Pratite nas

Vijesti

Nezavisni Kurdistan san je mnogih generacija Kurda, hoće li ostvariti nezaviosnost?!

Objavljeno

na

Iz krvi, smrti i naftnih polja uzdiže se nova velesila, država naroda koji dugo čeka neovisnost?

Irački Kurdistan blagoslovljen je ogromnim količinama nafte. Navodno je riječ o 45 milijardi barela. No, sve dosad nisu mogli kontrolirati gigantsko naftno polje u Kirkuku koje je na svom vrhuncu davalo više od 650 000 barela nafte dnevno.

Nezavisni Kurdistan san je mnogih generacija Kurda. Narod bez države koji živi na područjima Turske, sjevernog Iraka, sjeverozapadnog Irana i sjeveroistočne Sirije, uskoro bi mogao ostvariti taj san. Doduše, u nešto užim granicama. Neki prognoziraju da će Kurdistan, poput Venezuele ili Kuvajta, postati svjetska naftna velesila.

Kurdi su 1991. godine, nakon rata u Kuvajtu, dobili autonomnu regiju u sastavu Iraka. San o nezavisnoj državi ostao je živ. Na čelu regije je Kurdistanska regionalna vlada – KRG. Kada je 2003. godine zapadna koalicija intervenirala u Iraku, Kurdi su stali na njezinu stranu i zauzeli područje šire od formalnih granica KRG-a; među ostalim i grad Kirkuk. No, Amerikanci su ih potjerali nazad u granice regije. Ovih dana kurdski borci pešmerge ponovo su zauzeli Kirkuk kojeg se naziva i kurdskim Jeruzalemom. Iskoristili su dezertiranje iračke regularne vojske. Sada će braniti Kirkuk od centralne vlade, ali i od ekstremista iz redova ISIL-a. Iako, neki članovi centralne vlade optužili su ih za tajni dogovor s mudžahedinima, s obzirom na lakoću kojom su zauzeli Kirkuk.

Područja gdje žive Kurdi (Foto: CIA)

Kurdi u Iranu, Turskoj i Siriji

Kurdi su jedan od najstarijih naroda na Bliskom istoku. U Iranu nemaju autonomnu regiju kao u Iraku. Iranski Kurdistan neslužbeno je ime za zapadne dijelove zemlje koje nastanjuju Kurdi. Prema popisu stanovništva iz 2006., u Iranu ih je 6,7 milijuna. Kurdi su u nekoliko navrata masovno prosvjedovali protiv centralne vlade u Teheranu, čak i oružano. Međunarodne nevladine organizacije iznose podatke o represiji Teherana nad njima, zbog koje su mnogi kurdski aktivisti kažnjeni i smrću. Posljednjih godina smaknuto je i nekoliko kurdskih političkih zatvorenika.

Kao ni u Iranu, Kurdi ni u jugoistočnoj Turskoj nemaju autonomnu pokrajinu. Tijekom 1980-ih i 1990-ih Radnička partija Kurdistana (PKK) svojim je oružanim aktivnostima izazivala veliku glavobolju centralnoj vladi u Ankari. PKK kroz oružanu borbu traži atonomiju za turske Kurde (koji, kako kažu neprecizni podatci, čine 10 do 25 % stanovništva). Prošle je godine proglašeno primirje, a granica između Iraka i Turske još uvijek je ostala uzrokom velike glavobolje centralne vlade u Bagdadu. Posebno ovih dana, ali ne iz istih razloga.

U Siriji su Kurdi najveća manjina i čine između 10 i 15 posto stanovništva zemlje. Dio Sirije koji nastanjuju nazivaju i Zapadni Kurdistan. Tijekom rata u Siriji Kurdi su osnovali centralno kurdsko tijelo koje vlada svim područjima koje kurdske milicije kontroliraju u Siriji. Točnije, vladaju nad tri enklave na sjeveru zemlje. U sukobu su sa ekstremnim dhižadistima iz ISIL-a.

Naftom do statusa velesile?

Kako piše ugledni Forbes, Irački Kurdistan blagoslovljen je ogromnim količinama nafte. Navodno je riječ o 45 milijardi barela. No, sve dosad nisu mogli kontrolirati gigantsko naftno polje u Kirkuku koje je na svom vrhuncu davalo više od 650 000 barela nafte dnevno. Prošle godine ga je počeo eksploatirati BP (bivši British Petroleum), što je odobrila vlada u Bagdadu, a čemu su se Kurdi protivili.

Bloomberg je u četvrtak objavio da tanker s milijunima barela nafte pluta Mediteranom i čeka pravog kupca kako bi pomogao iračkim Kurdima da ostvare nezavisnost. Naftu, navodno, Kurdi prodaju u pola cijene. U svemu tome, piše Bloomberg, značajna je i uloga Turske kroz koju kurdska nafta ulazi na tržište. KRG je demantirao navode, objavivši da Bloomberg optužuje KRG i Tursku za pokušaj “rasturanja” Iraka i krađe iračkog novca. “KRG nikad ne bi ni razmišljao o izvozu i prodaju iračkih nacionalnih resursa u pola cijene, niti danas niti u budućnosti”, priopćili su.

Novinar Forbesa, Cristopher Helman, vjeruje da će kupac nafte s navodnog tankera, otvoriti vrata kurdskom izvozu i “uvozu” gotovine u Kurdsku regionalnu vladu. KRG, navodi, “nezaustavljivo ide prema nezavisnosti zemlje, koja će postati svjetska naftna velesila”.

Turska i irački Kurdi – najbolji saveznici?

Time u priči u novostvorenom savezništvu Turske i iračkih Kurda navodi da turski nacionalizam više ne služi osiguravanju iračkih granica pritiskom sa sjevera.
– Činjenica je da je kurdska regija u Iraku najbolji saveznik Turske na Bliskom istoku – prenose riječi Dogu Ergila, profesora političkih znanosti na istanbulskom sveučilištu.
– Nekad je bio ozbiljan potencijalni protivnik jer se Turska bojala da bi nezavisni irački Kurdistan bio privlačan turskim Kurdima. Ali dokazano je da nije tako i irački Kurdi bi mogli biti najbolji ekonomski partner Turske – tvrdi Ergila.
Time navodi da je trgovina između Turske i iračkog Kurdistana prošle godine iznosila 8 milijardi dolara, dvostruko više nego između Turske i ostatka Iraka.

Zoran Stupar/7dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Plenković: Medijske špekulacije jako se razlikuju od razgovora koji se vode

Objavljeno

na

Objavio

Puno toga o čemu se špekulira u medijima jako je daleko od razgovora koji se vode za stolom, rekao je u četvrtak u Bruxellesu hrvatski premijer Andrej Plenković, komentirajući medijske napise o njegovoj i kandidaturi predsjednice Kolinde Grabar Kitarović za mjesto predsjednika Europske komisije.

Belgijski dnevni list Le Soir u četvrtak je objavio da su kao ozbiljni kandidati za predsjednika Komisije spominju Kolinda Grabar Kitarović i Andrej Plenković.

Na upit kako je u kombinaciju došla predsjednica Grabar Kitarović, Plenković je rekao: “Ne znam, pitajte novinara. Nisam ja pisao članak”.

“Budimo realni. Mi svi skupa pratimo medije i ako malo pogledate europske medije ima toliko tih špekulacija, a ono što ja mogu reći da je jako puno toga u tim špekulacijama daleko od razgovora koje vodimo za stolom. Moram priznati da sada o tome znam više nego brojni drugi. Pregovori su vrlo teški, vrlo tvrdi. Večeras ćemo imati raspravu, pitanje je do kada će trajati i ne bih se kladio da će odluka biti ni danas niti sutra”, rekao je Plenković prije početka summita EU-a na kojem će dominirati pitanje raspodjela funkcija na čelnim mjestima europskih institucija.

“Ne idu te funkcije po sistemu darova, mislim da imate krive premise, ali dobro je da se špekulira, simpatično je”, odgovorio je Plenković na novinarski upit bi li Hrvatska realno mogla odbiti jedno tako visoko mjesto ako bi joj bilo ponuđeno.

Čelnici 28 zemalja Europske unije, koji su se okupili na dvodnevnom summitu, raspravljat će o imenovanjima novih čelnika europskih institucija tijekom radne večere.

Europsko vijeće, najviše političko tijelo koje čine šefovi država ili vlada zemalja članica EU-a, po Lisabonskom ugovoru predlaže predsjednika Europske komisije, a Europski parlament ga potvrđuje. U Europskom vijeću potrebna je kvalificirana većina, a u Parlamentu nadpolovična.

Nakon europskih izbora europski pučani i socijaldemokrati ostali su i dalje najjače stranke u Europskom parlamentu, ali više nemaju većinu i moraju ići u koaliciju s drugim proeuropskim strankama, liberalima i zelenim.

Najprije treba postići dogovor oko imena novog predsjednika Komisije, ali s obzirom da se pri izboru novih čelnika mora voditi računa o političkoj, zemljopisnoj, demografskoj i spolnoj ravnoteži, odluka se mora donijeti u paketu koji osim predsjednika Komisije, uključuje i predsjednika Europskog vijeća, predsjednika Parlamenta, visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku koji je ujedno i potpredsjednik Komisije te predsjednika Europske središnje banke.

Kandidat europskih pučana za predsjednika Komisije je njemački demokršćanin Manfred Weber, vodeći kandidat socijalista je Nizozemac Frans Timmermans, a liberalna skupina, koja je prije nekoliko dana promijenila ime u “Obnovimo Europu” najčešće spominje Dankinju Margrethe Vestager kao svoju kandidatkinju.

Osim samih imenovanja u pitanju je i sam koncept “spitzenkandidata” po kojem europske političke stranke prije izbora za Europski parlament ističu svoje kandidate za predsjednika Komisije, a onda onaj kandidat koji uspije okupiti većinu u Europskom parlamentu postaje predsjednikom. Tom se konceptu najviše protivi francuski predsjednik Emmanuel Macron.

Kako stvari za sada stoje, nijedan od deklariranih kandidata za predsjednika Komisije nema potrebnu većinu ni u Europskom vijeću ni u Europskom parlamentu.

Stoga se već sada spominje mogućnost sazivanja novog summita početkom srpnja kako bi se prije prve sjednice Europskog parlamenta postigao dogovor o raspodjeli čelnih mjesta.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Miroslav Škoro Ide u utrku za predsjednika RH

Objavljeno

na

Objavio

Škoro na izbore ide kao nezavisni kandidat, ne odbacuje mogućnost podrške pojedinih političkih stanaka, a mogućnost suradnje odbija jedino ekstremnim političkim opcijama, i lijevima i desnima.

Miroslav Škoro, popularni glazbenik, pjesnik, poduzetnik, doktor ekonomskih znanosti i odnedavno predavač na Sveučilištu Sjever, definitivno je prelomio – ide u utrku za predsjednika Republike Hrvatske. Svoju kandidaturu, doznajemo iz najbližeg Škorina kruga, objavit će potkraj ovoga tjedna. Njegova kandidatura, koja dolazi nekoliko dana nakon službene kandidature Zorana Milanovića, jakoga kandidata ljevice, učinit će sljedeće predsjedničke izbore najzanimljivijima i najneizvjesnijima dosad. Jedan od razloga neizvjesnosti jest i to što bi, prema mišljenju nekih relevantnih političkih analitičara, Škoro mogao ugroziti ne samo izglede predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, iza koje će stati vladajući HDZ sa svom svojom stranačkom infrastrukturom, nego i ući u drugi izborni krug, javlja VečernjiList

Prema onome što smo zasad doznali, Škoro na predsjedničke izbore ide kao nezavisni kandidat, no ne odbacuje mogućnost podrške pojedinih političkih stranaka ili koalicija. Razgovarat će sa svima koji prihvaćaju njegove stavove, bez obzira na to pripadaju li prema političkoj orijentaciji desnom centru, centru ili lijevom centru. Mogućnost suradnje odbija jedino s ekstremnim političkim opcijama, dakako i lijevima i desnima. Takvo opredjeljenje možda ponajbolje govori o relevantnosti dosadašnjih brojnih napisa i nagađanja da je Škoro “projekt desnice” ili pak bivšega savjetnika predsjednice Republike Mate Radeljića i novinara Velimira Bujanca. Rano je još govoriti o ideološkim i svjetonazorskim temeljima Škorine kampanje, no doznajemo da se političkim ratom “partizana” i “ustaša”, koji je duboko podijelio hrvatsko društvo, neće baviti. Štoviše, svojim će biračima objaviti da je Drugi svjetski rat završio 9. svibnja 1945. godine.

Za njega je kudikamo važnija budućnost moderne hrvatske države, koja je nastala u Domovinskom ratu, te budućnost njezinih građana, koji očito traže korjenite promjene u društvu. Svoju kampanju Škoro će financirati uglavnom vlastitim novcem, što si, kao uspješan glazbenik i poduzetnik, može priuštiti bez većih problema. Prva suradnica u izbornom timu bit će mu sestra Vesna Vučemilović, inače doktorica ekonomskih znanosti. S ostalim potencijalnim članovima svojega tima tek razgovara. Supruga Kim i djeca Ivana i Matija nastavit će se baviti obiteljskim poduzećem te neće sudjelovati u izbornoj kampanji.

O Škori kao predsjedničkom kandidatu piše se i govori već tjednima iako on cijelo to vrijeme nije nedvosmisleno potvrdio da će se kandidirati. Doduše, nikad nije ni izričito rekao da se neće kandidirati. Tako je potkraj svibnja, nakon HRT-ove ankete u kojoj je dobio tada iznenađujućih 9,4 posto potpore, izjavio: “Ako je hollywoodski glumac mogao dva mandata voditi svjetsku velesilu, ako je u Ukrajini prekjučer za predsjednika mogao prisegnuti bivši komičar, zašto na čelu Hrvatske, u kojoj se političari dosad nisu baš dokazali i iskazali, ne bi bio pjevač!?

Narod nešto traži, traži neku alternativu, traži neku opciju, a s obzirom na to da sam ja cijeli život pisao pjesme koje su vrlo povezane s tim narodom i s tom stvarnošću u kojoj živimo, pa ako narod nešto poručuje, onda o tome treba razmisliti ozbiljno.” A za Večernji list spomenutu je anketu ovako komentirao: “To je dosta ozbiljna stvar. Nisam istaknuo kandidaturu. Nemam nikakav program. Moj život i pjesme moj su program. No to je jedan od najvećih komplimenata koji sam dobio, da iz čista mira ljudi navode i mene kao kandidata za tu časnu i važnu funkciju koja je, na žalost, podcijenjena. Podosta godina ne obnaša se na onoj razini na koju smo navikli u vrijeme kada se stvarala ova država.”, piše VečernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari