Pratite nas

Reagiranja

Nezamislivi rasizam Ive Goldsteina traži javnu osudu

Objavljeno

na

U emisiji Intervju tjedna Ivo Goldstein je izjavio stvari koje su do sada bile nezamislive u glavama svih ljudi na svijetu, koje nitko nikad nije izgovorio i koje traže jasnu osudu, javnu, stručnu, ljudskopravnu i političku. Goldstein je (prema citiranom portalu) izjavio:

Jasenovac i Bleiburg nisu isto, Jasenovac je zločin genocida i ratni zločin i zločin protiv čovječnosti, Bleiburg je u jednom dijelu zločin i zločin protiv čovječnosti, to nije isto. Ne možemo govoriti – sve su žrtve iste, to je neprihvatljivo“, uvjeren je povjesničar.

Zar je moguće da je netko rekao „NE MOŽEMO GOVORITI – SVE SU ŽRTVE ISTE, TO JE NEPRIHVATLJIVO”??

Po čemu to žrtve Jasenovca i Bleiburga nisu iste?

Prvo, kade se za oba ta strašna mjesta kaže „žrtve“ misli se na nevine ljude, koji ništa nisu skrivili, ni po današnjem niti po ondašnjem pravu i zakonima. To što je na Bleiburgu među pola milijuna ljudi bilo i ustaša koji su počinili zločine ne znači da nevini nisu bili sasvim nevini.

Zar Goldstein hoće reći da je dopušteno ubiti kćer ustaškoga ministra, samo zato što je kćer ustaškoga ministra, a inače je sedamnaestogodišnja djevojka potpuno nevina?

Zar Goldstein hoće reći da je smrt djevojaka u Hudoj Jami manje vrijedna, manje tragična negoli smrt Anne Frank? Zar njihovu smrt treba manje oplakivati, manje o njoj govoriti, manje je se groziti, manje je pamtiti, manje obilježavati?

Zar je to što je među sto ubijenih jedan bio zločinac razlog da se smrt onih devedeset i devet smatra manjim zločinom?

Uostalom, po kojemu to pravu, kojemu moralu, ratnom običaju ili ičemu znanom a da nije osuđeno, ubijanje bez suđenja nije zločin? Želi li Goldstein osvetu uvesti kao razlog ubijanja? Kud će nas onda to sve odvesti, koju ćemo povijest učiti, koje pravo, koju sociologiju?

To što je Goldstein rekao čisti je rasizam, jer su se nevine žrtve Jasenovca i Bleiburga (kao zajedničkoga naziva za skup komunističkoga smaknuća stotina tisuća ljudi 1945.) razlikovale samo po nacionalnosti i vjeri! Ma, ni po tome se nisu razlikovale potpuno, a ako se nisu razlikovale potpuno – zašto onda to Goldstein govori? U Jasenovcu su ubijani i Hrvati, a na Bleiburgu i Židovi i Srbi. Naime, nadam se da Goldstein ne smatra 28 visokih ustaških časnika Židova manje Židovima nego druge Židove. Ili možda smatra, ali neka to onda i kaže. Ako (ne)djela unutar jedne nacije pripadnike te nacije čine manje nacionalnim, što ćemo onda s ubojicama, na primjer ustašama stvarnim zločincima – onda su oni manje Hrvati, ili uopće nisu Hrvati. Opet rasizam! Ali Goldsteinov.

Ne ću u detalje ulaziti što je sve strašno o Hrvatima, uključivši i ustaše, jer on ustaše i spominje da bi dobio nadmoć nad Hrvatima (v. dalje) govorio i Ivo Goldstein i njegov pokojni otac. Samo osobno znam, jer sam ga gledao i slušao na televiziji, da je Ivo Goldstein rekao da partizani na Bleiburgu nisu ubijali žene i djecu. A kad su objavljene slike djevojačkih pletenica i Hude jame nije se oglasio! Nije se oglasio ni za ubijene časne sestre. Zar nisu u Zagrebu partizani ubili dva djevojačka gimnazijska razreda i nije li se među tim djevojkama nalazila i Grozda Budak kćer ustaškoga ministra kulture Mile Budaka? Zna li Ivo Goldstein, a povjesničar je, za smaknuće tih djevojaka? Zna li za mučenje Grozde Budak? Ili je to izmišljeno?

I druge strašne stvari koje Goldstein govori

I druge strašne stvari govori Ivo Goldstein i hrvatska vlada, narod i svi pojedinačno na koje se njegovo ružno govorenje odnosi trebali bi prema tim ružnim govorenjima zauzeti stav i javno im se usprotiviti.

Isto bi trebale učiniti i sve nevladine udruge posvećene ljudskim pravima i miru! A budući da je Goldstein neoprostivo pretjerao, ovdje od svih tih udruga tražim da se o njegovim riječima izjasne, da ih osude – kao da su došle iz usta bilo kojega drugoga čovjeka. Njega možda treba i strože osuditi, jer je povjesničar i diplomat i učen čovjek, koji bi morao paziti što govori i koga i zašto vrijeđa. Jer on ne vrijeđa neke  neznane siromahe u nekoj neznanoj krčmi, nego hrvatski narod, hrvatsku Crkvu i hrvatsku vladu.

Uvijek taj isti kompartijski napad na Crkvu

Citiram strašne Goldsteinove riječi (moram priznati da dok ih citiram strepim da ih portal Direktno nije krivo prenio, toliko su odurne):

Nije mu jasno (naglašava) i zašto taj brak među politike i crkve je toliko važan. Zašto komemoracija na državnoj razini mora neraskidivo biti vezana za crkvu?

Što on ima protiv Hrvatske i svete rimske Katoličke crkve? Kojim pravom on tako govori? Pravom toga što nema vjere? Tek tada nema pravo napadati vjernike! Hrvatska jest država puna vjernika (96%) i koliki drznik mora biti čovjek koji pita zašto komemoracija mora biti vezana za crkvu? Nego za koga ili što? Da nije možda za komunističku partiju? Da pobijeni ljudi nisu psi koje možemo ožaliti ali ne treba im ništa više od toga? Ne, Goldstein, hrvatski narod i velika većina hrvatskih građana jesu vjernici i komemoracije ne rade bez crkve, odnosno svih crkava kojima su pripadali oni ubijeni! Kako bi se osjećali hrvatski Židovi da se netko, kao Goldstein za katolike, upita „zašto komemoracija u Jasenovcu treba uključivati i rabina?“ Nitko i nikad od hrvatskih katoličkih, pravoslavnih i svih drugih vjernika ne bi nešto tako nečasno, ružno, prljavo i tužno upitao.

A ako se Goldstein krije iza „komemoracije na državnoj razini“ – neka se toga kloni, jer to je hrvatskom narodu i hrvatskoj državi još veće uvreda! Jer mi smo izabrali hrvatsku vladu, mi vjernici, i mi od nje uvijek očekujemo da poštuje našu vjeru. Kad ona ne bi poštovala ne samo našu nego i bilo koju drugu vjeru, mi je ne bismo izabrali. I komunisti su u dva svoja mandata poštovali sve vjere u Hrvatskoj i nije im na pamet padalo da ih zataje kad se radi o – državnim komemoracijama.

O, Goldstein, Goldstein, zar bi taj čovjek zabranio da na bilo koju komemoraciju dolaze crkveni velikodostojnici? Gdje taj čovjek živi, što ima u glavi, što se sve usudi?

Osobno bih volio da na komemoraciji na Bleiburgu politika kaže da na Križnom putu je stradalo puno nevinih, ali i puno zločinaca koji su okrvavili ruke tijekom 4 godišnjeg rata u Hrvatskoj i na prostoru bivše Jugoslavije“.

Nije dobro za Goldsteina govoriti o brojevima žrtava, opekao se time već više puta. I – zašto govori o zločincima a ne govori o nevinima? Mi govorimo o nevinima, a zločince neka on pokaže. Mi ćemo im suditi, čak i s njim, zašto ne? Ali – gdje su, kad su i kako osuđeni? Koji su im zločini dokazani na suđenju? Koliko je bilo takvih zločinaca? Jesu li ustaški (o domobranima koji su unovačeni da i ne govorimo) vojnik koji nije ubio ni maltretirao ni jednoga civila također zločinac? Ne, znam, po toj bi logici onda 1945, bila ubijena cijela njemačka vojska… A ne znam da su njihovi strašni generali poput Guderiana, Rommela, von Mansteina, Doenitza i ne znam koliko drugih, ikad i za išta suđeni i osuđeni, a kamoli obični vojnici i k tome unovačeni obvezom vojnoga služenja.

Napad na hrvatsku Vladu

Svi nastupi, govori, rečenice, riječi i figure svih osoba poput Ive Goldsteina imaju jedan zajednički nazivnik: neraspoloženje prema hrvatskoj državi. I kad napadaju Crkvu čine to da bi napali državu, jer znaju (i neka znaju!) da je hrvatski narod svoju slobodnu, samostalnu, svetu i vječnu Državu izborio oslanjajući se samo na jedan oslonac, a to je njegova vjera katolička. Samo nas je vjera održala tisuću godina neslobode i do države i slobode nas dovela. U vjeri su Hrvati ginuli da obrane svoju domovinu, bilo od spaljivanja, bilo od agresije da je nestane.

A što je radio Ivo Goldstein prije i za vrijeme Domovinskoga rata? I neka nam ovdje otvoreno kaže je li na referendumu os hrvatskoj samostalnosti glasovao – za hrvatsku samostalnost ili protiv nje. Častan čovjek to može učiniti, jer čast je čast, bez obzira koji smjer imala.

Moram ga to pitati, jer – gle što on govori o Hrvatskoj, hrvatskom narodu i hrvatskoj Vladi:

Kultura koja je proustaška u vrijeme današnjice je antiglobalistička, nesnošljiva, netolerantna, antimigrantska i anti svih i onemogućava Hrvatsku i Hrvate da funkcioniraju kao narod među narodima. Ne radi se samo o političkim strankama, već o raširenoj kulturi sjećanja koja je neprihvatljiva, ne fokusira se samo unutar ekstremističkih stranaka  nego i unutar šireg političkog života uključujući u vladajuću stranku“.

Kako se Ivo Goldstein usuđuje reći da je naša kultura proustaška? Je li on pri zdravoj pameti ili nešto drugo, a to drugo se ne može navesti jer je još gore? Ne samo da hrvatska kultura nije proustaška, nego je ta kvalifikacija najgora i najprljavija koju čovjekov um može smisliti, to je teška uvreda koja traži odlučnu osudu, a možda i kaznu za govor mržnje. Da – govor mržnje, jer on time indirektno ali sasvim jasno kaže da mi danas podržavamo nacističke progone Židova i drugih naroda! Što on misli, da mi ne razumijemo što on govori i kako i koliko nas vrijeđa? I da ne prepoznajemo govor mržnje?

Kultura sjećanja koja je neprihvatljiva? Što to znači? Da se ne smije znanstveno istraživati i pobijati monstruozne laži o Jasenovcu i ustašama općenito? Želi li on reći da samo on smije reći koliko je ljudi stradalo u Jasenovcu? A gdje je bio kad se broj od 700.000 učio u školama i kad je pisao u svim enciklopedijama?

Zašto je njemu neprihvatljivo da ljudi žale za svojim pobijenim sunarodnjacima? U čemu se razlikuje njegova od naše kulture sjećanja za nevinim žrtvama? Zašto i u ime čega je on sebi dopušta a drugima zamjera? Svaka majka jednako plače za svojim sinom.

Kako se Goldstein usuđuje reći da proustaška kultura uključuje i vladajuću stranku (i „širi život“ u Hrvatskoj)? Zar će hrvatska Vlada i hrvatska vladajuća koalicija prešutjeti tu strašnu uvredu? Hoće li se Goldstein zgroziti, i osjećati diskriminiranim, kad ga zbog te uvrede netko pljune ili na njega baci kaveni šećer? Ili da i mi njega počnemo tako vrijeđati, a znali bismo, kako ne, ali mi smo pristojni i kulturni ljudi i ne vrijeđamo druge ljude, druge vjere, druge Vlade i države. I zaprepastimo se kad čujemo ovakve uvrede, i ljute nas kad su nama upućene. Tko je uopće taj tip koji se meni ili bilo kome koga ja poznajem, sve do Andreja Plenkovića i Kolinde Grabar Kitarović, usudi reći da smo proustaški nastrojeni?

Da ne misli možda da je bolji od nas, pametniji, ljepši, simpatičniji, učeniji, s više znanstvenih publikacija? Ne vidim kako bi to Ivo Goldstein mogao misliti, dakle su njegove uvrede iracionalne i plod nečega što samo on zna što je. A mi možemo nagađati, i pogodili bismo, ali ne ćemo, neugodno je, a pristojni smo ljudi.

Osveta i povijesni kontekst

Goldstein kaže: “Za neke koji dolaze na Bleiburg rat kao da je počeo 15. svibnja 1945., a do tada ono razdoblje NDH kao da je bila liberalna demokracija i najednom ti bjesomučni komunisti su nalegli na jadne Hrvate katolike i oni su postali žrtve. Ne možete gledati jedan povijesni događaj izvan povijesnog konteksta“. Prije svega, to nije istina. On zapravo ne zna i ne može znati zašto ljudi (stotine tisuća) dolaze na Bleiburg. Ljudi dolaze ožaliti pobijene, nevine a možda i neke zločince kojima nije suđeno, dakle je pitanje smije li ih se nazivati zločincima. To lijepo mogu pravnici objasniti, ja ne, ali čini mi se čudno da se kao o zločincima govori o nepoznatim ljudima koji nisu suđeni nego su ubijeni po noći na najstrašnije moguće načine. Može li Ivo Goldstein nabrojiti sto ustaša zločinaca ubijenih na Bleiburgu, s tim da točno zna koga su, kako i zašto nevina ubili? Jer to se sve mora točno znati da bi se čovjeka nazvalo zločincem, zar ne? A pogotovo ako ga se onda pod tom sumnjom i ubilo a bez suđenja.

Dakle Goldstein govori o osveti: među ustašama na Bleiburgu su bili zločinci koji su pobili moje, sa zločincima su bili i njihovi bližnji, pa je u redu što su pobijeni i jedni i drugi. No, možda i nije sasvim u redu, pa Goldstein kaže: „Jasenovac i Bleiburg nisu isto, Jasenovac je zločin genocida i ratni zločin i zločin protiv čovječnosti, Bleiburg je u jednom dijelu zločin i zločin protiv čovječnosti, to nije isto. Ne možemo govoriti – sve su žrtve iste, to je neprihvatljivo“. Da ne ulazim u pojedinosti, za Bleiburg je izostavio pridjev „ratni zločin“, valjda zato što je poratni: zarobljenike su stavili u žicu i ubijali ih stotine svaku noć dok ih nisu sve pobili. Nije ratni zločin. Nije ni zločin genocida, jer je valjda premalo Hrvata pobijeno? U svakom slučaju, prema podatcima koje sam čuo od njegova oca i njegove strane, u Hrvatskoj je pobijeno više deset do sto puta više Hrvata poslije rata nego Židova u ratu. (Nadam se da nam ne tovari i njemačke milijune i grijehe svih drugih okupiranih naroda.) U redu, trebalo bi gledati postotke, ali – na čemu se temelji definicija genocida – na postotcima ili na anihilaciji? (Zašto je smaknuće 8.000 muslimana Bošnjaka u Srebrenici genocid, a nešto drugo nije, npr. Bleiburg i Križni puta i 10.000 ljudi samo u Zagrebu?) Što je s komunističkim istrebljivanjem buržuja, zar to nije anihilacija? Strašno je ubijanje ljudi samo zbog nacije ili vjere, ali strašno je svako ubijanje nevinih ljudi.

Tko se tu smije cjenjkati – tuđim smrtima i njihovom tragedijom, njihovom vrijednošću? Kao što je lijepo rekao hrvatski katolički pastir nadbiskup i kardinal Alojzije Stepinac – svi smo mi Božji narod bez obzira na vjeru i boju kože. To je bio jedan svetac i jedan „stub ljudskih prava“, a ipak su ga Goldsteinovi partizani lažno sudili, a to, i to da je bio najveći zaštitnik Židova u II: Svjetskom ratu (tko je veći, ja ne znam?), Goldstein  nikad nije priznao u onoj mjeri u kojoj Stepinčeva veličina zaslužuje.

Neugodno mi je izložiti poopćenje Goldsteinovih procjena vrijednosti nevinih žrtava. Ne želim o tome ni misliti, a kamoli govoriti. To je blasfemija!

A kontekst? Ako zna povijest i diplomaciju, a trebao bi ih znati, Ivo Goldstein se ne bi trebao pozivati na kontekst! Za njega i njegova govorenja i pisanja kontekst je vrlo opasna stvar. O kontekstu ćemo kad se on sasvim razjasni, nema žurbe. U njemu je, na primjer, i pitanje što je drug Tito radio u Španjolskoj u vrijeme Španjolskoga građanskoga rata. Kao povjesničar židovskoga podrijetla, dužan je pokazati račun koji je režim NDH platio Nijemcima za prijevoz hrvatskih Židova u Njemačku. A iz računa se mnogo toga dade izračunati. To se pak zove znanstvenoistraživački pristup povijesnim pitanjima. To su, međutim, teška i preteška pitanja, čak i za Goldsteina, bez obzira na njegovu nepodnošljivu lakoću govorenja stvari koje ne bi trebalo govoriti.

Prof. dr. sc. Matko Marušić/narod.hr

Goldstein: Jasenovac i Bleiburg nisu isto. Ne možemo govoriti – sve su žrtve iste, to je neprihvatljivo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Naši u svijetu

Treba li vjerovati Münchenskoj policiji ili vlastitim očima?

Objavljeno

na

Objavio

Hrvati iz Münchena, pogotovu oni koji su nazočili subotnjem Vazmenom bdijenju u crkvi Sv. Pavla, ogorčeni su i ne mogu se načuditi izvješću njemačke policije i medija koji se pozivaju na to izvješće u kojem se minorizira taj incident koji je srećom završio bez težih posljedica.

Puno je onoga što Hrvati predbacuju münchenskoj policiji. Zbog toga je nekoliko hrvatskih pojedinaca, u ime svojih udruga i tamošnje brojne hrvatske zajednice, pisalo njemačkoj policiji ali i medijima.

Pisali su također i münchenskom biskupu u čijem sastavu je i Hrvatska katolička misija München, piše Fenix-magazin

Razgovjetno je vikao „Takbir“

Hrvati koji su bili tu večer u crkvi pitaju se trebaju li vjerovati onomu što su vidjeli svojim očima i čuli svojim ušima ili izvješću policije u kojem se taj događaj, po njihovu sudu, minorizira i usmjerava ga se u potpuno drugom pravcu od istine.

Iako njemačka policija u svom izvješću nigdje ne navodi kako se incident dogodio pri katoličkom obredu na hrvatskom jeziku i u crkvi gdje je bilo oko tisuću i pol Hrvata, netočno se iznosi podatak kako se radilo o pravoslavnom obredu.

Malo je nevjerojatno za katoličku Bavarsku i njihovu policiju, te medije koji su prenijeli tu netočnost, da im se baš slučajno potkrala ta greška koju nisu ispravili ni nakon brojnih reagiranja. Ili se želi zataškati cijeli događaj.

No, još više od toga Hrvate smeta nenavođenje policije da je prekid vjerskog slavlja, te izazivanje panike i meteža, počinio čovjek afričkog podrijetla. Netočno u tom izvješću dalje je i podatak kako je nepoznati muškarac izgovarao nerazumljive riječi i povike.

Točno je kako je Afrikanac jasno i razgovijetno uzvikivao muslimanski poklič „Takbir“ što je značenje jednako „Allahu Akber“. Taj je poklič pogotovu poznat prognanim Hrvatima iz BiH u Münchenu, koji su od muslimanskih ekstremista i uvezenih mudžahedina (pro)tjerani i ubijani uz taj poklič u zadnjem ratu u BiH .

Postigao cilj

Nekolicina hrabrih Hrvata koji su u crkvi zaustavili Afrikanca u njegovu vikanju i rušilačkom pohodu prema oltaru kažu kako u njemu nisu prepoznali „psihički bolesnu osobu”, kakvim ga se sada nastoji prikazati. On je više sličio na osobu koja je imala svoj cilj nego na psihički bolesnu osobu, kaže Fenixov izvor.

Kakav je cilj imao Afrikanac i što je želio postići, teško je reći, jer je zaustavljen i savladan prije dolaska policije. No, postigao je jedan cilj: unio je dodatnu nesigurnost vjernika pri odlasku u neštićene crkve.

Hrvati su zato pisali i njemačkom biskupu moleći ga da nešto poduzme kako bi bavarske crkve u koje dolaze i Hrvati ubuduće bile štićene, a sve kako se ne bi događale takve stvari sa nemilim scenama straha i općeg meteža.

Treba li se dogoditi kakav teroristički čin da bi katoličke crkve počele biti štićene na adekvatan način, jedno je od pitanja Hrvata na koje se traži odgovor i od lokalnog biskupa.

Sličan izgred prije 2 godine u Essenu

Za kraj, a usporedbe radi, Hrvati podsjećaju kako se sličan izgred dogodio prije dvije godine u u Essenu, kada je na Veliki petak srednjovječni čovjek arapskih korijena ušao u crkvu St. Thomas Morus u kojoj se služio obred na hrvatskom jeziku. I tada, kao i sada u crkvi sv. Pavla u Münchenu, uzvikivano je Allahu Akbar i prijetio, nastala je panika jer su ljudi posumnjali da je podmetnuta eksplozija, pa je obred prekinut a ljudi su kao u stampedu bježali jedan preko drugog iz crkve.

Jesu li primjeri iz Essena i Münchena posve slučajni ili su oni ipak povezani prikrivenim terorizmom ili uvodom u terorizmom, teško je reći.

No, teško se oteti dojmu kako se u oba slučaja se navodno radilo o “psihički bolesnim osobam” koji su nepozvani upali i prekinuli katoličke obrede pred najveći kršćanski blagdan Uskrs.

Fenix-magazin/Stjepan Ivan Mandić

 

U Münchenu muškarac prekinuo vjerski obred vičući ‘allahu ekber’!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

MOLIMO: NEKA KRIST USKRSLI BUDE UZ NAŠU PROGONJENU KRŠĆANSKU BRAĆU

Objavljeno

na

Objavio

Kršćanski svijet danas proživljava kalvariju koja se može usporediti samo s onom što su je prolazili prvi kršćani, u razdoblju prije donošenja Milanskog edikta.

Prema posljednjem izvješću međunarodne organizacije Open Doors (Otvorena Vrata) koje je u veljači ove godine predstavljeno u Europskom parlamentu u Strasbourgu, kršćanstvo je još uvijek najprogonjenija vjera u svijetu, a progonu je izloženo oko 245 milijuna kršćana (jedan na svakih devet).

Među zemljama u kojima je to posebno izraženo, nalaze se Sjeverna Koreja, Afganistan, Somalija, Libija, Pakistan, a stanje nije ništa bolje niti u Nigeriji, Siriji, Iraku.

Posebno zabrinjavaju pojave teških oblika diskriminacije, progona i zlostavljanja – sve do razaranja crkava, otmica i ubojstava – koje se u novije vrijeme javljaju u zemljama izvan islamskog kruga, u budističkom i hinduističkom svijetu.

Osim u Indiji, sve su češće pojave ekstremnog “vjerskog nacionalizma” u Nepalu, Šri Lanki, Butanu, Mjanmaru, no ništa manja je opasnost i od “ideološkog nacionalizma” koji je najuočljiviji u Kini, Vijetnamu i Laosu.

Tema je to koja se, nažalost, najčešće prešućuje i ignorira, a usko je vezana za porast kako islamskog tako i drugih vjerskih radikalizama. Što je najgore, taj se trend pojačava, a pojava dobiva sve drastičnije oblike i očituje se u rasponu od diskriminacije i kršenja vjerskih sloboda i temeljnih ljudskih prava, do fizičkih nasrtaja, progona iz gradova i sela, rušenja domova i crkvi, ubojstava, mučenja i zatvaranja u logore.

Računa se da se u logorima “za preodgoj” u Sjevernoj Koreji nalazi između 50 i 70 tisuća kršćana. Da bi se došlo pod udar režima diktatora Kim Jong-un-a, dovoljno je imati Bibliju ili bilo kojom gestom pokazati kako pojedinac pripada kršćanskoj vjeri.

Jedna od rijetkih međunarodnih organizacija koja upozorava na ovaj problem i periodično izvješćuje javnost o kršenju ljudskih prava i vjerskih sloboda kršćana, “Open Doors” (Otvorena Vrata) i u siječnju 2017. godine objavila je izvješće koje pokazuje prilično sumornu sliku kad je u pitanju položaj kršćana. Na djelu je daljnja radikalizacija onih područja na kojima prevladava islam (istočna, zapadna i sjeverna Afrika, Azija), ali i islamski ekspanzionizam u područjima gdje muslimani nisu većina, pogotovu u podsaharskoj Africi, Indoneziji, Brunejima, Maleziji, a praksa terora koji već poprima oblike etničkog čišćenja na temelju religijske pripadnosti sve je izraženija u Somaliji, Keniji, Nigeriji i Sudanu.
(Vidi: http://kc.org.rs/medunarodna-organizacija-otvorena-vrataobjavila-izvjesce-o-progonima-krscana/)

Prema podacima iste organizacije, od studenoga 2014. do listopada 2015. godine iz vjerske je mržnje ubijeno 7100 kršćana, dok je taj broj za prethodno razdoblje od godinu dana iznosio 4344 osobe. U 2014. godini srušeno je 1062 crkve, a u 2015. godini 2400. U razdoblju od studenoga 2016. do listopada 2017. godine, 215 milijuna kršćana trpjelo je razne oblike progona i tortura zbog svoje vjerske pripadnosti, preko 3000 ih je ubijeno zato što se nisu htjeli odreći vjere, dok je napadnuto više od 15.500 kršćanskih crkava, kuća ili trgovina.

Dakle, svi podaci govore o porastu najgorih oblika nasilja i terora.

Kako pojašnjava Christian Nani, voditelj talijanskog odjela “Otvorenih Vrata”, zabrinjavajuća je pojava porasta upravo “religijskog nacionalizma”, pri čemu se silom nameće jedna religija na štetu svih drugih. Najočitiji takav primjer je u posljednje vrijeme Indija gdje je protukršćanska nesnošljivost uzrokovana hinduističkim radikalizmom, pri čemu se religija vezuje uz naciju i tako postaje temelj nacionalno-vjerske ideologije čiji je krajnji cilj da svatko tko je Indijac u isto vrijeme mora biti i Hinduist.

I ovoga nam Uskrsa iz svijeta stižu strašne vijesti.

U Šri Lanci je (prema izvješću novinske agencije BBC) u osam koordiniranih bombaških napada terorista-samoubojica ubijeno najmanje 207 osoba, a više od 450 je ranjeno, tako da će, nažalost, sasvim izvjesno broj usmrćenih biti i veći. Krvavi teroristički napadi izvršeni su u glavnom gradu Colombu, a osim četiri eksplozije u hotelima, tri su odjeknule u crkvama.

Navodno je uhićeno sedam osoba povezanih s ovim krvavim masakrima, a neslužbene vijesti govore kako svi pripadaju istoj terorističkoj organizaciji.

Molimo uskrslog Krista za našu progonjenu braću diljem svijeta. Neka ublaži njihove patnje i boli, a mučenike naše privede u Kraljevstvo Svoje.

Zlatko Pinter / Kamenjar.com

 

Kršćani, pogotovo u Europi, umukli su. I dolazi vrijeme da kamenje progovori…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari