hebrang: Vrijeme je za lustraciju hrvatske povijesti, za sve pa i za pozdrav ‘Za dom spremni’

Objavljeno

na

Objavio

Izjavu predsjednice kako je ”pogriješila tvrdeći da je pozdrav ‘Za dom spremni’ stari hrvatski pozdrav” za Direktno.hr komentirao je prof. dr. Andrija Hebrang, bivši potpredsjednik Vlade i HDZ-a, ratni ministar zdravstva, a kasnije i obrane, čovjek koji je od prvoga dana javno podržavao:

”Gospođa Predsjednica u svojoj procjeni da bez otklona prema lijevo liberalnoj ljevici kojoj hrli sve više Hrvata ne može dobiti drugi mandat, odrekla se i pozdrava ‘Za dom spremni’. Smatram da je njezina odluka o otklonu ispravna, jer sve više naših ljudi na svim razinama biraju one ‘lijevije’, ali o pozdravu treba još raspravljati. Je li ‘Za dom spremni’ stari hrvatski pozdrav, povjesničari se spore-spominju primjere Zrinskoga, bana Jelačića i druge- ali je točno da je kontaminiran za vrijeme NDH zbog njezine suradnje s fašistima i nacistima. Postoji spornost tog pozdrava čak i u zaključcima  Vijeća za suočavanje s prošlošću, čiji članovi, iako neravnopravno odabrani, preporučuju da je pozdrav ‘Za dom spremni“ dopustiv u iznimnim situacijama”, kaže dr. Hebrang.

No, dodaje:

”Doduše, to jednostrano Vijeće potpuno abolira zločinački simbol crvene petokrake, tvrdeći da je imala pozitivnu ulogu u Drugom svjetskom ratu. Preostaje nam  pitanje, je li razdoblje toga rata jedino važno za povjesna stajališta?! Nije li ta crvena petokraka, u koju su mnogi u nas još uvijek zaljubljeni, poslije rata dobila savim drugačiji predznak, jer su pod tim znakom dubijene u miru stotine tisuća ljudi bez suđenja? Uostalom, kao i u nedavnoj srpsko-crnogorskoj agresiji”.

Hebrang nadalje objašnjava:

”Pozdrav ‘Za dom spremni’ doživio je drugačiju sudbinu. Taj je pozdrav u srpsko-crnogorskoj agresiji postao antifašistički! Naime, ta je agresija imala sva obilježja fašizma, uključivši strategiju ubijanja civila kao primarni cilj. To dokazuje i naša evidencija identificiranih civilnih žrtava i to je jedini rat u kojemu je ubijeno više civila nego vojnika. Naime, po evidenciji i identifikacijama Glavnog sanitetskog stožera RH, srpsko-crnogorski agresor ubio je 7263 civila, od čega su 43,8% žene i 4,8% djeca, dakle polovina ubijenih su žene i djeca! Njihova artiljerija srušila je 14 bolnica, uništila hrvatsko gospodarstvo za desetljeća u naprijed. Na taj fašizam ustala je hrvatska mladost koja je pozdravljala s pozdravom ‘Za dom spremni’.

Prisjeća se i ovoga:

”Moj prvi susret s tim pozdravom bio je na istočnom slavonskom bojištu, gdje su ga pod kišom granata rabile hrabre jedinice HOS-a. Poslije sam ga čuo na bojištima Posavine, zapadne Slavonije, prilikom slobađanja Kupresa, ali i u okruženoj Srednjoj Bosni i svugdje gdje sam sudjelovao u ratnom sanitetu. Nitko nije te momke zbog pozdrava kritizirao, nego su im zahvaljivali na hrabrosti što su se oduprli novovjekom fašizmu. Zato su i hrvatski sudovi oslobodili Marka Perkovića Thompsona koji je taj pozdrav uvrstio u jednu od najljepših domoljubnih pjesama.

Što zaključiti? Povijest ne počinje i ne završava na Drugom svjetskom ratu. Barem ne za Hrvatsku, koja je stvorena i obranjena od srpsko-crnogorske fašističke agresije i to razdoblje bi se konačno trebalo vrednovati u povijesti. Jer, u tom ratu zauvijek je obranjena neovisna Hrvatska i za Hrvate i sve građane koji u njoj žive i vole je, nema važnijeg povijesnog razdoblja. Zato to razdoblje treba poštivati i objektivno vrednovati. Vrijeme je za lustraciju hrvatske povijesti, za sve  pa i za  pozdrav ‘Za dom spremni’, piše Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Jan Ivanjek – Odnosi između europskih država i SAD-a se radikalno mijenjaju

Objavljeno

na

Objavio

Ovogodišnja minhenska sigurnosna konferencija, koja je danas završila, potvrdila je koliko se radikalno mijenjaju odnosi između europskih država i SAD-a, te napukline u američkim odnosima ne samo s EU nego i sa Sjevernoatlantskim savezom.

Uzajamne optužbe SAD-a i EU, prvenstveno Njemačke, nisu se nimalo ublažile i sve su ozbiljniji izgledi da u budućnosti dođe i do dramtičnih promjena u ionako vrlo zategnutim odnosima. Angela Merkel je išla toliko daleko da je izravno upozorila kako se svjetski poredak raspada. SAD duboko zamjera Njemačkoj suradnju s Rusijom, od koje Njemačka ne odustaje i brani Rusiju kao partnera, dok SAD istovremeno zahtjeva da se Europska unija povuče iz nuklearnog sporazuma s Iranom.

Trump je već ranije doveo u pitanje treba li NATO riskirati rat zbog Crne Gore, koja je uzeta kao primjer male članice koja po Trumpovom viđenju nema što pridonijeti NATO-u. Njemačka ministrica obrane je na konferenciji pak naglasila da je zajedništvo i pouzdanost temelj NATO-a, a ne samo financijska izdvajanja za obranu, iako Njemačka, za razliku od većine članica, pa i Hrvatske, još nema planova kako doći do izdvajanja 2% BDP-a za vojsku do 2024.

Da se ne spominje propast INF sporazuma o nuklearnom oružju između SAD-a i Rusije, nakon što se Trump iz njega povukao, a što povećava izglede za povratak nuklearnih projektila srednjeg dometa u Europu.

Američke svađe nastavljene su i s Turskom, kojoj je Mike Pence zaprijetio da neće dobiti PZO sustav Patriot ako preuzme ruske S-400, a već joj se od ranije prijeti otkazivanjem isporuke lovaca F-35, što je dio američke politike nametanja sankcija državama koje financijski surađuju s američkim suparnicima poput Rusije, Kine ili Irana. I dok se glavna franko-njemačka os EU sve više odvaja od Trumpove Amerike, suverenističke europske države kojima ne odgovara briselski diktat u njemu pronalaze saveznika, poput Poljske i Mađarske, a u različitim stupnjevima i ostale članice Inicijative tri mora, koje je Hrvatska dio.

U ovako kaotičnim okolnostima odabrati stranu za Hrvatsku je težak izazov, no svakako bi trebalo jačati savezništvo s ostalim zemljama Inicijative. Nama je nužna snaga za ravnopravne pregovore s briselskim institucijama, a ne samo prihvaćanje njihovih naputaka. Složenost situacije otežava i novi odabir borbenog aviona za HRZ, a američka blokada koja je upropastila nabavu Baraka težak je udarac koji prisiljava na još ozbiljnije razmatranje do prije par mjeseci jednostavne odluke. Odabirom će se odlučiti ne samo buduća moć HRZ-a, već i politički blok u koji će se Hrvatska smjestiti, što bi u budućnosti moglo biti od životne važnosti za naciju, jer nemoguće je predivdjeti do kada će jačati centrifugalne silnice unutar NATO-a i EU, komentirao je Jan Ivanjek.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari