Pratite nas

Događaji

Nevenka Nekić: Treba ustati nakon svakoga pada

Objavljeno

na

Tribina Zdravka Tomca i Mire Kovača

22. studenoga na Tribini „Oči u oči“ (dvorana Kaptol 27) u krcatoj dvorani govorili su vrlo otvoreno o najljućim problemima RH i stanju nacije dvojica respektabilnih ljudi. Zdravko Tomac kao voditelj i sugovornik i Miro Kovač, sada kako je sam rekao, samo zastupnik u Hrvatskom saboru. Strastveni stav Zdravka Tomca i otvoreno pozivanje na otpor jasnim opasnostima kojima je izloženo hrvatsko društvo, ponajviše većinski narod, upotpunjen je njegovim vrlo pouzdanim iskustvom dugogodišnjega političara kao i poznavanjem mentaliteta s kojima se nosimo već čitavo stoljeće.

Miro Kovač kao političar i doktorand na Sorboni bio je dostojan sugovornik i briljantni diplomat, uljuđeni i znalački poznavatelj likova iz krugova europske suvremene političke elite koju mi obični smrtnici ne znamo izbliza, niti smo obitavali za njihovim stolom. To objašnjava i neke novosti koje nam je saopćio, a hrvatska javnost, zahvaljujući lažljivim novinarima i medijima uopće nije mogala saznati. Ne nagleći u optužbama i procjenama postavio je Kovač krunsko pitanje: tko je nama kriv zasadašnje stanje u RH? EU, Njemačka, Srbija, Mađarska?! Ne, mi smo krivi jer nismo proveli te i te zakone, lustraciju, kao i ostale relikte monstruma komunističkoga mentaliteta koji i dalje pribiva u lubanjama elitnih crvenih jedinica što gaze našom javnom političkom i inom scenom. Nije sve to izrekao ovako opako kao autorica ovoga teksta, ali u kultiviranom i dobrom tradicionalnom hrvatskom stilu, jest.

Dakako da se pitanja o kojima se raspravljalo prenijelo vrlo brzo na položaj Hrvata u BiH. I tu je sve rečeno onako kako svi iole obrazovani ljudi misle: Hrvati u BiH su prevareni i taj dotičnik je na prijevaru izabran da prijeti Hrvatima: ukinut će ured U Mostaru!, zabraniti gradnju Pelješkoga mosta islično. Prijevara je omogućena nakaznim tzv. Dejtonskim sporazumom koji se može danas iščitati kao SPOR RAZUMOM jer takva nakaza od države u svijetu ne postoji.

Peta kolona

Poštovani Miro Kovač objasnio je idilično postojanje Belgije koja ima također složen sistem uprave i samostalnosti narodnosnih cjelina, ali je možda zaboravio, ili nije mogao poradi svoga aktivnoga položaja u vlasti, napomenuti da ona nema ni jednu MANJINU koja intenzivno radi na potpunom uništenju države Belgije, kao što je to slučaj u Republici Hrvatskoj i BiH. Kod nas, kako je istinito i mudro govorio Tomac, postoji peta kolona, koji izraz je nježni eufemizam za divlje i krvoločno nastojanje te manjine, samo jedne jedine, da se likvidira RH kao samostalna država i članica EU i Nato saveza.

Postoje u EU mnoge ili čak sve države koje imaju tzv. ljevicu i desnicu, koje se demokratskim putem bore za vlast. O iskrenosti i dobroti tih nastojanja nije naše da raspravljamo ovom prilikom, ali je činjenica da ni u jednoj državi ljevica, pa ma koliko bila odana pokojnim diktatorskim režimima ili ideologiji, ne nastoji uništiti svoju vlastitu državu. To je naš osnovni problem.

U tzv. Hrvatskom saboru (koji više nije državni i kojem taj pridjev nije vraćen unatoč novoj vlasti HDZ!), strastveni i zlokobni sukobi i mržnja dosižu vrhunce u izjavama, ne uvijek pijanih i zajapurenih, kako se nije 1945. godine poubijalo dovoljno Hrvata koji, eto, i danas hoće svoju državu i koja se na njihov užas mora zvati Republika Hrvatska! Jer, ta manjina, ne može prihvatiti ni jednu ISTINU koja bi opovrgavala njihove laži što ipak polako i sigurno tonu u provaliju iliti profundu naših predaka na Velebitu gdje je samo stanište nečistih sila.

Postoji samo Srbija

To je samo dio problema jer nije teško sjetiti se kako su izbačeni iz HS Hrvati koji žive u inozemstvu, kako se kroz sagnjili ljevičarski blok popeo broj manjinskih članova na neprirodnu brojku pa samim time postali dominantni u prebrojavanju glasova u HS. Oni nama prebrojavaju krvna zrnca, mi smo odmah Hitlerovi sljedbenici i ustašečim se dosjetimo da ne želimo natrag u REGIJU! Evo, jutros nas opet strpaše ili kane to učiniti, u tu gadljivu regiju u nekom elektroničkom sustavu, kao što je to isto ili slično nedavno učinio vodeći čovjek našega Sveučilišta. Mi nemamo susjednih zemalja na Zapadu – nema Italije, Austrije, Mađarske ili nešto sjevernije Slovačke, Češke itd. – nema nikoga, oni ne postoje. Postoji Srbija i još neki nevažni. To je naše sudbinsko mjesto. Tko ne će tamo, kao naše dive severinske i brijunski gosti, taj je ustaša.

Duhovito je rekao Tomac na tu temu: Izišao u javnost neki popis najgorih ustaša. Mi smo na predstavljanju moje knjige u Sisku, a tu je i biskup Košić. Kaže Tomac kako će nam reći tko je na tom popisu. Na vrhu je ustaša Franjo Tuđman, onda slijede Šušak, biskup Košić i Tomac. Budući da su ona dvojica pokojni, sada se, kaže, za prvo mjesto borimo Košić i ja. Ja koja sjedim i slušam, nasmijem se. Samo se ti smij, kaže Tomac, ti si na trinaestom mjestu. Kažem – Bogu hvala! Samo se čudim kako sam došla tako visoko na ljestvici jer sam imala tri godine u vrijeme temeljitoga pokolja ustaša!

Poneka šala spašava nas od ludila nemoći.

Služenje vojske

Drugi veliki problem koji čeka novu tribinu (za koju predlažem Krstičevića!) odnosi se na ročničko služenje vojske. Ono je ukinuto. Mi koji poznajemo povijest smo sigurni da je rat već odavno u tijeku. Imali smo u prošlom stoljeću tri rata, uvijek s istim neprijateljem. Predali smo oružje ili nam je oteto tri puta. Mladost nam se iseljava, ali ipak ostaje onaj kritični broj mladih koji slijede rodoljubne pravce danas prezrenih HOSOVACA. Ti mladi bi sigurno branili Hrvatsku, ali treba i nekakvoga znanja o oružju i metodama, strategijama i alatima ratovanja u današnjim okolnostima globalnoga podloga ponižavanja malih i naivnih. Zar ćemo mi koji se bližimo osamdesetim godinama i na štakama dolazimo na prosvjede, braniti oružjem ugroženu domovinu?!

O kojem oružju znaju mladi koji su jedva dočekali da ne moraju služiti vojni rok, pa makar bio i tri mjeseca, kako se to predlagalo? Nemaju pojma o tome i ne će biti dovoljno za obranu, a to bi trebalo biti jasno svima koji promišljaju budućnost Hrvatske. Ako se tome protive oni koji jedva čekaju propast RH, trebali bi u suprot tome natojati čestiti i trezveni u vlasti. Zar mislimo da će nas obraniti, nije važno od koga, desetak tisuća ljudi? Ostali ne moraju jer ne znaju ništa o oružju. Toliko citiranu Švicarsku kao neutralnu i mirnu jer nije 350 godina ratovala, nemojmo uzimati za primjer: tamo je svaki punoljetni muškarac dužan svakoga mjeseca jedan dan biti nazočan na vojnoj vježbi. Bila sam i gledala. Ne znači to ništa, kažu skeptici i cinici. Njih bi xy neprijatelj pregazio za jedan dan. Bez obzira što imaju oružje u svojim kućama.

Nikada više ne bismo smjeli predati oružje, nikada ostati bez imalo znanja o novim metodama ratovanja, a te nove metode nisu samo oružjem iz poznatih i nepoznatih arsenala, nego i novim znanstvenim metodama nevidljivih i nama laicima neznanih čuda o kojima stručnjaci, a imamo ih, znaju.

Hvala našem Zdravku Tomcu na ponovnom podizanju hrvatskih energija – treba ustati nakon svakoga pada. A mi smo, pa makar i ostarjeli, za to spremni.

Nevenka Nekić/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Događaji

Hrvatski generalski zbor dodijelio srebrnu plaketu Antonu Kikašu

Objavljeno

na

Objavio

U povodu 28. obljetnice razmjene Antona Kikaša i skupine zarobljenih hrvatskih branitelja, zatočenika srpskih logora, Hrvatski generalski zbor organizirao je svečanu dodjelu velike srebrne plakete hrvatskom domoljubu iz Kanade.

Brojni gosti svojom su nazočnošću uveličali svečanost na Gornjem gradu, koja je započela skraćenom projekcijom dokumentarno-igranog filma ‘Nisam se bojao umrijeti – Domoljubna misija Antona Kikaša 1991.’ u režiji Jakova Sedlara.

Bili su tamo Pavao Miljavac, Josip Lucić, dr. sc. Zvonimir Šeparović, mons. Juraj Jezerinac, Krešimir Ćosić, Ljubo Ćesić Rojs, Jakov Sedlar, glumci Anja Šovagović i Dragan Despot i drugi.

Uspješni poduzetnik i svjevrsna ikona hrvatske dijaspore postao je poznat kad je u kolovozu 1991. avionom Uganda Airlinesa pokušao dopremiti lako naoružanje za hrvatsku policiju, ali su avion na zagrebački vojni aerodrom bila prizemljila dva MiG-a JNA. (Jutarnji list)

 

Na današnji dan 1991. uhićen Antun Kikaš (VIDEO)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Događaji

Oživljena baština najznačajnijega hrvatskoga pjesnika Mađarske

Objavljeno

na

Objavio

M. Brezak

Promocija knjige Đure Vidmarovića u Hrvatskoj matici iseljenika

Prisutnima su se obratili Matičin ravnatelj Mijo Marić, ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman te priređivač Đuro Vidmarović. O djelu su govorile kroatologinja prof. dr. sc. Sanja Vulić, a u ime nakladnika Acumen d.o.o. književnica i urednica izdanja Božica Brkan

Knjiga Josipa Gujaša Đuretina Mene su ljepote ostavile, priređivača Đure Vidmarovića, predstavljena je 5. studenoga u Hrvatskoj matici  Iseljenika. Uvod i intermezza u ovu svečanost knjige, nadahnutom interpretacijom Gujaševih stihova, dala je dramska umjetnica Biserka Ipša. Prisutnima su se, osim Matičina ravnatelja Mije Marića, obratili i ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman te priređivač, predsjednik DHK Đuro Vidmarović. O djelu su govorile kroatologinja prof. dr. sc. Sanja Vulić, a u ime nakladnika Acumen d.o.o. književnica i urednica izdanja Božica Brkan. Promociju je znalački vodila Vesna Kukavica, rukovoditeljica Odjela za nakladništvo i dugogodišnja urednica Matičina ljetopisa Hrvatski iseljenički zbornik.

Matičinoj promociji prisustvovali su Anita Györei, zamjenica veleposlanika Republike Mađarske Nj. E. Józsefa Zoltána Magyara i János Dezső, savjetnik u veleposlanstvu Republike Mađarske, kao i glasnogovornik Hrvata u mađarskom Parlamentu Jozo Solga. Diplomatski klub zastupao je dr. sc. Smiljan Šimac s više članova toga uglednoga kluba, a pripadnike hrvatske manjine u Mađarskoj predstavljala su braća Blažetin, unuci Stipana Blažetina, koji studiraju u Zagrebu. Također, predstavljanju su nazočile Morana Amulić, viša stručna savjetnica u Službi za knjigu i nakladništvo, izaslanica ministrice kulture, dr. sc. Tatijana Petrić, glavna ravnateljica NSK u Zagrebu, izaslanica zagrebačkog gradonačelnika Maja Petrić, stručna savjetnica za izdavačku djelatnost i Milan Kovač, predsjednik UO HMI.  Nazočila joj je i državna tajnica Zdravka Bušić, a u ime državnoga tajnika Zvonka Milasa iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH predstavljanju su prisustvovali dr.sc. Milan Bošnjak, savjetnik s posebnim položajem za pitanja nacionalne hrvatske manjine u inozemstvu i Dubravka Severinski, načelnica Sektora za pravni položaj, kulturu i obrazovanje Hrvata izvan RH.

Četiri je desetljeća Đuro Vidmarović istraživao opus pjesnika i povjesničara Hrvata u Mađarskoj, profesora budimpeštanske gimnazije i objavio opsežno djelo naslovljena po stihu iz njegove predsmrtne pjesme. Knjigu je podijelio u dvije cjeline. U prvoj Vidmarović na književno-teorijskoj razini analizira Gujaševu nedovoljno poznatu poetsku ostavštinu i znanstvene interese vezane uz vlastiti manjinski identitet aktualiziran u doktorskoj disertaciji. Spomenimo suradnju s književnikom Milivojem Slavičekom te arhivsku i filološku građu koju je priređivaču ustupila pokojna Gujaševa supruga Vera Grunčić. Drugi dio knjige donosi ranije i sada prvi put objavljene pjesme, izvorne i transkribirane. Recenzentice i promotorice prof. dr. sc. Sanja Vulić i Božica Brkan, uz ino, knjigu smatraju nedvojbenim prinosom književno-teorijskoj literaturi posvećenoj vodećem hrvatskom pjesniku u Mađarskoj sredine 20. stoljeća, širenju spoznaje o raširenosti i uporabi lokalnih govora s obje strane granice u to doba i opravdanu želju za ubaštinjenjem Gujaševa djela u hrvatsku književnost.

Izlazak knjige sabranih djela Josipa Gujaša Đuretina (1936. – 1976.), priređivača Vidmarovića, ove su godine financijski poduprli  Ministarstvo kulture RH i Hrvatska matica iseljenika. Na taj način sačuvan je život i djelo tog hrvatskoga intelektualca rođenoga 1936. u Gornjim Martincima. Đuretin je ustvari obiteljski nadimak po djedovu imena Đuro, Đureta. Gujaš studira u Segedinu pa u Pečuhu i na kraju u Pešti povijest i hrvatski jezik s jugoslavenskim književnostima. Diplomira 1961., a u dobi od 29 godina i doktorira na Sveučilištu u Budimpešti disertacijom „Politika nasilne asimilacije u Evropi i Mađarskoj (Pomađarivanje u županijama Somogy i Zala — Međimurje) i nacionalna obrana Mađara u Slavoniji za vrijeme dualizma“. Iz nje je u Hrvatskoj objavio dvije cjeline: u Kolu MH 1967. u br. 6. i u Historijskom zborniku (1970 – 71). Radi kao profesor na hrvatsko-srpskoj gimnaziji u Budimpešti, ali obolijeva i 1971. odlazi u invalidsku mirovinu. Preminuo je teško bolestan, siromašan i bez posla u četrdesetoj godini života.

Priređivač Đuro Vidmarović hrvatski je pjesnik, književni povjesničar, kritičar i prevoditelj. Objavio je više pjesničke zbirki. Njegov interes za književnu povijest hrvatskih nacionalnih manjina u europskim zemljama iznjedrio je više stotina prikaza, članaka i studija u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Mađarskoj, Austriji i Izraelu, kao i nekoliko osobito vrijednih knjiga iste tematike.

Po svom talentu, rezimirao je Vidmarović, pjesničkom senzibilitetu i posebno književnom obrazovanju Gujaš se odvojio od ostalih narodnosnih pjesnika. Svojim stvaralaštvom postao je predvodnik u borbi za prihvaćanje suvremenih književnih tijekova, za potpunu autonomiju književnog rada, za pisanje bez straha i ograničenja. Bio je svjestan da narodnosno pjesništvo stagnira u nekoj svojoj historijskoj čahuri, da zaostaje za suvremenim tijekovima, kako mađarske, tako i jugoslavenske poezije. Ukratko, teoretičari književnosti Hrvata u Mađarskoj njegovo pjesništvo smatraju najznačajnijom pojavom od 1918. godine do danas. U antologiji U kolo, objavljenoj prije točno pola stoljeća u Mađarskoj, zastupljen je s 24 pjesme od kojih će veći dio ući u Gujaševu postumno objavljenu zbirku pjesama „Povratak u Podravinu“ (1977), inače prvu objelodanjenu knjigu u književnosti Hrvata u Mađarskoj. Kažimo i to da je književniku Vidmaroviću ova knjiga vrhunac samopregalačkog rada na inkomporiranju rasute europske baštine u našu književnost. Svoju veliku radost zbog izlaska knjige Vidmarović je podijelio s prisutnim kolegama diplomatima, književnicima, političarima i svim prijateljima okupljenima u zagrebačko kišno predvečerje u Matici najavivši novo predstavljanje knjige uskoro i u Mađarskoj.

Diana Šimurina-Šoufek

 

Prilog: Izbor poezije Josipa Gujaša Đuretiina:

 AKORDI O HRVATSKOJ  

II     

Kroz plodna polja 
Mađarske
voz juri
prema jugu
zelena polja
se njišu
u nedoglednosti života
samo se crveni makovi
crvenom bojom svojom
otimaju
od asimilacije
zelenog žita
Kroz plodna polja Mađarske
voz juri
prema jugu
sela se nižu
jedno za drugim
Potištena stolećima
Gradove
ostavljamo redom
Nebo nad nama
kroz oblačnu mrenu
gleda na zemlju
gleda Mađarsku
svu u zelenilu
svu u nadi
i čudi se meni
što posebnim svetom živim
čudi se jako
što se tome svetu
tako raskošnom
samo hladno divim
Kroz plava polja
Mađarske 

voz juri prema jugu 
i samo mi se čudi
oduševljenje očekuje
a ne zna
da ja u svom snu
nosim samo
Hrvatsku 

Žute naranče 

Sokove žutih naranča
već danima imam u ustima 

i pričinja mi se: 

kao da su južni krajevi poslali ovamo
svoje podneblje 

Pečuj, 1966.   


Jabuke  

jedemo jabuke
(po glavi po jednu)
ja i žena
jabuke iz vinograda
sa izleta
simbolične jabuke: 

sećam se Adama i Eve 
i Edena 

kao da je nova ars poetica  

Pročišćen
Blistav da budem 

Jezik mi treba kao kristal: 
kao prizma što zaslepljuje: 

da se sviđam,
da me cene 

kada mi već moje misli odbaciše 

Bp, dec. 1966.

bez naslova 

Kad ću biti opet opijen 
duhom
dosadna je ova krčma
čama 

duša moja u kutu plače: 

sama

minijature  

Kad sam pošao ulicom 
iskočile sobe pred zidove
da me vide 

II 

u snu sam išao među voćke 
da budem plod
probudio sam se i saznao
da nisam stigao nikud 

Jesu li zaboravili  

Jesu li zaboravili
da je bog poslao na njih potop
da su ih lomačama hteli uništiti
da li im još nikada nije jasno
da pred sobom imaju samo dve alternative: 

ili će biti zaista ljudi ili će
kao zveri
zverski nestati 

dec. 1966. Bp. 

beli snežni bregovi  

beli snežni bregovi 
ja o vama sanjam
beli što ste uspeli biti
ja vam se klanjam 

minijatura

cvatu trešnje 
osećam miris: 

u hladnim rukama 

braći iseljenicima  

svojoj braći
iza nepremostivih
morskih pučina
danas šaljem paket reči 

pod nebodere i na kanadske brodove 
jednu nevidljivu nit šaljem 

avionom da put bude kraći 

svojoj nikad neviđenoj braći 
šaljem stisak ruku
iz srca ispaljen 

nevidljivu poruku u svemirskoj lađi 

Odvijana Podravina 

Bela mesečina 
u čaši vina 

Pobegla krčmarica 
Iz snenog vrbika 

Čarda i topole 
Dijamanti mojih zenica 

Bicikl stari
Po pustim stazama plače 

Uši mi ostahu
Bez zimskih priča 

Muči i grize
Odvijana Podravina 

moje blago  

imam gorčinu sto puta pobeđenog 
imam gorčinu što traje do smrti
ne pobeđenu od nikoga 

golubica 

htela je do mene kroz prozor 
rešetka je ne pusti
može do mene kroz veliku kapiju
u određeno vreme

Jedno odsustvo iz bolnice  

jedno malo odsustvo 
žličica meda 

jedno malo odsustvo 
dva dana u drugoj sferi 

jedno malo odsustvo
jedno malo prisustvo u životu 

kao da spremaju golgotu  

neka kao priprema 
neki kao planovi 

za novo krunjenje 

već se sabiru povorke
i zluradost već porođena 

tolika gnezda
u nadama oživela 

vruć pesak posiplju 
za pod tabane 

neka kao priprema 
neki kao planovi 

da navale svi na jednoga 

  1. Josip Gujaš-Džuretin profesor  

Naličje jedne noći

Ruše hrasta prljavim sekirama 
Gnjev
Ne može se dozvoliti
Pitamo se
Tko su te zaklonjene osobe
što patuljke šalju: 

oboriti plemenito stablo 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari