Pratite nas

Događaji

Nevenka Nekić: Treba ustati nakon svakoga pada

Objavljeno

na

Tribina Zdravka Tomca i Mire Kovača

22. studenoga na Tribini „Oči u oči“ (dvorana Kaptol 27) u krcatoj dvorani govorili su vrlo otvoreno o najljućim problemima RH i stanju nacije dvojica respektabilnih ljudi. Zdravko Tomac kao voditelj i sugovornik i Miro Kovač, sada kako je sam rekao, samo zastupnik u Hrvatskom saboru. Strastveni stav Zdravka Tomca i otvoreno pozivanje na otpor jasnim opasnostima kojima je izloženo hrvatsko društvo, ponajviše većinski narod, upotpunjen je njegovim vrlo pouzdanim iskustvom dugogodišnjega političara kao i poznavanjem mentaliteta s kojima se nosimo već čitavo stoljeće.

Miro Kovač kao političar i doktorand na Sorboni bio je dostojan sugovornik i briljantni diplomat, uljuđeni i znalački poznavatelj likova iz krugova europske suvremene političke elite koju mi obični smrtnici ne znamo izbliza, niti smo obitavali za njihovim stolom. To objašnjava i neke novosti koje nam je saopćio, a hrvatska javnost, zahvaljujući lažljivim novinarima i medijima uopće nije mogala saznati. Ne nagleći u optužbama i procjenama postavio je Kovač krunsko pitanje: tko je nama kriv zasadašnje stanje u RH? EU, Njemačka, Srbija, Mađarska?! Ne, mi smo krivi jer nismo proveli te i te zakone, lustraciju, kao i ostale relikte monstruma komunističkoga mentaliteta koji i dalje pribiva u lubanjama elitnih crvenih jedinica što gaze našom javnom političkom i inom scenom. Nije sve to izrekao ovako opako kao autorica ovoga teksta, ali u kultiviranom i dobrom tradicionalnom hrvatskom stilu, jest.

Dakako da se pitanja o kojima se raspravljalo prenijelo vrlo brzo na položaj Hrvata u BiH. I tu je sve rečeno onako kako svi iole obrazovani ljudi misle: Hrvati u BiH su prevareni i taj dotičnik je na prijevaru izabran da prijeti Hrvatima: ukinut će ured U Mostaru!, zabraniti gradnju Pelješkoga mosta islično. Prijevara je omogućena nakaznim tzv. Dejtonskim sporazumom koji se može danas iščitati kao SPOR RAZUMOM jer takva nakaza od države u svijetu ne postoji.

Peta kolona

Poštovani Miro Kovač objasnio je idilično postojanje Belgije koja ima također složen sistem uprave i samostalnosti narodnosnih cjelina, ali je možda zaboravio, ili nije mogao poradi svoga aktivnoga položaja u vlasti, napomenuti da ona nema ni jednu MANJINU koja intenzivno radi na potpunom uništenju države Belgije, kao što je to slučaj u Republici Hrvatskoj i BiH. Kod nas, kako je istinito i mudro govorio Tomac, postoji peta kolona, koji izraz je nježni eufemizam za divlje i krvoločno nastojanje te manjine, samo jedne jedine, da se likvidira RH kao samostalna država i članica EU i Nato saveza.

Postoje u EU mnoge ili čak sve države koje imaju tzv. ljevicu i desnicu, koje se demokratskim putem bore za vlast. O iskrenosti i dobroti tih nastojanja nije naše da raspravljamo ovom prilikom, ali je činjenica da ni u jednoj državi ljevica, pa ma koliko bila odana pokojnim diktatorskim režimima ili ideologiji, ne nastoji uništiti svoju vlastitu državu. To je naš osnovni problem.

U tzv. Hrvatskom saboru (koji više nije državni i kojem taj pridjev nije vraćen unatoč novoj vlasti HDZ!), strastveni i zlokobni sukobi i mržnja dosižu vrhunce u izjavama, ne uvijek pijanih i zajapurenih, kako se nije 1945. godine poubijalo dovoljno Hrvata koji, eto, i danas hoće svoju državu i koja se na njihov užas mora zvati Republika Hrvatska! Jer, ta manjina, ne može prihvatiti ni jednu ISTINU koja bi opovrgavala njihove laži što ipak polako i sigurno tonu u provaliju iliti profundu naših predaka na Velebitu gdje je samo stanište nečistih sila.

Postoji samo Srbija

To je samo dio problema jer nije teško sjetiti se kako su izbačeni iz HS Hrvati koji žive u inozemstvu, kako se kroz sagnjili ljevičarski blok popeo broj manjinskih članova na neprirodnu brojku pa samim time postali dominantni u prebrojavanju glasova u HS. Oni nama prebrojavaju krvna zrnca, mi smo odmah Hitlerovi sljedbenici i ustašečim se dosjetimo da ne želimo natrag u REGIJU! Evo, jutros nas opet strpaše ili kane to učiniti, u tu gadljivu regiju u nekom elektroničkom sustavu, kao što je to isto ili slično nedavno učinio vodeći čovjek našega Sveučilišta. Mi nemamo susjednih zemalja na Zapadu – nema Italije, Austrije, Mađarske ili nešto sjevernije Slovačke, Češke itd. – nema nikoga, oni ne postoje. Postoji Srbija i još neki nevažni. To je naše sudbinsko mjesto. Tko ne će tamo, kao naše dive severinske i brijunski gosti, taj je ustaša.

Duhovito je rekao Tomac na tu temu: Izišao u javnost neki popis najgorih ustaša. Mi smo na predstavljanju moje knjige u Sisku, a tu je i biskup Košić. Kaže Tomac kako će nam reći tko je na tom popisu. Na vrhu je ustaša Franjo Tuđman, onda slijede Šušak, biskup Košić i Tomac. Budući da su ona dvojica pokojni, sada se, kaže, za prvo mjesto borimo Košić i ja. Ja koja sjedim i slušam, nasmijem se. Samo se ti smij, kaže Tomac, ti si na trinaestom mjestu. Kažem – Bogu hvala! Samo se čudim kako sam došla tako visoko na ljestvici jer sam imala tri godine u vrijeme temeljitoga pokolja ustaša!

Poneka šala spašava nas od ludila nemoći.

Služenje vojske

Drugi veliki problem koji čeka novu tribinu (za koju predlažem Krstičevića!) odnosi se na ročničko služenje vojske. Ono je ukinuto. Mi koji poznajemo povijest smo sigurni da je rat već odavno u tijeku. Imali smo u prošlom stoljeću tri rata, uvijek s istim neprijateljem. Predali smo oružje ili nam je oteto tri puta. Mladost nam se iseljava, ali ipak ostaje onaj kritični broj mladih koji slijede rodoljubne pravce danas prezrenih HOSOVACA. Ti mladi bi sigurno branili Hrvatsku, ali treba i nekakvoga znanja o oružju i metodama, strategijama i alatima ratovanja u današnjim okolnostima globalnoga podloga ponižavanja malih i naivnih. Zar ćemo mi koji se bližimo osamdesetim godinama i na štakama dolazimo na prosvjede, braniti oružjem ugroženu domovinu?!

O kojem oružju znaju mladi koji su jedva dočekali da ne moraju služiti vojni rok, pa makar bio i tri mjeseca, kako se to predlagalo? Nemaju pojma o tome i ne će biti dovoljno za obranu, a to bi trebalo biti jasno svima koji promišljaju budućnost Hrvatske. Ako se tome protive oni koji jedva čekaju propast RH, trebali bi u suprot tome natojati čestiti i trezveni u vlasti. Zar mislimo da će nas obraniti, nije važno od koga, desetak tisuća ljudi? Ostali ne moraju jer ne znaju ništa o oružju. Toliko citiranu Švicarsku kao neutralnu i mirnu jer nije 350 godina ratovala, nemojmo uzimati za primjer: tamo je svaki punoljetni muškarac dužan svakoga mjeseca jedan dan biti nazočan na vojnoj vježbi. Bila sam i gledala. Ne znači to ništa, kažu skeptici i cinici. Njih bi xy neprijatelj pregazio za jedan dan. Bez obzira što imaju oružje u svojim kućama.

Nikada više ne bismo smjeli predati oružje, nikada ostati bez imalo znanja o novim metodama ratovanja, a te nove metode nisu samo oružjem iz poznatih i nepoznatih arsenala, nego i novim znanstvenim metodama nevidljivih i nama laicima neznanih čuda o kojima stručnjaci, a imamo ih, znaju.

Hvala našem Zdravku Tomcu na ponovnom podizanju hrvatskih energija – treba ustati nakon svakoga pada. A mi smo, pa makar i ostarjeli, za to spremni.

Nevenka Nekić/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Zahvala kardinala Bozanića Predsjednici: Danas su se dvojica Franja susrela u simbolici odličja

Objavljeno

na

Objavio

ika

Prigodna riječ zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića tijekom svečanoga primanja odlikovanja Velereda predsjednika Republike Franje Tuđmana s lentom i Danicom koje je kardinalu Franji Kuhariću posmrtno dodijelila predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, Predsjednički ured, Zagreb-Pantovčak, petak 14. veljače 2020.

Cijenjena gospođo Predsjednice Republike Hrvatske!

1. Kao zagrebački nadbiskup i kao izravni nasljednik kardinala Franje Kuharića u nadbiskupskoj službi, s puno poštovanja sudjelujem u ovoj svečanosti u kojoj ste njemu dodijelili visoko državno odlikovanje, nazvano imenom prvoga hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tuđmana. Znakovito je i to da je prvi nositelj toga odlikovanja upravo kardinal Franjo Kuharić.

U ovome Veleredu čitam prepoznavanje i priznanje onoga o čemu u hrvatskome narodu i u hrvatskome društvu postoji visoka suglasnost: da je kardinal svojom višestrukom zauzetošću za dobro, obranom vrednota i moralnih načela, promicanjem istine i pravednosti, kao istinski vjernik i pastir, očitovao ljubav prema svome hrvatskom narodu i Domovini, i da je bio iznimno osjetljiv prema svakomu čovjeku, a osobito prema ljudima koji trpe i koji su u potrebi.

Sukladno stavovima i duhovnosti koju je gajio kardinal Franjo, siguran sam da ni u ovome priznanju on ne bi volio da u prvome planu bude njegova osoba, nego Crkva, otajstvo Božje prisutnosti u svijetu po zajednici vjernika. On je na zemlji živio kao službenik Crkve, kao poslužitelj Isusa Krista i njegove Radosne vijesti.

2. Pamtim susret na kojemu sam u ovom Predsjedničkom uredu sudjelovao, 29. rujna 1997. godine, u zajedništvu s blagopokojnim kardinalom Kuharićem, prvim apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj i s nekoliko subraće biskupa, na poziv predsjednika Tuđmana.

Tom je prigodom, predsjednik Tuđman – obraćajući se kardinalu Kuhariću – rekao: „Hvala Vam za sve što ste bili i učinili u onim teškim komunističkim vremenima za našu Crkvu, osobito u danima uspostave samostalne i demokratske Hrvatske, a također i u ratnim te poratnim godinama. U hrvatskoj povijesti bit ćete, jamačno, zapisani krupnim slovima: zbog svoje ljudskosti i dosljednosti, razboritosti i otvorenosti, nepristranosti i djelotvornosti”.

Na te riječi hrvatskoga državnika – između ostaloga – kardinal je uzvratio rekavši: „Ja sam […] nastojao slijediti principe koji su nužni da bi se poštivao čovjek i koji su nužni da bi se među ljudima ostvarivali časni i pošteni odnosi, a i ono što smo uvijek zastupali, tj. dostojanstvo čovjeka. To smo zastupali i za narod […] Zato smo uvijek željeli da hrvatski narod doživi svoju slobodu, svoju samostalnost”.

Smatram vrijednim navesti i sljedeće njegove riječi upućene predsjedniku Tuđmanu: „Vi ste u to ostvarenje (slobodne, neovisne, demokratske države Hrvatske) uložili sve svoje energije, uložili ste i svoj život, uložili ste svoje znanstveno iskustvo i svoje povijesno znanje. I zato i prema Vama osjećamo tu zahvalnost, jer se je Vašim nastojanjem dogodio dar hrvatskom narodu: sloboda. A to je Božji dar. U povijesti se veliki događaji dobra ne događaju bez Božje pomoći”.

Prigodno je da ovdje ponovno odjeknu te riječi i one koje nas podsjećaju da je hrvatski narod, „izložen ratu koji nije želio, bio složan”. Kardinal kaže: „Složan u Domovini, složan u tuđini, tako da su i svi Hrvati diljem svijeta osjetili da se radi o sudbini, o sudbinskim odlukama za cijelu našu budućnost«.

3. Danas su se dvojica Franja, kako su o njima ljudi rado govorili i promatrali ih poput dvaju stupova, susrela u simbolici odličja. Gledano vjernički, niti jedna pohvala nema preveliku važnost i ovo odlikovanje njima nije potrebno, ali smatram da je ta Vaša gesta, poštovana gospođo Predsjednice, izniman znak za našu sadašnjost. Simboli su sažetci života, poticaji za nadanja, osviještenje vrednota i učvršćenje identiteta. Kada su istinski, simboli su najjača stvarnost, važni za život zajednica i naroda. Kada se njih dokida, narod se ostavlja u nesigurnosti; prepušten je hiru povijesnih događanja, oslabljenih korijena i nejasnih ciljeva.

Vama, gospođo Predsjednice, zahvaljujem na gesti odlikovanja kardinala Franje Kuharića „Veleredom predsjednika Republike Franje Tuđmana s lentom i Danicom”. Ta gesta je poticajna za sve nas, da bismo se još više nesebično ugrađivali u rast domovine Hrvatske onakvom ljubavlju kakvoj nas uči Krist Gospodin. Vjerujem da hrvatski ljudi osjećaju u svome srcu da su dio ovoga odlikovanja i da ga i oni, po Vašim rukama, očituju kardinalu Kuhariću kao svoju zahvalu. Mislim pritom posebno na sve koji su dio one žrtve za Domovinu, od koje Hrvatska živi, a to su prije svih hrvatski branitelji.

Na kraju Vašega predsjedničkog mandata, cijenjena gospođo Kolinda Grabar-Kitarović, zahvaljujemo na dobru koje ste tražili, koje ste uspjeli ostvariti, za koje ste živjeli i za koje ste se nesebično žrtvovali. Želimo Vam da se u daljnjemu životu, otvoreni Božjim nadahnućima, ne umorite gorljivo zalagati za one vrjednote koje su nužne za život domovine nam Hrvatske. (Ika)

Predsjednica kardinala Kuharića posmrtno odlikovala Veleredom dr. Tuđmana

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Događaji

Predstavljen Matičin ljetopis

Objavljeno

na

Objavio

HMI

Zbornik su na Matičin 69. rođendan predstavili; ravnatelj prof. Mijo Marić, promotori prof. dr. sc. Željko Holjevac i izv. prof. dr. sc. Marijeta Rajković Iveta te urednica Vesna Kukavica

U Hrvatskoj matici iseljenika predstavljen je 12. veljače Hrvatski iseljenički zbornik 2020.

Zbornik su predstavili: ravnatelj HMI-ja prof. Mijo Marić, ravnatelj Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar prof. dr. sc. Željko Holjevac, izv. prof. dr. sc. Marijeta Rajković Iveta s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te urednica Vesna Kukavica. Promociju je vodila urednica časopisa Matica Ljerka Galic. Glazbeni okvir promociji dao je diplomant iz Graza, rodom iz Brčkog, tenor Mario Filipović.

Uz pozdrav uzvanicima, posebno državnom tajniku Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH Zvonku Milasu, predsjedniku Saborskog Odbora za Hrvate izvan RH Boži Ljubiću, predsjedniku Upravnog vijeća Matice Milanu Kovaču, autorima, predstavnicima medija i suradnicima Matice, skupu se obratio ravnatelj Hrvatske matice iseljenika.

Iznoseći pohvale sadržaju godišnjaka, ravnatelj Marić ustvrdio je kako je to knjiga „za sve i svakoga u sva vremena“. Okupljenima na promociji upriličenoj na Matičin 69. rođendan obratio se i izaslanik predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića državni tajnik Zvonko Milas.

O zborniku izraslom na tradiciji najčitanijih hrvatskih knjiga 19. i 20. stoljeća – preporodnih kalendarskih almanaha svoja viđenja dali su potom i promotori, Holjevac i Rajković Iveta.

Matičin ovogodišnji ljetopis, sa sažetcima na engleskom i španjolskom jeziku, ima, već tradicionalno, 8 tematskih cjelina koje čine 32 priloga autora: Josipa Mihaljevića; Bože Skoke; Milana Bošnjaka; Marije Bošnjak, Lade Kanajet Šimić; Željke Lovrenčić; Luke Budaka; Vinka Grubišića; Marijete Rajković Ivete; Tee Horvatin; Mirjane Ane Marije Piskulić; Milana Puha; Gregórija Bačića; Dubravka Barača; Alojza Jembriha; Stana Granica; Ivice Miškulina; Marine Perić Kaselj; Žarka Domljana; Waltera F. Lalicha; Tatjane Šarić; Gojka Borića; Tihomira Nuića; Marijana Lipovca; Vesne Kukavice; Koraljke Kuzman Šlogar; Ivane Hebrang Grgić; Ane Barbarić; Tanje Rudež; Borisa Becka; Damira Dekića; Ivana Hrstića i Miroslava Šašića povezujući tako 20 zemalja svijeta i 5 kontinenta.

Građa ovogodišnjeg sveska, u 65. godištu izlaženja, opseže 436 stranica. Autori zborničkih priloga djeluju u Hrvatskom institutu za povijest, Fakultetu političkih znanosti, Filozofskom fakultetu, Sveučilištu Sjever, Hrvatskim studijima, Hrvatskom katoličkom sveučilištu, Sveučilištu u Torontu, Sveučilištu Macquarie Sydney, Sveučilištu São Paolo, Hrvatskoj akademija znanosti i umjetnosti, Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan RH, Hrvatskom državnom arhivu, Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, Institutu za migracije i narodnosti, Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, Institutu za etnologiju i folkloristiku, Hrvatskoj matici iseljenika, medijskim kućama iz Brazila, Njemačke, Austrije i Švicarske…

Foto: HMI

U fokusu zbornika su tri desetljeća suvremenoga hrvatskog parlamentarizma. Riječju, iskorištena je prigoda za nova promišljanja o globalnom hrvatskome kulturnom zajedništvu u godini kada nam domovina, kao najmlađa članica Unije, predsjeda Vijećem EU i diči se Rijekom, Europskom prijestolnicom kulture 2020. Zborničke cjeline Znaci vremena, Kroatistički obzori, Mostovi, Povjesnica, Baština, Duhovnost, Znanost te Nove knjige sadrže informacijski zanimljive, znanstveno pouzdane i, što ne treba zanemariti, vrlo čitke studije o sportskim, kulturnim i društvenim zbivanjima u hrvatskoj emigraciji i u domovini.

U Znacima vremena zanimljivu, multiperspektivnu obradu teme o aktualnom stanju hrvatskih manjinskih zajednica u Europi iznio je Milan Bošnjak. U Kroatističkim obzorima pozornost s pravom pobuđuju naslovi Dvadeset semestara hrvatskoga internetskoga tečaja HiT 1 Marije Bošnjak i Lade Kanajet Šimić, i Književna ostvarenja s raznih meridijana Željke Lovrenčić.

Prvi podsjeća na činjenicu da je, napretkom tehnologije i njenog utjecaja na učenje i poučavanje, Matica u suradnji sa Sveučilištem u Zagrebu, Sveučilišnim računskim centrom – Srce i uz potporu MZO-a pokrenula inicijativu za izradu prvoga internetskoga tečaja hrvatskoga kao inoga jezika u RH (HiT-1) koji je započeo s radom 2011.

Do proljeća 2020. održano je 20 semestara, a nastavu je pohađalo 210 polaznika iz 48 zemalja s više kontinenata. U drugome autorica Lovrenčić podastire više književnih ostvarenja i predstavlja osam pisaca iz prekooceanske dijaspore, osvrćući se usput i na recentnu knjižnu produkciju naših pisaca s migrantskom pozadinom s europskoga prostora, uključujući i povratnike u domovinu.

Jezikoslovaci Luka Budak iz Sydneyja i Vinko Grubišić iz Toronta u tekstu Dva franjevca u promicanju hrvatskoga jezika u Americi i Australiji opisuju zasluge dvojice svećenika u organiziranju hrvatskih prosvjetnih organizacija u emigraciji s ciljem promicanja hrvatskog jezika i kulture na dva kontinenta – Sjevernoj Americi i Australiji.

Fra Gracijan Biršić i fra Ljubo Krasić, kao što znamo, težili su jedino dobrobiti svoga naroda i njegove kulture. Uz brigu o učenicima i studentima, ovi su se franjevci brinuli i o metodološkoj izobrazbi nastavnika za rad u višekulturnom jezičnome okružju. Mostovi, prirodno, povezuju. Ovaj put Marijeta Rajković Iveta i Tea Horvatin pišu o visokoobrazovanim Hrvatima u Irskoj, njihovoj povezanosti s domovinom i njihovoj budućnosti.

Istraživanje autorica, temeljeno na intervjuima o prvim iskustvima hrvatskih migranata u Irsku nakon ulaska Hrvatske u EU, pokazuje veliku ulogu društvenih mreža u pomoći pri dolasku. Prilog Puljanina s brazilskom adresom Milana Puha Mali leksikon Hrvata u Brazilu pregledno sabire leksikografsku građu o našim iseljenicima u toj najmnogoljudnijoj zemlji Južne Amerike.

Prilog je izvorno objavljen u knjizi „Hrvatska u Brazilu nakon 1941.: treća faza useljavanja” koja je nedavno objavljena u São Paulu, a predstavljena je u siječnju u Hrvatskoj matici iseljenika.

Poglavlje Povjesnica, osim jubilejskih tekstova Ivice Miškulina Između velikih uspjeha i povremenih zastoja : 30 godina Hrvatske demokratske zajednice i Pokret hrvatske demokratske zajednice među iseljeništvom Marine Perić Kaselj, donosi i onaj Waltera F. Lalicha Nogometni klub Hajduk u Australiji 1949. godine. Istraživač iz Sydneyja zaključno naglašava kako je prvi Hajdukov poslijeratni posjet sunarodnjacima imao višestruki sportski i društveni značaj u tome povijesnom trenutku.

Zanimljivost poglavlja Duhovnost čini ponajprije napis emigrantskog publicista Stana Granica Izgradnja hrvatskih institucija vjere u Kanadi. Međusobna potpora između katolika i muslimana, pripadnika hrvatske etnokulturne zajednice u Kanadi, oživotvorila se u naporima cijele zajednice da se prikupe sredstva za osnivanje Hrvatskoga islamskog centra (HIC-a) u Torontu, koji je i otvoren 1975. Urednica zbornika Vesna Kukavica umješno je, govoreći o misionarima među pečalbarima u Njemačkoj, predstavila monografija „Hrvatska katolička misija Bielefeld u Nadbiskupiji Paderborn 1971. -2018.“ autora don Slavka Rake.

Koraljka Kuzman Šlogar u Baštini piše o hrvatskoj nematerijalnoj baštini online, a Ivana Hebrang Grgić i Ana Barbarić o virtualnoj bibliografiji periodike iz dijaspore. Sve podastrto govori u prilog tome kako nam je informatička revolucija u 21. stoljeću omogućila imati svijet na dlanu, odnosno virtualno istraživati daleke zemlje i gradove, pretraživati arhive i biblioteke te posjećivati muzeje…

Poglavlje Znanost donosi napise Tanje Rudež o uspješnim hrvatskim znanstvenicima u svijetu. U prvome piše o Zagrepčaninu Kristijanu Ramadanu, profesor na Oxfordu, koji je nedavno postao redoviti profesor molekularne medicine na tamošnjem Odjelu medicinskih znanosti i dobitnik nagrade za iznimno znanstveno postignuće i doprinos veterinarskoj struci u povodu 100. godišnjice Veterinarskoga fakulteta u Zagrebu. U drugome piše o Anđeli Šarić, izvanrednoj profesorici na University College London (UCL) koja otkriva tajne Alzheimerove bolesti.

Nove knjige uvijek zaokružuju sjajnu cjelinu Matičina godišnjaka, pa to ni ove nije izostalo. Boris Beck u ovom poglavlju piše o u Zagrebu objavljenoj studiji hrvatske etnologinje Jasne Čapo. Monografija u izdanju naklade Durieux naslovljena je „Dva doma – Hrvatska radna migracija u Njemačku 1960-ih kao transnacionalni fenomen“.

Treba spomenuti i tekst Inovativni udžbenik iz Gradišća Miroslava Šašića koji piše o udžbeniku Povijest gradišćanskih Hrvatov akademika Nikole Benčića, te profesora Miroslava Šašića i Štefana Zvonarića, koji je HKD Gradišće objavilo 2018. u Željeznom.

Publikacije ovakvoga tipa sažimaju ono bitno, bitno za našu prosvjetu, kulturu i sport u inozemstvu; za leksikografiju, za nacionalnu bibliografiju iseljeničkih knjiga u domovini; kao i za hrvatsku digitaliziranu baštinu u kojoj mogu u realnome vremenu internetski uživati hrvatski ljudi daleko od domovine, kazala je, među inim, urednica Kukavica uz zahvalu autorima i suradnicima.

Podsjetimo i na to kako elektronička inačica Zbornika na Matičinu portalu danas ima više od 25 tisuća stranica, a tristotinjak suradnika HIZ-a čine jednu od najplodnijih autorskih mreža o hrvatskoj dijaspori 21. stoljeća.

Diana Šimurina Šoufek

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari