Pratite nas

Ni Velika Srbija, ni Velika Muslimanija, ni Velika Hrvatska

Objavljeno

na

Najglasnije i najviše galamljivo prijeteći govore o bezalternativnoj održivosti ovako nepravedno ustrojene nekadašnje multinacionalne i multikonfesionalne Bosne i Hercegovine oni koji sve čine da joj razbiju i polupaju, iskomadaju i rastrgaju i onaj mali ostatak njene prijeratne slike leopardove kože. Oni su ti samozvani i interesni multivisti koji čak ni na ulici kojom hodaju ne žele vidjeti nekog drugog i drukčijeg od sebe. U svakom njihovom izgovoru multi ubijen je jedan dio stare Bosne i Hercegovine i postao je nacionalno i vjerski čist kao njihov identitet. Njihov govor o Bosni i Hercegovini ratno je oružje kojim se služe kao bi došli do konačnog cilja osvajanja te zemlje, te kao pobjednici, u ćemu se ve sada osjećaju, pisali novu, svoju povijest i povijest Bosne i Hercegovine. Sve to govori kako rat u Bosni i Hercegovini nije završen, jer u ovom zaustavljenom u Daytonu nije bilo onih pravih ni ratnih pobjednika ni poraženih. Ni jedna bosanskohercegovačka strana u troipolgodišnjem sukobu nije u potpunosti ostvarila svoj cilj.armija

Velikomuslimanska strana nije osvojila cijelu Bosnu i Hercegovinu,  nije uspjela realizirati plan kojeg su pjevali pripadnici Armije BiH „od Tirane pa do Trsta, ne će bit ni jednog krsta“. Po tom neostvarenom planu tadašnji Muslimani a današnji Bošnjaci nisu ratni dobitnici, ali ni ratni gubitnici, budući da su u Daytonu dobili sa Hrvatima 51 % te zemlje.

Velikosrpska strana, uz silnu pomoć četnika i Jugoslavenske Narodne Armije, ne uspjeva cijelu Bosnu i Hercegovinu osvojiti i priključiti Velikoj Srbiji. Čak ni genocidom kakav su počinili u Srebrenici, i etničkim čišćenjima što su ih proveli na genocidnom teritoriju daytonske Republike srpske ne brišu povijesnu granicu na Drini, koju je uspostavila dioba Rimskoga Carstva, a dijelom potvrdila i Jaltska dioba svijeta na demokratski Zapad i diktatorski Istok. Time ni Velikosrbi nisu apsolutni ratni pobjednici, ali ni ratni gubitnici, jer su dobili 49 % posto Bosne i Hercegovine.

Velikohrvatska strana, uz šutnju Zapada na velikosrpski genocid i velikomuslimanski unitarizam i ratni zločin etničkog čišćenja prostora kroz koje je prošla ABiH, ne uspjeva zadržati cijelu Bosnu i Hercegovinu na zapadnoj strani podijeljenog Rimskog Carstva, i na Jaltskoj diobi svijeta. No i onaj mali obranjeni europski dio Bosne i Hercegovine Hrvatima otima Dayton, i tako prevarene i za pregovaračkim stolom poražene silom ugurava u tvorevinu nazvanu Federacija BiH. Time ta najmalobrojnija i najstradalnija bosanskohercegovačka strana, koja se borila za europsku prijeratnu BiH, za onu referendumsku kada su rekli kakvu BiH žele, biva, gotovo apsolutni gubitnik.

Time je daytonska nepravda učinila to da je od bosanskohercegovačkih Hrvata napravila poraženu i gubitničku stranu, a druge dvije strane označila pobjedničko jednakima ostavljajući im Bosnu i Hercegovinu da u njoj dovrše rat i pokažu se koja je istinski pobjednik. Nešto slično kao što se dogodilo na kraju Drugoga svjetskog rata koji po velikosrpsko četničkoj osvajačkoj ideologiji nije bio dovršen na jugoslavenskim prostorima, a kojeg su velikosrbi nastavili krajem devedesetih godina prošlog stoljeća. I to kazuje o sličnosti jugoslavenske federacije i Bosne i Hercegovine, za koju se kaže da je „jugoslavija u malom“.

Vojska-Republike-Srpske1128267369Povijest kazuje da rat bez pobjednika nikad nije završen, nemoguće ga je okončati, mirno i pravedno završiti. Slučaj bosanskohercegovačkog rata koji i u daytonskom primirju i dalje traje, potvrđuje to ratno pravilo, da samo izlaskom pobjednika u ratu rat je završen. Stoga svijet i jest u Bosni i Hercegovini nametnuo nepravedno primirje kako bi se rat nastavio do konačnog pobjednika i poraženog. Sukobljenim stranama, Srbima i tadašnjim Muslimanima, svijet je taj ratni posao, reklo bi se olakšao na način da je Hrvate porazio i prognao, i sa bosanskohercegovačkog ratnog terena i iz bosanskohercegovačkog društva. Time su ostale dvije vrlo suprotstavljene ratne strane, velikosrpski secesionizam i velikobošnjački vjerski unitarizam.

U cilju nastavka rata tih dviju zaraćenih strana, u koju ponovo nastoje uvući i onu treću hrvatsku, proveden je i popis stanovništva u prvoj polovini listopada 2013. kako bi se popisala krvna zrnca i broj budući vojnika na sve tri strane. Bošnjačka strana opet se vraća prijeratnom cilju osvajanja cijele BiH te već sada, i prije objavljivanja rezultata popisa, govori Sejfudin Tokić kako je 54 % Bošnjaka u toj zemlji dovoljan razlog da se ta zemlja prizna islamsko-bošnjačkom. Svako prebrojavanje krvnih zrnaca u slojevitim zemljama kakva je Bosna i Hercegovina navještaj je krvavi ratova, progona, zločina i etničkih čišćenja. To se dogodilo u bivšoj Jugoslaviji i sada se ponavlja u „jugoslaviji u malom“.

800px-Flag_of_Croatian_Defence_Council.svg

U bosanskohercegovačkim sukobljenostima odjekuje od vike velikosrpski secesionizam i galama velikobošnjačkih unitarista. No, ta vika i galama imaju neke sinkronizirane zvukove iz beogradski tajnih srpsko-muslimanskih pregovora diobe Bosne i Hercegovine. A to pak upućuje na zaključak Hrvata kako je za taj zločinački pothvat srpsko-muslimanske podjele BiH svjetska zajednica znala i šutnjom odobravala, jer daytonska nepravda nije ništa drugo već priznanje i ozakonjenje tih dogovora podjele. Zato je bilo potrebno, zapravo zato su bosanskohercegovački Hrvati i poraženi u Daytonu i proglašeni ratnim gubitnicima, kojima je na temelju tih daytonskih zaključaka oduzeto pravo na teritorij u Bosni i Hercegovini, odnosno pravo na Bosnu i Hercegovinu. Kao gubitnicima i poraženima sudi im se u Den Haagu, svjetskom bastionu interesa i nepravde, iste one kakva je izgrađena i ozakonjena u Daytonu.

Pomirenje bosanskohercegovačkih naroda moglo bi se dogoditi najbrže, a vjerojatno bi bilo i najiskrenije, a to pak znači i najdjelotvornije, kao konačno riješenje bosanskohercegovačkog zamršenog čvora, ako bi svaka strana dobrovoljno priznala poraz u građansko-konfesionalnom sukobu. Priznanje poraza značilo bi to da ni Muslimani nisu ostvarili ratni plan Velike unitarizirane islamske Bosne i Hercegovine, da ni Srbi nisu osvojili cilj Velike Srbije i njene granice prenijeli preko Drine, a da ni ovdašnji Hrvati nisu ispunili ciljeve i izgradili Veliku Europsku, Tvrtkovu ili Kosačinu Bosnu i Hercegovinu. Zbog nepriznavanja vlastitog poraza u BiH se i dalje vodi mirnodopski rat ka ostvarenju ta tri različita cilja, velikobošnjačkog, velikosrpskog i velikohrvatskog. U ime tih ciljeva rat u BiH je i započeo, vodio se i vodi se. I dalje, današnji, Bošnjaci nastavljaju, tamo gdje su izgubili kao Muslimani, graditi unitarnu i centraliziranu Veliku islamsku Bosnu i Hercegovinu, kao 81 amanetska pokrajina Osmanlijskog carstva. Pripajanje BiH mati  Turskoj, kako Tursku nazivaju bošnjačke političke i vjerske vođe.

Velikosrbi koje predvodi Milorad Dodik, bosanskohercegovački Dobrica Ćosić, i dalje ratuju za Veliku Srbiju i njen prelazak Drine, sa ciljem pripajanja genocidne tvorevine RS majčici Srbiji.

I treća bosanskohercegovačka sastavnica, Hrvati, pokušavaju da nastave mirnim putem tamo gdje ih je Dayton vojno porazio i politički obespravio, otevši im sve što su prije rata imali i u ratu obranili. Poraženi i obespravljeni, poniženi i deteritorijalizirani, nastoje mirnim i demokratskim sredstvima povratiti izgubljeno i oteto, čime bi vratili stari prijeratni izgled Bosne i Hercegovine te tako je šarenu uveli u šarenu Veliku Europsku uniju. Pripojiti ju majci Europi.

Sve dok se te tri strane i dalje bore svaka za svoj cilj, što znači da ni jedna ne priznaje poraz, odnosno kraj rata, u Bosni i Hercegovini je iluzorno utopijski očekivati bilo kakav pozitivan pomak k njenom zajedništvu u razlikama. Alternativa toj politici, tom nastavku rata, kao mogućnost ujedinjenja i pomirenja u Bosni i Hercegovini, a što je zasigurno i najdemokratskije i najpravednije, a to jamči i suverenost i konstitutivnost bosanskohercegovačkog naroda, jest troentitetska, trorepublička cjelovita Bosna i Hercegovina. Takav ustroj Bosne i Hercegovine zasigurno pruža pobjednički osjećaj svakom narodu, i svaki bi se u isto vrijeme osjećao u svom nacionalnom entitetu i pobjednikom i gubitnikom. Zapravo, ne bi bilo apsolutnih ni dobitnika ni gubitnika, a BiH bi bila zajedničko cjelovita iz tri dijela. Time bi Bosna i Hercegovina bila apsolutni pobjednik.

To je u današnjem daytonskom primirju jedino rješenje toga zamršenog multinacionalnog i multikonfesionalnog čvora, i njegovim odvezivanjem Bosna i Hercegovina bi kao trodjelna zajednica mogla krenuti u zajedničku bošnjačko-srpsko-hrvatsko-europsku budućnost. Bez pojedinačnog pobjednika i poraženog, no sa zajedničkim pobjednicima i gubitnicima, Bosna i Hercegovina bi zajedno krenula s trodjelnim pobjednicima u zajedničku, cjelovitu, budućnost. Drugoga rješenja, jer su sva ratna isprobana i nisu dala nikakav rezultat, zapravo su još više problem zamrsili, tog islamsko-pravoslavno-katoličkog problema u suvremenoj bosanskohercegovačkoj stagnaciji i nestajanju nema za tu zemlju.

Kao sve tri gubitničke strane u ratu mogle bi troentitetskim uređenjem Bosne i Hercegovine biti povijesni dobitnici, a iznad svega graditelji trajnog mira na tom europskom prostoru. Time Bosna i Hercegovina kao troentitetska cjelina ne bi više nikada bila meta ni Velikobošnjaka, ni Veliksrba, ni Velikohrvata. Bosna i Herecgovina bi bila svoja, bosanskohercegovačka, uistinu zemlja i Bošnjaka, i Srba, i Hrvata. To je budućnost te slojevite zemlje, europskog i svjetskog „bureta baruta“, Bosna i Hercegovina cijela iz tri dijela.

 

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Predstavljena knjiga Davora Marijana ‘Rat Hrvata i Muslimana u BiH’

Objavljeno

na

Objavio

Knjiga hrvatskoga vojnog povjesničara Davora Marijana “Rat Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994.” predstavljena je u srijedu u Hrvatskom institutu za povijest (HIP) u Zagrebu.

Povjesničar Ivo Lučić istaknuo je kako se autor u ovoj knjizi bavi traumatičnom i kontroverznom temom – ratom između Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini.

Naglasio je kako knjiga ima 2872 bilješke utemeljene na relevantnim izvorima.

Dodao je i kako su danas, za razliku od dokumenta Armije BiH, svi hrvatski izvori dostupni javnosti. Dvadesetak godina zasuti smo propagandom iz Sarajeva i BiH, napomenuo je dodavši kako su na taj način stvarane krive slike o ratu.

Istaknuo je i kako u poratnom razdoblju u Sarajevu, osim publicistike i memoaristike, nije objavljeno ni jedno relevantno djelo u ratovima devedesetih godina te dodao kako je Marijan u svojoj knjizi obradio i pisanje različitih međunarodnih eksperata o BiH.

Svi su oni, istaknuo je, bili dijelovi aparata službi svojih zemalja.

Po riječima povjesničara Jakše Raguža, nakon knjige američkoga povjesničara Charlesa Shradera “Muslimansko-hrvatski građanski rat u srednjoj Bosni”, koja je ograničena samo na jedno manje područje, marijanova knjiga prikazuje najsloženiji od svih ratova koji su 90-ih godina vođeni na području bivše Jugoslavije.

Govoreći o produkciji propagandne literature o muslimansko-hrvatskom ratu autor knjige Davor Marijan ocijenio je kako su Sarajevu najmanje znali o onom što se događalo u BiH.

Knjiga “Rat Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994.” (476 str.) podijeljena je na 23 poglavlja – polazišta, raspad Jugoslavije, BiH do referenduma o neovisnosti, političko organiziranje i strategije u BiH, legalno i legitimno, BiH tijekom rata u Hrvatskoj, eskalacija i rat u BiH 1992., ratna suradnja “prirodnih” saveznika, raspad sustava i ratno življenje, međunarodna zajednica, bojno polje, oružane snage, rat prije rata, kronologija za razumijevanje muslimansko-hrvatskoga rata, prvi veliki sukobi, rat u Hercegovini, rat u središnjoj Bosni, rat u dolini Vrbasa i Rami, položaj HVO-a pod muslimanskom većinom, Washingtonski sporazum, Srbi i muslimansko-hrvatski rat, zločin i kazna te zaključno razmatranje.

Na kraju knjige je sažetak na engleskom jeziku, popis kratica, izvori i literatura te kazalo osobnih imena.

Knjigu “Rat Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994.” objavio je Hrvatski institut za povijest.

Davor Marijan rođen je 1966. u Priluci kod Livna. Autor je mnogih knjiga o Domovinskom ratu, među kojima knjiga “Smrt oklopne brigade”, “Bitka za Vukovar”, “Oluja” i “Domovinski rat”.

(Hina)

 

Davor Marijan: Za rat Hrvata i Muslimana kriv je Alija Izetbegović

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Hrvatska

Predsjednica o nabavci izraelskih F-16: Inzistiram da Hrvatska dobije ono što je dogovoreno

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović danas je komentirala posao nabavke borbenih zrakoplova F-16 Barak od Izraela.

Kolinda Grabar-Kitarović je potvrdila novinarima da je razgovarala s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom o problemima oko kupovine izraelskih borbenih zrakoplova F-16, dodajući da nije znala za probleme oko dozvole za koju se Izrael obvezao ishoditi od SAD-a za prodaju svojih zrakoplova.

Kaže da je jednom prilikom podsjetila Netanyahua i američkog predsjednika Donalda Trumpa da Hrvatska to čeka. Tada je to, kaže, shvaćala kao birokratski postupak od kojeg ni SAD nisu imune.

“Tad se nisu očitovali ni jedan ni drugi ni o čemu niti smo znali. Rekao mi je sam premijer da ni on nije znao da su postojali neki problemi. O tome sam i ja saznala dva tjedna kasnije”, rekla je Grabar-Kitarović, dodajući da Hrvatska na to ne može utjecati jer je riječ o tehničkim pregovorima SAD-a i Izraela.

Dodala je i kako još uvijek očekuje neke detalje od veleposlanstva SAD-a u Zagrebu, no s njihovim veleposlanikom Robertom Kohorstom razovarala je u utorak.

“Sinoć sam pitala veleposlanika i iz razgovora zaključujem da u ovom slučaju, obzirom da je riječ o ogromnom poslu koji će odrediti nacionalnu sigurnost, a i budućnost Oružanih snaga RH…

Naravno, riječ je o ogromnim novcima, i zato treba postupati transparentno i odgovorno. Mislim da je u ovoj situaciji bolje ići temeljito u tom procesu nego ga okončati na brzinu. Jer apsolutno inzistiram da Hrvatska dobije ono što smo dogovorili i po cijeni po kojoj je to dogovoreno.

U konačnici je, naravno, odluka na Vladi. Ali koliko sam čula od veleposlanika ovaj postupak bi mogao potrajati još koji tjedan. Koliko točno ne znam”, kaže Grabar-Kitarović.

Ponovila je da je izraelska ponuda, od četiri koje je Hrvatska razmatrala, bila “daleko najbolja u svim svojim elementima”.

Postupak oko nabavke zrakoplova vodilo je Ministarstvo obrane, a ona je, kaže, tu i tamo bila izvješćivana o nekim elementima “uključujući od strane Amerikanaca da oni žele da budemo svi sigurni da Hrvatska u konačnici neće platiti bilo kakve dodatne novce za cijeli ovaj posao sa zrakoplovima”.

“Svojevremeno je bilo čak i otpora pri hrvatskom zadržavanju borbenog prostora, jer se smatralo da to nije jedna od sposobnosti koje bi Hrvatskoj trebale.

Međutim, riječ je o suverenoj odluci, Amerikanci su prihvatili da je riječ o suverenoj odluci i Hrvatska je političkim konsenzusom odlučila zadržati borbeno zrakoplovstvo. Bilo je pitanje najbolje ponude, sad ćemo vidjeti što će se odvijati”, rekla je.

“Naravno, nije sad pitanje dana, međutim, ja ipak upozoravam na taj učinak vremena, jer nažalost remont MIG-ova 21 2013. godine em je završio neslavno i većina tih zrakoplova je prizemljena na Plesu.

S druge strane, oni koji malo bolje razumiju tehnologiju, MIG 21 je zrakoplov druge generacije koji se ne može nositi sa zrakoplovima četvrte generacije, kao što je F-16 ili pak MIG 29 i tako dalje.

Očito je da, ako želimo zadržati borbeno zrakoplovstvo, moramo ići u nabavku zrakoplova”, rekla je predsjednica, dodavši da bi ona bila najsretnija da su se mogli kupiti novi, ali da ipak treba pokazati odgovornost te da ima drugih troškova koje zemlja ima.

 

Amerikanci odobrili prodaju izraelskih zrakoplova Hrvatskoj

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari