Pratite nas

Magazin

Nije li se Škoro još prije deset godina počeo pripremati za predsjedničku bitku?

Objavljeno

na

Malo je poznato da je jedan od kandidata za predsjednika Republike Miroslav Škoro u nakladi Večernjeg lista još 2010. objavio – monografiju, odnosno autobiografiju s nazivom „Stoput bih isto ponovo“. Kažu da su ga na to u četrdesetoj i nekoj nagovorili novinari, a on se osjećao kao da time „završava karijeru“ (da se malo našalimo). Međutim, listajući danas ovu iznimno lijepo opremljenu knjigu, u kojoj se može naći sve o životu i radu jednog od kandidata za Predsjednika Republike, čovjek ne može a da se ne zapita: nije li već tada počela priprema za njegovu predsjedničku fotelju?

Predgovor autobiografiji napisao je Milan Ivkošić, koji je uz ostalo istaknuo da knjizi poseban biljeg daje činjenica da se sudbonosni događaji u Škorinoj karijeri i privatnom životu podudaraju s promjenama u Hrvatskoj i tragičnom agresijom, te nadodaje da „hrabro, iskreno i uvjerljivo piše o tome zašto u ratu nije bio s puškom u ruci nego je domovini služio na svoj način, kudikamo korisniji i djelotvorniji“.

A Škoro u autobiografiji ističe i ovo:„ Bilo je šugavo vrijeme. Škoro nije ratnik govorili su. Zanimljivo je bilo i ostalo tko je to govorio. Nikad me ni jedan bojovnik nije upitao zašto nisam uzeo pušku i bio s njima, naprotiv, uvijek su me baš oni čuvali kao malo vode na dlanu. Čuvali su me zbog pjesme, koju su govorili da je vrijedila barem kao jedna bojna. Jesam li više vrijedio kao autor te pjesme („Mata“, op. p.) ili sam nitko i ništa zato što nisam uzeo pušku u ruku i skočio u rov? Nije na meni da o tome sudim. Bilo je uzbuna, pucnjave i granatiranja i poslije. Održao sam bezbroj koncerata u humanitarne svrhe, ali sam uvijek osjećao dug prema Slavoniji i Baranji. Taj dug, i želja da vratim ono što mi je ta zemlja dala prehranivši moje pretke i odgojivši me, glavni je razlog zbog kojega sam se prihvatio politike. Ništa drugo, jer meni ništa ne treba, ni od koga. Spreman sam služiti narodu jer ga volim, jer mu pripadam i jer on to zaslužuje“ – pisao je tada Škoro.

Također je naglasio da se političari uglavnom sjete naroda pred izbore te podsjetio na riječi dr. Ante Starčevića iz 1871., kad je u Krapinskim Toplicama, izjavio: „Ako narod ne razazna bolje od gorih, bit će mu kao i do sada“.
– „Naši lideri, uz malobrojne iznimke, uvijek u prvi plan stavljaju sebe, pa svoju stranku, a narod se sjete svake četiri godine. Osobni i stranački interes uvijek je ispred nacionalnog, a to nije ništa drugo nego svojevrsna izdaje narodnih interesa. Sve „dok budemo imali domaćih izdajicah, dotle ćemo imati tudjinacah gospodarah, izdajicah ćemo imati dok se narod neosvesti“, citirao je Škoro također dr. Starčevića.
Tijekom svoje glazbene karijere napisao je i otpjevao nekoliko vrhunskih domoljubnih pjesama koje su već danas postale „narodne“. Jedna od tih zasigurno je i „Sude mi“. Kako je nastala?
– „Pjesma „Sude mi“ – rekao je – posvećena je generalu Gotovini, ali nastala je u trenutku kad je kamera uhvatila pogled generala Tihomira Blaškića dok su mu izricali nepravednu presudu od četrdeset pet godina zatvora. Stoga je to pjesma i za njega, i za moje prijatelje braću Kupreškiće, i za generala Slobodana Praljka, i za sve naše generale, a napose za generala Janka Bobetka koji je oporučno tražio da mu pjevam „Matu“ na pogrebu u Sisku. Pjesma je to i za Zrinskog i Frankopana ,i za Gupca, i za sve one koji su na pravdi Boga suđeni u prošlom režimu, od Bleiburga do Stepinca i proljećara. Pjesma je to i za one pravednike koji su nedužni truli u Jasenovcu, za progonjene i suđene kroz cijelu našu povijest i povijest ostalih naroda. Pjesma je to i za svaku dječju suzu, pa makar to bilo i kad ih nepravedno osude da su prolili mlijeko.“– pojasnio je još tada jedan od predsjedničkih kandidata.
Ova monografija od prije gotovo deset godina, takva kakva jeste, mogla bi se mirne duše objaviti i danas.
Zanimljivo je kako je razmišljao o prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, koji ga je i uveo na političku scenu.

– „Siguran sam da će povijest pokazati i dokazati da je Hrvatska bila blagoslovljena jer je imala Tuđmana na čelu. Sada je moderno isticati njegove pogreške – izraz „stoka sitnog zuba“, navodne priče o dvjesto bogatih obitelji i o planu podjele Bosne i Hercegovine na salveti – ali pomalo postaju važne druge stvari. Ne odobravam izraz „stoka sitnog zuba“, ali pokušavam razumjeti čovjeka koji je, vrativši se s puta na kojemu su mu dijagnosticirali tešku bolest, možda ovako razmišljao. Nismo još završili proces u koji smo krenuli, imam velike zdravstvene probleme, a čim sam se nakratko maknuo, moji najbliži suradnici i neki drugi, kojima je zajednički nazivnik osobni interes kao osnovni motiv, jedva su to dočekali i služe se svime da bi ostvarili vlastiti probitak, ne razmišljajući o svetom i zajedničkom cilju“- pisao je Škoro.
Na kraju, ova knjiga iz 2010., donosi i jednu njemu posvećenu pjesmu njegova kolege Zrinka Tutića – „Glasnogovornik srca i duše“ u kojoj je među ostalim naglasio i ovo:

– (…) Miro Škoro, pjesnik ravnice s masovnim dometom/ Spada u elementarne nepogode./
No, dok ovaj kantautor i političar već ima monografiju, gdje je rekao sve što se treba reći, od ostalih kandidata za šefa države tek se očekuje da napišu i objave –svoju, gdje su bili i što su radili!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

Jan Ivanjek: Ovo je istina o propaloj nabavi aviona F-16 Barak

Objavljeno

na

Objavio

Gost ”Budnice” Osječke televizije bio je vojni analitičar Jan Ivanjek. Marko Ljubić je prije početka razgovora naglasio da je povod za razgovor o vojsci i vojnim politikama raspuštanje Sabora i ulazak u predizborno razdoblje, ocjenjujući da je pitanje značaja i statusa HV u Hrvatskoj politički i društveno vrlo potcjenjeno.

Ivanjek se složio s tim, navodeći razloge zbog kojih je HV više od 15 godina zanemarivana u svakom pogledu, naročito organizacijski, financijski i razvojno. U tom kontekstu Jan Ivanjek je mandat bivšega ministra Damira Krstičevića ocijenio mandatom prekida toga opasnog trenda i razdobljem vraćanja svih elemenata i komponenti vojske na poželjnu razinu stanja i spremnosti za obranu zemlje i naroda, prenosi Direktno.hr.

Ivanjek je posebno naglasio motivaciju pripadnika vojske, koja je prethodnim politikama bila praktično uništena, a entuzijazmom i znanjem generala Krstičevića vraćena u kratkom razdoblju na razinu pobjedničke ratne motivacije.

Među najvažnijim strateškim potezima generala Krstičevića Ivanjek vidi razmještaj vojnih snaga po dubini hrvatskog državnog prostora, posebno naglasivši Vukovar i Ploče. Borbenu postrojbu mornaričkog pješaštva u Pločama ocjenio je iznimno bitnim strateškim potezom, njene sposobnosti najvišim mogućim a njeno postojanje i potencijalnu namjenu snažnim ohrabrenjem hrvatskom narodu s obje strane državne granice.

Na pitanje Marka Ljubića o nedorečenostima i nejasnoćama ostalim u javnosti oko pokušaja nabavke zrakoplova Barak od Izraela, Ivanjek je rekao da je ta operacija i postupak vođen na vrhunskoj razini, odgovorno i ozbiljno, da nije bilo nikakvih pozadinskih političkih opstrukcija u vrhu države i vlasti, a da je čitav splet okolnosti u trenutku realizacije toga posla bio prevaga za njegov neuspjeh, pri čemu je novost za javnost bila da je Izrael procjenjivao da u miru svojim utjecajima može s Amerikancima otkloniti probleme, no da je javna i politička histerija u Hrvatskoj s opozicijskih stajališta onemogućila miran rad i moralo se odustati od posla, za kojega Ivanjek tvrdi da je bio od neusporedive strateške koristi za Hrvatsku.

Na pitanje o obaveznom vojnom roku, Ivanjek je navodeći okolnosti, turbulentno okruženje i polazište da se svaka država mora moći obraniti sama, bez obzira na savezništva, rekao da je vojni rok nužnost i da bez njega HV ne može imati potrebnu dubinu i potencijal za uspješnu obranu.

“Nije danas pitanje hoće li biti rata, nego kad će ga biti”, upozorio je Ivanjek, naglašavajući značaj pristupa vojnom pitanju i politikama hrvatske države prema HV, upozorivši da bi sve političke stranke i koalicije i sada u predizborno vrijeme morale u prvi plan programski i komunikacijski istaći stav i odnos prema vojnoj spremnosti zemlje. U tom kontekstu, analizirajući odnose snaga SAD, Rusije i Kine, prelamanje njihovih ciljeva i namjera u tom natjecanju na cijeli svijet te na položaj Hrvatske, ocijenio je stanje vojnih snaga Srbije i Hrvatske.

U emisiji je bilo govora i o obrazloženjima, naglascima i odnosima hrvatskih politika prema HV, počevši od Mesićeve smjene 12 generala do danas.

Budnica je politički talk-show urednika i voditelja Marka Ljubića, a prikazuje se od nedavno na Osječkoj televiziji.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Magazin

Ivan Martić: Od kako je nastupila karantena, vrijeme provodim doma uz svoju obitelj

Objavljeno

na

Objavio

Mi smo kao narod stekli teško svoju samostalnu državu i naravno da treba vremena da se demokratski  izgradi cijeli sustav i državni aparat da bi drzava bolje funkcionirala. Zato treba nas, narod koji voli svoju Domovinu ma kako bilo teško, koji će živjeti u Hrvatskoj, tako i mnogi koji su otišli zbog ekonomske krize, mogu se vratiti sa svojim Obiteljima i iskustvom koje su stekli, da pokrenemo svi zajedno gospodarske projekte, da izlazimo na demokratske izbore i biramo po savjesti najbolje političke stranke i ljude koji će  zastupati interese svojih građana i stanovnika RH. Na kraju krajeva, kad dođu neke godine i čovjek dođe do zrele pamati i spoznaje, da mu ne treba puno u životu da bude zadovoljan i sretan, da ima donekle dobro zdravlje i svoju Obitelj, mir i blagoslov oko sebe. Stara izreka kaže, svagdje pođi ali svojoj kući dođi, jer kako god je, doma je najbolje.

Razgovarao: Anto PRANJKIĆ

Ivana Martića Ivicu ne treba posebno predstavljati. Već godinama se on svojom pjesmom predstavlja diljem Lijepe naše i izvan Domovine na slavljima  hrvatskoga puka. Pjesma je odredila njegov život, a on uljepšao životne trenutke mnogobrojnih Hrvata, trenutke koji se ne zaboravljaju.

Poštovani gospodine Martiću, već duži niz godina ste neizostavni dio gotovo svakog slavlja Hrvata, kako u zemlji tako i u inozemstvu. Što Hrvate čini posebno sretnima?

-Sretnim ih čini Obitelj, zajedništvo, vjera i ljubav prema domovini. Svi se pokušavaju pronaći u tom svom načinu života, s kojim su neki zadovoljni a neki nažalost nisu. Velik dio našeg naroda je napustio domovinu zbog egzistencije i boljega života, međutim sama prilagodba i integracija po meni djeluju stresno, na narod koji je navikao da tradicionalno održava svoje  Obiteljske, vjerske, nacionalne i socijale navike u državama iz kojih dolaze . Na sreću našeg naroda u dijaspori, po svim većim gradovima postoje Hrvatske bratske zajednice, Katoličke misije i Kud-ovi, koji okupljaju naše ljude i organiziraju razne priredbe, obilježavanje  vjerskih blagdana, nacionalnih praznika, sportskih događanja, na koji poziv se mi glazbenici iz Domovine rado odazivamo. Na taj način im donosimo dio ljepote, radosti, veselja i podižemo moral da se osjećaju kao da su u Domovini. Meni kao glazbeniku je to posebno zadovoljstvo i sretan sam kad vidim sve te sretne i zadovoljne ljude, koji na sve načine iskazuju emociju kroz zajedničko druženje, pjevanje i sve ono što su dugo pripremali da bi obilježili taj svoj dan. Kako se dugi niz godina  profesionalno bavim svojim poslom na hrvatskoj estradi, upoznao sam mnoge drage ljude i njihove obitelji. Postoji u svakom od njih velika želja da se vrati na svoje mjesto od kud je potekao. Tako da se vratim na početak ovoga teksta, integracija je vrlo stresna za prvu genaraciju koja je otišla trbuhom za kruhom, druga generacija njihove djece je već prihvatila način života, jezika i adaptirala se u društvu kojem su se školovali i planiraju svoju budućnost. Evo u kratkim crtama sam napisao svoja iskustva i viđenje naših iseljenika, ima tu i sreće a ima i tuge te prve generacije koja emotivno pati  za Domovinom i svim onim što Domovina kao majka daje… Ljubav.

Situacija koju nam je donio koronavirus uvukla nas je u vlastite domove. Kako podnosite vrijeme bez nastupa, prijatelja, pjesme…?

-Korona ja kako je  svi osjećamo, promjenila mnogo toga u našem načinu života kojeg smo živjeli prije nego se pojavila. Nadam se da ćemo se svi zajedno morati prilagoditi novom načinu života, na koji nas educiraju ljudi iz struke. Sa poslovne strane, kao mnogi tako i moj posao trpi gubitke i prihode koje smo očekivali od planiranih i dogovorenih nastupa, svadbi, koncetara u Domovini i inozemstvu. Nedostaju mi mnogi moji dragi prijatelji i partneri, kolege i suradnici, s kojim sam se svakodnevno družio i planirao budućnost , a na žalost jedan od njih je i preminuo od posljedica Korona virusa – covida 19. Od kada je nastupila karantena, vrijeme provodim doma, uz svoju Obitelj i to mi je najvažnije da smo svi dobro i zdravo. Zadržali smo vedar duh i optimizam uz zajedničke molitve i međusobno druzenje unutar Obitelji više nego inače.

Život u Hrvatskoj je težak. No, Vi ste jedan od vječitih optimista i radoholičara. Kako gledate na razne teorije zavjere koje se uvijek nekako pojavluju negdje oko nas? Nije l ibolje se strpiti i prepustiti struci razmišljanja o tomu?

-Život u Hrvatskoj je težak. Ja sam kroz svoj rad i životni vijek imao sreću da sam jako puno putovao, što je želja mnogih ljudi. Kroz putovanje po svijetu upoznaš sve ono što te zanima, i ono što smo pročitali ili vidjeli po dokumentarcima. Ima zaista jako lijepih primjera i zemalja gdje bih poželio ostati i živjeti. Ali kad malo bolje upoznaš život tih ljudi i što više otkrivaju svoje male probleme i nezadovoljstvo sa svojim političkim i poslovnim životom, vidiš da to nije sve tako lijepo kako to se čini. Sav taj sjaj i licemjere je skupo plaćeno, sa ogromnim odricanjima, kreditima, rad od jutra do navecer. Tako da sam uvidio da život nije nigdje lak, kako se prikazuje kroz vanjski izgled i kroz slike na društvenim mrežama. Mogao bih o tome satima, ali činjenica je kako je  cijeli  svijet oduvijek migrirao zbog ekonomskih i ratnih događanja. Mi smo kao narod stekli teško svoju samostalnu državu i naravno da treba vremena da se demokratski  izgradi cijeli sustav i državni aparat da bi drzava bolje funkcionirala. Zato treba nas, narod koji voli svoju Domovinu ma kako bilo teško, koji će živjeti u Hrvatskoj, tako i mnogi koji su otišli zbog ekonomske krize, mogu se vratiti sa svojim Obiteljima i iskustvom koje su stekli, da pokrenemo svi zajedno gospodarske projekte, da izlazimo na demokratske izbore i biramo po savjesti najbolje političke stranke i ljude koji će  zastupati interese svojih građana i stanovnika RH. Na kraju krajeva, kad dođu neke godine i čovjek dođe do zrele pamati i spoznaje, da mu ne treba puno u životu da bude zadovoljan i sretan, da ima donekle dobro zdravlje i svoju Obitelj, mir i blagoslov oko sebe. Stara izreka kaže, svagdje pođi ali svojoj kući dođi, jer kako god je, doma je najbolje.

Pjesma je dio vašega života, pjevači prijatelji i kolege, oni koji vole pjesmu Vaši su ne samo prijatelji, možda i više od prijatelja. Što biste im poručili?

-Pjesma je dio moga života, kao i mnogim što uživaju u njenom blagoslovu, da sviraju, pjevaju, slušaju, plesu, pišu tekstove itd… To je jedan izražaj emocija koji je prenesen u rado slušanu pjesmu … Ukus o glazbi je vrlo raznolik i teško je svakom ugoditi na javnim nastupima. Ja se tu dosta dobro snalazim i imam jako dobru interakciju sa publikom na svojim nastupima, jer ih brzo animiram, dam sve od sebe, svoje znanje i ljubav prema glazbi i svim prisutnima, svoju želju da im taj veseli trenutak ostane u vječnom sjećanju, naravno takav rad se prepozna i tako se stječe publika i novi nastupi. Ima jako puno elemenata da bi se napravila uspješna karijera jednoga pjevača, velika upornost i puno rada, velika financijska ulaganja. Kao javna osoba treba biti oprezan i pametan u svim situacijama i zadržati dostojanstvo da bih mogao doći do svoje publike i toga da možeš imati dovoljno nastupa i posla , da bi mogao održavati cijeli bend i egzistirati od tog posla. Zato svima kolegama i onima koji se bave ovim javnim i časnim poslom, želim da se trude, da rade na sebi i da daju sve od sebe u tom poslu, gdje se ne može raditi površno, jer svaki površan i amaterski odrađen posao osuđen je na neuspjeh.

Stručnjaci kažu da nam dolazi bolje vrijeme. kao da od nekuda  odjekuje Vaš glas: “… Violino, violino, sitno sitno gudi…”?

-Nadamo se da ćemo uskoro početi sa nastupima i koncertima i tada će se sve pokrenuti u Lijepoj našoj Domovini i bolje nego što je bilo, jer smo ipak ovo sve dosta teško podnjeli i vjerujem da smo svi naučili jednu životnu lekciju kroz epidemiju Korone i potresa u Zagrebu koju  nećemo tako lako zaboraviti…. Svima vam zelim Mir i dobro. Vaš Ivan Martić Ivica ❤️

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari