Pratite nas

Nevidljive bijele trake

Objavljeno

na

Piše: Nedim Jahić

”Zbog svih ovih razloga odlučili smo da preuzmemo vlast u Opštini Prijedor, a time i punu odgovornost za miran, bezbjedan život svih građana i naroda u našoj opštini, za zaštitu njihove imovine, za uspostavljanje pravne države, za organizovanje privrede i normalnog života grada i sela na području Opštine”, stajalo je na kraju priopćenja Srpske demokratske stranke od 30. travnja 1992. godine nakon nasilnog preuzimanja vlasti u Prijedoru.

Proglas je značio i početak pokolja, koncentracionih logora i masovnih grobnica koje će oblikovati sudbinu tisuća života te zauvijek obilježiti ovaj grad kao mjesto masovnog stradanja i genocida. Više od dvije decenije kasnije aktivisti SDS-a obilježavaju ovaj datum kao dan ponosa i slave, pri čemu se njihove aktivnosti smatraju dijelom lokalnog folklora, na koji više nema ni formalne reakcije institucija ili barem nominalnih predstavnika bošnjačke povratničke zajednice u ovom bh. entitetu.

I dok se u Sarajevu, pod prismotrom međunarodnih faktora „bliskih Europskoj narodnoj stranci“, potpisuju deklaracije o zajedničkoj viziji europske budućnosti Bosne i Hercegovine, lokalni odbori SDS-a ostaju vjerni tradiciji, „bitnim datumima“, slaveći i ne odričući se zločina iza kojih je stajala ideologija i logistika političkog projekta koji u trenutnom kontekstu neki imaju zvati za umjerenu i priželjkivanu alternativu u RS-u.

Više nema Slobode

Samo koji tjedan ranije išao sam u Prijedor. Naoblačenje. Hodimo kroz Čarakovo, Hambarine, Rakovčane, Rizvanoviće i Bišćane. Tog dana su stigli spiskovi dijela identificiranih tijela iz masovne grobnice Tomašica. Neumorni aktivisti udruženja logoraša „Prijedor ‘92“ idu od kuće do kuće. Vijest o pronalasku najmilijih nakon dvije decenije traganja treba priopćiti licem u lice.

Bišćani na kraju puta, a tamo stoji spomenik, jedinstven po svojoj poruci. Podignut je u sjećanje na fudbalski klub Sloboda iz ovog sela. Sloboda je osnovana 1975. godine sredstvima koja su mladi Bišćani zaradili na radnoj akciji betoniranja piste za deponiranje rude u Tomašici.

U pokolju 1992. Sloboda će izgubiti 57 igrača i članova uprave kluba. Na mjestu gdje je sve i počelo danas u Tomašici pronalaze njene prvotimce, a slobode u Prijedoru više nema.

“Luksemburg, Francuska, Norveška, Amerika, Malezija, Finska…”, moj saputnik pokazuje kuće i nabraja zemlje u kojima danas žive njeni domaćini, dok pokošena trava i svježe ofarbani zidovi stoje kao poruka da se na ljeto misle vratiti.

U gradu i nije neka gužva. Hodam pored promotivnog panela Opštine Prijedor, a na njemu činjenice i zanimljive informacije o historiji mjesta i regije. Devedesete se ne spominju. Što bi se i spominjale kada akteri historije ispijaju kave u neposrednoj blizini. I žrtve, i počinioci.

„Gdje su sad muslimani, da vidimo ko to narušava suživot?“, glasan je Darko Mrđa u središtu Prijedora, svega nekoliko mjeseci poslije puštanja na slobodu nakon odsluženja dvije trećine od 17 godina kazne, koju je dobio priznanjem krivice za počinjene ratne zločine te utvrđeno sudjelovanje u ubistvu najmanje 200 civila nesrpske nacionalnosti.

Za stradale civile “pogrešnog” imena nema spomenika ni zapisa o onome što im se dogodilo. Prijedor čeka Dan bijelih traka, 31. svibanj, kada prijedorska priča odlazi ponovo u svijet.

Dok aktivistima okupljenim oko akcija sjećanja na prijedorske bijele trake lokalni vlastodržac Marko Pavić redovito zabranjuje javna okupljanja, za SDS-ove parade prepreke nema.

Teški talog tišine

U Tomašici tišina. Ispred kuća u neposrednoj blizini otkrivene masovne grobnice možete sresti ljude koji se bave svojim dnevnim poslovima. Čini se da su već naviknuti na novi krajolik koji gledaju sa svojih prozora svakoga jutra.

Uskoro će okolna sela opet dočekati dženaze za pronađene. 20. srpnja će kolone tabuta krenuti sa stadiona Poljana iz centra Prijedora. Ali, kao da se više nikome nema šta novo reći, samo još jednom osjetiti teški talog tišine i pristanka na saučesništvo samim neprogovaranjem o zločinu.

Mnogi još čekaju DNK analize, vijesti o otkriću novih grobnica, nadajući se informaciji koja će im donijeti konačni mir. Dok tragaju za novim pokajnicima koji će pokazati gdje su svi oni nepronađeni, pogled nad vanzemaljskim horizontom Tomašice, nepotpisanim logorima i izbrisanom historijom, govori im da nemaju vremena čekati presude i velesvjetsku pravdu, već svoju priču govore dok još stignu – od čovjeka do čovjeka.

“Mi, narodne stranke iz BiH, koje dobrobit Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda (u zajednici s ostalima) i građana BiH smatraju svojom obavezom, ovim izjavljujemo čvrsto opredjeljenje za EU integraciju BiH”, počinje tekst zajedničke deklaracije stranaka koje su se nedavno okupile u Sarajevu, među kojima je i SDS.

Iz prijedorske policije danas su vratili povratnika. Za izdavanje lične karte treba mu više dokaza od onoga što njegova fotografija i njegovo ime bez riječi govore. Bijele trake su tu, stoje nevidljive na rukama preživjelih.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

BiH

Hrvatima u BiH su ukinuti deseci prava

Objavljeno

na

Objavio

Gotovo je posve nepoznata činjenica kako je, uz daytonske pregovore 10. studenog 1995. godine, dakle 11 dana prije završnog sporazuma o obustavi rata, potpisan tzv. Daytonski sporazum o provedbi FBiH (DAIF), koji je imao jednaku snagu u međunarodnom pravu kao i sam daytonski mirovni okvir za BiH. Upravo taj je sporazum najviše narušen na štetu Hrvata i svi izvori nepravdi danas proizlaze iz njega. Nisu te promjene donijeli ni nametnuli bošnjački političari, nego međunarodni dužnosnici, čime su omogućili političarima iz ovoga naroda da pokušaju realizirati san o bošnjačkoj državici, piše Večernji list BiH.

Stranci sekundirali

Slično bi se vjerojatno ponašali i malobrojniji Hrvati da su, primjerice, Wolfgang Petritsch, Paddy Ashdown i svi nasljednici na čelu međunarodne uprave omogućili tada ipak legalnu odredbu iz Ustava Federacije BiH o mogućnosti političkog povezivanja županija, što bi vjerojatno vodilo stvaranju hrvatskog entiteta. No, umjesto toga, međunarodna se zajednica, čiji rad modelira Vijeće za provedbu mira, opredijelila poduprijeti samo jednu stranu. Hrvatima nisu ukidana samo politička, nego su čak i korištenjem sile i nasilja ukidana i kulturna prava, pa čak i financijska.

Sve je započelo projektom 2000. godine o izmjenama izbornih pravila na inicijativu Misije OESS-a. Te su izmjene o načinu biranja izaslanika za Dom naroda za odmah omogućile na sljedećim izborima da bošnjačke stranke i zastupnici mogu birati Hrvate. To je dovelo do vlasti Alijanse za promjene koja je, uz Željka Komšića, simbol majorizacije Hrvata. S Alijansom je ignorirana politička volja 90 posto Hrvata u ovoj zemlji.

Hrvati su se nakon toga pobunili, izveli vojsku iz vojarne. Smijenjeno je cijelo političko vodstvo, a kako bi ugasili pobunu, uz pomoć tenkova uništena je Hercegovačka banka, koja je u tome trenutku držala kralježnicu platnog prometa BiH s više od 30 posto, a ova odluka je teško pogodila i gospodarstvo Hrvata.

Nedugo nakon toga ušutkana je i tada najutjecajnija hrvatska televizija Erotel u BiH, čije su odašiljače ugasili pripadnici “mirovnih snaga”. Upravo u tome razdoblju pokušalo se s gašenjem jedinog sveučilišta na hrvatskom jeziku u BiH, ukidanjem obrazovanja na hrvatskom jeziku… Sve to bila je priprema za završni udarac – tzv. ustavne promjene u Federaciji BiH koje su Hrvate svele na poziciju manjine, nakon čega se grčevito bore za svoja prava.

Isisano milijardu maraka

U Vladi Federacije BiH Hrvati više nisu imali osam nego pet ministara, izgubili su paritet i konsenzus u odlučivanju. Najteži je pak udar na Dom naroda koji je ostao posljednja brana za manje brojne narode. Naime, umjesto odlučivanja natpolovičnom većinom u svakome klubu, Petritsch je omogućio da se s trećinom u svakome klubu može izabrati izvršna vlast. Omogućavanje uspostave takvih krnjih vlasti debelo su zloporabile bošnjačke političke strukture za isplatu dugovanja rudarima i propalim tvrtkama s bošnjačkih područja otimanjem prihoda hrvatskim županijama ili općinama.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Kako će izgledati Hrvatska skuhana na istanbulsko-marakeški način?

Objavljeno

na

Objavio

Misleći valjda kako radi dobar marketinški potez za sebe i svoju stranku zastupnik Hrvoje Zekanović uputio se u Marakeš s prosvjednim transparentom metar puta metar i pol. Fotka je stigla u Hrvatsku i istoga časa plasirana u javni prostor. Potom i video. Tako i treba u doba modernih sredstava komunikacija – a ne da doma skrivamo informacije, fotografije i kadrove o tome gdje se i koliko ilegalaca po Hrvatskoj skriva. Za razliku od ilegalnih migranata, Zekanović u prosvjedu bez prosvjeda bijaše vijest dana. Gdje? U državi čiji poredak nije u stanju vratiti doma hrvatske „migrante“, ali je spreman izručiti državu i narod blagodatima Globalnoga kompakta, piše Nenad Piskač/HKV

Hrvatska je vlast, također misleći da radi dobar posao, ali ne zna za čiji račun, na poklonstvo Globalnome kompaktu poslala ministra policije što predstavlja prvoklasan politički egzibicionizam i degradaciju ministrice vanjskih poslova. Dobro, u globalističkome poretku svijeta ministri vanjskih poslova vjerojatno će prvi izumrijeti. Bit će dovoljan samo jedan, jedini i jedinstveni Ministar globalnih poslova. Hrvatska bi mogla na to mjesto kandidirati Budu. Lončara. Vesna se Pusić već ranije kandidirala, ali je nepravedno odbijena.

Prosvjeduje se u Zagrebu, a ne u Maroku

Inkluzivna vlada po provjerenom uzoru nametanja Istanbulske, uključila je Kompakt u svoj program rada, kao da je on njezin projekt obećan u predizborju. Istina, ovaj put smo pošteđeni interpretativne izjave Andreja Plenkovića, što je za svaku pohvalu. Vlada ne želi javno raspravljati o njemu ni prije, niti poslije Markeškoga susreta. Onemogućena je rasprava i na plenarnoj sjednici Sabora, dovoljno su na Odboru raspravljali Kovač i Stier gdje su bez glasovanja odglasovali za Kompakt. Još ranije vodeća stranka inkluzivne koalicije jednoumno je prihvatila Kompakt, kao nekad SKH Titove ekspozee. Tako sad ne znamo kamo taj Kompakt vodi državu i naciju, ali se sjećamo kamo su Titovi ekspozei odveli sfrjot. K tome iz stranke je u tom pitanju izbačena i sama pomisao o „glasovanju po savjesti“. Nametanje je nesavjesno postupanje. Savjesno ipak podrazumijeva nekakvu etiku, odgovornost, razbor, dijalog i ozbiljnost.

U okolnostima nametanja Kompakta Zekanović je kao modus operandi prihvatio logiku političkog egzibicionizma. Promijenio je time taktiku u odnosu na prosvjede protiv Istanbulske. Možda mu ništa drugo nije preostalo? Pitam se, ipak, nije li Božinović preventivno priveo Zekanovića u Marakeš kako bi mu podigao cijenu na, inače stabilnom, ali nesposobnom domaćem tržištu političkoga kapitala, ljudi i roba? Poretku odgovara prosvjed Hrvata u Marakešu više negoli prosvjed u Zagrebu. Da može, sve bi nas potjerao – marš u Marakeš! Prostor ovako i onako treba isprazniti, invaziji treba prostor, po mogućnosti etnički očišćen od dosadnih domorodaca. Na tom planu režim je više od drugih srednjoeuropskih režima iskoračio nekoliko koraka ispred Kompakta. To je zato jer našim režimom upravljaju vizionari.

„Hrvatski Orban“, kako Zekanoviću tepaju režimski mediji, u kraljevskome gradu Maroka nije uspio ništa spriječiti, niti je mogao sve da je na prosvjed došao kompletan Hrast. U Zagrebu su, međutim, mogli organizirati prosvjedni skup. Ili pričekati da netko drugi organizira prosvjed, pa istrčati s kontraprosvjedom, što smo na primjeru referendumskih inicijativa već vidjeli da je prilično efikasna metoda podilaženja režimu. Ali, organiziranjem prosvjeda zamjerili bi se režimu, moguće i pokvarili okus kobasica što će se servirati poslije idućih izbora. Doista, i u politici vječna je dvojba – Shakespeare ili kobasica. Obraz ili senf.

Kako će izgledati Hrvatska skuhana na marakeški način?

Pa, zašto je onda oporbenjak otišao i kako to da su ga pratile režimske medijske kuće? Čini se da je otišao po političke bonove bez pokrića. A to što je u tuzemstvu bio medijski izvrsno praćen otvara sumnju da radi dobar posao i za promarakeški režim, koji sad može gazdama klečeći raportirati, evo vidite, samo jedan Hrvat ima nešto protiv globalnoga slova i migracijskoga zloduha, sve ostale smo sredili.

Zekanović je uspio nekoliko sati skrenuti pozornost s Božinovića na sebe, što će mu režim ubrojiti u zasluge. U tuzemstvu je glede skupa u Marakešu napravljena medijska ravnoteža, malo Božinovića, malo Zekanovića. Međutim, rezultat je nula bodova! Utemeljene kritike Globalnoga kompakta nismo čuli ni od jednoga. I što sad? Ništa. Možemo li se nadati izlasku iz istanbulažnjenja i marakešizacije ako ćemo slijediti političke egzibicioniste? Nisam siguran. Ali sasvim je jasno da treba osvojiti vlast te potom s dva kratka dokumentića s prijezirom odbaciti i Istanbulsku i Kompakt budući da je to izraz volje hrvatskoga naroda, koji je Predsjednica države, da je htjela, mogla provjeriti raspisivanjem referenduma.

Ozbiljan otpor Kompaktu radi se na domaćem terenu, kao što to rade u zdravorazumskim državama. Naš zastupnik Zekanović promašio je adresu prosvjeda, čak i kontinent. Ali drži se kao da je učinio nešto epohalno, prijelomno za sva vremena. Druga bi stvar bila da je s Hrastom osmislio pokret otpora protiv legalizacije islamske invazije, povezao se s istomišljenicima u svijetu i potom se uputio prosvjedovati na mjesto nemiloga događaja dalekosežnih posljedica. Ovako je ispalo – nu, vidi mene u Marakešu.

Koliko se može primijetiti Božinović i Zekanović obavivši svaki svoj dio posla vratili su se doma, tj. nisu migrirali i u Maroku zatražili azil s pripadajućim smještajem, zdravstvenim osiguranjem, vrtićem, školom na hrvatskom jeziku i katoličkom crkvom. Oba su zadovoljna osobnim postignućima: Božinović je jedan dan glumio ministricu vanjskih poslova Mariju Pejčinović-Burić (što je u duhu Istanbulske), a Zekanović pak „hrvatskoga Orbana“ (što spada u rubriku „vjerovali ili ne“). To je Marakeš na hrvatski način.

A kako će izgledati Hrvatska skuhana na istanbulsko-marakeški način, nitko ne želi o tome ništa znati, kamoli išta poduzeti.

Nenad Piskač/HKV

Hrvatski Hrast i njemački AFD zajedno u Marakešu protiv Sporazuma o migracijama!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari