Pratite nas

Istaknuto

Nevenka Nekić: Pohvala ludosti i zloći

Objavljeno

na

Možda treba biti potpuno naivan ili neobaviješten, a možda i priglup pa povjerovati našim dragim novinama tipa Večernjak, Jutarnjak i sličnima, kad se uhvate pohvale  Obuljenove ili navale blatiti  Barišića. Prva se predstavlja kao zaslužna i silno obrazovana  osoba koja je zadužila ovu priglupu i nepismenu Hrvatsku, njene „ognjištare“ ( u koje spadam i ja, vjerojatno stoga i nisam primila ni kune od 2000. godine za desetak knjiga koje sam samim čudom i donacijama tiskala!), desničare i uopće kojekakve krvoloke kakvima nas predstavljaju u kući i inozemstvu srdačni prijatelji iz raznih novina i čudesnih udruga koje žive dobro i obilato na sisi iste te i takve Hrvatske.

O kako je dobro biti na protivničkoj strani pohvali koju upućuje Pupovac i srbijansko četničko vodstvo istoj gospođi Obuljen! Dobro moje  proizlazi iz taksativno nabrojanih i točnih činjenica koje su već nekoliko puta objavljene u javnim glasilima: molim da pročitate tekst koji je objavljen kao neki privitak (25.10.) pod nazivom Barometar hr. kojega je netko tiskao uz večernjakove (!) druge tekstove. Nema potpisa autora – možda se boji, možda ne želi da mu netko dolazi prijetiti kao kolegi Hasanbegoviću, dr. Šeparoviću, pa i meni neznatnoj, kao i mnogim drugima. Onako kako nam je u Vukovaru prijetio susjed iz ulice Petrova gora koji je ukrao naš kotao za rakiju(što nije bitno), ali je prijetnja bitna: Samo vi tužite, postoji i noć ne samo dan!

U tome Privitku (nazovimo ga tako) nalazi se iscrpan i točan neporeciv popis „dobrih“ djela gospođe Obuljenke. Poslali smo ga na portal Hrvatskoga kulturnoga vijeća i još neke, ali dobro znamo da se ta začarana družina H-AV-CEVA  ne će oglasiti. Zašto ne navedu slavna djela Obuljenkina? Gdje su njene knjige, znanstveni prilozi, mukotrpan rad na predstavljanju hrvatske povijesti i kulture EU, gdje zapisi , gdje potpore braniteljskim i drugim udrugama, gdje obrana povijesno-ratnih knjiga Slobodana Praljka itd…itd…

Možda će i dalje biti tajac, ali će složno zalajati kao čopor pobješnjelih pasa na dr. Pavu Barišića. Jer on ima dva strašna neosporna grijeha.

Prvi: On se usudio tiskati knjigu prof. Julija Makanca „Uvod u filosofiju poviesti“ , Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1993. Niz: V.Hrvatska filozofska baština, urednik dr. Pavo Barišić, knjiga 3. U predgovoru spominje posve stručne tiskarske značajke koje su korištene u ovom djelu, zahvaljuje dr. Zlatku Posavcu( srećom je mrtav jer bi i on bio sada ustaša!), naznačuje da je to rukopis u kojem je sačuvani niz predavanja profesora Makanca koji je taj kolegij održavao u vrijeme NDH na Zagrebačkom sveučilištu. I to je to! „Osloboditelji“ su ga ubili kao i niz drugih hrvatskih intelektualaca koji nisu ničim okrvavili ruke ili dušu.  A knjiga je više nego stručna, ima i popis radova prof. Makanca, kazalo imena- jednom riječju od Aristotela do naših dana.  Dakle nikakva nacistička ni ustaška propaganda, savršeno stručno djelo, o kojem kao filozofiji povijesti suvremeni studenti nisu nikada čuli od te sretne 1945. do danas. A dr. Pavo Barišić usudio se sa suradnicima da u nizu drugih djela iz povijesti filozofije objavi i taj tekst, pa čak nije u pogovoru naveo kako je krvavo platio Makanec svoja filozofska predavanja. Ali ima još nešto: taj Makanec bio je Hrvat, načelnik Bjelovarske općine koji je izvjesio hrvatski barjak još 8. travnja, dakle prije 10. travnja 1941. i tu leži njegov najveći grijeh! I sada kad je pola stoljeća mrtav,a mi dobili neku hrvatsku državu, („slučajnu“), javio se „lažni“ doktor znanosti Pavo Barišić i objavio znanstveni rad jednoga filozofa. Užas je uhvatio one koji nikada nisu ni znali da takav predmet postoji na katedrama diljem svijeta, pa da je i kod nas postojao i to, nećeš vraga, u NDH!!!I Svi koji su tada predavali na Sveučilištu naravno da su krivi, trebalo ih je ubiti, njihove obitelji također, pjesnike i druge intelektualce zatrti ako nisu stigli pobjeći na Zapad. (Bela tj. Leposava Kangrga udana Krleža uredno je radila cijelo vrijeme u HNK i primala svoju plaću!)

Drugi veliki grijeh dr. Pave Barišića je svakako dugogodišnje djelovanje u Hrvatskoj paneuropskoj uniji. Naslijedio je akademika  Mislava Ježića i nastavio s djelatnosti koja je trebala pomoći ulazak Hrvatske u EU. Zajedno smo radili pod zastavom koja je mnogima bola oči: dvanaest zvijezda Djeve Marije( koje su se zvijezde bez veze s ičim preselile na zastavu EU, a izbacilo se svako povezivanje s prvotnim simbolom!), žuto antičko sunce kao simbolika baštine koju su nam ostavili Grčka i Rim te veliki križ kao znak etike Isusa Krista na kojem je osnivač Paneuropske unije zasnovao tu plemenitu misao o ujedinjenju Europe iza Prvoga svjetskoga rata. Koga zanima više, neka otvori našu internet stranicu! 25 godina, od 1991. postoji HPEU kao odvjetak europske . Mnogo smo učinili i uoči rata i za vrijeme rata( materijalna pomoć) kao i kasnije da se kroz tribine, izložbe, predstavljanje knjiga, susrete i otvaranje Hrvatske svijetu kao i dolazak Europe k nama otvori mogućnost spoznaje o nama, sigurno najviše od svih nevladinih udruga. Godinama ne dobivamo pomoć od relevantnih ministarstava i ustanova,  unatoč na vrijeme predanim projektima.  I tu se dr. Barišić borio  snagom duha , ali i vlastitim doprinosom kao i akademik Mislav  Ježić  kako bi namaknuli male vlastite novčane doprinose za našu tajnicu koja je već skoro dvije godine radila dragovoljno, bez naknade. I to je njegov „grijeh“. Dok drugi grabe i kradu, tko je još čuo da se netko odrekao ičega svoga da spasi jednu uglednu organizaciju od propasti?!

O drugim bljuvotinama koje mu podmeću (lažne diplome, dva sina odgaja kao članove HPEU! itd.) ne želim ni govoriti. Stidim se da je Matoš imao stotinu puta pravo kad je osuđivao Hrvatsku što svoje najbolje sinove zatire, ubija glađu(Lisinski!), goni iz domovine. Stidim se da neki koji nisu u životu ni čuli za filozofa dr. Pavu Barišića dok ih nije na njega uputio mili Pupovac, kao i na dobra djela Obuljenke, dižu glas kao kokoši, neobaviješteni, zaslijepljeni mržnjom i neobrazovani. Takvi skupljaju potpise protiv njega jer konačno, treba opet postaviti postolare i krojačice kao u doba komunizma za ministre znanosti i školstva kao i drugih resora. Kome treba  ministar koji ima strani doktorat, govori nekoliko jezika, u sustavu je sveučilišnoga školstva i za razliku od čudnovatih kljunaša, koji nemaju ništa od ovoga nabrojanoga, izuzetno odani domoljub! Pa sve to ide na njegovu štetu!!!

Umorili smo se slušati kriještanje polukrepane  crvene nemani koja maše repom , nadamo se posljednjim snagama.

Nevenka Nekić, prof.

Dopredsjednica HPEU

Članica Društva hrvatskih književnika

Članica Vijeća hrvatskoga etičkoga sudišta

Kamenjar.com

 

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

Tko je Božo Kožul – zapovjednik “Tigrova”?

Objavljeno

na

Objavio

Prva gardijska brigada Hrvatske vojske “Tigrovi” obilježila je 27. obljetnicu svog ustroja prigodnom svečanosti u vojarni “Croatia” na kojoj je istaknuto da su pripadnici “Tigrova” dali veliki doprinos u Domovinskom ratu te da je obaveza društva čuvati uspomenu na tu borbenu postrojbu u kojoj je tijekom rata poginulo 367 pripadnika, a njih šest još se vode kao nestali.

Na obilježavanju obljetnice prisustvovao je i posebni savjetnik ministra obrane Božo Kožul, zapovjednik „Tigrova“.

Stožerni brigadir Božo Kožul u “Tigrove” je stupio 5. kolovoza 1990., a general Janko Bobetko imenovao ga je pukovnikom u 21. godini. S 27 godina postao je zapovjednik 1. gardijske brigade, a 2001. godine je umirovljen.

Kožul je svojevremeno govorio kako branitelji u vrijeme naoružanja nisu imali gotovo ništa, tek ono što su naslijedili u Rakitju. “Nije bilo vremena zapovijedati, nešto planirati, sve je bilo stvar dogovora”, rekao je te istaknuo kako su ratovali neiskusni i neškolovani momci protiv oficira JNA.

“1991. godine je važna jer smo bili neslomljivi, dečki su imali veliki duh i domoljublje, vladalo je zajedništvo. Bez 1991. godine, ne bi bilo ni Oluje. Tada je odnos snaga bio 5:1 u korist neprijateljske vojske, dok je za vrijeme Oluje bilo obrnuto”, ocijenio je Kožul.

Božo Kožul umirovljeni je stožerni brigadir, rodom iz Širokog Brijega. Tijekom ratnih godina zapovijedao je 2. i 3. bojnom do samoga kraja, da bi 1995. preuzeo dužnost načelnika Odsjeka za operativno-nastavne poslove sve do 1997. godine, piše Narod.hr

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

5. studenog 1990. – Osnovana 1. gardijska brigada “Tigrovi”

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 1990. godine formirana je Jedinica za posebne namjene MUP-a Republike Hrvatske u Rakitju, koja je kasnije prerasla u 1. gardijsku brigadu “Tigrove”.

Bila je formirana od dragovoljaca i dijelova Hrvatske policije. U prvoj fazi svoga djelovanja, kao Jedinica za posebne namjene MUP-a “Rakitje”, izvršavali su delikatne vojno-redarstvene zadaće.

Iza njih su ostale briljantno provedene akcije poput hvatanja Arkana i drugih terorista.

U suradnji sa drugim jedninicama za posebne namjene MUP-a RH proveli su povijesnu akciju na Plitvicama koja je u historiografiji zapamčena kao “Krvavi Uskrs”.

Daljnjim rastom snaga i postupnim formiranjem Hrvatske vojske uvjetovanim stupnjem agresije na Republiku Hrvatsku, “Tigrovi” postaju 1. A brigada ZNG-a, koju čini šest bataljuna (bojni).

Tada su se bojne nazivale prema bazama ili kodnim nazivima i to: 1. bojna-Vrapče (ćukovi), 2. bojna-Rakitje (kosovi), 3. bojna-Pionirac, po Pionirskom gradu (žune), 4. bojna -Kumrovec pa Petruševac (gavranovi), 5. bojna -Vinica kod Varaždina (oblaci) i 6. bojna – Tomislavac po planinarskom domu na Sljemenu (orlovi).

Tijekom ljeta 1991. godine, dio “Tigrova” držao je položaje u Novim Čakovcima, Vukovaru, Dalju, Erdutu, Iloku, Đeletovcima i Tenji.

Tijekom 1991. godine “Tigrovi” su sudjelovali i u borbama na novogradiškom i novljanskom ratištu, te su spriječili namjere banjalučkog da se spoji s bjelovarskim korpusom JNA. Štoviše u operaciji “Orkan ’91” brigada je imala zapaženu ulogu u oslobađanju okupiranog područja. Sredinom 1992. godine brigada je poslana u deblokadu opkoljenog Dubrovnika.

Sve zadatke uspješno su obavili i najjužniji dio Hrvatske je potpuno oslobođen do kraja godine. Godine 1993. dijelovi brigade sudjeluju u operaciji “Maselnica”, a 1994. godine brigada je uglavnom neaktivna te je taj period provela u treningu i opremanju.

Ipak ta godina ostat će upamćena kao ona u kojoj je život izgubio jedan od simbola “Tigrova” – heroj Domovinskog rata Damir Tomljanović Gavran. U operaciji “Bljesak”, “Tigrovi” su bljesnuli na njima poznatom terenu zapadne Slavonije, a kruna njihova djelovanja bila je operacija “Oluja”.

Važno je napomenuti činjenicu koja se se često zaboravlja, a to je da je brigada sudjelovala i u ratnim operacijama u BiH, od operacije “Ljeto ’95” do “Južni potez“. Tijekom Domovinskog rata ime i važnost “Tigrova” gradilo je oko 11 tisuća pripadnika.

U ratnim akcijama Domovinskog rata poginulo je 367 pripadnika Tigrova dok je 1711 ranjeno, a 201 pripadnik je prošao torture logora. Šestorica se još uvijek vode kao nestali, piše vojna povijest

 

Ministar Krstičević čestitao obljetnicu Tigrovima

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari