Pratite nas

Događaji

Nevenka Nekić: Treba ustati nakon svakoga pada

Objavljeno

na

Tribina Zdravka Tomca i Mire Kovača

22. studenoga na Tribini „Oči u oči“ (dvorana Kaptol 27) u krcatoj dvorani govorili su vrlo otvoreno o najljućim problemima RH i stanju nacije dvojica respektabilnih ljudi. Zdravko Tomac kao voditelj i sugovornik i Miro Kovač, sada kako je sam rekao, samo zastupnik u Hrvatskom saboru. Strastveni stav Zdravka Tomca i otvoreno pozivanje na otpor jasnim opasnostima kojima je izloženo hrvatsko društvo, ponajviše većinski narod, upotpunjen je njegovim vrlo pouzdanim iskustvom dugogodišnjega političara kao i poznavanjem mentaliteta s kojima se nosimo već čitavo stoljeće.

Miro Kovač kao političar i doktorand na Sorboni bio je dostojan sugovornik i briljantni diplomat, uljuđeni i znalački poznavatelj likova iz krugova europske suvremene političke elite koju mi obični smrtnici ne znamo izbliza, niti smo obitavali za njihovim stolom. To objašnjava i neke novosti koje nam je saopćio, a hrvatska javnost, zahvaljujući lažljivim novinarima i medijima uopće nije mogala saznati. Ne nagleći u optužbama i procjenama postavio je Kovač krunsko pitanje: tko je nama kriv zasadašnje stanje u RH? EU, Njemačka, Srbija, Mađarska?! Ne, mi smo krivi jer nismo proveli te i te zakone, lustraciju, kao i ostale relikte monstruma komunističkoga mentaliteta koji i dalje pribiva u lubanjama elitnih crvenih jedinica što gaze našom javnom političkom i inom scenom. Nije sve to izrekao ovako opako kao autorica ovoga teksta, ali u kultiviranom i dobrom tradicionalnom hrvatskom stilu, jest.

Dakako da se pitanja o kojima se raspravljalo prenijelo vrlo brzo na položaj Hrvata u BiH. I tu je sve rečeno onako kako svi iole obrazovani ljudi misle: Hrvati u BiH su prevareni i taj dotičnik je na prijevaru izabran da prijeti Hrvatima: ukinut će ured U Mostaru!, zabraniti gradnju Pelješkoga mosta islično. Prijevara je omogućena nakaznim tzv. Dejtonskim sporazumom koji se može danas iščitati kao SPOR RAZUMOM jer takva nakaza od države u svijetu ne postoji.

Peta kolona

Poštovani Miro Kovač objasnio je idilično postojanje Belgije koja ima također složen sistem uprave i samostalnosti narodnosnih cjelina, ali je možda zaboravio, ili nije mogao poradi svoga aktivnoga položaja u vlasti, napomenuti da ona nema ni jednu MANJINU koja intenzivno radi na potpunom uništenju države Belgije, kao što je to slučaj u Republici Hrvatskoj i BiH. Kod nas, kako je istinito i mudro govorio Tomac, postoji peta kolona, koji izraz je nježni eufemizam za divlje i krvoločno nastojanje te manjine, samo jedne jedine, da se likvidira RH kao samostalna država i članica EU i Nato saveza.

Postoje u EU mnoge ili čak sve države koje imaju tzv. ljevicu i desnicu, koje se demokratskim putem bore za vlast. O iskrenosti i dobroti tih nastojanja nije naše da raspravljamo ovom prilikom, ali je činjenica da ni u jednoj državi ljevica, pa ma koliko bila odana pokojnim diktatorskim režimima ili ideologiji, ne nastoji uništiti svoju vlastitu državu. To je naš osnovni problem.

U tzv. Hrvatskom saboru (koji više nije državni i kojem taj pridjev nije vraćen unatoč novoj vlasti HDZ!), strastveni i zlokobni sukobi i mržnja dosižu vrhunce u izjavama, ne uvijek pijanih i zajapurenih, kako se nije 1945. godine poubijalo dovoljno Hrvata koji, eto, i danas hoće svoju državu i koja se na njihov užas mora zvati Republika Hrvatska! Jer, ta manjina, ne može prihvatiti ni jednu ISTINU koja bi opovrgavala njihove laži što ipak polako i sigurno tonu u provaliju iliti profundu naših predaka na Velebitu gdje je samo stanište nečistih sila.

Postoji samo Srbija

To je samo dio problema jer nije teško sjetiti se kako su izbačeni iz HS Hrvati koji žive u inozemstvu, kako se kroz sagnjili ljevičarski blok popeo broj manjinskih članova na neprirodnu brojku pa samim time postali dominantni u prebrojavanju glasova u HS. Oni nama prebrojavaju krvna zrnca, mi smo odmah Hitlerovi sljedbenici i ustašečim se dosjetimo da ne želimo natrag u REGIJU! Evo, jutros nas opet strpaše ili kane to učiniti, u tu gadljivu regiju u nekom elektroničkom sustavu, kao što je to isto ili slično nedavno učinio vodeći čovjek našega Sveučilišta. Mi nemamo susjednih zemalja na Zapadu – nema Italije, Austrije, Mađarske ili nešto sjevernije Slovačke, Češke itd. – nema nikoga, oni ne postoje. Postoji Srbija i još neki nevažni. To je naše sudbinsko mjesto. Tko ne će tamo, kao naše dive severinske i brijunski gosti, taj je ustaša.

Duhovito je rekao Tomac na tu temu: Izišao u javnost neki popis najgorih ustaša. Mi smo na predstavljanju moje knjige u Sisku, a tu je i biskup Košić. Kaže Tomac kako će nam reći tko je na tom popisu. Na vrhu je ustaša Franjo Tuđman, onda slijede Šušak, biskup Košić i Tomac. Budući da su ona dvojica pokojni, sada se, kaže, za prvo mjesto borimo Košić i ja. Ja koja sjedim i slušam, nasmijem se. Samo se ti smij, kaže Tomac, ti si na trinaestom mjestu. Kažem – Bogu hvala! Samo se čudim kako sam došla tako visoko na ljestvici jer sam imala tri godine u vrijeme temeljitoga pokolja ustaša!

Poneka šala spašava nas od ludila nemoći.

Služenje vojske

Drugi veliki problem koji čeka novu tribinu (za koju predlažem Krstičevića!) odnosi se na ročničko služenje vojske. Ono je ukinuto. Mi koji poznajemo povijest smo sigurni da je rat već odavno u tijeku. Imali smo u prošlom stoljeću tri rata, uvijek s istim neprijateljem. Predali smo oružje ili nam je oteto tri puta. Mladost nam se iseljava, ali ipak ostaje onaj kritični broj mladih koji slijede rodoljubne pravce danas prezrenih HOSOVACA. Ti mladi bi sigurno branili Hrvatsku, ali treba i nekakvoga znanja o oružju i metodama, strategijama i alatima ratovanja u današnjim okolnostima globalnoga podloga ponižavanja malih i naivnih. Zar ćemo mi koji se bližimo osamdesetim godinama i na štakama dolazimo na prosvjede, braniti oružjem ugroženu domovinu?!

O kojem oružju znaju mladi koji su jedva dočekali da ne moraju služiti vojni rok, pa makar bio i tri mjeseca, kako se to predlagalo? Nemaju pojma o tome i ne će biti dovoljno za obranu, a to bi trebalo biti jasno svima koji promišljaju budućnost Hrvatske. Ako se tome protive oni koji jedva čekaju propast RH, trebali bi u suprot tome natojati čestiti i trezveni u vlasti. Zar mislimo da će nas obraniti, nije važno od koga, desetak tisuća ljudi? Ostali ne moraju jer ne znaju ništa o oružju. Toliko citiranu Švicarsku kao neutralnu i mirnu jer nije 350 godina ratovala, nemojmo uzimati za primjer: tamo je svaki punoljetni muškarac dužan svakoga mjeseca jedan dan biti nazočan na vojnoj vježbi. Bila sam i gledala. Ne znači to ništa, kažu skeptici i cinici. Njih bi xy neprijatelj pregazio za jedan dan. Bez obzira što imaju oružje u svojim kućama.

Nikada više ne bismo smjeli predati oružje, nikada ostati bez imalo znanja o novim metodama ratovanja, a te nove metode nisu samo oružjem iz poznatih i nepoznatih arsenala, nego i novim znanstvenim metodama nevidljivih i nama laicima neznanih čuda o kojima stručnjaci, a imamo ih, znaju.

Hvala našem Zdravku Tomcu na ponovnom podizanju hrvatskih energija – treba ustati nakon svakoga pada. A mi smo, pa makar i ostarjeli, za to spremni.

Nevenka Nekić/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Državni tajnik Zvonko Milas razgovarao s glasnogovornikom Društveno-kulturne Platforme za Bosansku Posavinu  Antom Pranjkićem

Objavljeno

na

Objavio

Državni tajnik Zvonko Milas s glasnogovornikom društveno - kulturne platforme za Bosansku Posavinu Antom Pranjkićem

Nedavno smo bili svjedoci oko pokušaja određenih predstavnika vlasti  i službi u Republici Srpskoj da zbog plana izgradnje trase autoceste Banja Luka – Beograd kroz hrvatska povratnička sela sruše obnovljene domove Hrvata. Koordiniranom akcijom Mjesnih zajednica i svih mještana ovih sela taj potez  nije uspio te je nakon poziva premijera Republike Hrvatske Andreja Plenkovića Miloradu Dodiku ovaj potez izostao a namjera vlasti ostala samo namjerom. Mještani Garevca, Donjih Kladara i  Čardaka su odahnuli kada im je javljeno da spomenuta ceste neće ići kroz njihova mjesta te da neće morati zbog toga rušiti svoje obnovljene domove.

Na tom putu očuvanja domova brojni su ljudi pružili ruku napaćenom posavskom  narodu, a jedna od institucija koja je, uz zastupnika Ivicu Mišića, najviše surađivala jeste Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske na čelu s državnim tajnikom Zvonkom Milasom i savjetnicom s posebnim položajem za BiH Žanom Ćorić.

Tim povodom je tijekom današnjega dana u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske boravio glasnogovornik Društveno-kulturne platforme za Bosansku Posavinu Anto Pranjkić, koji je državnom tajniku uručio prigodnu zahvalnicu Mjesne zajednice Garevac i Garevačkog informativnog portala za sve što ovaj Ured čini za posavski kraj, a pogotovo za angažman oko preusmjeravanja autotrase.

Društveno-kulturna platforma za Bosansku Posavinu je neformalna skupina intelektualaca koji su rođenjem podrijetlom i ljubavlju vezani uz Bosansku Posavinu. Okuplja akademske građane, njih preko 300 koji žive u 25 zemalja svijeta.

Platforma ima za cilj medijski i konkretnim projektima skinuti veo tajne s bogate kulturne i tradicijske baštine, znamenitih ljudi koji su rođeni na području Posavine i autohtonih zanata i proizvoda ovoga kraja, ali  i pokušati djelovati po pitanju aktulane problematike stanovništva ovoga kraja. Jedan od prvih projekata jeste znanstveno istraživanje o značaju posavske izvorne glazbe za hrvatski narod Bosanske Posavine.

Bila je ovo prigoda da se dogovore i zajednički pravci djelovanja u budućnosti.

Mišo Perak

‘Platforma’ je novi društveno-kulturni smjer za očuvanje posavskoga identiteta

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Događaji

Koncert ‘Sjećanje na Gvozdansko’ u Zagrebačkoj prvostolnici

Objavljeno

na

Objavio

Poslije šest godina upornosti – potpuni uspjeh

Koncert “Sjećanje na Gvozdansko” u organizaciji udruge Zvuci tišine održan je u Zagrebačkoj prvostolnici u petak 10. siječnja. Najavljen je kao kulturno povijesni događaj, još s božićnom čestitkom i uz poziv hrvatskim medijima i značajnim državnim institucijama. Zagrebačka publika odazvala se u velikom broju i bila oduševljena glazbenim ugođajem.

U mnogobrojnoj publici u Zagrebačkoj katedrali te su večeri posebno rado viđeni gosti bili sisački biskup mons. Vlado Košić i generalni vikar Sisačke biskupije mons. Marko Cvitkušić uz domaćina, pomoćnog zagrebačkog biskupa mons. Ivana Šaška. Također u publici su bili ministar branitelja RH Tomo Medved i zamjenica ministra vanjskih poslova Zdravka Bušić.

Na početku kraćim uvodom, obratio se publici umjetnički voditelj koncerta Edmund Andler Borić koji je idejni začetnik koncerta ‘Sjećanje na Gvozdansko’. Koncert je ostvaren u organizaciji Udruge Zvuci tišine, a u ime organizatora Andler Borić se zahvalio Nadbiskupiji zagrebačkoj koja je odobrila održavanje koncerta u zagrebačkoj prvostolnici, kao i rektoru katedrale preč. Josipu Kuhtiću. Uz povijesnu priču o velejunačkoj obrani Gvozdanskog, koncert je nadahnuto moderirala voditeljica Lejdi Oreb.

Simfonijski puhački orkestar oružanih snaga treću je godinu zaredom nastupio u katedrali. Taj reprezentativni orkestar Republike Hrvatske osnovan je 1991. godine. Pored protokolarnih zadaća koje predstavljaju okosnicu djelovanja, orkestar je razvio opsežnu koncertnu djelatnost u Zagrebu, kao i širom Hrvatske. Najveći dio repertoara čine originalne skladbe za puhače, djela suvremenih skladatelja i praizvedbe hrvatskih autora. Te večeri u jednosatnom koncertu Simfonijskog orkestra Oružanih snaga Republike Hrvatske, predvođenog maestrom Miroslavom Vukovojcem-Duganom, imali smo prilike uživati u bogatom programu, koji je započeo tradicionalnim božićnim skladbama u ovom završetku božićnog vremena.

Od 1992. godine Vukovojac-Dugan sastavni je član Simfonijskog puhačkog orkestra OS RH svirajući na mjestu prvog klarineta. Godine 2003. Vukovojac-Dugan postaje zapovjednikom orkestra. Školovanje za dirigenta puhačkih orkestara završio je 2016. te se uz dužnost zapovjednika posljednjih godina bavi i dirigiranjem. Naposljetku dirigirao je veliki broj koncerata u Hrvatskoj i inozemstvu, koristeći svaku prigodu za proširenje svog glazbenog repertoara i opusa. Ove godine s orkestrom Oružanih snaga RH nastupio je po treći puta na koncertu “Sjećanje na Gvozdansko”.

Kao solistica nastupila je sopranistica Andreja Gigliani Philipp, koja često održava solističke koncerte diljem Hrvatske i u inozemstvu. Višegodišnja je njezina suradnja s orguljašem Edmundom Andlerom Borićem, kao i sa Puhačkim orkestrom Hrvatske vojske. Od 2008. do 2014. bavi se pedagoškim radom na srednjoj glazbenoj školi Alberta Štrige u Križevcima gdje je svoje bogato iskustvo prenijela na mnoge mlade pjevače s kojima je ostvarila veliki broj državnih i međunarodnih nagrada iz solo pjevanja i komorne glazbe. Od 2014. pročelnik je odjela solo pjevanja u zvanju profesora mentora na Srednjoj glazbenoj školi Zlatka Balokovića u Zagrebu.

Papa Lav X. počtkom 16. stoljeća prozvao je Hrvatsku “Antemurale Christianitatis”. U posljednjih nekoliko godina, početkom mjeseca siječnja, koncerti “Sjećanje na Gvozdansko” postaju zagrebačka tradicija podsjećanja na ta davna vremena srednjega vijeka, na istinitu emotivnu i povijesnu epizodu hrvatske obrane. Podsjetnik je to na nedovoljno poznatu priču o utvrdi Gvozdansko na Banovini i velebno junaštvo hrvatskih branitelja koji su se grčevito branili od višestruko mnogobrojnih otomanskih osvajača. Zrinska utvrda branila se do posljednjeg izgladnjelog i smrznutog čovjeka, od kojih se ni jedan nije želio predati ni pod cijenu ponude spašavanja vlastitog života. Koncert, sve uspješniji iz godine u godinu, postaje rekvijem hrabrim braniteljima iz tih davnih vremena. Poslije šest godina upornosti, ovogodišnja organizacija koncerta doživjela je potpuni uspjeh. Zadovoljstvo radosne publike potvrđuje da su katolička povijest i kultura hrvatska najvrjednija baština.

Damir Borovčak

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari