Pratite nas

Nezainteresiranost koja ubija

Objavljeno

na

Budimo iskreni: koga ovdje u Europi i na Zapadu uistinu briga za, tko zna koje po redu ubojstvo kršćana, koji su odletjeli u zrak, jučer u Kanu, u Nigeriji, zbog eksplozije bombe u nekoj crkvi? Osim toga, koga uistinu briga za kršćane koji su prošli tjedan bili prisiljeni napustiti Mosul u roku od 24 sata, pod prijetnjom smrti ili prisilnoga prelaska na islam? Nikoga.

kršćani mosul

Isto kao što nitko nikad nije podigao prst za sve kršćana koji su u stotinama tisuća svih ovih godina bježali iz Iraka, Sirije, iz čitavoga arapskog svijeta. Koliko su rezolucija zapadne države podnijele UN-u vezano uz njihovu sudbinu? Koliko su milijuna dolara zatražile od agencija Ujedinjenih naroda da se namijeni u njihovu korist? Već godinama se  pokolj nastavlja, gotovo svakodnevno: na desetke desetina kršćana se žive pali ili ubija u crkvama u Indiji, Pakistanu, Egiptu, Nigeriji. I uvijek uz šutnju ili u općem nedjelovanju: što se, na primjer, stvarno konkretno učinilo za 276 kršćanskih djevojaka koje su prije nekoliko tjedana, također u Nigeriji, otele bande džihadista Boko Haram jer su krive – ništa manje – što žele ići u školu, i prema tome određene za sudbinu koju je lako zamisliti?

Dva glavna razloga ove široke nezainteresiranosti, očita su. Prvi je što nam je sve veća muka osjećati se, i još više izjašnjavati se kršćanima. Ne radi se samo o pukom gubitku vjere, što je naravno tako. Pitanje je što se krije iza njega. Nekoliko stoljeća kritičke laičke misli, posebno njezina golema popularizacija/banalizacija omogućena razvojem masovnih medija, oduzeli su kršćanstvu, u očima sve više ljudi, nekadašnje socio-kulturno dostojanstvo. Odavna biti i izjašnjavati se kršćanima ne samo da nije više intelektualno cijenjeno, nego se u mnogim okruženjima gotovo osuđuje kao ne više prihvatljivo.

Kršćanstvo nipošto nije „elegantno“ i često onima koji ga prakticiraju nanosi štetu neke vrste prešutnoga, ali bitnoga isključivanja. Kulturno ozračje, dominantno u zapadnim društvima, vjeru općenito ocjenjuje kao nešto primitivno, u najboljem slučaju kao „placebo“ za slabe duhove, kao nešto duboko predodređeno za netolerantnost i za nasilje. Na poseban način monoteističke religije. U teoriji sve, ali onda u praksi, u raširenom javnom govoru, gotovo samo kršćanstvo i najvećim dijelom katoličanstvo, izuzevši židovstvo i islam: prvo zbog očitih povijesno-moralnih razloga vezanih uz (ali koliko još dugo?) Shoah, drugo jednostavno iz straha.

Europa se boji, i to je drugi razlog nezainteresiranosti o kojoj sam prije govorio. Boji se arapskoga islama, njegove moći ekonomske ucjene ne više vezane samo uz naftu, nego sad već i uz izvrsnu financijsku likvidnost. Istovremeno, i prije svega, boji se nemilosrdnoga terorizma, tolikih gerilskih skupina koje kažu da se nadahnjuju na islamu, njihovu divljem barbarstvu, isto kao i pobunjeničkim pokretima koji povremeno dubinski prodrmaju mase tog svijeta, uvijek prožete vrlo lakom osjetljivošću zapale se i prijeđu u žestoku ksenofobiju. No, ne samo to. Takav oblik islama nas plaši i zato što nas njegova prisutnost – kao uostalom prisutnost drugih velikih nedobronamjernih entiteta koji danas nastanjuju planet, poput Kine – neizravno obvezuje na razračunavanje s velikom promjenom koja je u tijeku u našoj kulturi i, prema tome, u našoj civilizaciji: psihološkom nemogućnosti da imamo ”neprijatelja”. Nemogućnost koja je povezana s odbijanjem/uklanjanjem smrti koju slabljenje vjere čini gotovo nemogućom za prihvaćanje, a onda i za izgon,  isto tako na Zapadu dovodi do ogromnoga povijesnog zaokreta: virtualne nemogućnosti da mislimo o ratu i ratovanju. Barem o ratu koji se ne vodi neosobnim i sofisticiranim uređajima, nego o pravom ratu, onom u kojem se umire.

Ali što o svemu tome znaju kršćani najdrevnijih zajednica u Mosulu i Aleppu, svi drugi raspršeni od Afrike do Indije? Što mogu o tome znati? Sada, pretpostavljam, oni su razumjeli istinu koja vrijedi za njih: a to da imaju malo nade ako se uzdaju u pomoć koja dolazi odavde. O kršćanima i njihovoj vjeri današnju Europi je sve manje briga. Možemo biti sigurni da bi svaki intervent u njihovu korist odmah bio osuđen kao nedopustiv, nepravedno diskriminatoran, krivično vrijeđajući kakvo pravo na jednakost sviju u odnosu na sve. I tako je. Ali ne daj Bože, da to bude tek početak: početak nečega za što upravo ovih dana ne nedostaje upozoravajućih znakova. U Europi prožetoj sekularizacijom, u Europi čiji duhovni izvori ubrzano presušuju zbog posvuda naređenoga preziranja svakoga humanizma, ne može se ne uspostaviti neizbježno potreban odnos između kršćanstva i antisemitizma. Ista je to ravnodušnost prema onome što se ne može izraziti brojem, prema onome što dolazi iz dubine vremena i srdaca, i koja se uznemiruje u tami duša: usuđujući se pogledati više prema gore, odakle dolazi ljudski pogled.

 

Ernesto Galli della Loggia/vigilare.org

facebook komentari

Hrvatska

Pripadnici Prvog hrvatskog kontingenta ispraćeni iz Petrinje u Litvu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: MORH/ M. Čobanović

U vojarni “Pukovnik Predrag Matanović” u Petrinji u petak, 24. studenog 2017., održan je svečani ispraćaj 1. hrvatskog kontingenta ojačane prednje prisutnosti NATO-a u Republiku Litvu, gdje će sudjelovati u toj NATO aktivnosti u sklopu borbene skupine pod vodstvom Savezne Republike Njemačke (1. HRVCON-a eFPBG–DEU).

Uz pripadnike kontingenta i članove njihovih obitelji, svečanom ispraćaju nazočili su potpredsjednik Vlade i ministar obrane RH Damir Krstičević koji je ujedno bio izaslanik predsjednice RH i vrhovne zapovjednice Oružanih snaga RH, načelnik Glavnog stožera OS RH general zbora Mirko Šundov, vojni izaslanik Sjedinjenih Američkih Država brigadir Robert Mathers, ministar savjetnik u Veleposlanstvu Republike Litve i voditelj Ureda u RH Donatas Žiugžda, vojni izaslanik Republike Njemačke pukovnik Janus Kaschta, vojni izaslanik Francuske Republike brigadir Fabrice Duda te predstavnici lokalne zajednice i drugi visoki uzvanici, priopćio je MORH

Izaslanik predsjednice RH i vrhovne zapovjednice Oružanih snaga, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević ovom je prilikom poručio kako je uvjeren da će u misiji u Litvi, pripadnici Oružanih snaga još jednom dokazati svoju profesionalnost i spremnost pri izvršavanju različitih zadaća. „Republika Hrvatska svojim sudjelovanjem u ovoj aktivnosti, u okviru borbene skupine pod vodstvom Savezne Republike Njemačke daje svoj vidljivi doprinos temeljnim vrijednostima Sjevernoatlantskog saveza.

Neka vam djela naše garde, onih koji su stvarali i branili Hrvatsku u Domovinskom ratu bude putokaz i u budućnosti. Zadaća na koju krećete je zahtjevna i odgovorna. Za uspjeh naših napora i našeg doprinosa ovoj NATO aktivnosti bitan je vaš puni angažman i fokusiranost svake pripadnice i pripadnika Hrvatskog kontingenta u Litvi“, rekao je ministar Krstičević koji je izrazio nadu kako će se tijekom boravka pripadnika Oružanih snaga u Republici Litvi osobno doći uvjeriti u njihovu spremnost i uvjete u kojima rade i žive.

“Nikada, ni jednog trenutka tijekom boravka na ovoj aktivnosti nemojte ispustiti iz vida kako u odori ponosnog i časnog hrvatskog vojnika ne predstavljate samo sebe, već Republiku Hrvatsku, vjerodostojnu i pouzdanu NATO saveznicu.

Očekujem da u svome djelovanju pokažete odgovornost, predanost zadaćama. Svima vama neka sigurnost kolega, ali i vlastita sigurnost bude na prvom mjestu. U svome djelovanju imat ćete punu potporu Ministarstva obrane i mene osobno”, zaključuje ministar.

Foto: MORH/ M. Čobanović

Pripreme za odlazak u Litvu uspješno su provedene, a spremnost i profesionalnost pripadnika kontingenta pohvalio je načelnik Glavnog stožera OS RH general zbora Mirko Šundov: „Cilj ove misije, pa tako i vašeg odlaska na ovu aktivnost, jest ostvarivanje konkretnog oblika jačanja kolektivnog odvraćanja i obrane Saveza na teritoriju istočnog krila NATO-a, i očekujem da će se ovom misijom potvrditi i pokazati zajedništvo država članica te snažna transatlantska veza“.

General Šundov izrazio je uvjerenje u uspješnost još jedne misije u koju su upućuju pripadnici Oružanih snaga RH te istaknuo kako očekuje da će se pokazati jedinstvo država članica i neposredna odlučnost NATO-a za obranu ugroženih saveznica. “Na ovaj način dokazuje se i prijateljski odnos Republike Hrvatske i Republike Litve, upravo na ovaj način povezat će se Baltik i Jadran” zaključio je general Šundov.

Predstavnik Litve Donatas Žiugžda poručuje kako je odlazak 1. hrvatskog kontingenta ojačane prednje prisutnosti NATO-a u Republiku Litvu dokaz uspješne suradnje dviju država. “Vjerujem kako ćete upravo vi doprinijeti zaštiti sigurnosti naše zemlje i kako ste spremni odgovoriti na sve eventualne napade ili provokacije. Siguran sam kako ćete bili od velike pomoći i moram naglasiti kako je ovo još jedan dokaz dobre suradnje Republike Hrvatske i Republike Litve, u ime Litvanaca zahvaljujem se na vašem doprinosu našem zajedničkom cilju – očuvanju mira i sigurnosti”.

Njemački vojni izaslanik pukovnik Kascht izrazio je ponos što ima priliku hrvatskim vojnicima izraziti najbolje želje uoči odlaska u Republiku Litvu. “U okviru zadaća i zapovjedi imat ćete slobodu za napraviti nešto novo, Savezna Republika Njemačka i Hrvatska već su dokazale kako su strateški partneri na brojnim područjima suradnje pa vjerujem da će i ova misija zabilježiti još jedan uspjeh”.

Zapovjednik 1. HRVCON-a eFBBG-DEU, satnik Marko Krpan, zapovjednik 1. mehanizirane satnije bojne „Tigrovi“ rekao je kako su pripadnici kontingenta na visokoj razini obučenosti i spremnosti. “Proteklih godinu dana prolazili su zahtjevne pripreme i ono što možemo reći uoči njihovog odlaska u Litvu je kako su pripadnici kontingenta spremni za obavljanje i najzahtjevnijih zadaća. Za Hrvatsku kao Tigar!”

Ovim povodom, pripadnici Udruge ratnih veterana 1. gardijske brigade „Tigrovi“ uručili su pripadnicima 1. HRVCON-a čiju glavninu snaga čine pripadnici bojne “Tigrovi” iz sastava Gardijske mehanizirane brigade, fotografiju i životopis pukovnika Damira Tomljanovića-Gavrana, zapovjednika bojne 1. gardijske brigade “Tigrovi”, poginulog u Domovinskom ratu.

U Litvu u borbenu skupinu pod vodstvom SR Njemačke na rok od sedam mjeseci upućuje se 181 pripadnik Oružanih snaga RH, a glavninu snaga čine pripadnici mehanizirane satnije iz sastava 1. mehanizirane bojne “Tigrovi” Gardijske mehanizirane brigade Hrvatske kopnene vojske, uključujući i potporne logističke elemente s pripadajućim naoružanjem i opremom te 14 borbenih oklopnih vozila Patria.

Pripreme i ocjenjivanje pripadnika OS RH za sudjelovanje u aktivnosti ojačane prednje prisutnosti u Litvi provedene su u sklopu vojne vježbe „Udar 17“, koja je održana od 14. rujna do 06. listopada 2017. godine na vojnom poligonu „E. Kvaternik“ na Slunju. Hrvatski kontingent u Republici Litvi bit će smješten na vojnom poligonu „Rukla“, 110 km sjeveroistočno od Vilniusa.

Temeljna zadaća i misija hrvatskog kontingenta je integracija u multinacionalnu borbenu grupu pod vodstvom SR Njemačke, kao i provedba obuke u tom u sastavu u kojem su, uz pripadnike OSRH-a, i pripadnici oružanih snaga Kraljevine Nizozemske, Kraljevine Norveške, Kraljevine Belgije, Velikog Vojvodstva Luxembourg, Francuske Republike i zemlje domaćina Republike Litve.

Nakon svečanog ispraćaja uzvanici su obišli novoizgrađene objekte u petrinjskoj vojarni.

facebook komentari

Nastavi čitati

Politika

Documenta napala Predsjednicu zbog Praljka

Objavljeno

na

Objavio

Centar za suočavanje s prošlošću Documenta u petak je prozvao predsjednicu Republike Kolindu Grabar-Kitarović za ‘neodgovornost’ zbog poruke organizatorima promocije knjige “Slobodan Praljak”, ocjenjujući da je njome demonstrirala nedopustiv pritisak na djelovanje Haaškog suda.

Promocija knjige “General Praljak“, održana je u Zagrebu 21. studenoga i na njoj je pročitana poruka poslana iz Ureda predsjednice: “Doprinos generala Slobodana Praljka obrani Hrvatske i Bosne i Hercegovine od velikosrpske agresije te obrani opstojnosti hrvatskog naroda na njegovim povijesnim prostorima tijekom Domovinskoga rata od velike je važnosti. Ovih dana, kada se nadamo pravednom sudskom pravorijeku i njegovu oslobađanju, kao i oslobađanju drugih hrvatskih uznika, ova knjiga izlazi kao doprinos istini o njemu i o tom povijesnom razdoblju borbe hrvatskog naroda za slobodu, istini koju je on nakon rata na mnoge načine ustrajno branio svojom riječju. Ujedno je ova knjiga svojevrsna zahvalnica za sve što je učinio za svoj narod”.

Documenta ocjenjuje da Grabar-Kitarović tom porukom demonstrira nedopustiv pritisak na djelovanje suda pred objavljivanje pravomoćne presude u postupku u kojemu se sudi i Slobodanu Praljku jer je, kako navode “svaka presuda osim oslobađajuće unaprijed proglašena nepravednom”.

Žalbeno vijeće Haškoga suda u srijedu će objaviti pravomoćnu presudu u predmetu “Prlić i drugi”.

Documenta smatra da predsjednica u poruci demonstrirala i “prijezir spram prvostupanjske presude haaškog sudišta (koje je i hrvatsko sudbeno tijelo)”, kao i nerazumijevanje sadržaja vlastite, temeljne ustavne obveze da “predstavlja i zastupa Hrvatsku u zemlji inozemstvu” jer, navode, “svojim stavom Hrvatsku kao državu dovodi u poziciju jedne od stranaka u sudskom postupku za ratne zločine (a ne tako davno državni su organi predlagali da se Hrvatskoj u Haagu prizna status ‘prijateljice suda’)”.

Documenta dodaje i da je predsjednica demonstrirala “zahvalnost” Praljku za obranu Hrvatske i Bosne i Hercegovine od velikosrpske agresije “ne spominjući uopće treću, bošnjačku, stranu u sukobu”. A baš zbog žrtava na bošnjačkoj strani Praljak i ostali bili su osuđeni na teške zatvorske kazne, ističe Documenta.

“Ovakav – u najmanju ruku neodgovoran – postupak najviše hrvatske državne dužnosnice zaslužuje ne samo najoštriju osudu (koja je do sada u javnosti izostala), nego i ozbiljno propitivanje njezinog cjelokupnog djelovanja”, zaključuje Centar za suočavanje s prošlošću. (Hina/Kamenjar)

PREDSJEDNICA O KNJIZI „GENERAL PRALJAK“

 

Akademik Josip Pečarić: Naš general Praljak

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari