Pratite nas

Komentar

Kako bi Nijemac glasovao, da ga pošalju na izbore u Hrvatskoj?

Objavljeno

na

Hrvatskoj predstoje sudbonosni izbori. Opet. Poučeni katastrofalnom ostavštinom kukuriku vlasti od 2011. do 2015., u kojoj su se svi negativni trendovi, od zapošljavanja preko javnog duga do iseljavanja i ozračja u društvu bitno pogoršali i doveli Hrvatsku na dno europskih ljestvica, hrvatski birači imaju opet prigodu da izaberu najnoviji novi put.

dr. Josip Stjepandić

Piše: dr. Josip Stjepandić

Ali koji? Ponuda je velika: izbor treba načiniti između čak 177 lista (iako sve ne nastupaju u svakoj izbornoj jedinici). Sve nešto obećavaju. Sve imaju (makar poneke) ljude od znanja i ugleda u svojim redovima.

Možda bi poučno bilo iskustvo tipičnog njemačkoga birača. Ako zanemarimo rijetke ekscese, njemačke vlade vladaju u pravilu dva mandata (najprije ih izaberu, pa nakon 4 godine potvrde), a predsjednici najjačih stranaka drže svoj položaj i dulje. Vlade se sastavljaju tako da se stvori stabilna parlamentarna većina s najmanje desetak zastupnika preko polovice. Kad se jednom formira, vlada vlada, manje ili više uspješno.

Kako je Njemačka u većini disciplina znatno ispred Hrvatske, pokušajmo zamisliti kako bi se tipični njemački birač, recimo Hans Müller, ponašao u Hrvatskoj.

Izborni sustavi su slični. U obje zemlje postoji prag od 5% glasova, koji se mora prijeći, da bi lista ušla u parlament. Isto tako postoji preferencijalno glasovanje, kojim se bira osoba, a ne lista. Najveća razlika je u tome da je cijela Njemačka jedna izborna jedinica, dok ih je u Hrvatskoj deset, uz dvije posebne. Stoga ne bi bilo za očekivati da bi se naš Hans skroz izgubio u hrvatskome izbornom sustavu.

Prvo pitanje koje bi si Hans postavio bilo bi da li uopće izaći na izbore. Kao i u Hrvatskoj, u Njemačkoj nema izborne obveze, što dovodi do izlaznosti od 55 do 70 posto. Hans bi se sigurno premišljao. Kad bi mu se pak reklo da se od godine 2000. stalno ponavljaju optužbe o prijevarama na izborima u korist Partije, a da su indicije bile očite na prošlim izborima kad u izbornoj noći oporbi u nekim izbornim jedinicama praktički nisu pribrojani nikakvi glasovi, onda bi naš Hans jamačno čvrsto odlučio (Hrvati počujte!) da sam odluči o sudbini svoje Hrvatske, te da mu nije niti na kraj pameti da bi Partija na bilo koji način mogla dobiti njegov glas.

Većina Hrvata na žalost ne zna da je nakon njemačkoga ujedinjenja Njemačka preuzela i više stotina tisuća manje-više tvrdokornih komunista i s njima napravila kratak postupak. Oko jedan posto stanovništva (150 tisuća ljudi) bilo je doživotno pometeno iz javnih službi (uprava, sudstvo, policija, školstvo, državne tvrtke itd). Nakon toga kazneni progon više nije bilo potreban, osim u najtežim slučajevima. Komunisti (zovu se: LEVICA) su u međuvremenu malo digli glavu, ali političku ulogu igraju samo na lokalnoj I regionalnoj razini među onima koji jos žale za sovjetskim gospodarima.

Znači: Hans ni u snu ne bi birao Partiju, niti njezinu koaliciju. Becnu Vesnu niti preferencijalno, jer Hans ne voli ljude s prevelikim, nerealnim ambicijama.

Tipičan njemački birač ne bira na temelju obećanja, nego očekivanja prema strankama. Prema malim strankama na državnoj razini vrlo je skeptičan. Ako bi takve došle na vlast, kako bi uopće popunile mjesta u vlasti, kad nemaju znatnu stranačku infrastrukturu? Svaka sličnost s hrvatskom strankom kodnoga imena ĆUPRIJA posve je slučajna. Zajamčeno njihovim potpisima kod javnog bilježnika!

Dobro, ako Narodna fronta (Partija i sateliti) ne dolazi u obzir, kako će se Hans snaći među preostalih 176 lista? Hans bi jamačno krenuo od najveće, pa ako tamo ne nađe nekoga, kome bi dao svoj preferencijalni glas, promatrao bi alternative.

Kao tipičan Nijemac, Hans bi prošao sve izborne jednice, promotrio kandidate i na koncu dao svoj glas. Pođimo redom.

U prvoj izbornoj jedinici, u kojoj u znatnome broju žive potomci “osloboditelja” iz 1945, koji su za sebe “oslobodili” kuće i stanove, najveća stranka poslala je mješovit tim. Hansu bi jamačno negativno upalo u oči da je predsjednik Sabora tek na četvrtome mjestu, pa bi mu sigurno dao svoj preferencijalni glas, pogotovo kad bi se malo raspitao o osobi. Alternativa bi bila istražiteljica komunističkih zločina Bruna Esih, koja se nalazi na jedanaestome mjestu. Nije isključeno da bi birao prvoplasiranog Plenkovića, na temelju njegova djelovanja u Brislu i okolici.

Kod samog pogleda na drugu izbornu jedinicu, Hansu bi poskočilo srce. Kao svaki Nijemac, i on voli odrešite, temeljite ljude, predane poslu i obitelji. Na trećem mjestu (zašto tek na trećem?) liste HDZ-a našao bi najboljeg i najpopularnijeg ministra, te prvog stvarnog kandidata HDZ-a Dr. Zlatka Hasanbegovića, te njemu dao svoj preferencijalni glas. Kad bi došao so posljednjeg, četrnaestog mjesta, možda bi kratko razmislio da svoj glas ipak dade velikome borcu (i to Nijemci vole) Milijanu Brkiću, ali mislim da bi ostao pri prvotnome izboru.

U trećoj izbornoj jedinici bi se jadni Hans potpuno izgubio, pa bi vjerojatno birao listu HDZ-a, iako je na njoj i fašizator Darko Horvat. Da glas ne pripadne Partiji!

U četvrtoj izbornoj jedinici bi se Hans brzo i lako odlučio te preferencijalni glas dao Miroslavu Tuđmanu, više zbog mudrosti i smirenosti, a manje zbog imena. Ako bi počeo razmišljati o alternativama, onda bi promatrao listu POMAK, te njezinu nositeljicu Nadu Prkaćin.

Potom bi Hans ušao u dvojbe, da li da u petoj izbornoj jedinici svoj glas dade prvoplasiranome izvrsnome ministru financija Zdravku Mariću ili Stevi Culeju na začelju. Kao prijatelj boraca i obespravljenih  na koncu se odlučuje za hrvatskoga branitelja Culeja.

U šestoj jedinici opet zaplet. Hans je u dvojbi, da li je HDZ dobar izbor, jer listu strašno ruži fašizator dr. Drago Prgomet na trećem mjestu. Ipak, odlučuje se dati preferencijalni glas prvoplairanome dr. Goranu Mariću, cijeneći njegovu ustrajnost u istraživanju financijskih nepravilnosti. Kad bi počeo tražiti alternative, onda bi to bio dr. Tomislav Sunić, drugoplasirani na listi POMAK.

Sljedeca, sedma izborna jedinici donosi težak izbor: Stier, Jelić ili Medved. Hans se odlučuje za ministra za branitelje (netko se mora i za njih brinuti, zar ne?).

U osmoj jedinici opet lagan izbor: dr. Ivan Kirin kao stručnjak i domoljub dobija preferencijalni glas.

Slično i u devetoj jedinici: Željko Dilber, na počasnome četrnaestome mjestu.

U desetoj izbornoj jedinici opet jako težak izbor. Hans bira dr. Gorana Dodiga, cijeneći njegovo sveukupno djelovanje od Hrvatskog proljeća do danas.

U jedanaestoj izbornoj jedinici izbor pada na generala Željka Glasnovića, na temelju njegova predanog rada u prošlom sazivu Sabora, te njegovih javnih istupa i zalaganja za lustraciju. Kao da je sabornički zanat pekao u Njemačkoj!

dr. Josip Stjepandić

Kad bi recimo dva milijuna hrvatskih birača biralo ovako kako bi birao Hans, onda bi Partija bila svedena na dimenziju zanovijetala u Saboru sa šačicom zastupnika. Zamislimo samo druga Nerona, becnu Vesnu te drugarce i drugove skojevce u posljednjem redu sabornice!? Samo zbog takve predodžbe svaki odgovorni hrvatski birač morao bi izaći na izbore!

Zato je Hans birao toliko branitelja, u nadi da će se oni i dalje boriti kako najbolje znaju.

Nakon ovih izbora nitko se ne smije žaliti da je izborni zakon nepravedan ili da je ponuda na izbornim listama preslaba. Tko ne znade kako, neka pita Hansa.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Anto Đapić: Nije vrijeme zgražanja i čekanja, vrijeme je otpora…

Objavljeno

na

Objavio

foto HINA

Odjel za javni red i mir Visokog prekršajnog suda donijeti će danas konačnu odluku o eventualnoj dozvoli ili zabrani korištenja pozdrava ‘Za dom Spremni’ u pjesmi ‘Čavoglave’ Marka Perkovića Thompsona. Te će se odluke morati držati i ostali suci, budući da će ona biti obvezujuća.

Sama činjenica da Visoki prekršajni sud presuđuje o simbolici oslobodilačkog Domovinskog rata je izravno priznanje potpunog sloma temeljnih vrijednosti na kojima je obnovljena i obranjena današnja Republika Hrvatska i jasna poruka hrvatskom narodu da je današnja država dovedena konzistentnim državnim politikama nakon 2000.godine u suprotnost sa svojim narodnim izvorištima.

Nesrazmjer državnih i društvenih vrijednosti, koji s jedne strane realsocijalističku komunističko-jugoslavensku simboliku predstavlja u Rijeci kao hrvatsku kulturnu poruku Europi usprkos službenom prjeziru i osudi te simbolike od Europe, a s druge strane ista ta država presuđuje o prihvatljivosti pjesme Boja Čavoglave, s kojom se branila Hrvatska i sama narav europske slobode, čini zastrašujuću raspuklinu između države danas i hrvatskog naroda.

To ne može dobro završiti. Mi u DESNO izričito osuđujemo samu činjenicu sudovanja o pjesmi Bojna Čavoglave Marka Perkovića Thompsona i pozivamo hrvatski narod na neposluh i otpor samoj toj činjenici, pri čemu držimo da država čije pravosuđe postaje instrument poraženih snaga u pokušaju zatirana simbolike hrvatske pobjede javno šalje poruku o svome posrnuću i svojoj nenarodnosti.

Nas ne zanima presuda suda u ovome slučaju, jer ne možemo prihvatiti bilo kakvu dvojbenost simbolike našega oslobodilačkog rata i slavnoga HOS-a, jer državu i sud koji se usudio na ovakav način suprotstaviti svome narodu i temeljnim vrijednostima na kojima je hrvatski narod uspostavio tu državu, ne možemo postovati, ne možemo držati svojom, ne možemo braniti a moramo odmah mjenjati i vratiti korjenima.

Nije vrijeme zgražanja i čekanja, vrijeme je otpora toj zastrašujućoj činjenici, napisao je u priopćenju Predsjednik stranke DESNO, Anto Đapić, dipl.iur.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Željko Glasnović: NE DAJTE SE ZAVARATI!!! Komunizam i masonstvo su sijamski blizanci

Objavljeno

na

Objavio

NE DAJTE SE ZAVARATI!!! Komunizam i masonstvo su sijamski blizanci. Francusku revolucionarnu rulju pokrenule su masonske lože u Parizu. Iza Boljševičke revolucije, koja je pobila desetke milijuna kršćana, krije se ona ista loža koju je Hrvoje Šarinić doveo u RH 1993.

Pročitajte tekst ispod:
(autor: Nikolina Nakić)

Prije par tjedana pročitala sam konačno knjigu Masonstvo u Hrvata Ivana Mužića. Kako mi je tema izrazito odbojna a i knjiga nije pretjerano lagana za čitanje trebalo mi je neko vrijeme da je pročitam te na kraju treba reći da je knjiga samo potvrdila neugodne pretpostavke koje sam imala i prije nje.

Ovo ljudima neće dobro sjesti ali zapravo je cijeli hrvatski nacionalni koncept kakav danas njegujemo produkt ozbiljnih nastojanja tj infiltracije masonskog pokreta s kraja osamnaestog stoljeća na prijelazu u devetnaesto u hrvatsko plemstvo.

Otac grofa Janka Draškovića, inače autora političkog programa Ilirskog pokreta Disertacije bio je prvi istaknuti hrvatski mason. Krajnji je cilj bio stvoriti odmetnuti tj buntovni element i pokušati iščupati hrvatski narod iz snažne katoličke monarhije u kojoj je stoljećima egzistirao.

Kako je u devetnaestom stoljeću i mađarski narod bio zahvaćen nacionalizmom, mađarska hegemonija u vidu prisvajanja hrvatskog teritorija samo je pogurala Hrvate van u nešto što su smatrali novim početkom, a zapravo je bila krvava kupka XX stoljeća, najtragičnijem dobu naše povijesti.

Možete se smijati plaštu i čekiću Nikice Gabrića i cijelom tom Fašniku prije Fašnika no iza cijele te ekipe, i njegove francuske i Hanžekovićeve britanske frakcije kriju se dva i pol stoljeća predanog rada na razdvajanju hrvatskog naroda od njegove srži i ključa opstanka – katoličanstva.

“Ovo ismijavanje montipajtonskih hrvatskih masona koji se u javnosti prepucavaju poput piljarica na placu možda i nasmijava javnost koja podastire duhovite komentare kako smo eto uspjeli razbucati i ono što Francuzi nisu uspjeli u tri stoljeća – no to je samo privid. Njihov izlazak u javnost duboko je promišljen i kontroliran a perjanice tih i takvih istupa su korisni idioti poput Nikice Gabrića.

Kao i uvijek, stvarna moć krije se u najvišim ložama koje nisu toliko orijentirane na uspjeh u društvu koliko na borbu protiv vjekovnog neprijatelja – Katoličke crkve.u međuvremenu se masonski grebatori nižih stupnjeva međusobno svađaju na infantilan način želeći u javnosti ostaviti dojam o ranjivosti i dobrohotnosti.

Dok nam Gabrić iznosi podatke da su oni tek jedna od udruga, poput udruge Franak ili Blokiranih, humanstičkih filantropa , intelektualaca kojima je jedina dobrobit napredak društva u svim segmentima, svrha je peglanje imidža u javnosti gdje eto i sam predsjednik Milanović daje izjavu o tome kako su ga zvali ali je odbio zbog pogrešne percepcije javnosti prema njima.

Radi se o stvaranju statusa žrtve gdje se buduće članove time poziva da se pridruže ovom filantropskom društvu. Njihova mjesta za regrutaciju uvijek su bili Rotary klubovi i Lions klubovi.

Istina je da su oni iz sjene duboko inkorporirani u sve pore društva, premreženi u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti – njihova imena nećemo saznati jer su oni sive eminencije ove države a istaknuti masonski pojedinci samo su smokvin list koji ima zavarati hrvatsku javnost.

Jedno su međutim smetnuli s uma a to je duboka ukorijenjenost katoličanstva u Hrvata.Masone su možda zavarali mediji i glasna manjina pa su pomislili da su se Hrvati udaljili od Katoličke crkve, ali se i te kako varaju.u kojoj mjeri, bliska budućnost će pokazati

.Kako je rekao veliki pisac Michael O Brien u knjizi o Hrvatima Otok svijeta – Hrvati nikada nisu molili svi, ali ih je uvijek molilo DOVOLJNO. Dovoljno i da bi se srušile sile iz dubina pakla, a to masoni jesu koliko god tvrdili suprotno.

“Mi moramo u potpunosti srušiti i pobijediti katolicizam!”, piše u biltenu francuske lože Velikog Istoka Francuske iz 1895.

“Prije svega, mora biti uništena religija”, izgovoreno je na Slobodnozidarskom kongresu, u Parizu, 1900. godine.”

Etape borbe su sljedeće:

Prvo je trebalo raskopati višenacionalne katoličke monarhije jačanjem nacionalnih pokreta u devetnaestom stoljeću. Druga etapa je slabljenje nacija i patriotizma kroz guranje ideje globalizma , otvorenih granica, tzv bratstva među ljudima i razbucavanjem osnovnih ćelija društva koje djeluju integrativno : država i obitelj, te guranje jedne svjetske religije.

Ne nasjedajte tako na blagoglagoljivost hrvatskih masona od kojih je većina tamo zbog pohlepe i želje za hvatanjem što moćnije pozicije u društvu. Oni skriveniji provode ono radi čega je ovo tajno društvo i osnovano. Prividno se možda čini da pobjeđuju, ali kako kaže mudra izreka. na kraju bitke se mrtvi broje.

Fra Mario Knezović: Masoni zašto ste tajni ako ste transparentni?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari