Pratite nas

Reagiranja

Nezamislivi rasizam Ive Goldsteina traži javnu osudu

Objavljeno

na

U emisiji Intervju tjedna Ivo Goldstein je izjavio stvari koje su do sada bile nezamislive u glavama svih ljudi na svijetu, koje nitko nikad nije izgovorio i koje traže jasnu osudu, javnu, stručnu, ljudskopravnu i političku. Goldstein je (prema citiranom portalu) izjavio:

Jasenovac i Bleiburg nisu isto, Jasenovac je zločin genocida i ratni zločin i zločin protiv čovječnosti, Bleiburg je u jednom dijelu zločin i zločin protiv čovječnosti, to nije isto. Ne možemo govoriti – sve su žrtve iste, to je neprihvatljivo“, uvjeren je povjesničar.

Zar je moguće da je netko rekao „NE MOŽEMO GOVORITI – SVE SU ŽRTVE ISTE, TO JE NEPRIHVATLJIVO”??

Po čemu to žrtve Jasenovca i Bleiburga nisu iste?

Prvo, kade se za oba ta strašna mjesta kaže „žrtve“ misli se na nevine ljude, koji ništa nisu skrivili, ni po današnjem niti po ondašnjem pravu i zakonima. To što je na Bleiburgu među pola milijuna ljudi bilo i ustaša koji su počinili zločine ne znači da nevini nisu bili sasvim nevini.

Zar Goldstein hoće reći da je dopušteno ubiti kćer ustaškoga ministra, samo zato što je kćer ustaškoga ministra, a inače je sedamnaestogodišnja djevojka potpuno nevina?

Zar Goldstein hoće reći da je smrt djevojaka u Hudoj Jami manje vrijedna, manje tragična negoli smrt Anne Frank? Zar njihovu smrt treba manje oplakivati, manje o njoj govoriti, manje je se groziti, manje je pamtiti, manje obilježavati?

Zar je to što je među sto ubijenih jedan bio zločinac razlog da se smrt onih devedeset i devet smatra manjim zločinom?

Uostalom, po kojemu to pravu, kojemu moralu, ratnom običaju ili ičemu znanom a da nije osuđeno, ubijanje bez suđenja nije zločin? Želi li Goldstein osvetu uvesti kao razlog ubijanja? Kud će nas onda to sve odvesti, koju ćemo povijest učiti, koje pravo, koju sociologiju?

To što je Goldstein rekao čisti je rasizam, jer su se nevine žrtve Jasenovca i Bleiburga (kao zajedničkoga naziva za skup komunističkoga smaknuća stotina tisuća ljudi 1945.) razlikovale samo po nacionalnosti i vjeri! Ma, ni po tome se nisu razlikovale potpuno, a ako se nisu razlikovale potpuno – zašto onda to Goldstein govori? U Jasenovcu su ubijani i Hrvati, a na Bleiburgu i Židovi i Srbi. Naime, nadam se da Goldstein ne smatra 28 visokih ustaških časnika Židova manje Židovima nego druge Židove. Ili možda smatra, ali neka to onda i kaže. Ako (ne)djela unutar jedne nacije pripadnike te nacije čine manje nacionalnim, što ćemo onda s ubojicama, na primjer ustašama stvarnim zločincima – onda su oni manje Hrvati, ili uopće nisu Hrvati. Opet rasizam! Ali Goldsteinov.

Ne ću u detalje ulaziti što je sve strašno o Hrvatima, uključivši i ustaše, jer on ustaše i spominje da bi dobio nadmoć nad Hrvatima (v. dalje) govorio i Ivo Goldstein i njegov pokojni otac. Samo osobno znam, jer sam ga gledao i slušao na televiziji, da je Ivo Goldstein rekao da partizani na Bleiburgu nisu ubijali žene i djecu. A kad su objavljene slike djevojačkih pletenica i Hude jame nije se oglasio! Nije se oglasio ni za ubijene časne sestre. Zar nisu u Zagrebu partizani ubili dva djevojačka gimnazijska razreda i nije li se među tim djevojkama nalazila i Grozda Budak kćer ustaškoga ministra kulture Mile Budaka? Zna li Ivo Goldstein, a povjesničar je, za smaknuće tih djevojaka? Zna li za mučenje Grozde Budak? Ili je to izmišljeno?

I druge strašne stvari koje Goldstein govori

I druge strašne stvari govori Ivo Goldstein i hrvatska vlada, narod i svi pojedinačno na koje se njegovo ružno govorenje odnosi trebali bi prema tim ružnim govorenjima zauzeti stav i javno im se usprotiviti.

Isto bi trebale učiniti i sve nevladine udruge posvećene ljudskim pravima i miru! A budući da je Goldstein neoprostivo pretjerao, ovdje od svih tih udruga tražim da se o njegovim riječima izjasne, da ih osude – kao da su došle iz usta bilo kojega drugoga čovjeka. Njega možda treba i strože osuditi, jer je povjesničar i diplomat i učen čovjek, koji bi morao paziti što govori i koga i zašto vrijeđa. Jer on ne vrijeđa neke  neznane siromahe u nekoj neznanoj krčmi, nego hrvatski narod, hrvatsku Crkvu i hrvatsku vladu.

Uvijek taj isti kompartijski napad na Crkvu

Citiram strašne Goldsteinove riječi (moram priznati da dok ih citiram strepim da ih portal Direktno nije krivo prenio, toliko su odurne):

Nije mu jasno (naglašava) i zašto taj brak među politike i crkve je toliko važan. Zašto komemoracija na državnoj razini mora neraskidivo biti vezana za crkvu?

Što on ima protiv Hrvatske i svete rimske Katoličke crkve? Kojim pravom on tako govori? Pravom toga što nema vjere? Tek tada nema pravo napadati vjernike! Hrvatska jest država puna vjernika (96%) i koliki drznik mora biti čovjek koji pita zašto komemoracija mora biti vezana za crkvu? Nego za koga ili što? Da nije možda za komunističku partiju? Da pobijeni ljudi nisu psi koje možemo ožaliti ali ne treba im ništa više od toga? Ne, Goldstein, hrvatski narod i velika većina hrvatskih građana jesu vjernici i komemoracije ne rade bez crkve, odnosno svih crkava kojima su pripadali oni ubijeni! Kako bi se osjećali hrvatski Židovi da se netko, kao Goldstein za katolike, upita „zašto komemoracija u Jasenovcu treba uključivati i rabina?“ Nitko i nikad od hrvatskih katoličkih, pravoslavnih i svih drugih vjernika ne bi nešto tako nečasno, ružno, prljavo i tužno upitao.

A ako se Goldstein krije iza „komemoracije na državnoj razini“ – neka se toga kloni, jer to je hrvatskom narodu i hrvatskoj državi još veće uvreda! Jer mi smo izabrali hrvatsku vladu, mi vjernici, i mi od nje uvijek očekujemo da poštuje našu vjeru. Kad ona ne bi poštovala ne samo našu nego i bilo koju drugu vjeru, mi je ne bismo izabrali. I komunisti su u dva svoja mandata poštovali sve vjere u Hrvatskoj i nije im na pamet padalo da ih zataje kad se radi o – državnim komemoracijama.

O, Goldstein, Goldstein, zar bi taj čovjek zabranio da na bilo koju komemoraciju dolaze crkveni velikodostojnici? Gdje taj čovjek živi, što ima u glavi, što se sve usudi?

Osobno bih volio da na komemoraciji na Bleiburgu politika kaže da na Križnom putu je stradalo puno nevinih, ali i puno zločinaca koji su okrvavili ruke tijekom 4 godišnjeg rata u Hrvatskoj i na prostoru bivše Jugoslavije“.

Nije dobro za Goldsteina govoriti o brojevima žrtava, opekao se time već više puta. I – zašto govori o zločincima a ne govori o nevinima? Mi govorimo o nevinima, a zločince neka on pokaže. Mi ćemo im suditi, čak i s njim, zašto ne? Ali – gdje su, kad su i kako osuđeni? Koji su im zločini dokazani na suđenju? Koliko je bilo takvih zločinaca? Jesu li ustaški (o domobranima koji su unovačeni da i ne govorimo) vojnik koji nije ubio ni maltretirao ni jednoga civila također zločinac? Ne, znam, po toj bi logici onda 1945, bila ubijena cijela njemačka vojska… A ne znam da su njihovi strašni generali poput Guderiana, Rommela, von Mansteina, Doenitza i ne znam koliko drugih, ikad i za išta suđeni i osuđeni, a kamoli obični vojnici i k tome unovačeni obvezom vojnoga služenja.

Napad na hrvatsku Vladu

Svi nastupi, govori, rečenice, riječi i figure svih osoba poput Ive Goldsteina imaju jedan zajednički nazivnik: neraspoloženje prema hrvatskoj državi. I kad napadaju Crkvu čine to da bi napali državu, jer znaju (i neka znaju!) da je hrvatski narod svoju slobodnu, samostalnu, svetu i vječnu Državu izborio oslanjajući se samo na jedan oslonac, a to je njegova vjera katolička. Samo nas je vjera održala tisuću godina neslobode i do države i slobode nas dovela. U vjeri su Hrvati ginuli da obrane svoju domovinu, bilo od spaljivanja, bilo od agresije da je nestane.

A što je radio Ivo Goldstein prije i za vrijeme Domovinskoga rata? I neka nam ovdje otvoreno kaže je li na referendumu os hrvatskoj samostalnosti glasovao – za hrvatsku samostalnost ili protiv nje. Častan čovjek to može učiniti, jer čast je čast, bez obzira koji smjer imala.

Moram ga to pitati, jer – gle što on govori o Hrvatskoj, hrvatskom narodu i hrvatskoj Vladi:

Kultura koja je proustaška u vrijeme današnjice je antiglobalistička, nesnošljiva, netolerantna, antimigrantska i anti svih i onemogućava Hrvatsku i Hrvate da funkcioniraju kao narod među narodima. Ne radi se samo o političkim strankama, već o raširenoj kulturi sjećanja koja je neprihvatljiva, ne fokusira se samo unutar ekstremističkih stranaka  nego i unutar šireg političkog života uključujući u vladajuću stranku“.

Kako se Ivo Goldstein usuđuje reći da je naša kultura proustaška? Je li on pri zdravoj pameti ili nešto drugo, a to drugo se ne može navesti jer je još gore? Ne samo da hrvatska kultura nije proustaška, nego je ta kvalifikacija najgora i najprljavija koju čovjekov um može smisliti, to je teška uvreda koja traži odlučnu osudu, a možda i kaznu za govor mržnje. Da – govor mržnje, jer on time indirektno ali sasvim jasno kaže da mi danas podržavamo nacističke progone Židova i drugih naroda! Što on misli, da mi ne razumijemo što on govori i kako i koliko nas vrijeđa? I da ne prepoznajemo govor mržnje?

Kultura sjećanja koja je neprihvatljiva? Što to znači? Da se ne smije znanstveno istraživati i pobijati monstruozne laži o Jasenovcu i ustašama općenito? Želi li on reći da samo on smije reći koliko je ljudi stradalo u Jasenovcu? A gdje je bio kad se broj od 700.000 učio u školama i kad je pisao u svim enciklopedijama?

Zašto je njemu neprihvatljivo da ljudi žale za svojim pobijenim sunarodnjacima? U čemu se razlikuje njegova od naše kulture sjećanja za nevinim žrtvama? Zašto i u ime čega je on sebi dopušta a drugima zamjera? Svaka majka jednako plače za svojim sinom.

Kako se Goldstein usuđuje reći da proustaška kultura uključuje i vladajuću stranku (i „širi život“ u Hrvatskoj)? Zar će hrvatska Vlada i hrvatska vladajuća koalicija prešutjeti tu strašnu uvredu? Hoće li se Goldstein zgroziti, i osjećati diskriminiranim, kad ga zbog te uvrede netko pljune ili na njega baci kaveni šećer? Ili da i mi njega počnemo tako vrijeđati, a znali bismo, kako ne, ali mi smo pristojni i kulturni ljudi i ne vrijeđamo druge ljude, druge vjere, druge Vlade i države. I zaprepastimo se kad čujemo ovakve uvrede, i ljute nas kad su nama upućene. Tko je uopće taj tip koji se meni ili bilo kome koga ja poznajem, sve do Andreja Plenkovića i Kolinde Grabar Kitarović, usudi reći da smo proustaški nastrojeni?

Da ne misli možda da je bolji od nas, pametniji, ljepši, simpatičniji, učeniji, s više znanstvenih publikacija? Ne vidim kako bi to Ivo Goldstein mogao misliti, dakle su njegove uvrede iracionalne i plod nečega što samo on zna što je. A mi možemo nagađati, i pogodili bismo, ali ne ćemo, neugodno je, a pristojni smo ljudi.

Osveta i povijesni kontekst

Goldstein kaže: “Za neke koji dolaze na Bleiburg rat kao da je počeo 15. svibnja 1945., a do tada ono razdoblje NDH kao da je bila liberalna demokracija i najednom ti bjesomučni komunisti su nalegli na jadne Hrvate katolike i oni su postali žrtve. Ne možete gledati jedan povijesni događaj izvan povijesnog konteksta“. Prije svega, to nije istina. On zapravo ne zna i ne može znati zašto ljudi (stotine tisuća) dolaze na Bleiburg. Ljudi dolaze ožaliti pobijene, nevine a možda i neke zločince kojima nije suđeno, dakle je pitanje smije li ih se nazivati zločincima. To lijepo mogu pravnici objasniti, ja ne, ali čini mi se čudno da se kao o zločincima govori o nepoznatim ljudima koji nisu suđeni nego su ubijeni po noći na najstrašnije moguće načine. Može li Ivo Goldstein nabrojiti sto ustaša zločinaca ubijenih na Bleiburgu, s tim da točno zna koga su, kako i zašto nevina ubili? Jer to se sve mora točno znati da bi se čovjeka nazvalo zločincem, zar ne? A pogotovo ako ga se onda pod tom sumnjom i ubilo a bez suđenja.

Dakle Goldstein govori o osveti: među ustašama na Bleiburgu su bili zločinci koji su pobili moje, sa zločincima su bili i njihovi bližnji, pa je u redu što su pobijeni i jedni i drugi. No, možda i nije sasvim u redu, pa Goldstein kaže: „Jasenovac i Bleiburg nisu isto, Jasenovac je zločin genocida i ratni zločin i zločin protiv čovječnosti, Bleiburg je u jednom dijelu zločin i zločin protiv čovječnosti, to nije isto. Ne možemo govoriti – sve su žrtve iste, to je neprihvatljivo“. Da ne ulazim u pojedinosti, za Bleiburg je izostavio pridjev „ratni zločin“, valjda zato što je poratni: zarobljenike su stavili u žicu i ubijali ih stotine svaku noć dok ih nisu sve pobili. Nije ratni zločin. Nije ni zločin genocida, jer je valjda premalo Hrvata pobijeno? U svakom slučaju, prema podatcima koje sam čuo od njegova oca i njegove strane, u Hrvatskoj je pobijeno više deset do sto puta više Hrvata poslije rata nego Židova u ratu. (Nadam se da nam ne tovari i njemačke milijune i grijehe svih drugih okupiranih naroda.) U redu, trebalo bi gledati postotke, ali – na čemu se temelji definicija genocida – na postotcima ili na anihilaciji? (Zašto je smaknuće 8.000 muslimana Bošnjaka u Srebrenici genocid, a nešto drugo nije, npr. Bleiburg i Križni puta i 10.000 ljudi samo u Zagrebu?) Što je s komunističkim istrebljivanjem buržuja, zar to nije anihilacija? Strašno je ubijanje ljudi samo zbog nacije ili vjere, ali strašno je svako ubijanje nevinih ljudi.

Tko se tu smije cjenjkati – tuđim smrtima i njihovom tragedijom, njihovom vrijednošću? Kao što je lijepo rekao hrvatski katolički pastir nadbiskup i kardinal Alojzije Stepinac – svi smo mi Božji narod bez obzira na vjeru i boju kože. To je bio jedan svetac i jedan „stub ljudskih prava“, a ipak su ga Goldsteinovi partizani lažno sudili, a to, i to da je bio najveći zaštitnik Židova u II: Svjetskom ratu (tko je veći, ja ne znam?), Goldstein  nikad nije priznao u onoj mjeri u kojoj Stepinčeva veličina zaslužuje.

Neugodno mi je izložiti poopćenje Goldsteinovih procjena vrijednosti nevinih žrtava. Ne želim o tome ni misliti, a kamoli govoriti. To je blasfemija!

A kontekst? Ako zna povijest i diplomaciju, a trebao bi ih znati, Ivo Goldstein se ne bi trebao pozivati na kontekst! Za njega i njegova govorenja i pisanja kontekst je vrlo opasna stvar. O kontekstu ćemo kad se on sasvim razjasni, nema žurbe. U njemu je, na primjer, i pitanje što je drug Tito radio u Španjolskoj u vrijeme Španjolskoga građanskoga rata. Kao povjesničar židovskoga podrijetla, dužan je pokazati račun koji je režim NDH platio Nijemcima za prijevoz hrvatskih Židova u Njemačku. A iz računa se mnogo toga dade izračunati. To se pak zove znanstvenoistraživački pristup povijesnim pitanjima. To su, međutim, teška i preteška pitanja, čak i za Goldsteina, bez obzira na njegovu nepodnošljivu lakoću govorenja stvari koje ne bi trebalo govoriti.

Prof. dr. sc. Matko Marušić/narod.hr

Goldstein: Jasenovac i Bleiburg nisu isto. Ne možemo govoriti – sve su žrtve iste, to je neprihvatljivo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Javni poziv Emiru Hadžihafizbegoviću: Od koje svoje pjesme bi se Thompson trebao ograditi?

Objavljeno

na

Objavio

Javni poziv Emiru Hadžihafizbegoviću: Koja Thompsonova pjesma veliča Maksa Luburića tj. od koje svoje pjesme bi se Thompson trebao ograditi?

Emir Hadžihafizbegović, BiH glumac, koji je nedavno na N1 televiziji izrekao gnjusne laži o Thompsonu kad je ustvrdio da on ima pjesmu “Srbe na vrbe” a danas gostujući u emisiji Nedjeljom u 2, ispričao se mnogim Hrvatima koji su imali neugodnosti zbog toga ali nije se ispričao samo onome kome je najviše i trebao, onome o kojem je pričao laži, a to je Marku Perkoviću Thompsonu.

Nadalje je Emir kazao kako bi on rado otišao na koncert Marka Perkovića Thompsona kad bi se ovaj ogradio od nekih svojih pjesama, kako je rekao da on ne može pristati na onu vrstu skladbe koja veliča Maksa Luburića.

Dakle, izjave Emira Hadžihafizbegovića se prelijevaju iz stare u novu laž jer kao što je u prethodnoj emisiji izmislio da Thompson ima pjesmu “Srbe na vrbe” tako i danas širi laži o tome kako neke njegove pjesme veličaju Maksa Luburića.

Naravno, sve te laži se plasiraju uz odobravanje i navođenje voditelja Aleksandra Stankovića koji i te kako dobro zna da Thompson nema niti jednu takvu, a niti sličnu pjesmu.

Budući Emir Hadžihafizbegović tvrdi drugačije, mi ga pozivamo da nam kaže, koja Thompsonova pjesma veliča Maksa Luburića, tj. od kojih svojih pjesama bi se Thompson trebao ograditi?

Ispod objave nalazi se link koji vodi na Thompsonovu web stranicu s izdatim albumima, nazivima i tekstovima svih Thompsonovih pjesama.

Menadžment Marka Perkovića Thompsona

Čovjek sa stotinu lica, a ni jedno pravo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

SUMRAK ZDRAVOG RAZUMA: OPSKURNI GEJ IZ SRBIJE ‘UREĐIVAO’ BI HRVATSKU PO SVOJOJ MJERI

Objavljeno

na

Objavio

Svaki šljam, protuha, nikogović, čudak i bedak koji se dovuče tko zna od kuda, kod nas može dobiti pozornost u medijima – ali pod uvjetom da pljuje po hrvatskom narodu, Katoličkoj crkvi i vrijednostima do kojih drži velika većina građana. Po tomu je Hrvatska izuzetak ne samo u europskim, nego i svjetskim razmjerima. Nigdje se više šljama nije nakrcalo (po glavi stanovnika) nego kod nas, upravo zato što je ovo (nažalost) pogodna društvena klima za razvoj  štetočina te vrste.

Prije nešto više od godinu dana u Hrvatsku se iz Srbije dovukao jedan od takvih: Ivan Zidarević, gej po profesiji (jer, biti gej u Hrvatskoj je jedno od najunosnijih zanimanja), točnije, u pitanju je sredovječni gej. I u prvim medijskim nastupima (kod nas je događaj “vrijedan” svake medijske pozornosti kad se kakva srbijanska protuha takvih seksualnih sklonosti dovuče u Hrvatsku, zar ne!?), gej Zidarević imao je profinjeno i uljuđeno lice. Tako je, primjerice za medije tada izjavio:
“Tražit ću državljanstvo. Hrvatsku volim i poštujem sve njezine zakone. Tu želim živjeti i zbog toga i radim sve što mogu da je učinim još boljom.”
Večernjak je članak o tako “bitnoj” i s društvenog stanovišta “relevantnoj” osobi objavio pod naslovom:”Gej sam i iz Srbije, ali u Zagrebu mi je život sjajan” (koja promocija Hrvatske – bravo za Večernjak!). (Vidi: https://www.vecernji.hr/zagreb/gej-sam-i-iz-srbije-ali-u-zagrebu-mi-je-zivot-sjajan-1238186; istaknuo: Z.P.)

I primirio se neko vrijeme Srbijanac (u toj “dobroj” Hrvatskoj kojom je bio jako zadovoljan), a onda ipak shvatio kako ta Hrvatska baš i nije najbolja, pa odlučio mijenjati je “nabolje” i to, kako drugačije, nego napadima na Katoličku crkvu. Nije ostao u svojoj Srbiji i nju “mijenjao nabolje” uklanjajući svetosavske križeve i crkvene zastave iz javnih prostora (jer bi mu tamo po kratkom postupku “prebrojali rebra” – i to je najmanje što bi mu se moglo dogoditi), nego se dovukao nama u Zagreb praviti ovdje nered i provoditi svoje bolesne naume.

Projekt kojega je nedavno pokrenuo opskurni Zidarić (dakako, kao produžena ruka nalogodavaca koji su ga gurnuli u prvi plan a okupljeni su u “Europsku civilnu inicijativu”) je uklanjanje raspela iz osnovne škole u Dugavama, pod krinkom “sekularizma” i to pozivanjem na Ustav. Dakako, jadni i nedopečeni Zidarić s razinom IQ ispod prosjeka, pojma nema kako je njegovo pozivanje na Članak 41. Ustava Republike Hrvatske potpuno promašeno. Nalogodavci koji su ga gurnuli u prvi plan samo zato što je Srbin i gej, vjerojatno nisu ni čitali spomenuti članak Ustava, jer da jesu, znali bi što u njemu piše.
Članak 41. Ustava Republike Hrvatske kaže sljedeće:

“Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države.

Vjerske zajednice, slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustane te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju pomoć i zaštitu države.” (Vidi: https://www.zakon.hr/z/94/Ustav-Republike-Hrvatske; istaknuo: Z.P.)

Kako bi se netko pozvao na Ustav s tvrdnjom da je narušena sekularizacija (time što se Katolička crkva miješa u poslove države), morao bi dokazati da raspelo u osnovnoj školi u Dugavama INSTITUCIONALNO narušava načelo sekularizacije, tj. institucionalni odnos Crkve i države (na štetu države), a to, uvjeren sam, ne bi pošlo za rukom ni najvećim pravnim ekspertima.

Da ne bude zabune, Srbijanac Zidarević (koji još uvijek nema hrvatsko državljanstvo – a što i sam priznaje), u političkom je pogledu agitator Milorada Pupovca i njegovog SDSS-a. Ne bi me začudilo da se pojavi u dogledno vrijeme u SNV-u na domjenku gdje bi sa svojim idolima Miloradom, Dejanom i ostalima lomio pogaču, jer Srpska pravoslavna crkva i njezin velikosrpski svetosavski diskurs očito nisu smetnja “pro-europskim” težnjama i shvaćanjima “Europske civilne inicijative” i nedozrelog jadnika Zidarevića koji je samo puko sredstvo u rukama mnogo lukavijih igrača, ništa drugo.

Pogledajte ovu agitaciju Zidarevića za listu 24 na proteklim EU izborima (lista SDSS-a, odnosno, Milorada Pupovca i Dejana Jovića), pa sami prosudite tko nam to “uređuje” Hrvatsku: https://youtu.be/sXsy2R_8aLw.

Nije on sam po sebi problem, naravno da nije, niti tog nesretnika treba uzimati ozbiljno i kriviti što ga (za sitne novce) koriste kao najamnika oni koji ga guraju ispred sebe u prvi ešalon (jer, kud ćeš bolje kombinacije za “pro-europski društveni aktivizam” u Hrvatskoj od Srbina koji je gej – to je materijal koji se može samo poželjeti i mora obvezno iskoristiti!), ali sve skupa je pokazatelj jednog bolesnog stanja u dijelu našeg društva, poput temperature kod teškog bolesnika i iza opskurnih likova kakav je ovaj valja se nešto mnogo ozbiljnije i zloćudnije.

Na projektu harange protiv temeljnih vrijednosti što ih zastupa i do kojih drži golema većina građana u Republici Hrvatskoj (obitelji, vjere i konzervativnog svjetonazora), okupila se naoko raznolika bulumenta objedinjena u “progresivne snage” (od onih koji radikalno nameću LGBTIQ ideologiju kao društveni mainstream, do neokomunističkih, kvaziliberalnih, anarhističkih i ultra-lijevih pokreta, stranaka i skupina) i svima je zajedničko to što javno, otvoreno i agresivno zagovaraju destrukciju tih vrijednosti – i to je njihov program i njihova ideologija. Oni drugog sadržaja nemaju. Ova destrukcija je jedini amalgam koji ih povezuje.

I imaju još nešto zajedničko: velika većina ih je na sisi zvanoj državni proračun. Drže je čvrsto i ne puštaju. Tako imamo paradoks da tu destrukciju svojim novcem (preko poreza i drugih dažbina) uglavnom financiraju građani koji su njezina meta.
Sustav je to koji omogućava šljamu i parazitima pretvaranje svojih destruktivnih ideja u profitabilan biznis. Deseci tisuća njih žive od toga – od blaćenja ove zemlje i pljuvanja u lice njezinim građanima, ponajprije nama Hrvatima i katolicima. I to je kod nas “društveni aktivizam”.
Ni jedna druga konfesija nije na udaru, samo Katolička crkva!

Toj se destrukciji i dekadenciji mora pružiti otpor po svaku cijenu i svim legalnim i legitimnim sredstvima, ponajprije dosljednom obranom kršćanskih vrednota, našeg svjetonazora i svetinja do kojih držimo.

Nisu oni mjerilo ovog društva niti će ikad biti. Jer, kad bi se to dogodilo, svakomu od nas bi bilo jasno da su nastupila posljednja vremena – sumrak civilizacije i zdravog razuma.

Zlatko Pinter

* Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne moraju nužno odražavati stajališta portala

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari