Pratite nas

Istaknuto

(VIDEO) Nevjerojatno dobra Bujica: Sučelili se Marko Grubišić i Ante Barišić

Objavljeno

na

U večerašnjoj Bujici na Z1 televiziji gostovali su Marko Grubišić, bivši politički zatvorenik, i prof. Ante Barišić, profesor na Fakultetu političkih znanosti, bivši djelatnik UDBE.

VIDEO! Bujica na rubu fizičkog sukoba! GRUBIŠIĆ: “Smradu udbaški, pogledaj me u oči! Vezao si me lisicama za radijator, a sada predaješ na fakultetu!” BARIŠIĆ: “Neće Marko Grubišić određivati koga će fakultet zapošljavati!”

 Od 851 udbaša u Hrvatskoj ih je nakon 1991. nastavilo raditi u službama 754, a ovaj ovdje je jedan od njih – rekao je Marko Grubišić…

Bujica suočila žrtvu i mučitelja: Pogledajte neviđeni TV dvoboj bivšeg političkog zatvorenika Marka Grubišića i bivšeg udbaša Ante Barišića!

Kao studenta ga je lisicama vezao za radijator i tukao, repetirao mu je pištolj u glavu, a danas predaje na Fakultetu političkih znanosti!

Bujica je u ponedjeljak navečer imala jednu od najspektakularnijih emisija ikad. Oči u oči sučelili su se Marko Grubišić, predsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika te dr. Ante Barišić, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, bivši Udbaš i nekadašnji savjetnik predsjednika RH za posebne službe. Podsjetimo, Grubišić već desetljećima optužuje Barišića da ga je kao studenta u vrijeme komunističke Jugoslavije lisicama vezao za radijator i tukao, repetirao mu pištolj u glavu i prijetio da će ga baciti s trećeg kata… Isljeđivao ga je kao udbaš i nije bio jedini…

UHITILI GA RADI NACIONALIZMA, O BARIŠIĆU JE PISAO TUĐMANU…

 Emisija je bila na rubu incidenta i fizičkog sukoba, Grubišić se nekoliko puta ustajao iz stolice, u jednom trenutku htio je otići, ali voditelj je ipak uspio Bujicu privesti kraju…

Navodno, burno je u studiju bilo već prije početka snimanja emisije koja ide uživo…

Grubišić je odmah na početku ispalio: „Nisam imao spoznaju da će ovaj nesretnik sudjelovati u emisiji! Govoriti o hrvatskoj državi, veseliti se Danu državnosti i dovesti ovakvog jednog udbaškog monstruma u emisiju koji je sve činio u životu da ne dođe do hrvatske države, a one koji su mislili, željeli i voljeli hrvatsku državu, koji su činili sve da ona ima svoju neovisnost, on je skupa sa svojom udbaškom bratijom uhodio, progonio, tukao, batinao, stavljao na detektore laži, to govorim iz svog iskustva! Ovo nisu dvije Hrvatske – ovo su Jugoslavija i Hrvatska,“ rekao je i dodao: „Da ima savjest, on bi se istog trena, prepoznavši svoju žrtvu, trebao dići i otići iz ove emisije!“

Pojasnio je da je kao apsolvent ekonomije uhićen 11. studenog ’82. godine i priveden u Petrinjsku, gdje je prošao teške torture u istražnom postupku.

“Uhitili su me zbog nacionalizma i sudjelovanja u sprečavanju izbornih konvencija, u tih pet mjeseci istražnog postupka ovaj zločinac ovdje činio je torture nada mnom i nad ljudima koji su bili u postupku i koje je prisiljivao da govore protiv mene da me se osudi. Imputirao mi je da sam postavio bombu u Nami, a za diverzije se dobivalo 20 godina. Predsjedniku Tuđmanu pisao sam o torturama i kako me ovaj udbaški smrad vezao za radijator lisicama i prisiljavao me na  određena priznanja. Govorio je da će me baciti kroz prozor, on je samo jedan od nekoliko njih… Ljudi koji su sudjelovali 90-ih u Udbi vrlo lagano premjestili su se u nove hrvatske službe…“

‘SMRADU JEDAN BEZOBRAZNI, KAKO TE NIJE STID?!’

Barišić je reagirao: „Gospodin Grubišić laže…“

Grubišić ga je prekinuo i poručio: “Smradu jedan bezobrazni, idiote, kako te stid nije uopće doći u emisiju?!“

Barišić je zatim ponudio svoju verziju priče.

“Ovakvo ponašanje dokaz je neciviliziranosti. Želim da rasprava bude civilizirana. Sud je ’82. ili ’83. osudio gospodina Grubišića za rabijatno ponašanje, nikakvog nacionalizma nije bilo. Odslužio je to, ja sam bio jedan od onih koji je, u početnoj fazi istrage koju je vodila javna sigurnost, iz sasvim konkretnih razloga bio uključen u tu istragu. Tada sam, da bih mu olakšao položaj, zatajio jednu informaciju u svojim službenim bilješkama…“

“Pa šta ćeš mi olakšat’, to je idiotizam! S jednim udbašem ne može se voditi akademski razgovor! Šta ćeš pričati uopće, u ovoj Hrvatskoj nemaš pravo pričati,“ prekinuo ga je drugi gost.

“Nije istina, imamo jednaka prava! To je crna propaganda! Ako ima moju primjedbu na službeno ponašanje, neka ide na sud,” odgovorio je Barišić koji je na Bujančevo pitanje potvrdio da je radio za Službu državne sigurnosti i dodao: “Sud je protiv Grubišića presudio na temelju dokaza zbog tučnjave.”

 

Grubišić je na to opet uzviknuo da laže!

GRUBIŠIĆ: ‘JEDINO ADEKVATNO PONAŠANJE JE DA GA IZLUPAM PRED KAMERAMA!’

Bujanec je pred kamerama pročitao Grubišićevu izjavu nakon presude u kojoj je poručio da je za Hrvatsku spreman odležati robiju i od 44, a ne samo 4 godine. Tu je izjavu u svoje memoare uvrstio prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman.  “Ne zvuči baš kao rabijatno ponašanje,“ konstatirao je voditelj Bujice. Nakon toga krenula je izmjena uvreda između dva gosta, a voditelj je u više navrata apelirao na pristojno ponašanje.

Barišić je rekao da u presudi nema ništa sporno i HDPZ nazvao ‘fantomskim društvom’: – Izašao je iz zatvora ‘87. s Markom Dizdarom, koji je u konkurentskom društvu. No, Grubišić lažno predsjeda ovim fantomskim društvom!

GRUBIŠIĆ: “Jedino adekvatno moje ponašanje sad je da ga ovdje izlupam pred kamerama!“

BARIŠIĆ: “Možemo mi i tako, loše ćete proć’!“

GRUBIŠIĆ: “Žalosno je da za političke zatovorenike kažeš da su fantomsko drutšvo, što je Udba? Što si ti sa svojom Udbom?!“

BARIŠIĆ: “Po čemu ste vi politički zatvorenik? Suđeni ste zbog rabijatnog ponašanja! Zašto bih vas vezao za radijator…”

Grubišić se zamalo ustao iz stolice: “Zašto ne gledaš u oči?! Pogledaj me u oči! Šta ga gledaš (Bujanca op.a.)? Kako te nije sram?! Idiote jedan! Ti si jadnik i idiot!“

BARIŠIĆ: “Šta ja imam s vama? Hoćete da vas Božinović hapsi kao što hapsi zbog Facebooka?“

‘LAŽLJIVO UDBAŠKO ĐUBRE, JE LI OVO TVOJ POTPIS?!”

Barišić je rekao kako su optužbe protiv njega krenule nakon što je u siječnju ’91. u emisiji o Martinu Špegelju prokazao Grubišićevu organizaciju, nakon čega ga je došao tužiti u Ured Predsjednika.

“Nisam tukao ljude, koji vam je Bog?! Lako meni za detektor laži, tužite na sudu pa ćemo dokazivati, kao što je Karamarko tužio Manolića,“ rekao je Barišić uz leden osmijeh na licu.

Grubišić se jedva suzdržavao: “Emisija će krenuti u krivom smjeru, ne mogu ovoga čovjeka slušati! Zaista nisam znao da će ovakvo đubre udbaško… Bolesnik jesi sigurno, čim si došao ovdje… Sjećaš li se ovih pitanja koja si mi upućivao?! Ovdje gledaj! Ovdje gledaj! Tako si mi govorio? Jesam li učestvovao u izvršenju razbojništva… Drugo pitanje – diverzije… Treće pitanje o postavljanju eksplozivne naprave u robnoj kući… Sjećaš li se tih pitanja? Pogledaj me! Ovdje gledaj!“

Barišić je odgovorio: “To vas ja nisam pitao. Zašto o tome niste govorili dok se nisam pojavio 26. siječnja u obrani Špegelja?! To su bili samo predlošci za informativni razgovor…“

“Lažljivo udbaško đubre! Je li ovo tvoj potpis,“ pokazao je pred kamerama podeblji spis iz istrage Marko Grubišić, prilikom čega se ustao i Barišiću unio u lice, a voditelj je jedva spriječio fizički kontakt dva gosta…

OD 851 UDBAŠA, 754 PREŠLO U NOVE HRVATSKE SLUŽBE!

Grubišić je izrazio žaljenje jer u Vladinom Vijeću za suočavanje s prošlošću nema ni jednog predstavnika političkih zatvorenika.

“Od 851 udbaša, 754 je prešlo u nove hrvatske službe. Zbog toga su od ’90. toliko ojačali do 2017. godine,” kazao je Grubišić i pokazao prstom u Barišića, uz napomenu da je on samo jedan od njih…

 

Atmosfera u studiju bila je užarena, a Bujanec je čak zaprijetio da će morati prekinuti emisiju!

“Tvoj kolega Kekić ispričao se za Antu Kovačevića. Bolje da ne idem dalje,“ rekao je Grubišić i ustao se kako bi napustio emisiju.

“Ne mogu dalje, pozovite me kada ga ne bude. Mislio sam da ćemo razgovarati o političkim zatvorenicima koje je ovaj jad od čovjeka slao na robiju. Kako te stid nije,“ ponovo se čelnik HDPZ-a okrenuo prema Barišiću.

Barišić je ipak priznao da je na dokumentu njegov potpis: “Nikoga ja nisam slao na robiju, sud je tako presudio, to jest moj potpis, ali važno je što unutra piše…“

Pa, pročitali smo jedan dio – rekao je voditelj.

Grubišić je nakon ipak sjeo i nakratko se smirio kada je voditelj rekao da Bujicu gledaju i djeca i da ne treba raditi incidente jer se emitira uživo. Barišića je pitao tko ga je zaposlio na fakultetu.

“To je moja stvar! Neće Marko Grubišić odlučivati koga će Fakultet političkih znanosti zapošljavati,” rekao je Barišić.

Dodao je kako je sa zadovoljstvom dočekao presudu Perkoviću i Mustaču i da jedva čeka da ubojstvo Đure Zagajskog bude riješeno. “Dođite do Franje Gorete i pitajte što je Ante Barišić za njega učinio,“ rekao bivši SDS-ovac.

Grubišić se ispričao gledateljima zbog svog temperamenta, ali je dodao: “To su njegove kolege ubojice! Kako može Mustač govoriti da mu je suđenje bilo fer i korektno, a dobio je doživotni zatvor?! Ja sam imao javno suđenje, opirao sam se i pitao vijeće zašto sam tamo. Tako se ponaša netko tko je nevin, a ne reći da je sve bilo fer nakon što ti je izrečena doživotna robija! To znači da im ubojstvo Stjepana Đirekovića nije bilo ni prvo ni zadnje!“

BARIŠIĆ: ‘JA NISAM STASI!’

Bujanec je pitao Barišića je li normalno da u Nemačkoj bivši isljednik Stasija predaje na fakultetu.

“Miješate kruške i jabuke, ja nisam Stasi, ja sam u službi državne sigurnosti obavio najbolji mogući posao za hrvatsku neovisnost. Isplanirao sam i organizirao operaciju Miljevci,“ odgovorio je Barišić.

Kako je ubijen Miro Barešić, pitao je Bujanec, a Barišić odgovorio: “Znam dosta toga, ali i to je stvar za sud…”

Grubišić je Barišića pitao je li prisluškivao kler i Kaptol i je li mu časna sestra s Kaptola koju je osobno uhodio bila u rodu?

“Molim?! Molim?! Molim?! Jel’ vi znate što sada govorite? Još jedna laž. Bog s vama, to je to vrijeđanje. Cijelo vrijeme imamo laž na laž,“ odgovorio je.

Grubišić je priznao da je reagirao kada je Barišića 1991. vidio na televiziji.

“Predsjednik Tuđman zatražio je moju izjavu. Očekivao sam njegovu reakciju i nakon što ju je pročitao, Barišić je dobio otkaz. Umrijet ćeš u laži, laži će te progutati,” rekao je Grubišić Barišiću, a ovaj se opravdavao da on nema veze s mučenjima političkih zatvorenika.

Ne bi li bilo bolje da kažete tim ljudima – žao mi je – pitao je Bujanec?

“Zašto?! Vi meni usađujete istočni grijeh koji je nepostojeći. Papiri su za sud, dajte da idemo na sud. Zašto bih vam dao pravo da arbitrirate o tuđem životu?!“

ISLJEĐIVAO GA JE ZBOG TOGA ŠTO JE UMJESTO TITA PJEVAO ISUSU!

Nakon toga opet je zaiskrilo u studiju i to nakon što je puštena izjava zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića koji je predložio da se Trg maršala Tita od sada zove Trg Republike Hrvatske.

“Za ovog udbaša ovo je veliki poraz. Ovo đubre prinuđivalo je 17 svjedoka da priznaju kako sam ja pjevajući ‘Marjana, Marjane’ umjesto Tita spominjao ime Isusovo i Zrinske i Frankopane!“

Barišić je odgovorio da to nije istina, na što se Grubišić opet ustao i zamolo nasrnuo na njega, što je spriječio voditelj.

“Bandić je prije desetak godina na jednom skupu nama zatvorenicima rekao da smo mi srušili tri čavla, a da će on srušiti četvrti čavao s table s Titovim imenom. Sazrijelo je vrijeme, mislim da je dobro postupio, hvala mu u ime političkih zatvorenika što je donio ovakvu odluku,“ zaključio je Grubišić, uz konstataciju da je ovo velika politička pobjeda dr. Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih te svih onih koji su čak 11 godina demonstrirali u Krugu za trg.

Na upit voditelja je li on bio za Tita, Barišić je na kraju emisije rekao: “To je moja privatna stvar! Ne želim odgovarati na takva pitanja…”


”Želim samo reći istinu o tome što mi je Udba učinila 80-tih godina, predvođena u mom slučaju upravo Antom Barišićem, koji je bio njihov nadobudni djelatnik.

Ono što mi je Barišić radio najbolje sam opisao 1991. godine u izjavi koju sam tada dostavio Uredu predsjednika Franje Tuđmana, nakon što ga je imenovao savjetnikom za osiguranje.

Napisao sam mu sljedeće: “Gospodin Barišić jedan je od isljednika, tada postojeće službe SDS-a, koji su se služili represivnim mjerama izvan zakonskih ovlaštenja za vrijeme isljeđivanja u krivičnom postupku poznatom kao ‘Lašćinski proces’, nazvan akcija ‘Namještaj’, 1982/1983. godine.

Na mene tada primijenjene metode Barišićevog isljeđivanja su: vezanje za radijator posebnim lisicama (po njemu tzv. ‘španjolkama’) uz grube nasrtaje kojima je pokušavao iznuditi njemu željene odgovore, česta upotreba prijetnji pištoljem prislanjanjem istog na sljepoočnicu uz prijetnju ubojstvom, prijetnja izbacivanja kroz prozor s trećeg kata uz režiju moga bijega, metodom ispitivanja na detektoru laži kreirao je moje odgovore na izrežirana pitanja (povezanost s emigracijom, postavljanje bombe u NAMI i sl.), i kao posljedicu ‘obećavao’ robiju od 15 do 20 godina, uz sve gore navedeno tvrdio je da i moji odvjetnici Željko Olujić i Ivan Gabelica pripadaju ‘ustaškoj bandi’ i da su zatvoreni u istoj zgradi te da mi neće pomoći”. Ta izjava dostavljena je tada predsjedniku Tuđmanu.” nakon čega je Barišić dobio otkaz.

Marko Grubišić – Moja istina o Anti Barišiću, udbašu koji s Manolićem pokušava ‘rušiti’ Karamarka

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

HODAK: Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima

Objavljeno

na

Objavio

U Lijevoj i desnoj našoj koplja se i dalje lome oko Istanbulke. Dok u “naprednoj“ Švedskoj dječacima od 5 do 7 godina u školama oblače haljinice kako bi se u najranijoj dobi priviknuli na svoj pravi spol, na brdovitom Balkanu spektar zanimanja puno je širi i maštovitiji.

Recimo, rođendan Jože Manolića, i koliko to košta. Zlobnici tvrde da su ga svjećice na torti koštale puno više nego torta. Nacionalni sindikat policije piše ministru Božinoviću i tvrdi da su “policijski službenici, kojima je to struka i koji redovito sudjeluju u organiziranju i provođenju mjera osiguranja javnih okupljanja, u svezi predmetnog okupljanja, prvotno utvrdili kako u istom javnom okupljanju sudjeluje oko 50.000 ljudi da bi 15-ak minuta poslije tog prvog priopćenja, nakon intervencije iz političkog vrha, taj broj bio smanjen na 5.000 sudionika prosvjeda… što Vam ne ide na čast“. Kako to već ide u razvijenim demokracijama pismo je potpisao Nacionalni sindikat policije, a njih ima previše za bilo kakovu eventualnu “nagradu za hrabro držanje“. Malo mi je nategnuto ono “nakon intervencije iz političkog vrha“. Gdje bi u EU državi politički vrh intervenirao zbog pedesetak tisuća klerofašista. A možda sindikalci misle na KGK i Pantovčak koji je zasigurno najviši “politički vrh“ u Hrvatskoj. Možda misle na 500 metara iznad Banskih Dvora.

Zgodna je vijest iz Lijeve njihove koja je promakla hrvatskoj medijskoj falangi. Naime, na zgradu hrvatskog koncerna Agrama u Banja Luci ispaljen je protutenkovski projektil i to oko ponoći kada, u pravilu, nema Hrvata na poslu. Srećom srpski čuvar nije ozlijeđen. Inače bi u Zagreb hitno doletio GREVIO na čelu sa Carlom de Ponte. Sad zamislite da je neki ustašoid u Mostaru iz praćke pogodio prozorsko staklo na nekom srpskom predstavništvu. Koja bi to vijest bila! Indeks, Telegram, Jutarnji, Slobodanka, Novi list… Puhovski bi grmio na “Otvorenom“, a Dragan Zelić bi se vjerojatno potužio samom Sorošu. Svi bi se sramili. K’o Peđa Grbin. Onako jako muški. Dobro je u nedjelju u Koloseumu Papa Franjo rekao da ga je sram zbog općeg nedostatka srama. Sreća da nije ispaljena raketa iz ruskog sustava S-400 koja ima domet do 600 km. Ta bi preletjela preko Zagreba. A možda i ne bi.

Kada sam već spomenuo Dragana Zelića, zanimljiv je njegov prelazak iz GONG-a u “ligu prvaka“ odnosno u SDP. Dragan me je u neku ruku iznenadio. I to pozitivno. GONG je k’o fol nevladina udruga koja po svojim pogledima i sastavom prije spada u Kapovićevu Radničku frontu nego u sadašnji mlohavi SDP. Srećom da je prelazni rok završen jer bi, ako srce povuče i preostale “neovisne“ gongiće, to moglo označiti kraj jedne važne “nevladine i ne stranačke“ ljevičarske udruge u Hrvata. Sjećam se “skandala“, kolutanja očima, krštenja s tri prsta kada je prilično davno sindikalac Boris Kunst prešao u HDZ. Javnost je bila zgranuta. Rat je bio počeo. HDZ je bio na vlasti. Tuđman – diktator, kojeg se nitko nije bojao. I umjesto u ‘Jugoslavensku sintezu’ nesretni Kunst je otišao ravno na Trg žrtava antifašizma. Jeleni Lovrić, Butkoviću, Feralovcima, “demokratskoj“ ljevici tlak je skočio preko 300 pa je Kunstova zvijezda brzo nestala s hrvatskog političkog neba. Ali Zelićeva tek počinje sjati. ‘Neutralni’ GONG sad zvoni kako već imaju nekoliko gongovaca u raznim strankama. Vi sad pogađajte jesu li te “razne stranke“ na lijevom ili desnom političkom spektru. Uglavnom GONG je bio i bit će ljevičarsko “kukavičje jaje“ u hrvatskom političkom ringu kojeg sve hrvatske vlade uporno hrane iz proračuna vjerujući u fatamorganu kako je riječ o nestranačkoj, objektivnoj i nepolitičnoj udruzi. Uz živog Soroša. I sad je Zelić našao starog prijatelja za novog.

”Amicus certus in re incerta cernitur” napisao je Erazmo Roterdamski. Pravi se prijatelj u nevolji poznaje.

Stalno me svrbi desni kažiprst kojim vas uspješno gnjavim sve ove godine. Ne dam se navući. Barem ne potpuno. Dosta je Istanbulske konvencije. Od sada samo Istanbulska nevjesta. Ja čvrsto držim do svoje riječi. Naime, sva paljba prema dragoj, pastoralnoj i kompromisnoj Konvenciji pada na EU. Nezasluženo. Ona je, međutim, čedo Vijeća Europe, međunarodne organizacije koja nema veze s EU, bavi se ljudskim pravima, sjedište joj je u Strasbourgu, a ima 47 članica, od čega je samo 24 ratificiralo Istanbulku. Od 28 članica Europske Unije ratificiralo je tu musaku 14 članica!!! O tom spektakularnom fijasku naši mediji muče k’o zaliveni. Đakić iz HDZ-a je uvjeren da je od 47 članova Vijeća Europe Konvenciju ratificiralo svih 150 članova. Valjda i Rusija. Žarko Puhovski ne voli reciklirane teme, a što u naravi, Istanbulka i predstavlja. Kako je rekao Zoki za kojim svi pomalo žalimo – ili mi ili oni. Naravno grah se okrenuo “na mi“. Stalni gost ”Otvorenog“ naš Žarko uslišao je uporne pozive Zorana Šprajca i ukazao se na RTL-u. Iz njega je izbijala, kao i obično, ljevičarska blagost, dobrota i pastoralnost. Ne trepnuvši progresivnim jugo-okom, on je proglasio treću generaciju iseljenih Hrvata u Argentini ”ustašama”. Točnije, trećom generacijom ustaša. Treća generacija partizanskih koljača kraj Hude jame otišla je u Argentinu na kruzeru. Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima. A neki nisu otišli nikuda. Evo ih u Zagrebu. Na RTL-u, na HRT-u, u Večernje itd. Tako Goran Gerovac, naš Gero, u svojoj kolumni “Nikad robom“ nariče nad mlakonjama iz njegovog Karlovca. “Intelektualna pustoš…“ Nitko da se hrabro javi. Plevnik… da, na Danka Plevnika misli naš Gera. Bivši novinar Komunista i Borbe još se nije stigao odazvati Gerinom pozivu. Možda za odlazak u šumu… A zadnji urednik Komunista, a danas kolumnist, iako uvijek komunist, Novog lista Branko Mijić pozvan je iz crvene Rijeke na HRT 4 da nas obdari istinom o broju prosvjednika protiv IK. Branko se malo zamislio, počeo brojati na prste, zakolutao progresivnim očima i izbacio brojku 10.000 tisuća – klerofašista. Ostalih 50.000 do 70.000 tisuća čekali su tramvaj. Prije bi dočekali “Tramvaj zvan čežnja“ Tennesseeja Williamsa iz 1951. s Marlonom Brandom kao vozačem, nego ZET-ova bojna kola koja su se jedva uspjela probiti kroz 5.000 tisuća“ zaslijepljenih desničara“ na Jelačić placu.

RH snažno osjeća potrebu za liječnicima i bivšim urednicima Komunista koji se još nisu uspjeli “uhljebiti“ u Večernjaku i Jutarnjem. Strateška podrška Mijiću bila je Jasmina Popović tako da smo ostali na disidentskoj brojci od 10.000 “grla“. Uredničkim propustom Mijića i Jasminu nisu podržali Branimir Pofuk, Igor Mandić, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Matija Babić, Roby Bajruši itd. Stvarno tko je urednik na HRT 4? Google kaže Denis Latin! Morat će Denis drugarskom samokritikom objasniti drugovima što je Mijić htio reći s tih 10.000…

Javio se i obožavatelj IK Krešo Beljak. Okom stručnjaka proglasio je kupnju F-16 totalnim promašajem. Nemaju ugrađen auto-radio i zato ne valjaju! Hoće li se jedan s drugim dovikivati kroz one ogromne kacige? Zašto nismo sklopili posao sa Švedskom? U slučaju rata pomogao bi nam stari prijatelj i vikendaš s Korčule – Carl Bildt. On kuži avione. Toliko je letio ”avijunima” da nije nikada završio fakultet. Kao ni njegov ljevičarski kolega Martin Schulz iz njemačkog SPD-a, s tom razlikom da Martin nije uspio ni maturirati. No, u svakom slučaju prošlotjedne demonstracije protiv IK su raritetne u novijoj hrvatskoj povijesti. Protiv onih koji su na vlasti digli su se njihovi najtvrđi birači. Na jednoj strani gubiš, ali na drugoj dobivaš. Koja je strana važnija u političkom pokeru? Samo da ne prođemo kao Srbija. Dobila je sa 2:0 Nigeriju, a izgubila Kosovo. Treba samo pročitati strastveni komentar Slavice Lukić u Jutarnjem: “Svi uzaludni Plenkovićevi ustupci“. Naša Slavica je srcem i jezikom za Plenkija. I ne treba tome neki poseban komentar. Kad su uz tebe Slavica Lukić, Boris Vlašić, Robert Bajruši, Branimir Pofuk i ostali lijevi falangisti koji za HDZ i Plenkija ne bi dali ni pola trule jabuke onda je to tema za ozbiljnu analizu. Jednom je navodno Toma Bebić napisao (po Anti Gugi) “Trku dobiva konj, a nagradu osvaja jahač“. Možda se trenutno tako osjećaju birači HDZ-a. Oni su dobili zadnjih šest – što lokalnih što državnih izbora. Nagradu su odnijeli drugi – njihovi “jahači“ kao Slavica, Rada, Sanjasvraka, HNS (koji je tradicionalni “jahač“ bez konja za utrku).

Lukička je zgrožena. “Odlazi iz HDZ-a! Izdaja, izdaja!” “Ultra konzervativni prosvjed“. Iza koga stoji katolički kler u Hrvatskoj? Slavica je sigurna da katolici u Italiji i Vatikanu ne stoje iza ovog prosvjeda. Za one u Argentini nije sigurna. Slavica nas blago i majčinski pita zašto nitko nije pročitao IK i njenih 12 poglavlja. IK treba jednostavno “pročitati“, a to su katolici u RH i učinili. Jedna mudra HNS-ovka pročitala je Konvenciju 20 puta, a da je nije uspjela “pročitati“ što sve u njoj piše. I na kraju, kad se podvuče zajednički nazivnik što ostaje? Ljevičari i liberali su za Plenkovića i ratifikaciju. Ali kad dođu izbori ni HDZ ni Plenković njihov glas neće dobiti. A što je dobila Hrvatska? Cinici na fejsu kažu “Hrvatska je postala duševna bolnica otvorenog tipa“. Dubravka Šuica nas tješi “I Tuđman bi tako postupio!“ Što je onda s obitelji koja je protiv IK. Dvije Tuđmanove unuke su bile na prosvjedu. Jedna je čak zbog IK izašla iz HDZ-a. Studentski kapelan Don Stojić kaže: “Ako za naše novinare i političare muško može biti ženko i žensko muško, onda i 50.000 može biti 5.000.“

William Shakespeare je napisao: ”Ako nekog mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.“ I ja mislim da je Plenković jako dobar čovjek.

Željko Trkanjec misli da se Hrvatska pokazala vjerodostojnim saveznikom. Naravno, riječ je o Velikoj Britaniji. Hrvatska i vjerodostojnost. Britanci nas vole i cijene. Odmah nakon Srbije, BiH, Slovenije, Makedonije, Kosova dolazimo mi. Zato su nas i razoružavali. Smislili su genijalan plan Z4 kojeg Srbi nisu željeli prihvatiti jer je bio toliko povoljan za Miloševića da je isti mislio kako se radi prijevari i klopki. Čuveni lordovi kroatofobi Owen i Carrington otvoreno su simpatizirali Miloševića. Svaka mirovna inicijativa RH i BiH u svom sastavu je imala bar jednog britanskog diplomata. Sjetite se Paddya Ashdowna i njegove izmišljene salvete na kojoj je Tuđman tobože nacrtao podjelu BiH. Da je taj jeftini trik prošao, naš Paddy pronašao bi još par salveta u kojima je Tuđman “dijelio“ Sloveniju, Austriju i Vatikan.

U Britaniji je otrovan bivši ruski špijun. Munjevitom istragom Englezi su zaključili “da je vrlo visoki stupanj vjerojatnosti kako su to učinili Rusi”. Možda čak i Putin osobno. Nešto slično atomskom oružju koje je posjedovao Sadam Husein. I tko je odmah skinuo gaće? Hrvatska. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. RH je protjerala trećeg tajnika ruskog veleposlanstva. No, tim vazalskim odnosom prema EU i Britaniji te ubodom komarca pljucnuli smo na sve što su nam Rusi učinili za vrijeme rata. Najviše oružja, najbolje cijene i najbrži rok isporuke. Dok je London slušao Budu Lončara i strogo se držao embarga Vijeća sigurnosti, Moskva je otvorila skladišta bivšeg SSSR-a i dobro nas naoružala. Šimecki u tur trećeg tajnika iz Bosanske ulice je beznačajna gesta s diplomatskog aspekta, ali je u isto vrijeme i znak vazalskog odnosa prema Londonu. A Putin, osim što je sposoban, u isto je vrijeme i zlopamtilo. Ne čudi me što Slovenija nije sudjelovala u tom “plovećem kazalištu“. U njihovom MVP – u ne sjede đaci Mate Granića. To je pokazala i arbitraža oko Savudrijske vale. Još kad pridodamo skoro 25% duga Agrokora dvjema ruskim bankama onda je očito, kako kažu Bračani, da smo ‘debelo falili’. I ne treba nam više neprijatelja. Dosta smo sami sebi, a sada su nam i Rusi. Dobro, da ne bi ispao neki rusofil moram priznati da i Englezi imaju dosta dobrih stvari. Tamo je na snazi Istanbulska konvencija pa je jedna žena stupila u brak sa psom. Ne kaže se je li pas njen ili susjedov. Na fejsu imate zgodne slike s njihovog “vjenčanja“. Ona izgleda sretno, a mladenac je nekako savio rep. Ili se to meni samo čini.

Svojedobno je Madelaine Albright predlagala da se Slobodanu Miloševiću, umjesto u Haagu, sudi u Beogradu. Na pitanje hoće li se isti kriteriji primijeniti onda i na Gotovinu i osumnjičene Hrvate, odgovorila je: “Kako ne, neka i njima sude u Beogradu“.

I na kraju spominjem još samo jedan naslov u Večernjaku. Sebastian Kurz Savezni kancelar Austrije je rekao: “Mir u Europi možemo imati samo s Rusijom, a ne bez nje“. Možda preko Kurza malo zatoplimo naše odnose sa Rusima.

Evo nama Uskrsa! Stoga želim svako dobro i sretan Uskrs svima koji čitaju ovo moje štivo! Neka vas ne ljuti nestašica jaja. Važnije je da naša Vlada napokon pronađe svoja jaja. K’o što su ih pronašli Slovenci. Na Trgu Svetog Petra papa Franjo održao je uskršnju misu pred 5.000 vjernika. Ostalih 150.000 tisuća našlo se tu u šetnji, hranjenju golubova i čekajući “Tramvaj zvan čežnja”. Nazočne su, naime, brojili drugovi iz osiguranja hrvatskog veleposlanstva…

Zvonimir Hodak/7dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari