Pratite nas

Komentar

Kako bi Nijemac glasovao, da ga pošalju na izbore u Hrvatskoj?

Objavljeno

na

Hrvatskoj predstoje sudbonosni izbori. Opet. Poučeni katastrofalnom ostavštinom kukuriku vlasti od 2011. do 2015., u kojoj su se svi negativni trendovi, od zapošljavanja preko javnog duga do iseljavanja i ozračja u društvu bitno pogoršali i doveli Hrvatsku na dno europskih ljestvica, hrvatski birači imaju opet prigodu da izaberu najnoviji novi put.

dr. Josip Stjepandić

Piše: dr. Josip Stjepandić

Ali koji? Ponuda je velika: izbor treba načiniti između čak 177 lista (iako sve ne nastupaju u svakoj izbornoj jedinici). Sve nešto obećavaju. Sve imaju (makar poneke) ljude od znanja i ugleda u svojim redovima.

Možda bi poučno bilo iskustvo tipičnog njemačkoga birača. Ako zanemarimo rijetke ekscese, njemačke vlade vladaju u pravilu dva mandata (najprije ih izaberu, pa nakon 4 godine potvrde), a predsjednici najjačih stranaka drže svoj položaj i dulje. Vlade se sastavljaju tako da se stvori stabilna parlamentarna većina s najmanje desetak zastupnika preko polovice. Kad se jednom formira, vlada vlada, manje ili više uspješno.

Kako je Njemačka u većini disciplina znatno ispred Hrvatske, pokušajmo zamisliti kako bi se tipični njemački birač, recimo Hans Müller, ponašao u Hrvatskoj.

Izborni sustavi su slični. U obje zemlje postoji prag od 5% glasova, koji se mora prijeći, da bi lista ušla u parlament. Isto tako postoji preferencijalno glasovanje, kojim se bira osoba, a ne lista. Najveća razlika je u tome da je cijela Njemačka jedna izborna jedinica, dok ih je u Hrvatskoj deset, uz dvije posebne. Stoga ne bi bilo za očekivati da bi se naš Hans skroz izgubio u hrvatskome izbornom sustavu.

Prvo pitanje koje bi si Hans postavio bilo bi da li uopće izaći na izbore. Kao i u Hrvatskoj, u Njemačkoj nema izborne obveze, što dovodi do izlaznosti od 55 do 70 posto. Hans bi se sigurno premišljao. Kad bi mu se pak reklo da se od godine 2000. stalno ponavljaju optužbe o prijevarama na izborima u korist Partije, a da su indicije bile očite na prošlim izborima kad u izbornoj noći oporbi u nekim izbornim jedinicama praktički nisu pribrojani nikakvi glasovi, onda bi naš Hans jamačno čvrsto odlučio (Hrvati počujte!) da sam odluči o sudbini svoje Hrvatske, te da mu nije niti na kraj pameti da bi Partija na bilo koji način mogla dobiti njegov glas.

Većina Hrvata na žalost ne zna da je nakon njemačkoga ujedinjenja Njemačka preuzela i više stotina tisuća manje-više tvrdokornih komunista i s njima napravila kratak postupak. Oko jedan posto stanovništva (150 tisuća ljudi) bilo je doživotno pometeno iz javnih službi (uprava, sudstvo, policija, školstvo, državne tvrtke itd). Nakon toga kazneni progon više nije bilo potreban, osim u najtežim slučajevima. Komunisti (zovu se: LEVICA) su u međuvremenu malo digli glavu, ali političku ulogu igraju samo na lokalnoj I regionalnoj razini među onima koji jos žale za sovjetskim gospodarima.

Znači: Hans ni u snu ne bi birao Partiju, niti njezinu koaliciju. Becnu Vesnu niti preferencijalno, jer Hans ne voli ljude s prevelikim, nerealnim ambicijama.

Tipičan njemački birač ne bira na temelju obećanja, nego očekivanja prema strankama. Prema malim strankama na državnoj razini vrlo je skeptičan. Ako bi takve došle na vlast, kako bi uopće popunile mjesta u vlasti, kad nemaju znatnu stranačku infrastrukturu? Svaka sličnost s hrvatskom strankom kodnoga imena ĆUPRIJA posve je slučajna. Zajamčeno njihovim potpisima kod javnog bilježnika!

Dobro, ako Narodna fronta (Partija i sateliti) ne dolazi u obzir, kako će se Hans snaći među preostalih 176 lista? Hans bi jamačno krenuo od najveće, pa ako tamo ne nađe nekoga, kome bi dao svoj preferencijalni glas, promatrao bi alternative.

Kao tipičan Nijemac, Hans bi prošao sve izborne jednice, promotrio kandidate i na koncu dao svoj glas. Pođimo redom.

U prvoj izbornoj jedinici, u kojoj u znatnome broju žive potomci “osloboditelja” iz 1945, koji su za sebe “oslobodili” kuće i stanove, najveća stranka poslala je mješovit tim. Hansu bi jamačno negativno upalo u oči da je predsjednik Sabora tek na četvrtome mjestu, pa bi mu sigurno dao svoj preferencijalni glas, pogotovo kad bi se malo raspitao o osobi. Alternativa bi bila istražiteljica komunističkih zločina Bruna Esih, koja se nalazi na jedanaestome mjestu. Nije isključeno da bi birao prvoplasiranog Plenkovića, na temelju njegova djelovanja u Brislu i okolici.

Kod samog pogleda na drugu izbornu jedinicu, Hansu bi poskočilo srce. Kao svaki Nijemac, i on voli odrešite, temeljite ljude, predane poslu i obitelji. Na trećem mjestu (zašto tek na trećem?) liste HDZ-a našao bi najboljeg i najpopularnijeg ministra, te prvog stvarnog kandidata HDZ-a Dr. Zlatka Hasanbegovića, te njemu dao svoj preferencijalni glas. Kad bi došao so posljednjeg, četrnaestog mjesta, možda bi kratko razmislio da svoj glas ipak dade velikome borcu (i to Nijemci vole) Milijanu Brkiću, ali mislim da bi ostao pri prvotnome izboru.

U trećoj izbornoj jedinici bi se jadni Hans potpuno izgubio, pa bi vjerojatno birao listu HDZ-a, iako je na njoj i fašizator Darko Horvat. Da glas ne pripadne Partiji!

U četvrtoj izbornoj jedinici bi se Hans brzo i lako odlučio te preferencijalni glas dao Miroslavu Tuđmanu, više zbog mudrosti i smirenosti, a manje zbog imena. Ako bi počeo razmišljati o alternativama, onda bi promatrao listu POMAK, te njezinu nositeljicu Nadu Prkaćin.

Potom bi Hans ušao u dvojbe, da li da u petoj izbornoj jedinici svoj glas dade prvoplasiranome izvrsnome ministru financija Zdravku Mariću ili Stevi Culeju na začelju. Kao prijatelj boraca i obespravljenih  na koncu se odlučuje za hrvatskoga branitelja Culeja.

U šestoj jedinici opet zaplet. Hans je u dvojbi, da li je HDZ dobar izbor, jer listu strašno ruži fašizator dr. Drago Prgomet na trećem mjestu. Ipak, odlučuje se dati preferencijalni glas prvoplairanome dr. Goranu Mariću, cijeneći njegovu ustrajnost u istraživanju financijskih nepravilnosti. Kad bi počeo tražiti alternative, onda bi to bio dr. Tomislav Sunić, drugoplasirani na listi POMAK.

Sljedeca, sedma izborna jedinici donosi težak izbor: Stier, Jelić ili Medved. Hans se odlučuje za ministra za branitelje (netko se mora i za njih brinuti, zar ne?).

U osmoj jedinici opet lagan izbor: dr. Ivan Kirin kao stručnjak i domoljub dobija preferencijalni glas.

Slično i u devetoj jedinici: Željko Dilber, na počasnome četrnaestome mjestu.

U desetoj izbornoj jedinici opet jako težak izbor. Hans bira dr. Gorana Dodiga, cijeneći njegovo sveukupno djelovanje od Hrvatskog proljeća do danas.

U jedanaestoj izbornoj jedinici izbor pada na generala Željka Glasnovića, na temelju njegova predanog rada u prošlom sazivu Sabora, te njegovih javnih istupa i zalaganja za lustraciju. Kao da je sabornički zanat pekao u Njemačkoj!

dr. Josip Stjepandić

Kad bi recimo dva milijuna hrvatskih birača biralo ovako kako bi birao Hans, onda bi Partija bila svedena na dimenziju zanovijetala u Saboru sa šačicom zastupnika. Zamislimo samo druga Nerona, becnu Vesnu te drugarce i drugove skojevce u posljednjem redu sabornice!? Samo zbog takve predodžbe svaki odgovorni hrvatski birač morao bi izaći na izbore!

Zato je Hans birao toliko branitelja, u nadi da će se oni i dalje boriti kako najbolje znaju.

Nakon ovih izbora nitko se ne smije žaliti da je izborni zakon nepravedan ili da je ponuda na izbornim listama preslaba. Tko ne znade kako, neka pita Hansa.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Knezović: Ne vidim da je stvarni simbol borbe za ženska prava Julienne Eden Bušić pozvana igdje da o tome govori

Objavljeno

na

Objavio

Vidim kako je simbol ženske borbe, kako samu sebe predstavlja Jelena Veljača, odjednom percipirana od mnogih kao relevantna sugovornica po pitanju zlostavljanih žena. Ne vidim da je stvarni simbol borbe za ženska prava, Julienne Eden Bušić, pozvana igdje da o tome govori, a kamoli da iskače iz paštete.

Julie je inače autorica jedinog romana o silovanim Hrvaticama, ali u genijalnom romanu Živa glava pisala je o silovanim Vukovarkama. To nisu silovanja koja zanimaju Veljačoide, a ni ministarstvo kulture koje nije otkupilo niti jednu jedinu knjigu dok svesrdno financira udruge koje u suradnji s Veljačom poprilično neargumentirano sole pamet hrvatskoj javnosti.

Silovanja u Vukovaru se u hrvatskim medijima spominju jednako često kao i fotoelektrični učinak pod elektromagnetskim zračenjem, a silovatelji su zaštićeni kao bjeloglavi supovi na Cresu.

Nakon što je roman izašao, ni tadašnji ministar Matić, čije branjenje Vukovara u ratu cijenim i poštujem, nije htio primiti Julienne, ali su eto njegovi pomoćnici bez pardona primali mito od 250 000 eura.

Drage dame, poruke u mainstream Hrvatskoj su poprilično jasne. Ako se želite borit protiv zlostavljanja i silovanja, nemojte pisati nagrađivane visokotiražne romane o silovanim ženama, artikulirati problem ogromnog broja nekažnjenih silovanja i progovarati za one zaboravljene žrtve manijaka i divljaka… Glumite u sapunicama, pričajte gluposti i slikajte guzu iz svih kuteva, komentirao je Marijan Knezović

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Dujmović: Tko hoće Milanovića za predsjednika taj mora znati da će u tom slučaju opet pucati hrvatske lubanje po Vukovaru

Objavljeno

na

Objavio

Tko hoće Milanovića za predsjednika taj mora znati da će u tom slučaju opet pucati hrvatske lubanje po Vukovaru. Milanović je to posredno već najavio!

Komentirajući ovih dana razbijanje čiriličnih ploča 2013 godine po Vukovaru, koje je sam naložio da se postave u cik jedne vukovarske zore, da ih narod ne vidi dok se ne razdani, Zoran Milanović je ovih dana ustvrdio da se te 2013 godine kod vukovarskih prosvjeda zbog čiriličnih ploča radilo o sukobu „uličara i zakona“(!) dodajući da će u slučaju da postane Predsjednik države puno intezivnije tražiti povratak ćirilice u Vukovar!

Hoćete takvog Predsjednika? Nema jednoznačnog odgovora što Hrvati zapravo žele, jer po jučerašnjim anketama Milanović zaostaje za Kolindom tek 4 posto! Nastavi li se sotoniziranje Kolinde i okupi li to sotoniziranje samo par tisuća glasova koji neće niti izaći u drugom krugu glasovanja ako u drugom krugu ne bude Miroslav Škoro, peti hrvatski predsjednik će biti Zoran Milanović! A to će moći zahvaliti desnim biračkim glasovima koji u drugom krugu neće izaći ako ne mogu zaokružiti Škoru! Kakva perverzija!

U tom slučaju će dakle kako velim, peti hrvatski Predsjednik biti Isti ovaj gospodin koji prosvjednike po Vukovaru vidi kao uličare!

Naime, Hrvatska je danas toliko podijeljena da je zadnji put Kolinda Grabar Kitarović pobijedila sa jedva dvije tisuće glasova više od Ive Josipovića. To je nažalost prava slika Hrvatske i zbog toga ja prstom upirem u ovaj problem! Naime, kod izbora Predsjednika države ne birate idealnog predstavnika, nego tek birate od ponuđenih najboljeg! Ne idealnog!

Ako se medijska hajka koja sotonizira Kolindu nastavi ovim tempom, imati ćemo sigurno nekoliko tisuća ljudi koji ako ne mogu zaokružiti Škoru neće izaći u drugom krugu. Ti ljudi i mediji koji ih lože, osobno će objesiti predsjedničku lentu oko vrata Zorana Milanovića. Još malo, još samo četiri posto i ovaj horor će biti gola realnost.

Godine 2013 kada su poput lopova, tajno u osvit zore policajci dobivši naredbu od tadašnje Milanovićeve vlasti, postavili čirilićne ploče širom Vukovara, vukovarci su u prosvjedu formirali „stožer za obranu hrvatskog Vukovara“ prosvjedujući protiv takve odluke. U prosvjedima zbog tih ploča, Milanovićeva vlast je upotrijebila silu i u tim prosvjedima je stradao Darko Pajčić. Bila mu je razbijena lubanja,pretučen je, dobio je teške ozljede glave od čega je na kraju i umro. Darko Pajčić je bio maloljetni hrvatski branitelj i logoraš srpskih koncentracijskih logora. Danas po Milanoviću ispada da spada u grupu „uličara“!?

Za Milanovića, u tim su prosvjedima zapravo „ljudi mrtvi pijani dolazili razbijati ploče i kasnije se samoozljeđivali“. Hoćete predsjednika države koji misli da su se vukovarci „samoozljeđuvali“? Možda su se i u ratu samoozljeđivali, pa onda nije niti bilo srpske agresije? Tko zna što nas čeka ako gospodin dođe na vlast!

Naime, ne zaboravimo, za političara kojeg po anketama dijeli manje od pet posto potpore da postane hrvatski Predsjednik, vukovarski prosvjed zbog čirlice bio je „sukob uličara i zakona“. Vukovarski branitelji kao uličari? Da to o njima misli beogradska politička elita, čovjek bi shvatio, ali da je to bio u stanju izgovoriti čovjek kojeg jedva pet posto potpore po aktualnim anketama dijeli od Pantovčaka, a onda i pozicije da aktualizira drugo poluvrijeme „sukoba uličara i zakona“, to je zastrašujuće.

Očito imamo posla sa čovjekom koji uopće nema savjesti, jer da je ima, nikad se ne bi usudio Darka Pajčića čija je lubanja zdrobljena u policijskoj akciji njegove vlasti,Darka Pajčića i sve njegove prijatelje koji su prosvjedovali protiv nasilnog uvođenja čirilice nazivati „uličarima“. Da bi za tu retoriku imali pajdaša, ja sam vjerovao da morate potegnuti bar do Beograda! Ai, ne, ne morate ići u Beograd! Osim toga, vukovarci su se naslušali uvreda, ali do Zorana Milanovića još ih nitko nije zvao uličarima!

Nekad mi se čini da bih na mjestu vukovarskog gradonačelnika nakon ovih Milanovićevih riječi razmislio o tome treba li Milanovića zamoliti da ubuduće izbjegava posjete Vukovaru, napose 18 studenog.

Jer, onaj tko drži da su od tragičnog gospodina Živkovića, preko Darka Pajčića pa sve do jednog Tomislava Josića i nadalje, vukovarski prosvjednici protiv čirlice redom bili „uličari“ bojim se da u Vukovaru nema što tražiti! Jer, on tom tezom pljuje na vukovarske rane hrvatskih branitelja! Upaljene i zagnojene rane vukovarskih majki i očeva!

Četnici su 1991 godine doslovno kopali po zagnojenim ranama vukovarskih branitelja, čitajte Tromblona pa ćete vidjeti, Milanović za sada to radi samo metaforički.Ali ako pobjedi na Predsjedničkim izborima, sada nam je jasno najavio da to možemo očekivati! Jer oni koji su prosvjedovali protiv čirlice, oni su za njega „uličari“, a taj pojam sugerira da imamo posla sa nižom vrstom, svojevrsnim probisvjetima i lumpenproleterima koji su kao otpadnici društva završili na ulici! Uličari! Dakle: dno dna! Vukovarski branitelji kao dno dna?!

Postavlja se pitanje kako Zoran Milanović misli ako pobjedi u utrci za hrvatskog predsjednika, nakon ovih svojih riječi ikada ponosno zakoračiti u Vukovar, ako su za njega prosvjednici protiv čirilice, inače redom vukovarski branitelji, a najčešće samo srce herojske obrane grada, tek obični „uličari“?

Zadnja anketa objavljena prije par dana, sugerira da Zoran Milanović zaostaje za Kolindom Grabar Kitarović jedva četiri postotna poena u utrci za predsjednika države.Škoro zaostaje ozbiljno za Kolindom i te relacije se ne mijenjaju već tri mjeseca. Mi smo na dva mjeseca do prvog kruga izbora i sve i jedna anketa sugerira da ćemo u drugom krugu gledati Kolindu Grabar Kitarović i Zorana Milanovića. Nema jedne jedine ankete u ova zadnja četiri mjeseca od kada znamo da Škoro ide u predsjedničku utrku, koja govori da će on pobjediti. Žurim reći da anketama osobito ne vjerujem i da je sve moguće, ali ne mogu prešutjeti da se još nije pojavila anketa koja govori da će Škoro pobjediti.

Ako je tome tako, obzirom da je Milanović kandidat zapravo kompletne ljevice, hrvatska desnica ovako razdvojena i ovako nasilno razbijena i podvojena ima velikih problema. Ponavljam i ponavljati ću do besvijesti: ljudi glasujte u prvom krugu i po svojoj savjesti i po svom mozgu, glasujte kako god mislite da je najpametnije! Ali, ako u drugom krugu desni birački spektar ne izađe kao jedan i ne podrži onog kandidata desnice koji uđe u drugi krug, taj će vaš ostanak kod kuće otvoriti vrata Zoranu Milanoviću da sredi vukovarske uličare! Taj će vaš ostanak kod kuće biti mali, ali vrijedan doprinos pobjedi Zorana Milanovića.

Ne bude li cjelokupna desnica podržala onog kandidata desnice koji uđe u drugi krug, ništa neće zadržati Zorana Milanovića da zasjedne na Pantovčak! U takvom razvoju situacije, pravi krivci će biti desni birači koji će ostati kod kuće! Neće nam biti kriva ljevica, niti Srbi, niti Beograd! Ne, dragi moji prijatelji, izravni krivac za tako nešto će biti prosvjedni desni glasovi koji će ostati doma.

Sad kad vidimo da je Zoran Milanović na jedva pet posto razlike glasova do Kolinde, sada kada jasno i glasno čujemo da su za njega vukovarski branitelji koji su prosvjedovali protiv čirilice obični uličari, dakle neka vrsta ološa, sad moramo razabrati što će sve stići kao politička poputbina sa Zoranom Milanovićem. Stići će nastavak politike lex Perković, dakle afirmacije Udbe i njenih kadrova, stići će nova simpatija za predstečajne nagodbe u kojima je po riječima Kolakušića nestalo 50 milijardi kuna.

Milanovićev dolazak trebao bi zabrinuti i stopostotone hrvatske ratne invalide, jer kad je zadnji put bio na vlasti poslao je na njih specijalce! U vanjsko-političkom smislu on je svakako odmak od Kolindinog projekta Jadran-Baltik i smještanja hrvatske države u okvir tzv. proširene AustroUgarske te donosi nedvosmisleni povratak Hrvatske na Balkan.

Molim, danas hvala Bogu živimo u demokraciji, ljudi mogu glasovati za koga god žele, no kako je istina voda duboka neopisivo je važno ljudima proširiti vidike i horizonte. Objasniti im grješke i dobre poteze Kolinde Grabar Kitaorivć, razjasniti im dobre i loše strane Miroslava Škore( zadnji put kad sam samo konstatirao da na dva pitanja novinarke nije htio reći hoće li vratiti Titovu bistu na Pantovčak, neki su me htjeli razapeti, ali mi tog odgovora do danas nismo dobili). Isto tako narodu danas valja dati do znanja što nas čeka ako Milanović pobjedi. Da ne bi sutra bilo nismo znali!

Tihomir Dujmović

 

DUJMOVIĆ: Narod ide u jednom smjeru, Zoran Milanović u drugom!

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari