Nije li prevršena mjera tolerancije u Vukovaru ?

Uvidom u novinske napise, u kojima se na različite načine podsjeća, piše, obavještava i istina zbori o nasilju nad hrvatskim gradom Vukovarom tj. nad Hrvatima Vukovara i nad žrtvom tisuće Vukovaraca koji su imovinu  svog života založili za slobodu Hrvatske, svoga Grada, svojih obitelji i svoju osobnu protiv srpske agresije i terora upriličenog domaćim Srbima i srbijancima uvezenih s Istoka u jesenskim mjesecima u rujnu, listopadu i studenom 1991. g. zgrozila me vijest o pozivanju predstavnika srpske vlade u Vukovar kojim lokalni gradonačelnik iz redova SDP-a želi podržati nasilnički čin vladajuće elite na postavljanju dvojezičnih ploča po institucijama i državnim i gradskim u hrvatskom gradu Vukovaru.
Svi pokušaji opravdavanja ćiriličnog pisma i srpskog jezika na tim pločama, opravdavanje civilizacijskim nazivljem istih, demokratskom orijentiranošću vladajuće stranke i njezinih satelita, ne mogu se uzeti za ozbiljno promišljanje iz temeljnog razloga jer:
Tim pismom je ispisan srpski zahtjev u slovu memoranduma po kojemu se trebala dogoditi velika srbija na prostoru Hrvatske i na čišćenju tog prostora od Hrvata
Manjini nigdje nije uskraćeno govoriti jezikom i služiti se pismom kojim se oni identificiraju unutar iste manjinske zajednice, učiti ga u školi kao izvanredni predmet materinskog jezika, kao što je to praksa svih demokratskih država EU u kojoj je RH punopravna članica . Osim toga valja razmisliti da se propisi promijene i da postotak stanovništva drugih nacionalnih zajednica u cijeloj Hrvatskoj ne bude 33 % nego 51 % tj da se usklade po pitanju manjina s normama EU . To ima duboka smisla i s jednostavnijim funkcioniranjem državne uprave. Ostvarivanje ljudskih prava i  vjerskih sloboda nužno je osigurati drugim mjerama  a ne samo i isključivo dvojezičnošću na institucijama. Ako je nekome „ Država Hrvatska Majka „ onda će je voljeti, graditi i braniti. Ako je smatra maćehom onda imamo stanje u koje su i Hrvate i manjine u Hrvatskoj dovele tzv. „političke elite „. Dokle god Srbi u hrvatskoj u vrijeme suše mole da kiša padne u Srbiji…znak je da RH ne uzimaju ozbiljno za svoju državu a kamoli za Domovinu !
Naša nam katolička vjera govori i potiče nas na evanđeoski pristup: tko te udari po jednom obrazu, pruži mu i drugi „ (Lk 6,29 ) Svjestan svoje vjerničke pripadnosti raspetom Kristu, Vukovar je svoje trpljenje složio u opraštanju i neosvećivanju. Uskladio je svoj povratak u razrušeni grad i susrete s Srbima-i vukovarskim i uvoznim, koji su se naselili po hrvatskoj imovini u Gradu, sa svojom vjerom. Pružio je Obraz-Ruku koja je kazivala opraštanje,  a koja nije bila prihvaćena s srpske strane: usprkos svemu, u Vukovaru se nije dogodilo nijedno osvetničko ubojstvo ! Hrvati se nisu osvećivali za zločine počinjene nad njihovom djecom, roditeljima, prijateljima, djedovima, bakama…
U tzv. mirnoj reintegraciji, mirni su bili samo Hrvati: hrvatska povratnička djeca su u prvim danima povratka u školama bila prisiljavana na klečanje i dizanje tri prsta. Srbi svojoj djeci nisu dali da idu s drugom djecom u školu, dječji vrtić-tražili su getoizaciju. Palile su se hrvatske zastave, kamenovan je Vlak mira, ispisivale ćirilicom parole kojima se prijetilo smrću i samom gvardijanu vukovarskom, škrabalo po zidu crkve sv. Filipa i Jakova ćirilicom „ Bog prašta Srbi ne „ „Srbija do Tokija“ „ ovo je velika Srbija“… međunarodni predstavnici su se javljali stalno na srpsku stranu: Nismo mi ovdje radi Hrvata povratnika mi smo ovdje da branimo Srbe od Hrvata…Koliko udaraca još može podnijeti Hrvat u Vukovaru? Tko će ga uzeti u obranu? Na svaki zahtjev o zaštiti Hrvata Vukovara-hrvatske vlasti su šutjele..
Zato Vukovar ne smije danas šutjeti. Hrvatski narod ne smije šutjeti.Časni branitelji ne smiju dopustiti još jedno omalovažavanje od onih kojima su osigurali mirni i slobodni život. Ne smije se izgubiti samosvijest i popustiti odugovlačenju i prividnoj nezainteresiranosti vladajućih a niti bujicama obećanja i riječi kojima se tobože brani ustavnost. Za takvu ustavnost“ se nije borila hrvatska obrana 1991.g Ustavu koji se mijenja kako se kojoj babi ili sdp-ovcu hode, postavlja se upitnim njegova ozbiljnost u zaštiti hrvatskog naroda i hrvatske države, mirnog života i socijalne pravde i hrvatskog i manjinskih naroda u Hrvatskoj. Država u kojoj manjina ima više ovlasti nego li vlastiti narod-nije država. To je podanička tvorevina koja srlja u nekakve „regijske integracije“ koje su hrvatski narod već koštale stotine tisuća pobijenih, prognanih i obespravljenih, da bi u zadnjem pokušaju ostvarenja velikosrpske misli sravnile Vukovar. Ako su neke „elite“ donosile ovakve zakone u kojima se u samom početku mogle iščitati namjere stvaranja nemirnog života i terora manjine nad većinskim hrvatskim narodom u ime istine i mirnog života svih građana RH neka se ti zakoni usklade s zapadnoeuropskim civilizacijskim mjerilima kojima je u temeljima hrvatski narod sa svojim kršćansko-katoličko-socijalno-demokratskom uljudbenog orijentacijom.
Vukovar, HS

Što vi mislite o ovoj temi?